nema tih riječi koje mogu opisati bol koju osjećam,
ljudi u životu imaju mnogo poznanika i jako malo prijatelja , upravo je čezo bio jedan nezamjenjivi
dečko s motorom i glazbom u srcu i duši - tako je živio, takvog smo ga voljeli i nažalost tako nas je i napustio
15 min. prije tragičnog događaja tekle su posljednje pripreme i dogovori za nedjeljnju vožnju na grobnik, posljednje riječi "vidimo se ujutro oko 11", nasmijan i vedar,
upravo ga takvog želim pamtit
nije ga život mazio i pazio, nije mu bilo lako, vječno u nekakvim problemima, al za njega prepreke nije bilo jednostavno je uvjek imao toliko snage,
želje i volje da je uz svoje probleme nerjetko rješavao i tuđe
znao me je uvjek saslušat, bio je samnom u teškim trenucima i nikad nije odustao od moralne potpore, na čemu ću mu do vječnosti biti zahvalan
čezo prijatelju suze teku i neznam ako će stati , al znaj da nas ima koji ne zaboravljaju, koji će tvoju ljubav, žar i strast čuvati u sebi
a ti se vozi po nebeskim cestama i uživaj jer ovdje dole sigurno nećeš biti zaboravljen
licul