33
Active member
JAHACI
Cijelu noc je slabo spavao.Sparina je bila nesnosna,kao uostalom i uvijek u to doba godine na tom podrucju.Trebalo mu je vremena dok se polako okrene na bok i onda ustane,ledjima za volju.Ucinio je nekoliko koraka po sobi,prvo lagano, pa sve brze.Osjecao je kako se lagana potmula bol povlaci iz desne strane donjeg dijela ledja. Prije odlaska u kupaonu, zastao je kraj prozora motela.Ispred je vec bilo par motora koje se njihovi vlasnici natovarivali spretnim pokretima.Osjecao se lose nakon tako probdjene noci i bio sretan da nije jedan od tih dolje u motoristickim odijelima.Samo pranje zubiju iziskivalo je punu koncentraciju,svjestan da se nesmije naglo prignuti da si ne pojaca bol u ledjima.Ispio je svoju dozu jutarnjih tableta za pomoc svom krvozilnom sustavu i pumpi koja ga je tolikoh godina sluzila.
Opet je zastao na prozoru motreci zbivanja dolje.Oni ce sad zajahat svoje metalne atove i krenuti u neke udaljene krajeve.Kako moze neko imati zelju putovati po toj sparini? Cim sunce malo povise dodje sa asfalta ce se dizati vruce pare,posebna mirisa.Zamisljao si je kako ce se osjecati kad stanu na semaforu i znoj pocne natapati majce i kad im u glavi pocnu igrati slike (lajk the sedovs on the vol) od siline suncevih zraka na crnim kacigama.Znao je da je ta oprema moderna i da ima razna provjetravanja, no nitko nije izmislio nista protiv stajanja,osim podizanja vizira.Kako je samo dobro da u njegovom autu radi klima ,cak u dvije zone,cak i kad auto stoji na semaforu.Lagani smjesak zatitrao mu je na licu prilikom te spoznaje.I kuda idu,sta ih na to pokrece.Zar nije puno ljepse biti u svom miljeu,okruzen ljudima koje poznas,gdje si kroz godine dosegao svoje mjesto medju njima?Zar nije lijep taj osjecaj sigurnosti koje ti nudi tvoje mjesto,osjecaj da znas u jutro kad se probudis sta te ceka tijekom dana,prije nego se opet nadjes u svojoj najugodnijoj postelji? Nehajno su cavrljali,vec skoro gotovi sa povezivanjim i privezivanjem svoje opreme.Podsjetili su ga na cigane (one iz proslis vremena) koji su svojim kolima i konjima putovali od mjesta do mjesta. (...cerge pored njega idu, ostala je samo prazna casa....).Kako je samo sretan da je na sluzbenom putu i da ce vec navecer spavati,nakon vecernje pive sa poznanicima,u svom milom krevetu i jastukom po mjeri (ovi hotelski su vecinom preveliki,ne ergonomski).
Jasuci putevima izazivace ushicene poglede kod djece i ceznjive kod zena.Naravno i upitne kod muskaraca,slicno kao i kod njega.Djeca ce vidjeti u njima nesto sto ce izazivati cudjenje i divljenje i sto ce prilikom pusenja skrivene cigarete raspravljati medjusobom.Zene ce vidjeti,predpostavljao je,u njima nesto.... nije nailazio na pravu misao. U svakom slucaju znao je da zene vole sigurnost, sigurnost doma,stabilnog supruga koji dovoljno zaradjuje za svakodnevnicu.No isto tako je znao da vole i tajanstveno,nesto neubicajeno,skriveno,nesto sto treba otkrivati,nesto sto izaziva jake emocije-straha jer je zabranjeno i ceznje jos vece upravo zbog toga.Jahaci ce biti objekti projekcije njihovih duboko skrivenih zelja. Kako je samo dobro da on nema te probleme.Jos veceras ce biti sa svojom zenom koja ne voli te limene zvijeri. Za nju su oni samo sretstvo za brzo stizanje na drugu stranu(zivota). Sredstva koja puno kostaju,izjedaju kucni budzet a ne daju nista.Niti mozes sa njima orati niti drva voziti,nego samo trositi benzina u potrazi za Sangri La. Ponekad bi jos i nadodala da kakav je to komfor i izlozenost elementima. Dok nam nas auto pruza svu mogucu zastitu od svega i noci i kise i snijega i zime i vrucine i skliske ceste i lisca na kolniku i mozes spavat unutra.Kako su samo neodgovorni ti koji samo skitaju svijetom.Jednom ce se ipak morat skrasit na jednom mjestu i ko ce onda biti tamo da im bude prijatelj ili zena i di su im onda djeca,govorila je.
Sve te misli su ga lagano uznemiravale.Kao da ima posla sa jing i jangom a ne sa obicnim ljudima koji drugo neznaju ili nece nego se potucaju okolo samo da im "guzica vidi puta". Da,nikako drugacije. Ili mozda sve ima nekog smisla. Hoce li vidjeti mjesta koje on nije vidio,hoci li upoznati ljude koji su drugaciji.Ljude koji imaju druge obicaje drugu kulturu.Hoce li vidjeti izlaske i zalaske sunca na dalekim livadama kada se jos magla nije potpuno digla nego radi blagi sfumato kroz koji se cuje hrzanje konja na ispasi?
Ponovo je odmahnuo glavom kao netko tko tjera lose misli od sebe.Normalan covjek mora cvrsto stajat sa obje noge na tlu i slijedit logiku cinjenica. Da tako treba.
Sa tim pozitivnim mislima krenuo je na svoju jutarnju kavu.Silazeci stepenicama stigao je do terase ispred hotela gdje su vec bili ostali "jahaci" zavaljeni pijuci kavu.Jedan krupniji,duge crne kose skupljene u konjski rep prozbori: Kava ti je narucena,vec sam se pitao gdje si tako dugu? Mi samo vec spremni".
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
PS Sjetio se scene iz tv serije"Gruntovcani" gdje Dudek razmislja nakon sto je dobio ponudu da ide u Dojcland na dero,ovak: Ja bi hmrl da se v jutro zbudim i naj videl moju hrusku,mojega skedja..."
Cijelu noc je slabo spavao.Sparina je bila nesnosna,kao uostalom i uvijek u to doba godine na tom podrucju.Trebalo mu je vremena dok se polako okrene na bok i onda ustane,ledjima za volju.Ucinio je nekoliko koraka po sobi,prvo lagano, pa sve brze.Osjecao je kako se lagana potmula bol povlaci iz desne strane donjeg dijela ledja. Prije odlaska u kupaonu, zastao je kraj prozora motela.Ispred je vec bilo par motora koje se njihovi vlasnici natovarivali spretnim pokretima.Osjecao se lose nakon tako probdjene noci i bio sretan da nije jedan od tih dolje u motoristickim odijelima.Samo pranje zubiju iziskivalo je punu koncentraciju,svjestan da se nesmije naglo prignuti da si ne pojaca bol u ledjima.Ispio je svoju dozu jutarnjih tableta za pomoc svom krvozilnom sustavu i pumpi koja ga je tolikoh godina sluzila.
Opet je zastao na prozoru motreci zbivanja dolje.Oni ce sad zajahat svoje metalne atove i krenuti u neke udaljene krajeve.Kako moze neko imati zelju putovati po toj sparini? Cim sunce malo povise dodje sa asfalta ce se dizati vruce pare,posebna mirisa.Zamisljao si je kako ce se osjecati kad stanu na semaforu i znoj pocne natapati majce i kad im u glavi pocnu igrati slike (lajk the sedovs on the vol) od siline suncevih zraka na crnim kacigama.Znao je da je ta oprema moderna i da ima razna provjetravanja, no nitko nije izmislio nista protiv stajanja,osim podizanja vizira.Kako je samo dobro da u njegovom autu radi klima ,cak u dvije zone,cak i kad auto stoji na semaforu.Lagani smjesak zatitrao mu je na licu prilikom te spoznaje.I kuda idu,sta ih na to pokrece.Zar nije puno ljepse biti u svom miljeu,okruzen ljudima koje poznas,gdje si kroz godine dosegao svoje mjesto medju njima?Zar nije lijep taj osjecaj sigurnosti koje ti nudi tvoje mjesto,osjecaj da znas u jutro kad se probudis sta te ceka tijekom dana,prije nego se opet nadjes u svojoj najugodnijoj postelji? Nehajno su cavrljali,vec skoro gotovi sa povezivanjim i privezivanjem svoje opreme.Podsjetili su ga na cigane (one iz proslis vremena) koji su svojim kolima i konjima putovali od mjesta do mjesta. (...cerge pored njega idu, ostala je samo prazna casa....).Kako je samo sretan da je na sluzbenom putu i da ce vec navecer spavati,nakon vecernje pive sa poznanicima,u svom milom krevetu i jastukom po mjeri (ovi hotelski su vecinom preveliki,ne ergonomski).
Jasuci putevima izazivace ushicene poglede kod djece i ceznjive kod zena.Naravno i upitne kod muskaraca,slicno kao i kod njega.Djeca ce vidjeti u njima nesto sto ce izazivati cudjenje i divljenje i sto ce prilikom pusenja skrivene cigarete raspravljati medjusobom.Zene ce vidjeti,predpostavljao je,u njima nesto.... nije nailazio na pravu misao. U svakom slucaju znao je da zene vole sigurnost, sigurnost doma,stabilnog supruga koji dovoljno zaradjuje za svakodnevnicu.No isto tako je znao da vole i tajanstveno,nesto neubicajeno,skriveno,nesto sto treba otkrivati,nesto sto izaziva jake emocije-straha jer je zabranjeno i ceznje jos vece upravo zbog toga.Jahaci ce biti objekti projekcije njihovih duboko skrivenih zelja. Kako je samo dobro da on nema te probleme.Jos veceras ce biti sa svojom zenom koja ne voli te limene zvijeri. Za nju su oni samo sretstvo za brzo stizanje na drugu stranu(zivota). Sredstva koja puno kostaju,izjedaju kucni budzet a ne daju nista.Niti mozes sa njima orati niti drva voziti,nego samo trositi benzina u potrazi za Sangri La. Ponekad bi jos i nadodala da kakav je to komfor i izlozenost elementima. Dok nam nas auto pruza svu mogucu zastitu od svega i noci i kise i snijega i zime i vrucine i skliske ceste i lisca na kolniku i mozes spavat unutra.Kako su samo neodgovorni ti koji samo skitaju svijetom.Jednom ce se ipak morat skrasit na jednom mjestu i ko ce onda biti tamo da im bude prijatelj ili zena i di su im onda djeca,govorila je.
Sve te misli su ga lagano uznemiravale.Kao da ima posla sa jing i jangom a ne sa obicnim ljudima koji drugo neznaju ili nece nego se potucaju okolo samo da im "guzica vidi puta". Da,nikako drugacije. Ili mozda sve ima nekog smisla. Hoce li vidjeti mjesta koje on nije vidio,hoci li upoznati ljude koji su drugaciji.Ljude koji imaju druge obicaje drugu kulturu.Hoce li vidjeti izlaske i zalaske sunca na dalekim livadama kada se jos magla nije potpuno digla nego radi blagi sfumato kroz koji se cuje hrzanje konja na ispasi?
Ponovo je odmahnuo glavom kao netko tko tjera lose misli od sebe.Normalan covjek mora cvrsto stajat sa obje noge na tlu i slijedit logiku cinjenica. Da tako treba.
Sa tim pozitivnim mislima krenuo je na svoju jutarnju kavu.Silazeci stepenicama stigao je do terase ispred hotela gdje su vec bili ostali "jahaci" zavaljeni pijuci kavu.Jedan krupniji,duge crne kose skupljene u konjski rep prozbori: Kava ti je narucena,vec sam se pitao gdje si tako dugu? Mi samo vec spremni".
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
PS Sjetio se scene iz tv serije"Gruntovcani" gdje Dudek razmislja nakon sto je dobio ponudu da ide u Dojcland na dero,ovak: Ja bi hmrl da se v jutro zbudim i naj videl moju hrusku,mojega skedja..."