banditR
Well-known member
Pogledao sam motociklisticku kartu i izabrao put kojim je najbolje ici do Krimmler vodopada.Sutradan sam krenuo u pravcu Chieminga.To je selo na obali jezera Chiemse.To je "Bavarsko more" i puno Nijemaca iz sjeverne Njemacke dolazi na Chiemsee ljetovati.Na obalama su izgradjeni kampovi i sva sela oko jezera su ljeti puna turista.Neki nasi sunarodnjaci koji godinama zive u Njemackoj uopce nisu ni bili na Chiemsee-u.Takvih je doduse malo,ali ima ih.Njima to nije zanimljivo.To je uvijek tako-kome je jezero blizu (od mene 10 km)-nije mu interesantno.Chiemsee je inace relativno veliko jezero.Samo jezero ima povrsinu od ca 80 kvadratnih kilometara,a najveca dubina jezera iznosi ca 73 metra.Chiemsee je najvece jezero u Bavarskoj i poslije Bodensee i Müritz,trece je po velicini u Njemackoj.Selo Chieming kroz koje sam prosao kao i jezero Chiemsee ime su dobili po grofu koji se zvao Chiem
balni put oko jezera dug je ca 60 kilometara.Uredjena je biciklisticka staza koja 90 % vodi uz samo jezero.Staza je uvijek puna biciklista a i ja sam prije najmanje jednom godisnje vozio taj "krug".U jezeru se nalaze nekoliko otoka u koje spadaju Herreninsel,Fraueninsel i Krautinsel.Herreninsel je 1873 godine kralj Ludvig II kupio i dao napraviti dvorac.Na Fraueninsel se nalazi samostan.Krautinsel nije nastanjen.Sto se nastanjenosti tice,ni ostala dva veca otoka nisu bas cijele godine nastanjeni...Na Herreninsel i na Fraueninsel se inace moze doci brodom koji polazi relativno cesto iz triju okolnih pristanista.Iz Chieminga me put dalje vodio preko Grabenstät-a pa dalje nadvoznjakom preko autoputa Salzburg-München u pravcu Reit im Winkla.Reit im Winkl lezi na Njemackoj Alpskoj cesti kojom se mozete provesti kroz park prirode "Chiemgauer Berge" u pravcu Berchtesgadena i "Kraljevskog jezera-Königsee".Inace Njemacka Alpska cesta je dobro poznata gotovo svim motoristima iz Njemacke koji dolaze "odozgo" iz Stuttgarta ili Kölna da bi se provezli tom cestom.Cesta vodi kroz Bavarske Alpe iz smjera zapad-istok i to iz pravca Bodensee za pravac Berchtesgaden Land.Nabrojiti sva mjesta kroz koje ta poznata motociklisticka cesta prolazi,uistinu je velik posao i u to se necu upustati..Bitno je istaci da duzina ceste iznosi ca 450 kilometara.Krece se sa Bodensee i stize u Berchtesgaden.Najveca visina kojom cesta prolazi je 1200 metara i to u Algäu.Cesta prolazi pored devet jezera koja su opet posebna prica za sebe.Najvisi vrh u Alpama koji se nalazi u podrucju kojem cesta prolazi je Zugspitze sa 2962 metra.Dakle,da se pricom vratim u gradic na toj Alpskoj cesti kroz koji sam ja prosao-Reit im Winkl.To je gradic koji se nalazi na samoj granici Njemacke i Austrije.U zimi je to poznati skijaski centar narocito popularan skijasima i alpinistima...Bikeri u to slucaju sjede u nekom kaficu u iscekivanju proljeca i toplijih dana.Naravno,u tom iscekivanju proljeca uz neizbjezno ispijanje piva grubo se procjenjuje za koliko ce se dana otopiti tih 2-3 metra snijega.I u zimskim mjesecima se nekolicina „poludjelih motorista“ okolo smuca i sa svojim kroserimapravi paniku medju lokalnim stanovnistvom jer se ti decki bas i ne voze polako.Tada doduse ne vrijedi ljetni pricip „prva sto-druga dvjesto...“, ali previse spori bas i nisu.Sto se putovanja tice,mi se ne odvajamo lijevo za pravac Berchtesgaden nego prolazimo pravo kroz Reit im Winkl u pravcu Kössena i austrijske granice.U Kössenu se odrzavaju susreti motorista vozaca Harley Davidsona.Na tom susretu koji se isto odrzavao taj dan kad sam prolazio kroz Kössen ovaj put nisam bio,jer sam bio prosle godine.Ovaj put sam produzio ne skrecuci u moto kamp.Vrijeme je bilo super,mozda malo i previse vruce.Bilo je prijepodne pa sam znao da vecina motorista ionako spava.Produzio sam,ostavio iza sebe Kössen i uputio se u pravcu Kirchdorfa i St. Johann i Tirol.Prolazim kroz Johana u Tirolu i stizem u Kitzbühel.Kitzbühel je,vecina to dobro zna,poznat po skupim hotelima i casinima.Neki ga uporedjuju sa St. Moritzom jer se i ovdje,narocito zimi sastaju kojekakvi bogatasi i oni koji imaju previse novca.Koliko sam ja cuo,bikeri kroz Kitzbühel prolaze relativno brzo,mozda sa stankom za punjenje goriva ili koji sokic „na brzinu“.Jedino sto se meni svidja u toj cijeloj prici o Kitzbühelu – to je Kitzbüheler Horn jedan planinski vrh iznad samog grada.Fascinirajuce je to da se mozete popeti motorom sve do mjesta dokle vozi i zicara.To u Njemackoj bas i nije cesta pojava jer se obicno dolazi do nekakve „stanice“ odakle se moze samo pjesice ili eventualno MTB doci pod sam vrh.U ovom slucaju,penjete se direktno pod sam vrh vozeci kroz bezbroj malih i ostrih zavoja.Sa vrha se klinci spustaju na nekakvim sumnjivim „skateboardima“ za koje bas nisam siguran da su potpuno legalni.Napravio sam jednu sliku takve naprave da se poslije cudim koliko je to primitivno napravljeno uzimajuci u obzir da se radi o velikim brzinama pri spustanju.Dok sam se penjao prema vrhu,nesto crno i nisko mi je doslo u susret-a kretalo se velikom brzinom.Kasnije sam skuzio da je to bio jedan klinac na jednom takvom „skateboardu“.Nakon petnaestak minuta voznje uzbrdo,masina me vec pozdravljala iz dubine mjenjaca a mislim da se i spojka javljala svojim mirisom.Bilo kako bilo,stigao sam na vrh.Odozgo se pruza prekrasan poged na grad Kitzbühel i okolicu.Malo sam slikao i razgledao.Bili su tamo i nekakvi Japanci koji su bili ludji nego ja.Ja sam puno slikao,ali oni...Oni su slikali sve zivo-od trave i cvijeca do kojekakvih zelenih buba.Zamislite,niko od njih se nije sjetio poslikati onih desetak motocikala koji su bili na parkiralistu.Sramota,pored tolikih motora-oni slikaju bube...Nakon pola sata razgledanja,spustio sam se ponovo u grad,prosao kroz Kitzbühel u pravcu Mittersila a odande se odvojio desno u pravcu Neukirchena.To je mjesto u Austriji u kome se odrzavaju „Triumph Days“.Tih je dana mjesto ukraseno Engleskim zastavama,cak se i zove „Newchurch“-sto bi u prijevodu bilo-Neukirchen.To je tada omiljena destinacija poklonika marke Triumph.Neki moji poznanici su bili na tom susretu prosle godine i kazu da se moglo vidjeti puno lijepih motora.Buduci da se taj moto susret nije odrzavao tad kad sam ja prolazio kroz Neukirchen,nisam se zadrzavao nego produzio u pravcu Gerloss-Alpske ceste.Cesta je napravljena izmedju mjesta Krimml i tzv. Pinzgauer visa i to izmedju 1960 i 1962 godine.Cesta prolazi usponom od 9 % u osam serpentina.Duga je oko dvanaest kilometara i nalazi se na 1630 m n.v.U ljeto 2004 izgradjen je Bikers point sa koga se pruza prekrasan pogled na Krimmler vodopade-najvise vodopade u Europi.Voda pada sa 380 metara visine u tri “stepenice”.Nekoliko slika sam ispucao u pravcu vodopada.Naravno,nastojao sam slikom obuhvatiti i satove moga Bandita da nebi neko rekao da sam tamo isao nedajboze – autom.No,salu na stranu cesta je uistinu dobra za voznju.Tom cestom,kroz te krivine provesti se autom a ne motorom bio bi pravi zlocin.Cesta je izmisljena za voznju motorom.Cestom su i toga dana grmjeli snazni motori,bila je puna motorista.Dnevna karta prolaska cestom stoji cetiri eura,sto je u odnosu na Grossglockner (osamnaest eura),prava sitnica.Sto se samih vodopada tice,vidjeti tako nesto uistinu je prekrasno.Voda pada prvom „stepenicom“ sa visine 140 metara,drugom sa visine 100 metara a s trece „stepenice“ voda pada sa visine od 140 metara.Koliko sam cuo,staza uz vodopad duga je oko 4 kilometra a sa donje tocke do samoga vrha –gornjeg vodopada moglo bi se stici za sat vremena.Buduci da sam bio u „koznjaku“ nije mi se dalo ici do gore.Ipak i to sto sam vidio bilo je izuzetno lijepo...
