Hell yeah! Norway 2011.

Back

darkovsky

Active member
Hell yeah- Norway 2011

Priča se nastavlja. Nakon prošla dva putopisa ( BALKAN 2008 i IRSKA 2009 ), viša sila nas je u zadnji čas pritisla da u 2010. ostanemo  u Zg. A planovi su bili složeni. Katastrofa. Mislim, moralo se radit. Tko god je napisao da novi radnici ne smiju na godišnji prvih 6 mjeseci, taj je lud :) hehe. Ajde, pregrmili smo to ljeto. Ovo nije vezano za nastavak ali morao sam  podijeliti s vama svoju tugu. Iako nije mi lakše..

Norveška. Zašto? To svi znaju. Kako? Naravno, motorom. Kako ($$)? Oni koji su nas čitali, znaju + sada imam i novi slogan: 'There's no life like low life!' :) Kada? 11.7.2011. Ponedjeljak. Znam, znam- tko kreće na put u ponedjeljak? Mi :)

I da, prije samog početka- zbog velike gužve nisam se stigao kvalitetno pripremiti, pa smo krenuli na blef- ja sam zadnji dan isprintao neke rute, popis fjordova i 'must see' destinacija, a plan smo trebali napraviti putem, dan za danom.. Puno nam je pomogla i auto karta, na kojoj su bili označeni (skoro) svi kampovi, kao i 'Scenic routes' i 'Must see' lokacije. Pa eto, ako smo propustili koji dio, ovo je, kao, isprika :) Također, mala zakonska opaska- sve fotografije u ovom putopisu su zaštićene, te se niti u koju svrhu ne smiju koristiti bez pristanka vlasnika autorskih prava, tj. mene. Zahvaljujem na razumijevanju.
Ajde, netko će ovo svrstati pod bahati ton, pa da nastavim odmah dalje :) Vjerujem da je ovo prvo pitanje mnogih... Troškovi.. Nekima je najbitnije kolko je tko potrošio (čak možda i bitnije od samog putopisa) pa za takve informacije možete odmah odscrollat skroz na dno gdje sam taj dio objasnio. Nego, let's roll!


Start.




Nakon Irske i onih 1800km do Calaisa, smrači mi se kad pomislim na autoput.. Ovaj puta smo išli vlakom, vidio sam post od Voje (thnx), malo se raspitao i shvatio da je to idealan način za put na sjever.. Odredi se termin, odabere opcija komfora i uplati. To je to. Krenuli smo ujutro iz Jaske za Trst, došli oko 11 tamo i malo se prošetali; ukrcavanje motora je bilo zakazano u 14 sati; putnici u 16h. Kako to često biva kod Talijana, sve se malo produljilo ali ok, dočekali smo polazak.

Obavezan shopping prije putovanja..






Ono što je bitno napomenuti za vlak- na kraju ispadne nešto skuplje nego da se ide motociklom, ali- uštedi se na vremenu jer vozi kroz noć. Došli smo u Hamburg potpuno odmorni i spremni za put dalje, a ono najbitnije- naš vagon nije bio rasprodan pa smo bili sami u kabini. E to je zlato. U jednu kabinu ide do šest osoba i da smo bili natrpani kao i ostali, mislim da bih iskočio negdje putem :) Nakon Trsta, slijedeća stanica je Salzburg i to je i zadnja gdje putnici ulaze prije Hamburga. Provirili smo kroz prozor, a ono na stanici 100 ljudi.. Damn it. Tih 15ak min je bilo najdužih 15min na putu.. iščekivanje da netko (ne) uđe, strah od ljudi koji prolaze pokraj 'naše' kabine ali fijuuu... ostali smo sami. Moram reći i da je u vlaku po noći dosta hladno, a prehlada je nešto što vam svakako ne treba kad idete na sjever.. poželjno je uzeti debelu robu i vreće.. i da, u kabini ima dekica ali smo ih potrošili na gradnju 'buknera' oko ležaja sprečavajući puhanje hladne klime sa krova; nije se dala ugasiti..
 
Dan dva. 12.7.2011.



Nakon doručka u vlaku, lagano se spremamo za izlazak; u 12.00 smo krenuli (konačno motorom) dalje, prema vrhu Danske gdje je bio plan smjestiti se u blizini trajekta. Odlučili smo se malo provozati po danskoj obali, ali hladan vjetar nije išao u prilog pa nismo ni mogli u potpunosti uživati. U principu taj cijeli dio obale izgleda kao vikend odredište za Dance, ali sve je nekako hladno, u potpunosti planski uređeno i nema one divlje gradnje 'tik uz more' na koju je naše oko naviklo, pa ni topline hrvatskog Jadrana.. Vjerojatno je to taj prvi doticaj sa skandinavskom kulturom na koju se moramo prebaciti. O vožnji i brzinama ne trebam pretjerano pisati, kolko piše, tolko se vozi. Barem domaći :)











Biramo kamp. Hell yeah, i dalje se nismo opametili.. Naravno, u pitanju su ljetne vreće jer zimske zauzimaju previše mjesta, pa grudnjaci, gaćice i moji objektivi ne bi stali, hehe. Nego, ovo je valjda jedno od najhladnijih kampiranja (do tada), vani oko 4 stupnja a još nije ni 'noć' pala. Kažem 'noć' jer već ovdje, na sjeveru Danske, sunce preko ljeta zalazi samo na par sati tokom dana.



Par riječi o kampovima ovdje, a i na cijelom putu- prva liga. Cijene su povoljne, do 25eur max (za dvije osobe, šator i motor) iako češće i dosta jeftinije. Skoro svaki kamp nudi kompletnu kuhinju te mjesto za jelo, bilo stol ili dnevni boravak sa televizijom. Mikrovalna pećnica je standard; samo zamislite neprofesionalnost- nemaju ponuđene kokice pokraj :) Spavanje klasika- podloška ispod šatora, šator, karimat ispod vreće, vreća u koju se ulazi u moto opremi, pokrivanje ručnicima i nekom vrstom flis deke koju smo uzeli. Kapa na glavi. Hehe. Gud najt!

Karta dana:


 
Treći dan nas je alarm probudio rano, oko 7h, jer je bio plan stići na trajekt u Hirtshals (u 10.15). Koja vožnja.. Općenito ne volim trajekte i ta njihova, kak ja kažem, sitna previjanja po valovima; ali ovo je bila ludnica.. Umjesto 2h15min, vozili smo se nešto preko 3h zbog nevremena; ljudi oko nas su se hvatali onih vrećica za hm.. olakšavanje, dok sam ja jedva održavao svoj želudac na granici... naravno Ani je to sve smješno pa me pokušava dekoncentrirati u mojem zen-u, uz grimase i raznorazne asocijacije. Tenkz!

Malo paštete prije trajekta, e da sam znao :)


Hell yeah! We made it! Norveško tlo. Wow. Odmah nakon silaska s trajekta, pratili smo putokaze prema zapadu, a plan je bio stići blizu popularnog Lysefjord-a. Cesta E39 nas je već u startu upoznala sa ljepotama Norveške; nevjerojatno je koliko ovdje ima vode, cesta vijuga između prekrasnih jezera i izgleda kao da svako selo ima svoje. Plavo nebo, a i relativno toplo vrijeme (oko 20ak stupnjeva), upotpunili su prvi doticaj sa tom fenomenalnom zemljom.





Stigli smo blizu Preikstolena oko 17h, a pošto do poznate 'propovjedaonice' ima oko 2 sata hoda, odlučili smo smjestiti se u kampu nedaleko samog polazišta planinarenja, te taj dio ostaviti za drugo jutro. Da ne duljim, kamp opet odličan sa svim pratećim sadržajem, no kako smo ulovili još malo sunca, odlučili smo ovaj puta večeru napraviti vani kod šatora.. No, osim sunca, dodatni razlog je definitivno bio i cijenovni šok.... Iako smo znali što možemo očekivati od cijena, prvi susret je uvijek brutalan. Taman sam se zaželio nečeg toplog, pa sam u kampu išao pogledati cijenu za večeru.. 230kn. I to nije plata za četvoro, nego cijena po osobi! Hehe, zakon. Imamo mi svoje Talijanette :)













Prije spavanja sam provjerio vanjsku temperaturu na GS-u od susjeda, te se smrznuo kad sam vidio 0 stupnjeva... Đizs.

Karta dana:

 
 
Četvrti dan. Kako sam ja tek krenuo na godišnji, buđenje u 4 ujutro mi je još bila navika.. Do 6.30 sam uspio probuditi i Anu, te smo se spremili za planinarenje na poznati Preikstolen. To je platforma sa koje se, na vrtoglavih 600 metara iznad mora, pruža pogled na Lysefjord. Na dnu piše da je do vrha 2 sata hodanja, a ja si mislim- gore smo za 45min, to je za penziće turiste.. Yeah right.. Stvarno 2 sata dobrog hoda, na dijelove i planinarenja vode do gore. No, na vrhu je posebno. Ja obično volim takve 'avanture' i mislio sam da to nije ništa posebno, ali osjećaj koji vas prožme u trenutku kada trebate stati na rub, je nevjerojatan. Neprocijenjiv kako volim reći. Strah, uzbuđenje, prostorna nelagoda.. spajaju se u nezaboravan doživljaj koji obavezno treba iskusiti.

Krenimo iz početka..





E ovo su legende.. preko noći je ovdje sigurno nekoliko stupnjeva ispod nule...



















Gablec, piknik ili marenda kako bi neki rekli, je ovdje 'must do'.. Uživajući u pogledu uz priču kako ovdje stvarno netko može lako pasti, začuo se vrisak i uz brzi pogled, stvarno smo se stresli.. Neki lik je uspio propasti u jednu od onih pukotina na stijeni.. a dosta njih nema dna.. tj. ima nakon 600m... Sva sreća ova rupa je bila jedna od sigurnijih, te ga je nekoliko ljudi izvuklo van.. 



No, stvarno svaka preporuka za Preikstolen, te odvojite što više vremena, vrijedi.. Mi smo zbog početne neorganizacije bili u stalnoj utrci sa vremenom pa smo se požurili natrag dolje; i sad mi je žao- ali kako kaže jedan poznati lik 'I'll be back!'

Ovako smo stvari 'osigurali' prije početka uspona :) da smo u Italiji, mislim da ne bi dobro prošli..



Kako je plan (u biti nema plana) bio ići na sjever, krećemo se cestom 13 prema Eidfjordu i putem uživamo u pogledima, prirodi i silnoj snazi vode koja se slijeva sa vrhova planina svuda kuda pogled seže. 'Fossen' je riječ za vodopad, kojih ovdje ima mnogo, te više ni ne brojimo sve koje prolazimo. Većinu puta vozili smo uz Srrfjord, koji se naposlijetku spaja sa velikim Hardanger fjordom. Smjestili smo se opet u kampu i sad već navikli na temperature grijemo juhicu; u susjedstvu četiri frenda, mislim iz Nizozemske; putuju po Norveškoji i čude se ljepotama kao i mi. Napominjem da svakako moraju doći u Hrvatsku jer ima prekrasnih plaža, znamenitosti i Nacionalnih parkova, te utvrđujemo razliku između 'beaches' i 'bitches' i ponosno tvrdim da u Hrvatskoj ima i ovih i onih :)

Cesta br. 13


Eh da, nisam spomenuo- kako je Norveška prepuna fjordova- prisiljeni ste na česte trajekte od kojih svaki dođe po 10ak eur, a vožnja traje od par minuta pa do 15ak.. Nabere se tih trajektića :)



















Karta dana:

 
Ovaj dan smo malo 'potratili'- ako se dan u Norveškoj uopće može potratiti.. Bez nekog plana smo krenuli prema zapadu, preko prijevoja do kojeg vodi nekoliko dugačkih tunela (od kojih jedan ide 360 stupnjeva u krug); da bi došli na cestu koja je na karti bila označena kao jedna od 'Scenic roads'. Na vrhu prijevoja nas je dočekalo oblačno vrijeme i snijeg, tako da smo se imali priliku grudati u sredini 7. mjeseca :) Prateći 'Scenic road', prolazili smo kroz fascinantne prirodne ljepote, a u mjestu Vik smo posjetili i jednu kulturnu. Radi se o jednoj od nekoliko potpuno drvenih crkvica (Stavkirke) koje predstavljaju vikingšku i katoličku baštinu. Najpoznatija je u gradiću Urnes, 'Urnes Stavkirke' koja je uvedena pod UNESCO svjetsku baštinu (nažalost tu smo putem propustili).







O krajolicima se ne treba puno pisati, pa ću tekst smanjiti na minimum, a fotke neka govore...



















Nakon crkvice, na trajektu preko Sognefjord-a, odlučili smo napraviti mali krug na dijelu te poznate pokrajine 'Sogn og fjordane'. Uživanju u tom krajoliku nema kraja. Sami asfalt je odličan, ceste prazne, a priroda fascinantna i snažna, što Norvešku stvarno smješta pod jednu od top zemalja za moto turizam. Dok nema kiše :) U principu smo rutu tog dana isplanirali prema auto-karti,tako smo često išli za nečime a da nismo ni znali točno čime. No, u Norveškoj se ne može promašiti. Put nas je naveo na najstrmije serpentine koje sam ikad prošao, međutim široke i pregledne; no kako je već padao mrak, nismo stigli fotkati.. Žurili smo se do prvog mjesta i na kraju se po prvi puta smjestili u Hyttu, malu drvenu kućicu gdje smo, već gladni i lagano promrzli, odmah krenuli na slaganje večere.











Karta dana:

 
 
Prvo što bih napravio svako jutro, je pogled kroz prozor. Opet sunce, to uvijek izmami osmijeh na svakom putovanju. Evo što je Ana zapisala u svoju bilježnicu to jutro: '' Buđenje u 7h (Darko) i u 8h (Ana). Darko priprema doručak- jaja sa špekom i pahuljice u čokoladnom mlijeku. Krećemo u 10h na trajekt za Hellu''.

Pogled na našu Hyttu





Plan za danas je bio posjet najpoznatijem Geirangerfjord-u. E sad, da smo dobro isplanirali, dan prije se ne bi 'motali po nepoznatom' nego bi već obišli taj fjord i spavali u okolici, no nema veze. Preko hladnog ali prekrasnog prijevoja u nacionalnom parku Jotunheimen, stigli smo do mjesta Lom, gdje smo obišli još jednu drvenu crkvicu te, umjesto hamburgera sa krumpirićima za 150kn, kupili pečeno pile u supermarketu za 30ak i brzinski pojeli na jednom odmaralištu gledajući kako nam se približavaju kiša i brzi crni oblaci.. Dan je od tada obilježen nevjerojatnim bijegom od kiše, i to doslovce (pratila nas je u razmaku od par minuta, a povremeno bi par kapi palo na vizire). Ostavili smo je na planinskim masivima iza nas te se polako približavali fenomenalnoj Dalsnibbi, vidikovcu iznad Geirangerfjorda koji pruža pogled na sve strane Svijeta sa nemalih 1500 metara iznad mora.



[/url

[url=http://darkonovosel.smugmug.com/Motorcycles/Hell-Yeah-Norway-2011/21664240_vk85v5#!i=1728050910&k=3WKzRVP&lb=1&s=A]

Jotunheimen








Lom- crkvica


Pogled ispred nas- spas...


Pogled iza- ujfu :)


Dalsnibba


U pozadini Geirangerfjord


Cesta kojim smo došli




U želji da do Geiranger-a stignemo prije kiše koja se i dalje nazirala oko nas, spuštamo se dolje,  nisko, skroz do samog fjorda te uživamo u pogledima koji se izmjenjuju..



Pošto je plan bio ostati u Geirangerfjord-u, raspitujemo se o prognozi za slijedećih nekoliko dana, no nažalost vijesti su loše- kiša. Novi plan je napravljen odmah, popeli smo se na drugu stranu fjorda te nastavili  dalje prema Trollstigenu. Spavali smo nekih 25km prije Trollstigena u kampu, gdje smo užurbano složili šator i udobno se smjestili prije kiše koja je manje više padala cijelu noć.

Karta dana:

 
Trollstigen. U prijevodu 'ljestve za trolove', jedna je od najpoznatijih cesta u Norveškoj. Posjetiocima je omogučen fenomenalan pogled na tih 11 oštrih serpentina, i to sa platforme napravljene na provaliji od par stotina metara. Fascinantno, kao i vožnja po samoj cesti. Mi se spuštamo dolje, dok nekoliko biciklista (sa prikolicama!) uporno pedalira prema vrhu. Luđaci :)

Na putu prema Trollstigenu



Izmjena boja...










Put nas dalje vodi na poznati 'Atlantic road', cestu koja je uz Trollstigen, najpoznatija u Norveškoj. Ono što se meni urezalo u sjećanje, je osjećaj kako se dah atlantskog oceana isprepliće u fascinantnoj arhitekturi te poznate ceste. 30ak km uživancije u niskim mostićima iznad mora, brojnim otočićima i odličnom asfaltu.








Smjestili smo se u kampu blizu gradića Trondheim. Često u kampovima stoji trampolin, pa ako uspijete izgurati svu djecu s njega, može poslužiti za dobro razgibavanje nakon vožnje :)


Karta dana:

 
Osmi dan. Dan za pamćenje. Nakon doručka u obližnjem gradiću Steinkjer, sve je nekako mirišalo na kišu. Taman kad smo se spremili da krenemo, dobim poruku od prijatelja u stilu- ''kako ide, jel pada kiša'' – e pa od tog trenutka kiša nije stala cijeli dan. Hvala Igore! Drugi put kad smo na putu, nemoj slat poruke :) Uglavnom, nikad nisam do sada vozio od benzinske do benzinske po kiši. 230km u komadu. Nakon toga, nije stala ni do druge benzinske. Ukupno, prošli smo oko 750km taj dan, a 600km je sigurno bilo po kiši, i to jakoj. I naravno, sve lokalne ceste, nema autoputa. Mjesta koja smo prolazili nisam zapamtio, osim MoiRana-e, koja je predstavljala krajnje odredište. No, kako je padala kiša, nekako smo brzo prošli kroz centar, pa smo nastavili dalje u potrazi za smještajem. Kakva greška. Ispred nas je bila granica poznatog Sjevernog Polarnog kruga, a u okolici nema ni jednog smještajnog objekta, budući da je to planinski dio. Noć se spuštala, oblaci postajali sve tamniji, vjetar sve jači, a kiša naravno pada; još 150km smo vozili do mjesta gdje smo našli smještaj, i to oko 23h. Nemam ni jednu fotku tog dana, kišno odijelo, navlake i kiša ubile su mi svaku volju. A tek ono- dođemo na benzinsku, hladno nam je i mokri smo, a mladi par pokraj nas izlazi u kratkim rukavima iz toplog auta, kupuje smokiće i nastavlja dalje... mater im :) ne moram ni spominjati kakvo je bilo raspoloženje taj dan.

 
 
Dan 9
Još (ili tek) dan prije, odredili smo zadnje odredište putovanja. Biti će to otočje 'Lofotr', koje ćemo lako dohvatiti trajektom, te dalje slijedi povratak kroz Oslo i neka mjesta koja smo propustili, a ako vrijeme posluži, možemo opet kroz Geiranger i Trollstigen. Prije puta, nismo bili sigurni da li ćemo do Nordkapp-a, ili ne; limitirani smo danima a stoji i činjenica da meni sami Nordkapp nije ništa posebno ako se nema vremena uživati u putu do njega. Ona fora- jurimo do Nordkappa pa što prije natrag, meni nije baš..

Ujutro, odlučili smo ne obući kišnjake pošto je samo 30ak km do trajekta. No kiša počinje odmah nakon prvih kilometara, pa nakon 5km stajemo, uz pokoju molitvu oblačimo kišnjake i jurimo da ne zakasnimo na trajekt. Trajekt kreće iz tipičnog lučkog gradića Bodo, gdje kiša staje pa imamo priliku napraviti krug kroz centar. Mornari, lučki radnici kao i hrpa turista upotpunjuje gradić i njegov lučki stil, a šareni krovovi kuća kao da već lagano odaju dojam Lofota.

Hytta, ujutro


U redu za trajekt..


Trajekt je vozio 3h30min, a dobar dio smo proveli vani u lovu na sunce na ležaljkama i uživajući u pogledu na okolne otočiće. Nebo kao da je bilo podijeljeno na dva dijela- jedan dio su oblaci koje smo ostavili na kopnu, drugi dio je prekrasno plavo nebo bez oblačka; a između kao da je netko povukao crtu ravnalom i ne pušta oblake na drugu stranu. Fascinantno.
U jednom trenutku vojni avion je letio negdje visoko iznad nas, te nas je očito odlučio pozdraviti- spustio se full nisko i napravio dva kruga oko trajekta što je stvarno bio opaki osjećaj- buka i brundanje koje se osjetilo do želuca.. Zakon!










Lofoti. Ja ću reći ovako- stvarno wow ultra super prekrasno otočje na sjeveru N, a koga zanima više može googlati. Fotkama ću pokušati objasniti da je to nezaobilazan dio svakog puta u Norvešku, ako ne i glavni razlog posjete. Ono što je kod Lofota jedini problem, je vrijeme. Jako je promjenjivo i iz plavog neba se navuku tamni oblaci u svega par sati. Imamo sreće, cijeli dan je sunčano, ali unatoč suncu dosta hladno (oko 12 stupnjeva). Zbog mnoštva sadržaja odlučili smo ostati i dva dana ako bude lijepo vrijeme. Uživanje u prirodi, jahanje, ribolov, bakalar, izleti koji uključuju i gledanje kitova, nekolicina su od raznoraznih mogućnosti.



















Poznati balakar s Lofota


:)


Idemo dalje...



















Istražili smo svaku cesticu...








Pošto smo sad već stvarno na sjeveru, nismo bili ni svjesni koliko je sati, te se malo zaigrali i smještaj počeli tražiti dosta kasno.. Bilo je oko 23h kada smo jednom domaćinu pokucali na vrata.. Ljudi u Norveškoj su stvarno posebni, iako malo rezervirani, jako susretljivi i voljni pomoći. Tako ovome domaćinu nije bilo problem da nas ugosti u ovo vrijeme, a za ujutro nam je čak ostavio ključ od kuće i rekao da ga samo ostavimo vani kad odlazimo, te da se možemo poslužiti kuhinjom, internetom i televizijom. Super! Na pitanje čime se bavi, odgovorio je da je grobar- da nismo bili u Norveškoj, mislim da bi spavali sa jednim okom otvorenim :)

Ono što me razočaralo, je bila prognoza.. Opet oblaci, hladno i kiša, tako da smo ipak odlučili krenuti prema doma, a tjedan dana Lofota smo si rezervirali za godišnji u neko drugo vrijeme.


Karta dana:

 
Ujutro buđenje i nažalost potvrda točne prognoze. Hladno, oko 6 stupnjeva, oblaci sve kuda pogled seže.. Damn it. To je onaj trenutak kad me slomi činjenica kolko smo km prošli i onda nas ovakvo vrijeme potjera dalje.. No dobro, neću cmizdrit. Ni kukat :)



Stali smo u poznatom Vikinškom muzeju u Borgu gdje smo se na par sati vratili preko 1000 godina unatrag i proživjeli bar mali dio ondašnjeg dana, kada je 50ak ljudi živjelo u jednoj maloj prostoriji, na krevetu je spavao samo Glavni viking tj. Chieftain, ali živjelo se s veseljem i puno zabave. Muzej je odlično uređen, postoji nekoliko radionica i prezentacija koje još bolje dočaravaju to doba. Na kraju smo se počastili sa svježom janjećom juhom, specijalitetom koji se nudi svim posjetiocima pripremljeno po starom tradicionalnom receptu, uz vino od meda, koje je navodno jako jako, pa nismo probali. Navodno :)















Krenuli smo prema jugu no loše vrijeme nas je, uz najbolju volju da izvozimo što više, ubrzo zaustavilo blizu gradića Innhavet. Pronašli smo Hyttu, raspakirali stvari i otišli u shopping u obližnji dučan. Najgore je ići u dučan gladan.Kupili smo svašta, od lazanja, hrenovki, lososa, pa do ljutog umaka za kebab koji još i danas imam u frižideru :) No, ova Hytta je valjda jedina koja nije imala mikrovalnu, tako da smo lazanje teška srca morali odgoditi, ali ok, hrenovke i kebab umak su odradili svoje..

Karta dana:

 
Jutro. Pogled kroz prozor, kiša i dalje pada. Katastrofa; kao da nas ne pušta dalje.. Krenuli smo kasnije, oko 11h kada se malo smirilo, no ipak odmah u kišnjacima. Ideja o ponovnoj posjeti Geiranger fjorda je odbačena pogledom trodnevne prognoze u dnevnim novinama, očito da smo zapeli u kišnom razdoblju; biramo najkraći put do Osla (oko 1200km), što znači još barem dva dana.. Ovaj puta nas je kod Sjeverne Polarnice ipak vrijeme malo poslužilo, pa parkiramo u prve redove (sa velikim lazanjama i bakalarom od jednog metra iza na topcase-u) i krećemo u obilazak..

Ovako ni Goli kuhar ne zna :)


Već standardne vrećice na nogama..






U želji da dođemo što dalje, stajemo tek kod Laksfossen, slapova gdje možete vidjeti losose kako skaču iz vode pokušavajući se popeti preko slapa na drugu stranu. Kao u filmu, samo još fali medvjed koji ih lovi za ručak :) Iznad slapova je restoran koji nudi, vjerujem pretpostavljate, svježe losose. Odlučili smo probati taj norveški specijalitet, i stvarno smo ostali oduševljeni. Cijena- 190  NoK po osobi. Za njihov standard, čak i nije skupo. A za naš- mi smo uzeli jednu porciju i podijelili na pola :)







Lazanje na topcase-u..


Po fenomenalnoj cesti E06 uspjeli smo doći do Gronga, te se tamo smjestili u Hytti- a prvo pitanje koje smo postavili na recepciji je bilo- imate mikrovalnu? :) Konačno smo dočekali lazanje. Večera iz supermarketa za 30kn, odličan način da se malo spusti prosjek današnjeg lososa!



Inače, cesta E06 je prepuna slapova , već klasično prekrasnih norveških pejzaža, planinskih dionica i odličnog asfalta, te je prava šteta da niti u jednom smjeru nismo mogli uživati punim plućima; naprosto se sve svodi na prelazak što više kilometara da izbjegnemo kišu, i zbog toga nam je jako žao. Svakako vrijedi ponovne posjete..

Karta dana:
 
 
Dan poslije. Razvedravanje... Možeš mislit. Od cijelog dana imam šest fotki, od kojih su tri iz Burger Kinga. Kiša cijeli dan, dovukli smo se do gradića Dombas te odlučili postaviti šator po pljusku.. Hehe, šalim se. Osim naravno o tome kako motor postaviti negdje gdje neće kiša cijelu noć padati po njemu, topla Hytta je jedino o čemu se razmišlja po takvom vremenu..

Hytta ujutro..






No, taman nakon što smo se smjestili u Hyttu, dobili smo par poruka od prijatelja da nikako ne idemo u Oslo.. U razgovoru sa vlasnicom kompleksa, saznali smo da je u Oslu baš taj dan bio teroristički napad.. Prvi teroristički napad u Norveškoj ikad. Ljudi su zaprepašteni, a mi ni sami ne znamo što sada. Da nije bilo kiše, mi bi vrlo vjerojatno taj dan stigli do Osla; sad kad tak gledamo, nekak nam kiša više nije smetala.. Ipak, odlučili smo drugi dan otići do Osla i pogledati što se dogodilo.
Nevjerojatno, ali u istoj situaciji smo bili 2008. godine kada smo pred Istambulom sa prijateljima razmišljali ući u grad ili ne, jer je par dana prije bomba bila postavljena u centru grada.

Karta dana:

 
Jutro, kiša, klasika (JKK). Kasni start oko 11h..



U Oslo smo stigli oko 15h i odlučili provesti popodne tamo. Situacija je bila u potpunosti alarmantna, centar grada prepun policije i vojske koja je osiguravala usko područje eksplozije; dučani prazni, stakla razbijena, grad prepun novinara iz cijelog svijeta. Tuga i nevjerica vladale su gradom.













Zbog situacije odlučili smo navečer napustiti Oslo te krenuti dalje; spavali smo u kampu nekih 100km južnije, konačno noć bez kiše.

Karta dana:

 
Ali zato ne i dan bez kiše. Točnije, cijeli dan kiša. Opet, ni jedna fotka. Stali smo u Malmu, u Švedskoj. Ljuti već jedan na drugoga, Ana na motor pa ja na Anu, ja na vrijeme pa Ana opet na motor, jedva smo čekali da se dokopamo suhe sobe. Kiša nas nije puštala skroz od Lofota; mislim da mi je taj cijeli put od Lofota do Njemačke jedan od najgorih ikad, 7 dana jake kiše, kratkotrajnih sunčanih razdoblja i onda opet kiše. Da ne spominjem da smo na GSX-u, tj. nakedu koji stvarno nije za takva putovanja, pa kiša uvijek lako nađe svoj put do kože..

Karta dana:


 
Jutro. Plan je bio prijeći poznati most Oresund između Švedske i Danske, pa obilazak Kopenhavn-a. Nadali smo se malo boljem vremenu, ali ok, bar nije padalo. Oresund je oko 16km dugačak most, koji zadnjih četiri kilometara ulazi pod more tj. pretvara se u tunel pod morem. Fora iskustvo, kada ste na pola mosta, može se vidjeti kako nestaje i izgleda kao slijepa ulica; dok se u daljini nazire arhitektura Kopenhavn-a.



Kopenhavn nam se jako dopao. Grad je prepun turista, ali većinom su to mlađi ljudi, dosta alternativaca i raznoraznih umjetnika; pošto smo imali samo par sati, parkirali smo točno ispred turističkog ureda te se na preporuku djelatnice, zaputili u Nyhavn, dio grada koji najviše odiše 'kopengahenizmom'. Šarene uličice, restorani doslovce jedan na drugome, kanali i brodići koji voze po njima, poznata Mala sirena kao i druge kulturne zanimljivosti, neke su od specifičnosti koje privlače turiste ovdje tokom cijele godine.







Pošto je cilj bio stići do Berlina prije noći, nastavili smo prema jugu i ulovili trajekt za Rostock, a od tamo po poznatom autoputu dalje. U centar smo došli oko 22h; a ja sam cijelo vrijeme imao u glavi onaj kamp koji je 'boomer1309’ spomenuo u jednom od svojih putopisa. Znao sam da je negdje blizu centra, pa sam bio siguran da će nam netko od taksista ili građana moći objasniti.. Bome sam se prevario. Nitko ne zna ništa o tom kampu, a neki taksisti su se čak počeli smijati kad sam spomenuo da tražim kamp u centra Berlina. Zakon. Na kraju smo se spojili na WiFi na parkingu Burger Kinga i uspjeli na netu naći točnu adresu. Ipak, i uz adresu smo ga jedva našli jer je kamp smješten u kvartu koji odgovara našem Sigetu, tj. sve puno zgrada i ne bi nikad rekli da je to to.. Pošto je već bilo oko ponoći, trebalo je 20ak min da nam netko otvori vrata; ali ekipa tamo je nešto stvarno posebno i nije bilo nikakvih problema oko ulaska. Čak su nam dali dvije tačke na koje smo natrpali našu opremu i odgurali do mjesta za kampiranje. Šator je bio složen oko 1 ujutro i to je moram priznati, najkasnije ikad da smo postavili našu kućicu :)


Karta dana:

 
 
Darko odlične slike (kvaliteta za svaku pohvalu) i odličan putopis  (y)

vidim da imaš pr3...daj mi reci kako su te služile te gume?
 
Jutro, i to konačno sunčano. Prvo par riječi o kampu: wow! Kao prvo kamp skoro pa u centru grada je prezakon! Kao drugo, kamp u kojem je 95% mladih, u kojem dominira prazan bazen gdje skejteri vježbaju, kamp u kojem je muzika ujutro lagano počela svirati, kamp u kojem su voditelji toliko super cool da su nam dopustili ulaz u skoro 1 ujutro, kamp koji ima tačke za prijevoz stvari... prepredobro. No, da se ne zaletite, loša strana je slabije uređen sanitarni čvor te po meni, povećana mogučnost krađe u odnosu na klasičan kamp. Iako, ako ostajete jednu noć sumnjam da će vam to smetati.







O Berlinu neću trošiti puno riječi. Masivan, povijesno bogat i općenito prekrasno uređen velegrad,jedna je od poznatijih destinacija u Europi. Uživali smo u cijelodnevnoj šetnji, te konačno malo napunili baterije na suncu.









Karta dana:


 
Ujutro smo spakirali stvari i, pošto nam je na ruti, odlučili posjetiti Prag. Nakon cijelodnevne vožnje po autoputu i razmišljanju o romantičnom zalasku sunca uz Vltavu, slijed je bio tipičan za nas. Nismo stigli na zalazak sunca, posvađali smo se tražeći kamp po ulicama Praga i onda se prošetali uz Vltavu, svatko gledajući na svoju stranu :) hehe, večera nas je opet zbližila, vjerujem da sam ja bio krivac jer kad sam gladan, nisam svoj :)






 
Zadnji dan puta. Prag- Zaprešić. Ništa posebno, osim činjenice da nas je kiša još jednom uspjela pošteno oprati na autoputu. Sunce ispred nas, sunce iza, ali iznad mali crni oblačak. Mislim sam da ćemo ga pobjediti bez kišnjaka, no u roku tri minute se spustio takav pljusak da nas je ipak zaustavio. Mokri, obukli kišna, i za 5 min opet stali da ih skinemo. Kao da nas je Norveška odlučila zadnji puta 'pozdraviti'... to je takozvani 'bitch slap' :) Ne moram ni spominjati što mi se sve motalo u glavi to kratko vrijeme. Stigli smo doma oko 22h, nakon ukupno 7391km i 18 dana.




Što se tiče troškova, nisam pisao cijene po danu zbog toga što često čitam što drugi ovdje pišu i ne vjerujem.. No, ukoliko nekom putniku-namjerniku stvarno trebaju podaci, imam većinu toga zapisanog i drage volje ću pomoći koliko mogu.. Hrana je dosta skupa, pogotovo u restoranima, nema ručka ispod 150Nok (skoro isto kao i 150kn) po osobi; hamburger smo našli za 130-170NoK (u ovoj skupljoj varijanti i sa pomfrijem, jeei  :) ). Pizza ista stvar; spavanje u Hytti od 300-600NoK najčešće, ali može biti i puno skuplje. Mi smo plaćali od 300-450NoK maks (i to jednom); kampovi su super, 15-25eur, tu je naš spas :) Hrana u supermarketima je također dosta skupa. Jednom smo kupili kruh, salamu, sirni namaz i 2 kolačića i to platili 160NoK. Ali, uz malo pažnje može se stvarno povoljno proći; mi smo uglavnom ručali za 50ak Nok oboje. Pohano pile, kruh i litra juice-a. To je ok. Coca-Cola nije ok- 25kn ½ litre! Čokoladno mlijeko je oko 20kn 1 litra, jaja su oko 3kn/komad, salame sve preko 100kn/kg. Benzin dosta varira. U jednom gradu može biti i do 1,5NoK razlike po litri, nisam uspio shvatiti zašto. Uglavnom je između 14-17NoK. Kolko je brašno, ne znam :)

Hvala na čitanju, Ana i Darko :)

 
Phobocaster said:
Darko odlične slike (kvaliteta za svaku pohvalu) i odličan putopis  (y)

vidim da imaš pr3...daj mi reci kako su te služile te gume?
Click to expand...

Pozz, thnx! Pa... Što se tiče trajanja, guma je poprimila dosta gadan profil, a još smo je poštedjeli autoputa u jednom smjeru.. Ne znam, možda previše očekujem ali nisam prezadovoljan. Držanje u zavoju i vožnja po kiši je skroz ok, iako sam se sa PilotPower 2ct bolje vozio, tak da ću njih slijedeće staviti.
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom