Put planina Bosne i Crne gore, malo zagrebao i Albaniju

Back

laminar

New member
Rekli mi jednom da je ok pohvaliti se vožnjom ovdje, pa eto...  :D

Na donjem linku se može vidjeti ruta i slike po ruti, preko nekoliko panorama jer sam bio sam. Nakon Sutjeske više nisam snimao track, a vraćao sam se preko Osijeka, tako da je u konačnici bilo 3400 km. No ono što mislim da je bitnije, kad sam na 2200 km sišao u Šavnik, u 2200 km sam odradio 1700 km van ceste. Uglavnom makadami i šumske ceste, al' mislim da ne treba naglašavati da sam preko nekoliko puta naišao na komplicirane detalje (tad sam spašavo živu glavu i nisam slikao :D)


http://adventures.garmin.com/en-US/by/laminar/moto-hrvatska-bosna-crna-gora-2015/


Detaljnije se može pregledati u Garmin BaseCamp-u, u kojem navodi da je ukupna razlika visina bila 49000 m!?

Ako nekog zanima mogu poslati trackove po danima (planirano i ostvareno se nešto sitno razlikuju)



 
Zgodna avantura pogotovo za solo vozača, bilo bi zanimljivo da to popratiš i sa nešto teksta  (y)
 
Huh! Mda... Hajdmo' odak od početka :) Proveo sam sate uz Google Earth da pripremim rutu. Kako mi je budžet (kao i svima) kratak, uzeo sam Garmin Etrex 20x i Adria TOPO kartu što se pokazalo kao pun pogodak. U BaseCampu sam pripremio rute za svaki dan (igrom slučaja...), dok mi je prvobitna ideja bila da imam rutu u komadu s otprilike "zamišljenim" mjestima za spavanje. Iako neki putevi nisu na karti, super se da iskombinirati ruta iz GE. U konačnici sve se pokazalo poprilično korisno, kako sam vozio 7 do 9 sati dnevno, za dušu je dobro došao osjećaj kad bi vidio da je još samo nešto kilometara do odmora. U pripremi sam pazio (koliko sam mogao) da se ne uvaljujem u neke zahtjevne stvari kao što su blatna područja (što se baš ne može zaključiti iz jedne slike na putu prema Glamoču :)), jer sam nosio dosta stvari (čitaj, jedna bisaga je bila puna alata i nekih rezervnih dijelova).
Sama vožnja, iako je išlo poprilično sporo, bila je genijalna. Zapravo mi je pasalo da toliko traje. Po danu sam u prosjeku prolazio po 220 km. Navečer bi se uglavnom onesvjestio od umora u vrijeme kad kokoške još ni ne pomišljaju na spavanje, ali su kao za nagradu bile ranojutarnje vožnje koje su mi prirasle srcu. Puno uspona (i to dugotrajnih) i isto takvih spuštanja. O krajoliku mi je malo mutavo i pričati. Bijedni su pokušaji slikanja panorama koji su trebali uloviti osjećaj titranja u prsima koji sam imao.
Družio sam se malo, iz jednostavnog razloga što sam uglavnom vozio po nedođijama i spavao po nedođijama, al' je bitno znati da ipak svako malo postoji neka duša :)
Svakako bih svima (koji nisu bili) preporučio Eko selo Durmitor u Trsi i ekipu koja vodi konačište na Kapetanovom jezeru. I da, kad bi se konačno družio, bilo mi je nekako glupavo vaditi fotoaparat i slikati, osim ako sami nisu htjeli :)
Teško mogu izdvojiti neke dijelove kao bolje, iako znam da zvuči diplomatski, al' stvarno je bilo bajkovito. Penjanje na Čvrsnicu, plato Sinjajevine, klasika Durmitora (svakako odraditi Durmitorski prsten), vožnje preko potoka nakon Opasanice, čuveno Kapetanovo jezero i Lukavica...
Iako mi je s jedne strane bilo žao da nisam imao s kim podijeliti oduševljenje, bio je (barem za mene) ovo dobar izazov :D Mislim da je drugačiji doživljaj vožnje kad udaraš sam, no...

 
S obzirom na knjige koji si ponesao sa sobom na put, očekivalo bi se da se kao "knjiški tip"  :mrgreen: puno više raspišeš o ovom putovanju. No slike su FANTASTICNE i govore puno više od riječi pa bih rekao da je ovo bilo malo manje putovanje a malo više AVANTURA.
Svaka čast na hrabrosti!
Mislim da je malo ljudi na forumu koji bi se odvažili na ovako nešto.
BRAVO!  (y)
 
Količina offa je impresivna!
Bilo bi lijepo kad bi putopisić postavio ovdje...zajedno sa slikama i trackom po danima na primjer
 
Bilo ti je bez veze, ruta ti je glupa, vozis jamahu, slike su ti sranje....i taj enduro je glup.

Toliko.

  :mrgreen:

M.
 
Nemoj čoeka odma ubit u pojam,  novi je imaj obzira  :LOL: 

2laminar: Kad si već bil na Kapetanovom jezeru jesi probao ''piće iz snijega'' i jesi li se možda spuštao prema kanjonu Mrtvice  :misli:
 
clox said:
Količina offa je impresivna!
Click to expand...

Zamisli, nisam jedini sick bastard koji je to uočio :shock:  :shock:

1700 km od 2200 km je 77% off-a.    :shock: :shock: :shock:

Vidim da u prvih cca 280 km (od Zagreba do Bosanskog Grahova) ima recimo 50 km off-a (nešto prije Gvozda, za onaj dio od Gvozda do granice nisam siguran, i onda opet nešto oko Štrbačkog buka na Uni), što je < 20% off-a.

Dalje sam pogledao na preskokce:

1) Prozor - Jablanica - Konjic - Boračko jezero je asfalt
2) Tjentište - Gacko - Bileća - Trebinje  je asfalt
3) Foča - Šćepan Polje - kanjon Pive - Trsa - Žabljak je asfalt
4) Žabljak - Đurđevića Tara je asfalt
5) Trebinje - Nikšić je asfalt
6) Mojkovac - Mateševo - Andrijevica - Plav - Gusinje je asfalt
7) onaj dio po Albaniji je recimo pola-pola

Tu se, jamačno, radi o nekoj omašci.

clox said:
Bilo bi lijepo kad bi putopisić postavio ovdje...zajedno sa slikama i trackom po danima na primjer
Click to expand...

To svakako, bez obzira na omjer off-a i asfalta  (y)
 
Je.ali vas postoci. Svaka čast na odvažnosti, vjerujem da je bilo nezaboravno! I daj svakako neki duži putopis  (y)
 
einstein said:
Je.ali vas postoci.
Click to expand...

Nismo mi krivi, majkemi  :shock:  :shock:
Autor nas je sam napaliJo:

No ono što mislim da je bitnije, kad sam na 2200 km sišao u Šavnik, u 2200 km sam odradio 1700 km van ceste
Click to expand...

A mi, blesavi kakvi jesmo za off, odmah počeli zavijati k'o cigo na špek, a kad ono ma'una  :shock:  :shock:  :shock:

 
makazica said:
Bilo ti je bez veze, ruta ti je glupa, vozis jamahu, slike su ti sranje....i taj enduro je glup.
Click to expand...

Čekaj malo... jel to Flendriksovo govno od "motora" što čovjek vozi?  :misli:
 
Lolo said:
Nemoj čoeka odma ubit u pojam,  novi je imaj obzira  :LOL: 
Click to expand...

Meni nije novi.....  :mrgreen:

lb said:
Čekaj malo... jel to Flendriksovo govno od "motora" što čovjek vozi?  :misli:
Click to expand...

Nije, al znaš onaj o meti, odstojanju.....
 
e ovo je putovanje!
 
lb said:
1) Prozor - Jablanica - Konjic - Boračko jezero je asfalt
2) Tjentište - Gacko - Bileća - Trebinje  je asfalt
3) Foča - Šćepan Polje - kanjon Pive - Trsa - Žabljak je asfalt
4) Žabljak - Đurđevića Tara je asfalt
5) Trebinje - Nikšić je asfalt
6) Mojkovac - Mateševo - Andrijevica - Plav - Gusinje je asfalt
7) onaj dio po Albaniji je recimo pola-pola
Click to expand...

Ma nije mi bila namjera nabrijavati brojke. Procjenu sam napravio kad sam radio plan puta, prema kojem je i obliazak sjeverne strane Durmitora preko Sušičkog jezera trebao biti off road, al' su avaj asfaltirali! :) Off road putovanje je "završilo" silaskom u Šavnik. Nisam uračunavao one varijante s Nikšićem, Trebinjem, Sutjeskom. To je bila neka ideja "odmor vožnje" i nije mi bila u planu. U planu mi nije bila ni Albanija, al' mi je Otto (GS-ovci na Orlovačkom jezeru, Zelengora) preporučio onu cestu u Albaniji, nakon čega mi je trebalo pun kufer po cesti da se vratim na plan penjanja na Moračke planine.

Eh da, sad sam još vidio, u planiranju nažalost nisam našao puteve kojima bi se nakon silaska sa Zelengore off road moglo doći  do Durmitora  :(

Nažalost nisam točno pratio koliko je bilo off roada, a ionako sam cestu doživljavao, kako sam već rekao kao odmor, što je uključivalo i izlet na MOST  (y) na Tari  :)
https://www.youtube.com/watch?v=gsvUjHDvJfE
Isto tako, u Kolašinu sam na točenju završio četiri puta, od planirana tri, a imorao sam se spustiti prema Sarajevu na točenje jer sam spržio gorivo šlepajući Slavišu :D

Meni još uvijek nevjerojatno zvuči i da je bilo 49km prema gore i isto toliko dolje vertikalne projekcije puta...

Lolo said:
Kad si već bil na Kapetanovom jezeru jesi probao ''piće iz snijega'' i jesi li se možda spuštao prema kanjonu Mrtvice  :misli:
Click to expand...
Eh, eto razloga za povratak (samo ih tražim još :)), nisam probao piće iz snijega, sašili me rakijama :)
kanjon Mrtvice sam prošao samo u gornjem dijelu, kod sela Velje Duboko, nakon čega je bio zajbat uspon na Kapetanovo jezero.

Mda, možda bi bilo dobro navesti da sam bio poprilično nabrijan na vožnju i da sam trebao odvojiti više vremena za R&R, kao npr. planinarenje po kanjonu Mrtvice.

E, što se putopisa tiče, ideja je bila piskarati putem, ali se to pretvorilo u introspektivui VOŽNJU/VOŽNJU/VOŽNJU. Uživao sam kada bih neke detalje izvukao dobro, pizdio naravno kada bi griješio, a toga je bilo više nego. Nije se jednom dogodilo da se zanesem u želji da izvučem flat corner što brže u najboljoj liniji...
 
makazica said:
Meni nije novi.....  :mrgreen:

Nije, al znaš onaj o meti, odstojanju.....
Click to expand...

Hehehehehe, kad za bolje ne znam. Al' moram ju pohvaliti, bila je daleko pametnija od vozača i puna razumijevanja za vozačeve gluposti...
 
laminar said:
Ma nije mi bila namjera nabrijavati brojke. Procjenu sam napravio kad sam radio plan puta, prema kojem je i obliazak sjeverne strane Durmitora preko Sušičkog jezera trebao biti off road, al' su avaj asfaltirali! :) Off road putovanje je "završilo" silaskom u Šavnik. Nisam uračunavao one varijante s Nikšićem, Trebinjem, Sutjeskom. To je bila neka ideja "odmor vožnje" i nije mi bila u planu. U planu mi nije bila ni Albanija, al' mi je Otto (GS-ovci na Orlovačkom jezeru, Zelengora) preporučio onu cestu u Albaniji, nakon čega mi je trebalo pun kufer po cesti da se vratim na plan penjanja na Moračke planine.

Eh da, sad sam još vidio, u planiranju nažalost nisam našao puteve kojima bi se nakon silaska sa Zelengore off road moglo doći  do Durmitora  :(

Nažalost nisam točno pratio koliko je bilo off roada, a ionako sam cestu doživljavao, kako sam već rekao kao odmor, što je uključivalo i izlet na MOST  (y) na Tari  :)

Isto tako, u Kolašinu sam na točenju završio četiri puta, od planirana tri, a imorao sam se spustiti prema Sarajevu na točenje jer sam spržio gorivo šlepajući Slavišu :D

Meni još uvijek nevjerojatno zvuči i da je bilo 49km prema gore i isto toliko dolje vertikalne projekcije puta...

Eh, eto razloga za povratak (samo ih tražim još :)), nisam probao piće iz snijega, sašili me rakijama :)
kanjon Mrtvice sam prošao samo u gornjem dijelu, kod sela Velje Duboko, nakon čega je bio zajbat uspon na Kapetanovo jezero.

Mda, možda bi bilo dobro navesti da sam bio poprilično nabrijan na vožnju i da sam trebao odvojiti više vremena za R&R, kao npr. planinarenje po kanjonu Mrtvice.

E, što se putopisa tiče, ideja je bila piskarati putem, ali se to pretvorilo u introspektivui VOŽNJU/VOŽNJU/VOŽNJU. Uživao sam kada bih neke detalje izvukao dobro, pizdio naravno kada bi griješio, a toga je bilo više nego. Nije se jednom dogodilo da se zanesem u želji da izvučem flat corner što brže u najboljoj liniji...
Click to expand...


Ako ide sve po planu nije fora, te ''greške'' daju čar putovanju, a i te ''greške'' obično prepričavamo kao najvažnije uspomene.  (y)
 
DAN 1. 318 km

SLIJA 1-Započelo je s laganom kišicom, al' već kod kod rotora sam morao obući kišnjak jer je počelo derati i tako do Gvozda. Zbog prognoze sam krenuo dan kasnije, što se pokazalo super, jer sam do Konjica vozio između dvije kiše  Prvi dan sam već izgađao neke makadame, al' ništa vrijedno spomena. Iako je kišilo, vozio sam ritmično što je dovelo do prve greške :p Na moje iznenađenje, motor je u jednom desnom zavoju na glatkom asfaltu otklizao tako kao da me netko ulovio s kursorom miša na ekranu i prebacio na drugu stranu ceste. Srećom nitko nije naišao iz drugog smjera. Glupa i nepotrebna greška, iako sam početnik.

SLIJA 2-Nakon Bihaća sišao sam u kanjon Une. Kako je to nacionalni park, upad se naplaćuje i makadam je dosadno uređen. Ima nekih zanimljivih odvojaka, ali  vrijeme i dalje bilo slinavo pa sam kao papak odustao od istraživanja. Do Drvara granulo je sunce, a s njime i dobro raspoloženje. Hrabar je bio oni Tito. Ta njegova špilja je na samom ulazu u grad, a ne negdje u brdima kako sam zamišljao.

SLIJA 3-Dalje me malo odmaklo od plana (crveni track). Šumski put je bio zatvoren zbog radova (rampa i čiko koji me nije pustio da prođem), al' to barem znači da je inače prohodno. Put do Šatorskog jezera je dobar, što mi je nadrukalo samopouzdanje jer sam u glavi imao film da će baš ovaj dio definirati daljnje putovanje. Da, moram priznati da me bila žestoka frka obzirom da sam cijeli put trasirao doma i da nisam nikoga imao vući za rukav s pitanjima o pojedinim dionicama. S motorom sam se spustio po stazici prema jezeru i raspametio se od fotkanja. Baze oblaka su bile na dohvat ruke (što mi je inače fetiš ). Kako je pao mrak pala je i kiša, ona dosadna i to do jutra.
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom