F l y
Member
No da krenemo…
Odlučio sam se da kroz zagorje otiđemo na Sljeme, spustimo u Zagreb, prespavamo, te da se sljedećeg dana vratimo doma.
Prije puta postavio sam temu tu na forumu (Trebam pomoć oko Sljemena ) tako da se ovim putem zahvaljujem svima koji su odgovorili.
Što se tiče rute on ne izgleda bog zna šta, iskusniji to odvezu za par sati, ali moram priznati da sam se teško odlučio na takav korak.
Neznam, zbog nekog straha ili nelagode koje se nisam baš mogao riješiti, ne zato jer to ne bih mogao odvoziti, nego jednostavno motor koji vozim (Honda XL500 r )je jednocilindraš, nema vodeno hlađenje, mora voziti dvije osobe (i žena ide samnom jer njoj je to jednako zabavno kao i meni, tako da je ne mogu ostaviti kod kuće).
Najveći strah od takvog puta izazvale su godine motora, jer je nažalost stariji od prilično velikog broja ljudi koji su članovi ovog foruma.
Ima točno 23 godine, mada je u orginalnom i stvarno dobrom stanju, redovito održavan, što jednim dijelom mogu zahvaliti i prošlom vlasniku ipak su to godine koje treba respektirati.
No da ne duljim previše (teško sam se odlučio da li da napišem nešto ili ne, ali kad se počne riječi samo idu ).
Tako smo u petak odlučili krenut negdje oko 9 h ,vrijeme prekrasno samo sunce i plavo nebo, ugodno toplo ali ne i prevruće spremili se i …i…i… ništa …kad sam pokušao probuditi „uspavanu ljepoticu „ nije baš pokazala previše interesa za moja milovanja kurblom (što joj baš i nije navika) tako da sam se zabrinuo da se možda i ona plaši puta.
Nakon provjere svječice utvrdio da je uredno promočena benzinom a od iskre ni traga, dobro rekoh događa se . Stavljam rezervnu i već drugim pritiskom začuje se muzika iz Schakala.
Krećemo prvo u Ludbreg po novu rezervnu svječicu, tankiranje i provjera pritiska u gumama, pa pogledom na sat vidim da je već prošlo 11 h (u kur..) konačno pokret .
stanje brojača km
konačni pokret
Vidi ni kacigu nije skinuo
Nadalje je sve krenulo ljepše, vodim se pravilom da biram put samo po cestama koje vode kroz sela tako da izbjegavamo magistralne pravce.Tako smo uskoro kroz Varaždinske Toplice starom cestom došli do Novog Marofa gdje je neka ekipa već uredno valjala motore kroz zavoje na stazi.
Dolaskom u Podrute još jedan događaj mi želi pokvariti ovaj dan,naime uslikao sam dvorište one firme koja se bavi skupljanjem onih plastičnih boca (nema se bog zna šta vidjeti, ali bilo mi je zgodno kad sam vidio koliko ih mnogo ima ¸pa sam to ovjekovječio).Ali baš u taj trenutak izlazi neki kamion i vozač me gleda, staje i pita : Što to slikaš? Zašto …?... ?....?
Nakon kratkog razgovora nemiran lagano odlazi i pokušava mi pročitati tablicu (neznam da li je uspio ili ne ).
Ali dan je i dalje izuzetno lijep tako da mi nakon nekoliko kilometara ovo polako izlazi iz glave.Nastavljamo u istom ritmu preko Budinščine, Konjščine ne slikamo ništa u tom dijelu jer nisam vidio ništa zanimljivo (neka me ispravi netko ako ima nešto vrijedno za vidjeti ) i dolazimo u Mariju Bistricu.Skidamo opremu i u razgledavanje, ima podosta godina kako nisam bio tamo, sada je sve mnogo uređenije i ljepše.Sva moja sjećanja ovdje su vezana uz velike mase ljudi, tako da pošto nije bilo nikakve gužve lijepo smo prošli i razgledali sve što smo željeli.
Nakon kratkog slikanja pali pilu i gas prema Gornjoj Stubici gdje smo razgledali muzej «Seljačkih buna «.
Stvarno vrijedi vidjeti što ima unutra za cijenu ulaznice od 20 kn (naravno za svakog tko voli takve stvari ).
Iza toga skok do znamenite lipe, kratko zadržavanje kod poznanika gdje sam na proljeće ove godine kupio cross motorić za sina i ponovo put pod kotače u pravcu Donje Stubice.Uskoro smo pronašli nekakvu lokalnu prečicu kroz šumu do Sljemenske ceste.
čemu sve ovo služi???
Nadalje nema puno smisla puno pričati o ljepoti ovog kraja svima koji ste prošli kroz njega.Pošto je vrijeme koje smo do sad proveli na putu dobrano odmaklo bilo je vrijeme da se nešto i gricne.
Odluka je pala je ko grom iz vedra neba kad sam iza zavoja ugledao prekrasnu kućicu sa malom terasom i nekim natpisom da se nudi i hrana. Nakon kratkog usaglašavanja stavova na relaciji između nas i vlasnika objekta uskoro na stol dobivamo odlične procije oko kojih se trebalo prilično potruditi da ih se savlada.Popilo se pivo naravno bezalkoholno (šta ćeš, vozi se ) i vrijeme da se krene dalje, lagano spuštanje prema gradu i zaustavljanje radi razgledavanja Medvedgrada.
Nakon kratkog lutanja zbog krivog skretanja uskoro stižemo do rođaka gdje nakon obilne večere i kucanja čašama (više se ne vozi )do duboko u noć odlazimo na spavanje.
Pošto se u bližem susjedstvu radi zgrada budimo se relativno rano uz zvukove pneumatskih čekiča ,dizalica, bagera, kamiona i radnika koji su već popili svoju jutarnju žesticu pa se ne obaziru što je subota i što bi netko umoran možda još malo krmio.No što je tu je, doručak ,spremanje na brzinu i točno u 9 h polazak prema Zaprešiću ???
Ne najbliži put prema kući, ali lupilo me, pa ako je do sad sve išlo kako treba zašto ne bi i dalje ?
I tako kroz lokalne ceste i cestice nakon razmjerno kratkog vremena stižemo do Kumrovca ( kojeg sam želio pogledeti još prošle godine kad smo se vozili oko manje više svih značajnih dvoraca Hrv. Zagorja , ali jednostavno nije bilo vremena – evo mogao sam i prošle godine čak nešto napisati?!)Stajemo radi tankiranja i idemo do poznatog starog dijela naselja.
Selo je jako uredno, čisto i izuzetno lijepo izgleda tako da ima nekih 20-ak kućica koje se mogu razgledati, a u njima prikaz života ljudi iz vremena koja su pred mnogo godina zajedno s tim ljudima nepovratno nestala s lica zemlje.
Kad bolje razmislim nije to ništa neobično, to se dogodilo u svim krajevima, ali ovdje je bar sačuvan štih onih starih vremena gdje se mi koji to nismo živjeli možemo vizualno bar približiti načinu života tih ljudi (nije da sam to vidio prvi put ali tu sam bio samo jednom i to još kao dijete u nižim razredima osnovne škole).
Pošto me se to prilično dojmilo nisam štedio fotić tako da sam pri kraju razgledavanja stuko «film» do kraja pa mi je bezobraznik servirao poruku na hladnoj plavoj pozadini u stilu card full.
mlada sneha
dečki bajzaju
opet jedan koji ima nešto protiv slikanja
Nije bilo drugog izbora pošto smo se prilično dugo zadržali nego lagano se spakirati i polako krenuti bez zaustavljanja preko Tuheljskih Toplica, Krap. Toplica, Radoboja,Očure,Ivanca, skretanje prema Turčinu, pa dalje prema Jalžabetu i Ludbregu .Uskoro smo doma, mada prilično umorni jako smo sretni i zadovoljni!
Brojčanik km zaustavio se na nevjerovatno ali točno ravnih 300 km.
Znam da to nije baš nešto jako puno, ali sad vidim da se ipak može i s ovakvim motorom nešto vidjeti i lijepo se provesti .
Jedino što me začudilo je broj motora koje smo sreli, a bilo ih je stvarno malo svega par komada.Pa gdje ste ljudi!!!???
Evo toliko od mene, a sad kad vidim koliko sam namljeo teksta u dilemi sam dal da ga cenzuriram, jer tko će ga ovako dugačkog čitati ???
Ajd da vidimo, pozdrav svima !!!!!
Odlučio sam se da kroz zagorje otiđemo na Sljeme, spustimo u Zagreb, prespavamo, te da se sljedećeg dana vratimo doma.
Prije puta postavio sam temu tu na forumu (Trebam pomoć oko Sljemena ) tako da se ovim putem zahvaljujem svima koji su odgovorili.
Što se tiče rute on ne izgleda bog zna šta, iskusniji to odvezu za par sati, ali moram priznati da sam se teško odlučio na takav korak.
Neznam, zbog nekog straha ili nelagode koje se nisam baš mogao riješiti, ne zato jer to ne bih mogao odvoziti, nego jednostavno motor koji vozim (Honda XL500 r )je jednocilindraš, nema vodeno hlađenje, mora voziti dvije osobe (i žena ide samnom jer njoj je to jednako zabavno kao i meni, tako da je ne mogu ostaviti kod kuće).
Najveći strah od takvog puta izazvale su godine motora, jer je nažalost stariji od prilično velikog broja ljudi koji su članovi ovog foruma.
Ima točno 23 godine, mada je u orginalnom i stvarno dobrom stanju, redovito održavan, što jednim dijelom mogu zahvaliti i prošlom vlasniku ipak su to godine koje treba respektirati.
No da ne duljim previše (teško sam se odlučio da li da napišem nešto ili ne, ali kad se počne riječi samo idu ).
Tako smo u petak odlučili krenut negdje oko 9 h ,vrijeme prekrasno samo sunce i plavo nebo, ugodno toplo ali ne i prevruće spremili se i …i…i… ništa …kad sam pokušao probuditi „uspavanu ljepoticu „ nije baš pokazala previše interesa za moja milovanja kurblom (što joj baš i nije navika) tako da sam se zabrinuo da se možda i ona plaši puta.
Nakon provjere svječice utvrdio da je uredno promočena benzinom a od iskre ni traga, dobro rekoh događa se . Stavljam rezervnu i već drugim pritiskom začuje se muzika iz Schakala.
Krećemo prvo u Ludbreg po novu rezervnu svječicu, tankiranje i provjera pritiska u gumama, pa pogledom na sat vidim da je već prošlo 11 h (u kur..) konačno pokret .
stanje brojača km
konačni pokret
Vidi ni kacigu nije skinuo
Nadalje je sve krenulo ljepše, vodim se pravilom da biram put samo po cestama koje vode kroz sela tako da izbjegavamo magistralne pravce.Tako smo uskoro kroz Varaždinske Toplice starom cestom došli do Novog Marofa gdje je neka ekipa već uredno valjala motore kroz zavoje na stazi.
Dolaskom u Podrute još jedan događaj mi želi pokvariti ovaj dan,naime uslikao sam dvorište one firme koja se bavi skupljanjem onih plastičnih boca (nema se bog zna šta vidjeti, ali bilo mi je zgodno kad sam vidio koliko ih mnogo ima ¸pa sam to ovjekovječio).Ali baš u taj trenutak izlazi neki kamion i vozač me gleda, staje i pita : Što to slikaš? Zašto …?... ?....?
Nakon kratkog razgovora nemiran lagano odlazi i pokušava mi pročitati tablicu (neznam da li je uspio ili ne ).
Ali dan je i dalje izuzetno lijep tako da mi nakon nekoliko kilometara ovo polako izlazi iz glave.Nastavljamo u istom ritmu preko Budinščine, Konjščine ne slikamo ništa u tom dijelu jer nisam vidio ništa zanimljivo (neka me ispravi netko ako ima nešto vrijedno za vidjeti ) i dolazimo u Mariju Bistricu.Skidamo opremu i u razgledavanje, ima podosta godina kako nisam bio tamo, sada je sve mnogo uređenije i ljepše.Sva moja sjećanja ovdje su vezana uz velike mase ljudi, tako da pošto nije bilo nikakve gužve lijepo smo prošli i razgledali sve što smo željeli.
Nakon kratkog slikanja pali pilu i gas prema Gornjoj Stubici gdje smo razgledali muzej «Seljačkih buna «.
Stvarno vrijedi vidjeti što ima unutra za cijenu ulaznice od 20 kn (naravno za svakog tko voli takve stvari ).
Iza toga skok do znamenite lipe, kratko zadržavanje kod poznanika gdje sam na proljeće ove godine kupio cross motorić za sina i ponovo put pod kotače u pravcu Donje Stubice.Uskoro smo pronašli nekakvu lokalnu prečicu kroz šumu do Sljemenske ceste.
čemu sve ovo služi???
Nadalje nema puno smisla puno pričati o ljepoti ovog kraja svima koji ste prošli kroz njega.Pošto je vrijeme koje smo do sad proveli na putu dobrano odmaklo bilo je vrijeme da se nešto i gricne.
Odluka je pala je ko grom iz vedra neba kad sam iza zavoja ugledao prekrasnu kućicu sa malom terasom i nekim natpisom da se nudi i hrana. Nakon kratkog usaglašavanja stavova na relaciji između nas i vlasnika objekta uskoro na stol dobivamo odlične procije oko kojih se trebalo prilično potruditi da ih se savlada.Popilo se pivo naravno bezalkoholno (šta ćeš, vozi se ) i vrijeme da se krene dalje, lagano spuštanje prema gradu i zaustavljanje radi razgledavanja Medvedgrada.
Nakon kratkog lutanja zbog krivog skretanja uskoro stižemo do rođaka gdje nakon obilne večere i kucanja čašama (više se ne vozi )do duboko u noć odlazimo na spavanje.
Pošto se u bližem susjedstvu radi zgrada budimo se relativno rano uz zvukove pneumatskih čekiča ,dizalica, bagera, kamiona i radnika koji su već popili svoju jutarnju žesticu pa se ne obaziru što je subota i što bi netko umoran možda još malo krmio.No što je tu je, doručak ,spremanje na brzinu i točno u 9 h polazak prema Zaprešiću ???
Ne najbliži put prema kući, ali lupilo me, pa ako je do sad sve išlo kako treba zašto ne bi i dalje ?
I tako kroz lokalne ceste i cestice nakon razmjerno kratkog vremena stižemo do Kumrovca ( kojeg sam želio pogledeti još prošle godine kad smo se vozili oko manje više svih značajnih dvoraca Hrv. Zagorja , ali jednostavno nije bilo vremena – evo mogao sam i prošle godine čak nešto napisati?!)Stajemo radi tankiranja i idemo do poznatog starog dijela naselja.
Selo je jako uredno, čisto i izuzetno lijepo izgleda tako da ima nekih 20-ak kućica koje se mogu razgledati, a u njima prikaz života ljudi iz vremena koja su pred mnogo godina zajedno s tim ljudima nepovratno nestala s lica zemlje.
Kad bolje razmislim nije to ništa neobično, to se dogodilo u svim krajevima, ali ovdje je bar sačuvan štih onih starih vremena gdje se mi koji to nismo živjeli možemo vizualno bar približiti načinu života tih ljudi (nije da sam to vidio prvi put ali tu sam bio samo jednom i to još kao dijete u nižim razredima osnovne škole).
Pošto me se to prilično dojmilo nisam štedio fotić tako da sam pri kraju razgledavanja stuko «film» do kraja pa mi je bezobraznik servirao poruku na hladnoj plavoj pozadini u stilu card full.
mlada sneha
dečki bajzaju
opet jedan koji ima nešto protiv slikanja
Nije bilo drugog izbora pošto smo se prilično dugo zadržali nego lagano se spakirati i polako krenuti bez zaustavljanja preko Tuheljskih Toplica, Krap. Toplica, Radoboja,Očure,Ivanca, skretanje prema Turčinu, pa dalje prema Jalžabetu i Ludbregu .Uskoro smo doma, mada prilično umorni jako smo sretni i zadovoljni!
Brojčanik km zaustavio se na nevjerovatno ali točno ravnih 300 km.
Znam da to nije baš nešto jako puno, ali sad vidim da se ipak može i s ovakvim motorom nešto vidjeti i lijepo se provesti .
Jedino što me začudilo je broj motora koje smo sreli, a bilo ih je stvarno malo svega par komada.Pa gdje ste ljudi!!!???
Evo toliko od mene, a sad kad vidim koliko sam namljeo teksta u dilemi sam dal da ga cenzuriram, jer tko će ga ovako dugačkog čitati ???
Ajd da vidimo, pozdrav svima !!!!!
, ipak si natukao dobar komad teksta 
