Freshman
Active member
Još po povratku s prošlogodišnje ture po Alpama, počeli su se kovati planovi za slijedeću turu. Južni Tirol, Dolomiti, Švicarske Alpe, zašto ne i Lihtenštajn...Super, biti će to odličan đir i rijetka prilika za ozbiljnije nabijanje kilometraže na motoru koji je ove godine odradio jedva tisuću kilometara. Četiri do pet dana čini se sasvim razumnim vremenom koje treba odvojiti za obići sve nabrojane destinacije.
Eh, da, kako to obično biva, planovi su jedno, a (gruba) realnost drugo, pa se raspoloživo vrijeme nažalost prvo svelo na 4, a neposredno prije polaska i na 3 dana. U takvim okolnostima, nažalost nužno je izbaciti iz rute baš ono što sam jako volio vidjeti: Stelvio i Lihtenštajn.
Već sam bio odlučio ponovno sam osvajati alpske vrhove kao i prošle godine, jer znam da se mojem planiranju u zadnji čas rijetko tko može prilagoditi. Ipak, ove se godine našla dobra duša u vidu mog starog compadrea Frane, koji je sa zadovoljstvom prihvatio poziv i osedlao svog bavarskog konjića. Priznajem, u društvu je ipak ljepše.
Da sad ne zamaram auditorij detaljima itinerera, kojeg i ja jedva pamtim jer smo ga zapravo kreirali u vožnji, plan je bio u 3 dana nanizati što više alpskih vrhova Južnog Tirola i Talijanskih Dolomita. Ujedno, bila je to prilika povezati te vrhove s obilaskom rute 69 i Nockalmstrasse-a. Dakle, čista klasika već toliko puta „opjevana“ u forumskim putopisima, al' eto, kad se nema vremena za drugo i klasika veseli.
Ajde, ako baš hoćete, cijela ruta, maksimalno stihijska, izgledala je otprilike ovako:
Zagreb – Maribor – Šentilj – ulazak u Austriju - Route 69 – Nockalmstrasse – Innerkrems – Gmund – Paternion – Hermagor – Nassfeldpass- ulazak u Italiju – Pontebba – Tolmezzo – Ampezzo – Sauris – Razzosattel – Passo del Zovo – Auronzo – Cortina d'Ampezzo – Passo Falzarego – Passo Pordoi – Passo di Sella – Bruneck – Toblach – Kartischer Sattel – Hermagor – Wurzenpass – Kranjska Gora – Jesenice – Ljubljanja – Brežice – Zagreb
Neka od tih mjesta, posjetio sam i prošle godine, no to nije nimalo smetalo da ponovno s jednakim oduševljenjem prođem tik krajevima.
Da ne bi sve ostalo na priči, evo par „svjetlopisa“, ograničenih u svojoj kvaliteti priručnim olympusom c 5050 i pretežno oblačnim vremenom, izvrsnim za vožnju, ali nezahvalnim za fotografiranje.
Pokret u 4:30, u 5 i nešto već smo na slovenskoj strani. Gužva prema Hrvatskoj prestrašna, prema Sloveniji još nekako ide.
Polja (nečega) tamo negdje uz Route 69.
Klupica, jezero...što više čovjek može poželjeti?
Sa Route 69, krećemo prema Nockalmstrasse i najvišem vrhu Eisenthalhohe-u (2042 m).
Eh, da, kako to obično biva, planovi su jedno, a (gruba) realnost drugo, pa se raspoloživo vrijeme nažalost prvo svelo na 4, a neposredno prije polaska i na 3 dana. U takvim okolnostima, nažalost nužno je izbaciti iz rute baš ono što sam jako volio vidjeti: Stelvio i Lihtenštajn.
Već sam bio odlučio ponovno sam osvajati alpske vrhove kao i prošle godine, jer znam da se mojem planiranju u zadnji čas rijetko tko može prilagoditi. Ipak, ove se godine našla dobra duša u vidu mog starog compadrea Frane, koji je sa zadovoljstvom prihvatio poziv i osedlao svog bavarskog konjića. Priznajem, u društvu je ipak ljepše.
Da sad ne zamaram auditorij detaljima itinerera, kojeg i ja jedva pamtim jer smo ga zapravo kreirali u vožnji, plan je bio u 3 dana nanizati što više alpskih vrhova Južnog Tirola i Talijanskih Dolomita. Ujedno, bila je to prilika povezati te vrhove s obilaskom rute 69 i Nockalmstrasse-a. Dakle, čista klasika već toliko puta „opjevana“ u forumskim putopisima, al' eto, kad se nema vremena za drugo i klasika veseli.
Ajde, ako baš hoćete, cijela ruta, maksimalno stihijska, izgledala je otprilike ovako:
Zagreb – Maribor – Šentilj – ulazak u Austriju - Route 69 – Nockalmstrasse – Innerkrems – Gmund – Paternion – Hermagor – Nassfeldpass- ulazak u Italiju – Pontebba – Tolmezzo – Ampezzo – Sauris – Razzosattel – Passo del Zovo – Auronzo – Cortina d'Ampezzo – Passo Falzarego – Passo Pordoi – Passo di Sella – Bruneck – Toblach – Kartischer Sattel – Hermagor – Wurzenpass – Kranjska Gora – Jesenice – Ljubljanja – Brežice – Zagreb
Neka od tih mjesta, posjetio sam i prošle godine, no to nije nimalo smetalo da ponovno s jednakim oduševljenjem prođem tik krajevima.
Da ne bi sve ostalo na priči, evo par „svjetlopisa“, ograničenih u svojoj kvaliteti priručnim olympusom c 5050 i pretežno oblačnim vremenom, izvrsnim za vožnju, ali nezahvalnim za fotografiranje.
Pokret u 4:30, u 5 i nešto već smo na slovenskoj strani. Gužva prema Hrvatskoj prestrašna, prema Sloveniji još nekako ide.
Polja (nečega) tamo negdje uz Route 69.
Klupica, jezero...što više čovjek može poželjeti?
Sa Route 69, krećemo prema Nockalmstrasse i najvišem vrhu Eisenthalhohe-u (2042 m).
