Okica
New member
plan postoji da bi se mogao promijeniti. mijenjanje plana nastaje zbog nekog, nečeg ili zato jer to mora tvornički. 8)
u kratko:
22.9. od cca 14h. sunce
zg - petrinja - hrv./bos. kostajnica - bos. dubica - prijedor - sanski most - ključ - čađavica - mrkonjić grad
23.9. sunce
mrkonjić grad - jezero - šipovo - izvor plive - šipovo - janj - barjamovci - kupres - šuica - novo selo (nešto vrtnje simo tamo) - livno - podhum - prisoje - tomislavgrad - posušje - široki brijeg - mostar - čapljina - ljubuški - grude
24.9. sunce
grude - imotski - cista provo - trilj - sinj - knin - gračac - autoput čvor gračac - ogulin - vrbovsko - autoput - ravna gora - rijeka
25.-27.9 kiša sa povremenim sunčanim razdobljima
rijeka - zg
kilometara cca 1000
novaca cca 1000kn
na dugačko:
moj osnovni plan bio je po ljetu 10 dana vožnje cik-cak bosnom. malo po prirodi sa spavanjem u šatoru, malo po gradovima uz spavanje u civilizaciji. taj je plan promijenjen zbog nekog i nečeg. ja na antibiotike, m-xt na generalku.
vrijeme se razvuklo.
ozdravila ja, ozdravio m-xt.
idem, uz skraćeni plan, kroz bosnu, šator izbacila iz igre. a mogla bih kod frendova u dansku, ma jok, previše mi to kiše. a i knap sam s vremenom za evropu i dansku tamo simo.
promjena plana zbog posla.
završila gužva.
idem, uz još malo skraćivanje plana, u bosnu. u srijedu 22.9. ujutro (krećem u 7, naravno), vraćam se 29.9.
eh, da ne bi!
u utorak ujutro 21.9. čupava zvijer koja glumi mog ljubimca ima zatvoreno desno oko skroz, lijevo na pola. trk veterinaru. upala očiju, 'kapi za oči kapajte do petka 3x dnevno, a onda do nedjelje 2x dnevno'.
sa frendicom sam dogovorila čuvanje zdrave mačke! javljam joj promjenu, čuvanje bolesne mačke, kojoj treba još kapati u oči! ahm!
kako ne znam što će biti sa zvjerkom, otkazujem dogovoreno spavanje u sarajevu. uz sitno nagovaranje, 'to ti uopće nije problem sa ovom mačkom, naučiti ću te', frendica pristaje na promijenu plana, ali da mačku donesem u srijedu ujutro oko 9.
uff, ajde, bar nešto. plan naravno promijenjen, ne krećem u 7. krenuti ću oko 10h. sve spakirano već u utorak, samo nabacim torbe na motor. još mala promjena plana, zbog potreba posla. u 13h završila sa obavezama.
e pa sad idem!
da, da, 13h je, ali idem! dokle dođem - dođem! i tako sam krenula nešto prije 14h.
tako je počeo dan 1.
hrvatski carinici me vidljivo odmjerili i mahnuli uz klimanje glava. bosanski carinik uzima pasoš i naginje se iz kućice
- a gdje je ekipa? - nema je. - sama?!?! (još malo izvirivanja i naginjanja kroz prozor, sa pogledom uperenim iza mene, da se uvjeri kako stvarno nema ni jednog drugog motora) - sama. - imaš li ti vozačku? imaš li ti položenu a kategoriju? (uz gledanje u vozačku i odmjeravanje motora) - imam. - i kud ideš sama? - teti u sarjevo. - sigurno? ajde čuvaj se!
uglavnom 10tak min stajanja uz prozorčić kućice i pričanja sa kacigom na glavi, laganog kuhanja i uvjeravanja čovjeka kako ja stvarno putujem sama.
gledam hrvatsku šumu sa bosanske strane lijevo i bosnu desno. fino toplo.
tankam u sanskom mostu. stala sa strane i jedem sendvič. _sms: jesi uspjela nakapati? jesam._ prilazi gospodin i započne razgovor od kuda sam, kamo idem, gdje je ekipa, kako i on ima xt350, kako je to dobar motor, ali šteta što nema anlaser, hoću li ja to moći upaliti, trebam li pomoć, zna on da je to teže za upalit. nakon razgovora začinjenog smijehom krećem dalje. _sms: pa ti se voziš! dođi u italiju_
uz polako spuštanje sumraka pa mraka, postaje hladnije. ima se za obući, nije bed. ali! još malo pa stajem, eh vidi još 20 km, pa još 7 km...
u mrkonjić grad ušla smrznuta. u centru stanem pred nekim bircom, pitam prolaznika ima li neko mjesto za spavanje. mladić ne zna, 'da pitam dečke'. vrati se iz birca uz 'kažu dečki da uđeš, oni će ti objasnit, ja ne znam...'
ah, ajde, stala sam. jedva odljepila ruke s guvernala. idem popit kavu, obući veste i možda se malo prigrijati. u bircu dvojica mladaca od cca 20 godina
uz priču od kuda i kamo, popila 2 kave. nisu mi dali da platim, dečki časte.
- čaj? rakijica? sigurno ne želite rakijicu, ugrijati će vas! samo jednu! oprostite, krepao nam kompjuter, ovdje inače samo rock puštamo... ovu bocu smo dobili iz kambođe (i gura mi u ruke da dobro pogledam kobru i škorpiona spremljene u boci). ajde čekajte da netko naiđe pa ćemo vozit ispred vas...
nakon 40 min uspijem dobiti informaciju gdje je motelčić. i prigrijala sam se, pojela sendvić, obukla na sebe nešto toplih stvari. do motelčića mi je trebalo 7 min. _sms: dođi u italiju_
izlazi gazdarica. nema soba!
dolazi konobarica. a 'ona' soba?
ma ne, pa žena se želi otuširati! (ja sanjam o vrućem tušu i toploj juhici) nema soba! šalju mi goste iz grada, sve je puno. imate motel tu malo naprijed.
- koliko kilometara? - paa, nisam sigurna, 2-3. - ok, koliko minuta? - mislim 10-15 - hvala, doviđenja
2-3 km dalje ima restoran, 'nema tu spavanja, samo janjetina ako hoćeš'.
spavanje se pojavilo nakon 15tak kilometara.
soba čista i topla, vruća juhica legla samo tako. _sms: dođi u italiju_
došao gazda, počastio me višestrukim gorkim i uz priču 'danas nabrali 12 metara šljiva' i 'vozim ja qvinkia, onako za teren', ugurao mi u ruke friške šljive. ne odbijam ponudu da motor doguram iza kuće 'da se ne bi klinci polakomili!' spavala kao anđeo! _sms: dođi u italiju_
dan 2.
kava sa gazdom i gazdaricom (ne, ne hvala, ne bih rakijicu, rano mi (8h)_sms: dođi u italiju_), ... tu nakon pumpe možeš skrenuti prema šipovu, lijepa je to cesta. hvala vam puno i doviđenja! _sms: kako je? uspjela sam nakapati samo ljevo oko, sad ju diskretno lovim po stanu_
malo skretanje uz neku crkvu. pitam prolaznika može li ovim putem do šipova? - aaa! ti bi na onu novo-asfaltiranu cestu! može, može! - ok, hvala (iako ja tak i tak ne znam baš kam idem, ali on to ne treba znati)
cesta lijepa i pusta, auti vrlo rijetko, kamioni češće. zastanem tu i tamo, slikam prirodu.
u šipovu skrenem prema izvoru plive. odlučim kako ću tamo negdje doručkovati svoj sendvičak. naletila na restoran, parkiram. vrata zatvorena, žive duše nema, sa zadnje strane ima stolova vani. super! obiđem oko kuće i skoro se sudarim sa gazdaricom koja si je upravo kavu skuhala. 'najveće mi zadovoljstvo ta prva kava'. uz priču i moj sendvič i kavu (_sms: dođi u italiju_), dolazi gazda, nudi rakijicu.
- sama ti? - sama. - imamo mi u selu jednog jako dobrog momka, oćeš da ga zovnem? - ne bih, hvala. -
smijeh, domaći sok od drenka, sendvič, kava, seoski doktor, još malo ženidbenih ponuda i uz gazdaričin poziv da opet dođem, uvijek će imati sobu za mene, krenem tih 12tak km prema samom izvoru.
do kojeg nikad nisam došla. ni lijevog ni desnog.
a nisam došla zbog goveda. običnog, domaćeg. na dugačkom lancu (to još do sad nisam vidjela), uz potrganu ogradu gdje je dotično govedo moglo na cestu. bilo je vrlo uzrujano, pa je malo trčalo unutar ograde i onda izašlo kroz potrgani dio na cestu. i uz mukanje krenulo na mene.
promjena plana bila je momentalna: okrećem motor za 180 i crta! ja sam došla do kraja mosta, ono je već bilo na početku.
vrlo nervozno govedo. na lancu. i ne, nisam se sjetila gledati je li bio bik ili krava!
dio puta uz plivu...
u kupresu tankanje.
- čekaj da uključim agregat! nema struje do 3 popodne. - gdje kavu mogu popit? - samo ako ima agregat (bez daljnjeg objašnjenja u koji birc da odem) - hvala (bar sam benzin dobila) _sms: dođi u italiju_ _sms: ulovila sam ju, nakapala oba oka, sve 5._
nakon 2 birca u mraku, odlučno stanem ispred trećeg. moj sendvič, kava 0, sok 1, gledam u kartu. par lokalaca, ni glaska nakon 'izvolite'. milina! kratko je ta tišina trajala...
10tak minuta poslije mene u birc ulazi još jedan domaći. ogledavanje po prostoru, sjedanje uz kompiće i s drugog kraja birca dopre glas 'ono vani je tvoj motor?'
brana je pukla!
svi u glas 'od kuda, kamo, kako, zašto'... plaćam sok i krećem prema izlazu.
zadnjepridošli me ispraća, vozi on dr 600, otišle mu karike, ima neki tip u samoboru, jakopec, imaš broj, možda on ima... još 15 min razgovora, uz svekolike ponude da mi on upali motor, da šteta što mu je njegov dr pokvaren, sad bi on mene odveo da vidim...
priroda prekrasna, toplo, vozam se i uživam...
(_sms: dođi u italiju_)
putem prema mostaru. u spomen ljudskog roda.
tankanje pred mostarom. radovi na cesti. auti. kolona više stoji nego vozi. elegantno motoristički preguram se prva na semafor.
u kratko:
22.9. od cca 14h. sunce
zg - petrinja - hrv./bos. kostajnica - bos. dubica - prijedor - sanski most - ključ - čađavica - mrkonjić grad
23.9. sunce
mrkonjić grad - jezero - šipovo - izvor plive - šipovo - janj - barjamovci - kupres - šuica - novo selo (nešto vrtnje simo tamo) - livno - podhum - prisoje - tomislavgrad - posušje - široki brijeg - mostar - čapljina - ljubuški - grude
24.9. sunce
grude - imotski - cista provo - trilj - sinj - knin - gračac - autoput čvor gračac - ogulin - vrbovsko - autoput - ravna gora - rijeka
25.-27.9 kiša sa povremenim sunčanim razdobljima
rijeka - zg
kilometara cca 1000
novaca cca 1000kn
na dugačko:
moj osnovni plan bio je po ljetu 10 dana vožnje cik-cak bosnom. malo po prirodi sa spavanjem u šatoru, malo po gradovima uz spavanje u civilizaciji. taj je plan promijenjen zbog nekog i nečeg. ja na antibiotike, m-xt na generalku.
vrijeme se razvuklo.
ozdravila ja, ozdravio m-xt.
idem, uz skraćeni plan, kroz bosnu, šator izbacila iz igre. a mogla bih kod frendova u dansku, ma jok, previše mi to kiše. a i knap sam s vremenom za evropu i dansku tamo simo.
promjena plana zbog posla.
završila gužva.
idem, uz još malo skraćivanje plana, u bosnu. u srijedu 22.9. ujutro (krećem u 7, naravno), vraćam se 29.9.
eh, da ne bi!
u utorak ujutro 21.9. čupava zvijer koja glumi mog ljubimca ima zatvoreno desno oko skroz, lijevo na pola. trk veterinaru. upala očiju, 'kapi za oči kapajte do petka 3x dnevno, a onda do nedjelje 2x dnevno'.
sa frendicom sam dogovorila čuvanje zdrave mačke! javljam joj promjenu, čuvanje bolesne mačke, kojoj treba još kapati u oči! ahm!
kako ne znam što će biti sa zvjerkom, otkazujem dogovoreno spavanje u sarajevu. uz sitno nagovaranje, 'to ti uopće nije problem sa ovom mačkom, naučiti ću te', frendica pristaje na promijenu plana, ali da mačku donesem u srijedu ujutro oko 9.
uff, ajde, bar nešto. plan naravno promijenjen, ne krećem u 7. krenuti ću oko 10h. sve spakirano već u utorak, samo nabacim torbe na motor. još mala promjena plana, zbog potreba posla. u 13h završila sa obavezama.
e pa sad idem!
da, da, 13h je, ali idem! dokle dođem - dođem! i tako sam krenula nešto prije 14h.
tako je počeo dan 1.
hrvatski carinici me vidljivo odmjerili i mahnuli uz klimanje glava. bosanski carinik uzima pasoš i naginje se iz kućice
- a gdje je ekipa? - nema je. - sama?!?! (još malo izvirivanja i naginjanja kroz prozor, sa pogledom uperenim iza mene, da se uvjeri kako stvarno nema ni jednog drugog motora) - sama. - imaš li ti vozačku? imaš li ti položenu a kategoriju? (uz gledanje u vozačku i odmjeravanje motora) - imam. - i kud ideš sama? - teti u sarjevo. - sigurno? ajde čuvaj se!
uglavnom 10tak min stajanja uz prozorčić kućice i pričanja sa kacigom na glavi, laganog kuhanja i uvjeravanja čovjeka kako ja stvarno putujem sama.
gledam hrvatsku šumu sa bosanske strane lijevo i bosnu desno. fino toplo.
tankam u sanskom mostu. stala sa strane i jedem sendvič. _sms: jesi uspjela nakapati? jesam._ prilazi gospodin i započne razgovor od kuda sam, kamo idem, gdje je ekipa, kako i on ima xt350, kako je to dobar motor, ali šteta što nema anlaser, hoću li ja to moći upaliti, trebam li pomoć, zna on da je to teže za upalit. nakon razgovora začinjenog smijehom krećem dalje. _sms: pa ti se voziš! dođi u italiju_
uz polako spuštanje sumraka pa mraka, postaje hladnije. ima se za obući, nije bed. ali! još malo pa stajem, eh vidi još 20 km, pa još 7 km...
u mrkonjić grad ušla smrznuta. u centru stanem pred nekim bircom, pitam prolaznika ima li neko mjesto za spavanje. mladić ne zna, 'da pitam dečke'. vrati se iz birca uz 'kažu dečki da uđeš, oni će ti objasnit, ja ne znam...'
ah, ajde, stala sam. jedva odljepila ruke s guvernala. idem popit kavu, obući veste i možda se malo prigrijati. u bircu dvojica mladaca od cca 20 godina
uz priču od kuda i kamo, popila 2 kave. nisu mi dali da platim, dečki časte.
- čaj? rakijica? sigurno ne želite rakijicu, ugrijati će vas! samo jednu! oprostite, krepao nam kompjuter, ovdje inače samo rock puštamo... ovu bocu smo dobili iz kambođe (i gura mi u ruke da dobro pogledam kobru i škorpiona spremljene u boci). ajde čekajte da netko naiđe pa ćemo vozit ispred vas...
nakon 40 min uspijem dobiti informaciju gdje je motelčić. i prigrijala sam se, pojela sendvić, obukla na sebe nešto toplih stvari. do motelčića mi je trebalo 7 min. _sms: dođi u italiju_
izlazi gazdarica. nema soba!
dolazi konobarica. a 'ona' soba?
ma ne, pa žena se želi otuširati! (ja sanjam o vrućem tušu i toploj juhici) nema soba! šalju mi goste iz grada, sve je puno. imate motel tu malo naprijed.
- koliko kilometara? - paa, nisam sigurna, 2-3. - ok, koliko minuta? - mislim 10-15 - hvala, doviđenja
2-3 km dalje ima restoran, 'nema tu spavanja, samo janjetina ako hoćeš'.
spavanje se pojavilo nakon 15tak kilometara.
soba čista i topla, vruća juhica legla samo tako. _sms: dođi u italiju_
došao gazda, počastio me višestrukim gorkim i uz priču 'danas nabrali 12 metara šljiva' i 'vozim ja qvinkia, onako za teren', ugurao mi u ruke friške šljive. ne odbijam ponudu da motor doguram iza kuće 'da se ne bi klinci polakomili!' spavala kao anđeo! _sms: dođi u italiju_
dan 2.
kava sa gazdom i gazdaricom (ne, ne hvala, ne bih rakijicu, rano mi (8h)_sms: dođi u italiju_), ... tu nakon pumpe možeš skrenuti prema šipovu, lijepa je to cesta. hvala vam puno i doviđenja! _sms: kako je? uspjela sam nakapati samo ljevo oko, sad ju diskretno lovim po stanu_
malo skretanje uz neku crkvu. pitam prolaznika može li ovim putem do šipova? - aaa! ti bi na onu novo-asfaltiranu cestu! može, može! - ok, hvala (iako ja tak i tak ne znam baš kam idem, ali on to ne treba znati)
cesta lijepa i pusta, auti vrlo rijetko, kamioni češće. zastanem tu i tamo, slikam prirodu.
u šipovu skrenem prema izvoru plive. odlučim kako ću tamo negdje doručkovati svoj sendvičak. naletila na restoran, parkiram. vrata zatvorena, žive duše nema, sa zadnje strane ima stolova vani. super! obiđem oko kuće i skoro se sudarim sa gazdaricom koja si je upravo kavu skuhala. 'najveće mi zadovoljstvo ta prva kava'. uz priču i moj sendvič i kavu (_sms: dođi u italiju_), dolazi gazda, nudi rakijicu.
- sama ti? - sama. - imamo mi u selu jednog jako dobrog momka, oćeš da ga zovnem? - ne bih, hvala. -
smijeh, domaći sok od drenka, sendvič, kava, seoski doktor, još malo ženidbenih ponuda i uz gazdaričin poziv da opet dođem, uvijek će imati sobu za mene, krenem tih 12tak km prema samom izvoru.
do kojeg nikad nisam došla. ni lijevog ni desnog.
a nisam došla zbog goveda. običnog, domaćeg. na dugačkom lancu (to još do sad nisam vidjela), uz potrganu ogradu gdje je dotično govedo moglo na cestu. bilo je vrlo uzrujano, pa je malo trčalo unutar ograde i onda izašlo kroz potrgani dio na cestu. i uz mukanje krenulo na mene.
promjena plana bila je momentalna: okrećem motor za 180 i crta! ja sam došla do kraja mosta, ono je već bilo na početku.
vrlo nervozno govedo. na lancu. i ne, nisam se sjetila gledati je li bio bik ili krava!
dio puta uz plivu...
u kupresu tankanje.
- čekaj da uključim agregat! nema struje do 3 popodne. - gdje kavu mogu popit? - samo ako ima agregat (bez daljnjeg objašnjenja u koji birc da odem) - hvala (bar sam benzin dobila) _sms: dođi u italiju_ _sms: ulovila sam ju, nakapala oba oka, sve 5._
nakon 2 birca u mraku, odlučno stanem ispred trećeg. moj sendvič, kava 0, sok 1, gledam u kartu. par lokalaca, ni glaska nakon 'izvolite'. milina! kratko je ta tišina trajala...
10tak minuta poslije mene u birc ulazi još jedan domaći. ogledavanje po prostoru, sjedanje uz kompiće i s drugog kraja birca dopre glas 'ono vani je tvoj motor?'
brana je pukla!
svi u glas 'od kuda, kamo, kako, zašto'... plaćam sok i krećem prema izlazu.
zadnjepridošli me ispraća, vozi on dr 600, otišle mu karike, ima neki tip u samoboru, jakopec, imaš broj, možda on ima... još 15 min razgovora, uz svekolike ponude da mi on upali motor, da šteta što mu je njegov dr pokvaren, sad bi on mene odveo da vidim...
priroda prekrasna, toplo, vozam se i uživam...
(_sms: dođi u italiju_)
putem prema mostaru. u spomen ljudskog roda.
tankanje pred mostarom. radovi na cesti. auti. kolona više stoji nego vozi. elegantno motoristički preguram se prva na semafor.
i sretno u "pripremi" idućeg nastavka :wink:
