bruno
New member
J*biga, uvijek mora postojati neka budala koja nema granica i ne zna kad je dosta. Jučer sam opet poljubio asfalt. Ili smo točkarati na praznu cestu na kojoj to uvijek radimo, i nakon sat vremena zajebancije i igranja u vagi nije mi bilo dosta, nego sam ja morao probati naći highchair vagu. Vozio sam se tako 300-400 metara malo ispod vage, i vidio da mi se okretaji penju i da jo nisam u vagi, koja je kod highchaira u drugoj brzini blizu "12 sati". I onda sam pretjerao s gasom i vozio se u vagi oko 2 sekunde i otiao sam predaleko i motor me prebacio, a budući da nemam nogu na kočnici nisam se mogao izvući. Pao sam s cca 140 km/h, motor je zagrebo repom, odletio ispred mene, pao na lijevi bok i nastavio kliziti nekih 100 metara, a ja također za njim. Oprema me je doslovno spasila. Pao sam na leđa, lupio glavom i izokreto se sto puta dok sam klizio po cesti, opremu sam svu razderao potpuno - od rukavica, kone jakne s protektorima, itd. Tenisica mi se razderala (a ba sam mislio obući čizme, ali mi je bilo prevruće) i asfalt mi je napravio zgodnu rupu u lijevoj nozi iz koje je izala litra krvi, izderao sam oba dva koljena koja su bila puna asfalta, desnu ruku, leđa i dupe, a zglob lijeve noge i lijeve ruke su mi u k*rcu i jedva ih mičem od bolova. Na motoru je puko lijevi dekl (ionako sam morao sad na 6000 mijenjati ulje), ručica mjenjača, savijena lijeva ručka volana, puko fuzić zajedno s onim "trokutom" na koji se montira, i pukla plastika repa. Začudo motor je proao super kako je pao i s koje brzine. Eto jedna pouka svima koji ne nosite opremu. Kad skinem slike s digitalnog aparata stavit ću koju ako nekog zanima. I sad se svi lijepo iserite i recite mi kako sam glupi bahati klinjo koji misli da zna voziti a nezna...
... a taj pad nek' ti bude skola.