grgaSH
Active member
Vjerujem da nema ljubitelja prerada koji barem jednom nije čuo za Eglija i njegove čuvene rame koje odozgo hvataju više ili manje tunirane mašine raznih proizvođača. Sve zajedno dizajnom je upakirao u blage linije old school jurilicana, a ima i dosta sirovih kvazi cafe racer primjeraka.
Bettwil, Switzerland.
Fritz W. Egli, mehaničar i graditelj motora svoju motociklističku karijeru započeo je 60-ih godina sada već prošlog stoljeća. Kao i obično za sve je kriv motor, a u ovoj priči to je Vincent Black Shadow i njegova rama koju je Egli smatrao problematičnom i nedovoljno krutom za planinske utrke. Uslijedio je njegov intenzivan angažman i primjena inženjerskih znanja oko izrade rame. Egli-Vincent je postao nenadmašan i osvajao visoka mjesta u švicarskim natjecanjima. Može se pročitati da su čak i poznati vozači kao što su Phil Read ili Giacomo Agostini na svojim puno skupljim strojevima drhtati kad se u svijetu utrka Egli pojavio sa svojim izradama.
Njegove rame od krom-molibden cijevi u koje je ugrađivao europske (većinom britanske), a kasnije i japanske motore vizualno je nemoguće ne prepoznati. Uz Brembo, Paoli, i sl. vrhunce tog vremena, performanse i kvaliteta upakirane u male serije, Eglijevim motociklima davali su visoku cijenu. Više od 100 različitih modela Egli-Vincent između 1967 i 1972. Priča se kasnije odvijala preko turbo kompresora i turbina , a šuška se o skoro 300tinjak konja 80-ih godina. Rajay Turbo GPZ 1100 hlađen izopropanolom, ludorije napravljene od CBX 1000 i V_maxa privlače poglede i pažnju među moto nacijom. Manufaktura danas broji tim od oko 20 članova, i za sve pojedince je navedeno kako su zaluđeni motorima pa je bolje i ne pomišljati kakva je tamo radna atmosfera
..pa čovjek ima i svoj Egli treffen, mislim da zaslužuje temu!
http://www.egli-racing.ch/a1/index.php
Bettwil, Switzerland.
Fritz W. Egli, mehaničar i graditelj motora svoju motociklističku karijeru započeo je 60-ih godina sada već prošlog stoljeća. Kao i obično za sve je kriv motor, a u ovoj priči to je Vincent Black Shadow i njegova rama koju je Egli smatrao problematičnom i nedovoljno krutom za planinske utrke. Uslijedio je njegov intenzivan angažman i primjena inženjerskih znanja oko izrade rame. Egli-Vincent je postao nenadmašan i osvajao visoka mjesta u švicarskim natjecanjima. Može se pročitati da su čak i poznati vozači kao što su Phil Read ili Giacomo Agostini na svojim puno skupljim strojevima drhtati kad se u svijetu utrka Egli pojavio sa svojim izradama.
Njegove rame od krom-molibden cijevi u koje je ugrađivao europske (većinom britanske), a kasnije i japanske motore vizualno je nemoguće ne prepoznati. Uz Brembo, Paoli, i sl. vrhunce tog vremena, performanse i kvaliteta upakirane u male serije, Eglijevim motociklima davali su visoku cijenu. Više od 100 različitih modela Egli-Vincent između 1967 i 1972. Priča se kasnije odvijala preko turbo kompresora i turbina , a šuška se o skoro 300tinjak konja 80-ih godina. Rajay Turbo GPZ 1100 hlađen izopropanolom, ludorije napravljene od CBX 1000 i V_maxa privlače poglede i pažnju među moto nacijom. Manufaktura danas broji tim od oko 20 članova, i za sve pojedince je navedeno kako su zaluđeni motorima pa je bolje i ne pomišljati kakva je tamo radna atmosfera
..pa čovjek ima i svoj Egli treffen, mislim da zaslužuje temu!
http://www.egli-racing.ch/a1/index.php
ovraca: , imao sam i sliku međutim posudio sam je prijatelju...
