Istarski đirevi
- Thread starter zvjerko rider
- Start date
Village
Well-known member
Dopolavoro, teletina i janjetina ispod peke sa krumpirom, prije toga juhica, porcija cca 17 eura plus Velebitsko...
CrispyKevin
Well-known member
Mislio sam da je to negdje drugdje, zbog one slike uz more. A u Dopolavoro stanem svaki put. Klopa je do jaja, a cijene normalne. A gdje je ona slika uz more?
Feis123
Well-known member
Village
Well-known member
Duga uvala, blizu hotela Croatia, ostalo je vidikovac Vojak.
Dopolavoro je super, stvarno dobra klopa i normalne cijene za ono što donesu kvalitetom i količinom.
I glede zahtjevnosti ceste, spust sa Učke do Lupoglava je puno zahtjevnija dionica od Plominke, pa to nigdje ne piše, no bio puno veći gušt derati fuziće na mojem debelom bajku od 400 kila (total cca 600+ kila) na onim serpentinama... svakako ću češće navratiti na trasu od Veprinca do spusta na drugu stranu...
diesel power
Well-known member
Učka majka i nema prometa. Pred 10 dana kad sam usao na free janjetinu 😅
Feis123
Well-known member
CrispyKevin
Well-known member
Pa nema mi bolje dionice nego od pule kroz centralnu Istru, po staroj cesti do repetitora gore na Ucki, pa klopa u Dopolavoro, spust na drugu stranu ubit kavu negdje uz more, i plominka nazad do Pule. Eventualno stanem jos u Rabac na sladoled.
ttboy
Member
ako je "lagano kruzanje" u điru , dragi su mi Cerovlje-Paz-Boljunsko polje (konoba u Boljunu mi je u dobrom sjećanju, al nisam dugo bio)
i tu je onda i Cerovlje-Gologorica-Gologorički dol-Zajci (šteta što više nema konobe u Gologoričkom dolu)....ima dosta opcija, morat ću malo obnovit gradivo
sad se kontam da nisam biou Dopolavoru barem 15 godina ....
i tu je onda i Cerovlje-Gologorica-Gologorički dol-Zajci (šteta što više nema konobe u Gologoričkom dolu)....ima dosta opcija, morat ću malo obnovit gradivo
sad se kontam da nisam biou Dopolavoru barem 15 godina ....
thule_5689
Well-known member
diesel power
Well-known member
CrispyKevin
Well-known member
thule_5689
Well-known member
Mislim na mesara - muhtaroša (parazita) iz Šijane...
Village
Well-known member
Arena u Puli
Ovaj impresivan amfiteatar simbol je Pule pa i Hrvatske. Ovako očuvanih arena nema puno i trebamo biti ponosni što je imamo u Hrvatskoj. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu. Najveći je i najsačuvaniji spomenik iz doba antike u Hrvatskoj i jedan od najbolje očuvanih amfiteatara na svijetu.
Arena se gradila u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća, ali nije poznato točno vrijeme i trajanje izgradnje, kao niti tko su graditelji i zašto su je uopće tamo gradili. Prema jednoj legendi Arenu je dao sagraditi car Vespazijan u čast svojoj ljubavnici koja je u Puli imala posjede. Zanimljivo je da se otprilike u isto vrijeme gradio i Koloseum u Rimu. Kamen za gradnju se dopremao iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz samu morsku obalu pa se kamen mogao prilično jednostavno dopremati brodovima.
Arena u brojevima: eliptičnog je oblika, duljine 132,45 m (duža os), širine 105,10 m (kraća os) i visine na morskoj strani do 32 metra. Sastoji se od 4 etaže te ukupno ima 15 prolaza. Borilište je veličine 67,90 x 41,60 metara.
Naziv Arena potječe od latinskog naziva harena što znači pijesak. U antičko doba ona je bila posuta pijeskom, njime su se posipali tragovi krvi životinja i ljudi nakon borbe. Mogla je primiti 23 000 gledatelja za gladijatorske i slične borbe. Gledalište se natkrivalo platnom koje je štitilo od sunca i kiše, a bilo je pričvršćeno na 4 tornja. Zanimljivo je i da su tornjevi imali vodospreme i sprave za špricanje mirisne vode po gledalištu. Borilište odnosno središte arene bilo je odvojeno od gledališta širokim kanalom koji je bio prekriven pločama. Arena je imala 2 glavna ulaza i nekoliko sporednih. Postojale su i svečane i počasne dvorane te svetište. Prostori za životinje nalazili su se u podzemnim prostorijama. Ulaz na gladijatorske borbe bio je besplatan, ali je raspored sjedenja bio strogo određen i ovisio je o društvenoj hijerarhiji i bogatstvu. Bogati i ugledni su naravno imali najbolji pogled.
Nakon pada Rimskog carstva i tijekom srednjeg vijeka, amfiteatar je služio za ispašu stoke te ponekad za stočne sajmove i viteške turnire. Ljudi su često, kroz povijest, uzimali s Arene kamene blokove i željezne šipke kao građevinski materijal za izgradnju vlastitih kuća. To se događalo sve do 1458. godine kada je gradsko vijeće Pule zabranilo korištenje materijala iz Arene.
Danas je Arena turistička atrakcija i mjesto održavanja mnogobrojnih koncerata, festivala i događanja. U podzemnim prostorijama, gdje su prije bile smještene životinje i gladijatori, postavljena je stalna izložba „Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici“. Tamo su prikazane amfore koje su služile za prijevoz vina i ulja te rekonstrukcije mlinova i posuda za taloženje.
Cijena ulaznice :
Odrasli : 10 €
Učenici i studenti : 5 €
Građanima Pule je ulaz besplatan ( uz predočenje osobne )
Ovaj impresivan amfiteatar simbol je Pule pa i Hrvatske. Ovako očuvanih arena nema puno i trebamo biti ponosni što je imamo u Hrvatskoj. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu. Najveći je i najsačuvaniji spomenik iz doba antike u Hrvatskoj i jedan od najbolje očuvanih amfiteatara na svijetu.
Arena se gradila u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća, ali nije poznato točno vrijeme i trajanje izgradnje, kao niti tko su graditelji i zašto su je uopće tamo gradili. Prema jednoj legendi Arenu je dao sagraditi car Vespazijan u čast svojoj ljubavnici koja je u Puli imala posjede. Zanimljivo je da se otprilike u isto vrijeme gradio i Koloseum u Rimu. Kamen za gradnju se dopremao iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz samu morsku obalu pa se kamen mogao prilično jednostavno dopremati brodovima.
Arena u brojevima: eliptičnog je oblika, duljine 132,45 m (duža os), širine 105,10 m (kraća os) i visine na morskoj strani do 32 metra. Sastoji se od 4 etaže te ukupno ima 15 prolaza. Borilište je veličine 67,90 x 41,60 metara.
Naziv Arena potječe od latinskog naziva harena što znači pijesak. U antičko doba ona je bila posuta pijeskom, njime su se posipali tragovi krvi životinja i ljudi nakon borbe. Mogla je primiti 23 000 gledatelja za gladijatorske i slične borbe. Gledalište se natkrivalo platnom koje je štitilo od sunca i kiše, a bilo je pričvršćeno na 4 tornja. Zanimljivo je i da su tornjevi imali vodospreme i sprave za špricanje mirisne vode po gledalištu. Borilište odnosno središte arene bilo je odvojeno od gledališta širokim kanalom koji je bio prekriven pločama. Arena je imala 2 glavna ulaza i nekoliko sporednih. Postojale su i svečane i počasne dvorane te svetište. Prostori za životinje nalazili su se u podzemnim prostorijama. Ulaz na gladijatorske borbe bio je besplatan, ali je raspored sjedenja bio strogo određen i ovisio je o društvenoj hijerarhiji i bogatstvu. Bogati i ugledni su naravno imali najbolji pogled.
Nakon pada Rimskog carstva i tijekom srednjeg vijeka, amfiteatar je služio za ispašu stoke te ponekad za stočne sajmove i viteške turnire. Ljudi su često, kroz povijest, uzimali s Arene kamene blokove i željezne šipke kao građevinski materijal za izgradnju vlastitih kuća. To se događalo sve do 1458. godine kada je gradsko vijeće Pule zabranilo korištenje materijala iz Arene.
Danas je Arena turistička atrakcija i mjesto održavanja mnogobrojnih koncerata, festivala i događanja. U podzemnim prostorijama, gdje su prije bile smještene životinje i gladijatori, postavljena je stalna izložba „Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici“. Tamo su prikazane amfore koje su služile za prijevoz vina i ulja te rekonstrukcije mlinova i posuda za taloženje.
Cijena ulaznice :
Odrasli : 10 €
Učenici i studenti : 5 €
Građanima Pule je ulaz besplatan ( uz predočenje osobne )
Village
Well-known member
Od tvornice za preradu ribe do prvog hotela u Valbandonu
Početkom 20. stoljeća na priobalnoj zoni Valbandona postojala je tvornica za preradu ribe i proizvodnju leda. Čini se da tamošnja tvornica nije donosila očekivani profit te se počelo razmišljati o preorjentaciji na turizam, koji se već tada počeo razvijati u pojedinim destinacijama «austrijske rivijere», posebice na Brionima, u Opatiji i Lovranu, Malom i Velom Lošinju te Portorožu.
Berlinski poduzetnici Gustav Klink, Emil Lauer i Jacob Cumar, inače vlasnici prethodno spomenute tvornice, ubrzo su od austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova te uz suglasnost Ministarstva trgovine i javnih radova dobili traženu dozvolu za prenamjenu postojećih tvorničkih objekata u turističke.
Tako je 1911. nastalo akcionarsko društvo «Valbandon Erholungsheim und Seebad Aktiengeselschaft» (Valbandon – odmarališni dom i morsko kupalište, akcionarsko društvo). Sjedište društva nalazilo se u Trstu.
Akcionarsko društvo raspolagalo je kapitalom od 45000 kruna podijeljenih u 2250 akcija po 200 kruna. Odobren je i Statut društva. Uplate za akcije obavljale su se na šalterima Štajerske banke. Predsjednik tog društva bio je (bivši) ministar željeznice Emil Freiherr von Guttenberg iz Graza.
Valbandon se kao morsko kupalište 1911. godine navodi u adresaru austrijskog ilustriranog mjesečnika «Adria». Isti izvor u jednom od svojih brojeva 1912. godine donosi promotivne podatke da Valbandon ima uređeno morsko kupalište sa 45 kabina, hotel «Valbandon» otvoren je 1. lipnja 1911. i četiri depadanse među kojima se izdvajala «Villa Maria». Ukupni smještajni kapaciteti hotela i vila bili su iskazani sa 60 soba.
Ako netko nije bio, kava je uvijek dobra na terasi restorana...
Početkom 20. stoljeća na priobalnoj zoni Valbandona postojala je tvornica za preradu ribe i proizvodnju leda. Čini se da tamošnja tvornica nije donosila očekivani profit te se počelo razmišljati o preorjentaciji na turizam, koji se već tada počeo razvijati u pojedinim destinacijama «austrijske rivijere», posebice na Brionima, u Opatiji i Lovranu, Malom i Velom Lošinju te Portorožu.
Berlinski poduzetnici Gustav Klink, Emil Lauer i Jacob Cumar, inače vlasnici prethodno spomenute tvornice, ubrzo su od austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova te uz suglasnost Ministarstva trgovine i javnih radova dobili traženu dozvolu za prenamjenu postojećih tvorničkih objekata u turističke.
Tako je 1911. nastalo akcionarsko društvo «Valbandon Erholungsheim und Seebad Aktiengeselschaft» (Valbandon – odmarališni dom i morsko kupalište, akcionarsko društvo). Sjedište društva nalazilo se u Trstu.
Akcionarsko društvo raspolagalo je kapitalom od 45000 kruna podijeljenih u 2250 akcija po 200 kruna. Odobren je i Statut društva. Uplate za akcije obavljale su se na šalterima Štajerske banke. Predsjednik tog društva bio je (bivši) ministar željeznice Emil Freiherr von Guttenberg iz Graza.
Valbandon se kao morsko kupalište 1911. godine navodi u adresaru austrijskog ilustriranog mjesečnika «Adria». Isti izvor u jednom od svojih brojeva 1912. godine donosi promotivne podatke da Valbandon ima uređeno morsko kupalište sa 45 kabina, hotel «Valbandon» otvoren je 1. lipnja 1911. i četiri depadanse među kojima se izdvajala «Villa Maria». Ukupni smještajni kapaciteti hotela i vila bili su iskazani sa 60 soba.
Ako netko nije bio, kava je uvijek dobra na terasi restorana...
diesel power
Well-known member
CrispyKevin
Well-known member