svakak
Active member
Emmenrausch 2007
Nakon što sam previše puta pročitao Mihin izvještaj s Emmenrauscha (Miha je inače apsolutno najveći zaljubljenik u MZ-e, iznimno pozitivna ljudina) od prije 2 godine silno mi se išlo na skup MZ-a, pa sam krenuo rješavati probleme glede odlaska - otišao sam napraviti putovnicu, izračunao hoću li skupiti dovoljno novca, tražio blagoslov od Bolje Polovice TM i za kraj pitao šefa za slobodan vikend. Sve se uspjelo posložiti osim slobodnog vikenda Tuga, čemer, razočaranje i jad... a onda se sjetim da mi brat dolazi u domovinu na godišnji pa bi me on mogao zamijeniti. Odlično - sve se poklopilo i ja mogu na put.
Prije nego sam krenuo na turneju, morao sam obaviti nekoliko preventivnih radnji - informativni razgovor s Mihom, kupovanje Denso Iridium svjećice, posudba autokarte i tank torbe. Po mašini me bilo strah išta čačkati (mislio sam mijenjati karike i igličasti ležaj pod klipom) jer za sad sve radi. Mz je u zadnjih 14 mjeseci je prešao 20 000 km i s tom kilometražom sam se otisnuo put Njemačke. Plan sam imao samo okvirni: Mađarska, Slovačka, Češka i znao sam da ne želim zalaziti u velike gradove. Turističke destinacije tražim na Slovakia Tourism i Czech Tourism i printam si popis mjesta koja želim posjetiti...
Pokret
Dan prvi, 06/08/07
Planirani polazak je u 6:00, al krećem čak i malo ranije, jer nisam mogao više čekati. Tako sam Bolju Polovicu TM faktički istjerao iz kreveta, pardon, probudio za odlazak na posao. Nakon bolnog rastanka i povratka po iPod pun muzike za putovanje (tko se bar jednom ne vrati, nije čovjek ), krećem za je Bjelovar, gdje posuđujem od Nevena rezervnu bobinu (zlunetrebalo), kupujem kišno odijelo (69kn u Pevecu), te se opskrbljujem zalihom vrhunskih ribljih konzervi. Tu smišljam gdje preći granicu i odlučujem se za GP Gola, i onda redom Nagykanizsa, Keszthely, lijevom obalom Balatona sve do Veszprema, Zirc, Kisber i na kraju Komarom. Mađarski carinici su me nešto čudno gledali i komentirali na mađarskom, prvo sam mislio da me nešto ogovaraju, ali onda su uprli prstom u 2 parkirana ETZ-a 250 u savršenom stanju. Prst je objasnio da su i oni vozači MZ-a. Stajanje u Nagykanizsi sam rezervirao za ručak i mažnjavanje prve konzerve skuše, baš je fino sjela na onih 30+°C. U Keszthelyju stajem malo poslikati grad koji je pun turista, svi natpisi su dvo- ili trojezični, sve je puno njemaca, švicaraca, talijana... Tu jedem i najbolji sladoled na cijelom putovanju, a vjerujte, puno sam sladoleda pojeo.
Iako sam mogao ovaj dio proći i kraćom rutom baš sam htjeo proći pored tog mađarskog mora o kojem se toliko priča (za neabene, mislim na Balaton ). Ljudi se kupaju, kampovi su na svakih 500 metara i stvarno se ima osjećaj nekog morskog podneblja. Cesta je dobra, može se voziti dovoljno brzo, što ljudi uglavnom i iskorištavaju. Kroz naseljena mjesta je strogih 50km/h, što se za divno čudo Božje i poštuje. Cilj mi je ovu Mađarsku što prije proći i u što većem komadu, pa se ne zaustavljam puno. Osim kad se zagubim, što je poprilično često. Komunikacija s lokalnim stanovništvom je debelo otežana njihovim kroničnim nepoznavanjem engleskog i njemačkog i mojim nepoznavanjem ruskog i mađarskog. U svakom slučaju do Kisbera uspjevam doći gdje pravim malu stanku (sladoled, hladna Coca-Cola). Internet cafe je ovdje mitski kao teleport na romulansku zvijezdu, ali zato me upućuju u Komarom. Ionako mi je usput.
U Komarom dolazim već se lagano spušta mrak, prevaljeno je ~500km. Začudo nailazim na mađare koji su silno voljni pomoći, pa mi jedan čiko pomaže pronaći Internet Cafe tako da je vozio auto ispred mene, a ja sam ga pratio. Na isti način nalazim i Autocamp. Coca-Colu i pola sata interneta sam platio 180ft, što je oko 5.5kn! U campu se nikako ne uspjevam sporazumiti s recepcionarom, pa odlučujem taj dan prijeći u Slovačku, grad Komarno. Tu stajem na benzinskoj, upoznajem kamiondžiju iz Litve. Čini se kao pozitivan tip - iz kamiona mu trešti narodna muzika (iz Litve, naravno), a on sjedi na bankini samo u gaćama i kaubojskom šeširu, pijucka pivo. Kaže pivo ga čini normalnim na silnim putovanjima. Čovjek zna ruski i 5 riječi engleskog, ja znam 3 riječi ruskog i nešto engleskog. Nekako mi s tim fondom riječi vodimo dvosatni razgovor, a uspjevam saznati da on inače vozi Kawasakija KZ440. Na livadi pokraj benzinske dižem šator, razmjenjujem s Markušem (mislim da sam dobro zapamtio ime) kune za litvanski novac. Tu jedem drugu konzervu skuše nudim njega probava i nije oduševljen, neka, više ostaje za mene . Pokušavam zaspati uz litvansku narodnu muziku.
Nakon što sam previše puta pročitao Mihin izvještaj s Emmenrauscha (Miha je inače apsolutno najveći zaljubljenik u MZ-e, iznimno pozitivna ljudina) od prije 2 godine silno mi se išlo na skup MZ-a, pa sam krenuo rješavati probleme glede odlaska - otišao sam napraviti putovnicu, izračunao hoću li skupiti dovoljno novca, tražio blagoslov od Bolje Polovice TM i za kraj pitao šefa za slobodan vikend. Sve se uspjelo posložiti osim slobodnog vikenda Tuga, čemer, razočaranje i jad... a onda se sjetim da mi brat dolazi u domovinu na godišnji pa bi me on mogao zamijeniti. Odlično - sve se poklopilo i ja mogu na put.
Prije nego sam krenuo na turneju, morao sam obaviti nekoliko preventivnih radnji - informativni razgovor s Mihom, kupovanje Denso Iridium svjećice, posudba autokarte i tank torbe. Po mašini me bilo strah išta čačkati (mislio sam mijenjati karike i igličasti ležaj pod klipom) jer za sad sve radi. Mz je u zadnjih 14 mjeseci je prešao 20 000 km i s tom kilometražom sam se otisnuo put Njemačke. Plan sam imao samo okvirni: Mađarska, Slovačka, Češka i znao sam da ne želim zalaziti u velike gradove. Turističke destinacije tražim na Slovakia Tourism i Czech Tourism i printam si popis mjesta koja želim posjetiti...
Pokret
Dan prvi, 06/08/07
Planirani polazak je u 6:00, al krećem čak i malo ranije, jer nisam mogao više čekati. Tako sam Bolju Polovicu TM faktički istjerao iz kreveta, pardon, probudio za odlazak na posao. Nakon bolnog rastanka i povratka po iPod pun muzike za putovanje (tko se bar jednom ne vrati, nije čovjek ), krećem za je Bjelovar, gdje posuđujem od Nevena rezervnu bobinu (zlunetrebalo), kupujem kišno odijelo (69kn u Pevecu), te se opskrbljujem zalihom vrhunskih ribljih konzervi. Tu smišljam gdje preći granicu i odlučujem se za GP Gola, i onda redom Nagykanizsa, Keszthely, lijevom obalom Balatona sve do Veszprema, Zirc, Kisber i na kraju Komarom. Mađarski carinici su me nešto čudno gledali i komentirali na mađarskom, prvo sam mislio da me nešto ogovaraju, ali onda su uprli prstom u 2 parkirana ETZ-a 250 u savršenom stanju. Prst je objasnio da su i oni vozači MZ-a. Stajanje u Nagykanizsi sam rezervirao za ručak i mažnjavanje prve konzerve skuše, baš je fino sjela na onih 30+°C. U Keszthelyju stajem malo poslikati grad koji je pun turista, svi natpisi su dvo- ili trojezični, sve je puno njemaca, švicaraca, talijana... Tu jedem i najbolji sladoled na cijelom putovanju, a vjerujte, puno sam sladoleda pojeo.
Iako sam mogao ovaj dio proći i kraćom rutom baš sam htjeo proći pored tog mađarskog mora o kojem se toliko priča (za neabene, mislim na Balaton ). Ljudi se kupaju, kampovi su na svakih 500 metara i stvarno se ima osjećaj nekog morskog podneblja. Cesta je dobra, može se voziti dovoljno brzo, što ljudi uglavnom i iskorištavaju. Kroz naseljena mjesta je strogih 50km/h, što se za divno čudo Božje i poštuje. Cilj mi je ovu Mađarsku što prije proći i u što većem komadu, pa se ne zaustavljam puno. Osim kad se zagubim, što je poprilično često. Komunikacija s lokalnim stanovništvom je debelo otežana njihovim kroničnim nepoznavanjem engleskog i njemačkog i mojim nepoznavanjem ruskog i mađarskog. U svakom slučaju do Kisbera uspjevam doći gdje pravim malu stanku (sladoled, hladna Coca-Cola). Internet cafe je ovdje mitski kao teleport na romulansku zvijezdu, ali zato me upućuju u Komarom. Ionako mi je usput.
U Komarom dolazim već se lagano spušta mrak, prevaljeno je ~500km. Začudo nailazim na mađare koji su silno voljni pomoći, pa mi jedan čiko pomaže pronaći Internet Cafe tako da je vozio auto ispred mene, a ja sam ga pratio. Na isti način nalazim i Autocamp. Coca-Colu i pola sata interneta sam platio 180ft, što je oko 5.5kn! U campu se nikako ne uspjevam sporazumiti s recepcionarom, pa odlučujem taj dan prijeći u Slovačku, grad Komarno. Tu stajem na benzinskoj, upoznajem kamiondžiju iz Litve. Čini se kao pozitivan tip - iz kamiona mu trešti narodna muzika (iz Litve, naravno), a on sjedi na bankini samo u gaćama i kaubojskom šeširu, pijucka pivo. Kaže pivo ga čini normalnim na silnim putovanjima. Čovjek zna ruski i 5 riječi engleskog, ja znam 3 riječi ruskog i nešto engleskog. Nekako mi s tim fondom riječi vodimo dvosatni razgovor, a uspjevam saznati da on inače vozi Kawasakija KZ440. Na livadi pokraj benzinske dižem šator, razmjenjujem s Markušem (mislim da sam dobro zapamtio ime) kune za litvanski novac. Tu jedem drugu konzervu skuše nudim njega probava i nije oduševljen, neka, više ostaje za mene . Pokušavam zaspati uz litvansku narodnu muziku.