RED BULL ROMANIACS - Sibiu, Rumunjska

dok se veselimo rezultatu sa današnje etapie evo par slike i tekst kojI mirDa nije stigao staviti sinoć . . .

Marko Prodan i dalje među najboljima

Okončana je i druga etapa najtežeg hard enduro rally, Red Bul Romaniacs, vožena od Sibiu do Petrosani kroz Transilvaniju. Etapa nije bila toliko zahtjevna koliko se kod vozača osjećao umor od kiše i teške staze prethodnog dana. Start je ponovo bio ranom zorom. Pred vozačina je bilo više od 150 kilometara Transilvanijskih planina, no osmijeh na lica je već iz ranog jutra svima izmamilo sunce koje je donijelo dodatno olakšanje. Od starta nije bilo nekih većih iznenađenja. Na Service point prvi dolazi Chris Birch koji zadržava vodstvo do kraja etape. Na njemu gotovo da se i nije mogao primjetiti umor od prethodnih dana. S takvom lakoćom leti preko terena na kojem bi se dobro pomučili i iskusniji enduraši. Ostali vozači u Pro klasi nisu mogli sakriti umor. Osim što je za njih današnja etapa ipak bila malo lakša zbog vremena, organizatori su im pripremili stazu koja je bia prepuna strmih skliskih uzbrdica i kamenitih nizbrdica nis koje se obični smrtnici ne bi uputili čak niti pješice!
No, na cilj stižu svi u minimalnim razmacima tako da se razlika između vodećeg nakon prvog dana u Pro klasi Grahama Jarvisa (ENG) na Shercu i Chrisa Bircha (NZL) na KTMu od 40 minuta i 40 sekundi, nije puno promjenila, ali to ćemo točno saznati po objavi službenih rezultata nešto kasnije večeras.
Naš Marko Prodan je, kako smo već rekli, u prvoj etapi zauzeo odlično 10 mjesto za zaostatkom od 5:15:59 što na ukupno vrijeme i nije pono. U današnjoj etapi je vozio odlično pa je za očekivati i mogući pomak u plasmanu prema gore.
Sutra se vozi treća etapa sa startom u Petrosani i ciljem ponovo u Sibiu dužine slične kao i današnja. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se odvijati borbe po klasama jer će sigurno ponajbolji rezultat napraviti oni koji su sačuvali ponešto snage za završnicu utrke.
 
Ispravak netočnog navoda :
Marko je danas etapu završio na drugom mijestu  :D
 
Eto me... Taman smo posložili sve za sutra, a dobra vijest je da je Marko neslužbeno 3. u ukupnom poretku, s time da su svi unutar prvih 5 vrlo blizu po vremenima.

Ovak to neslužbeno izgleda...

                1 etapa 2 etapa 3 etapa total         zaostatak
1 WILHOLT Martin 14:00:59 7:13:55 7:40:57 28:55:51
2 LEINER Thomas 10:27:50 8:09:56 11:42:14 30:20:00 1:24:09
3 PRODAN Marko 15:43:49 8:16:57 7:45:43 31:46:29 2:50:38
4 KUNERT Tommy 11:34:49 8:21:48 11:58:44 31:55:21 2:59:30
5 BROUGHTON Adrian10:45:31 6:54:27 14:25:19 32:05:17 3:09:26
6 BORDET Frederic 15:20:22 8:33:48 8:16:46 32:10:56 3:15:05
7 HARPA Cristian Paul 15:13:42 8:47:59 8:32:55 32:34:36 3:38:45
8 FRATILA Paul 15:50:30 8:45:14 8:34:48 33:10:32 4:14:41
9 NUTTALL Dean 16:37:32 8:14:00 8:44:51 33:36:23 4:40:32

Sutra opet jurnjava oko Sibiu, s time da se nadam da će Marko proći bez veći problema na motoru. Naime, motori su konstantno na maksimumu pa i najmanji kvar može biti fatalan.

Malo sam se raspisao oko toga kako provodimo dane pa eto... da čitate, a Keto će puknut fotkice.
Ispričajte me ali idem u krpe jer je ustajanje opet oko 4 ujutro...

Možda vam neće puno značiti ali ovaj bi tekst napisao u malo drugačijem obliku. Početi ću vam sa opisom dnevne rutine na najtežoj hard enduro utrci u svijetu Red Bull Romaniacs.
Ustajanje u 4.30 sati. Brzinska higijena i doručak. Za vrijeme doručka sređivanje misli za etapu koja je pred nama. Prolaze se svi detalji još jednom, a o stazi nema puno govora jer nitko ne zna kako ona izgleda i gdje se nalazi. Brzinski se pokupe stvari u sobi koje smatramo da će nam trebati i odlazak do kombija u prostor gdje su smješteni vozači. Energetski napitci (cca 5 l) su pripremljeni večer prije isto kao i motor, oprema (odjeća i obuća), obavezna oprema (baterija, kompas, mobitel, prva pomoć, astro folija, signalne rakete, šibice, rezervni baterijski ulošci za GPS...), eventualna dodatna oprema za slučaj kiše (još nismo imali dan da nije padala barem u obliku jednosatnog pljuska), poneki manji rezervni dio... Po dolasku u kombi slijedi oblačnje i opremanje. Sa svom opremom prosječan natjecatelj je spreman za nuklearnu eksploziju ili barem atomski rat, a ukupna masa je skoro 10 kg. Dok se Marko oblači slijede zadnje provjere motocikla te odlazak po GPS, mini tracker (koji vam omogućava da on line pratite kretanje svakog vozača svaki dan), te uputa za slučaj nesreće. Po opremanju sjeda na motocikl i odlazi na start gdje se prvo skenira transponder i kreće suluda jurnjava Transilvanijom. Mi, pratitelji tek tada počinjemo sa pravim poslom. Prvo valja sve posložiti u kombiju te gas do Sevice point-a koji se obično nalazi na pola staze, a pronalazak je ravan lutriji jer nam organizator da opis kako doći koji nije uvijek posve točan, a i nazivi Rumunjskih sela i zaseoka nisu ponekad baš najjednostavniji za pročitati. Sama vožnja ponekad isto tako predstavlja avanturu za sebe tako da sam npr. danas vozio gotovo 50 km po blatnjavoj cesti te mjestimično savladavo uzbrdice kojih se ne bi posramio niti soldini off roader u svom terencu. Na Service pointu vozač ima pravo na 20-minutnu pauzu za vrijeme koje se treba nahraniti, napiti te popraviti kakav sitniji kvar ukoliko ga ima. Ne moram vam reći da tih 20 minuta doslovno proleti! Iza Service pointa vozači nastavljaju borbu sa prirodom, a pratnja juri prema prostoru za vozače. Obično vozači dođu prije nas do cilja pa iscrpljeni sjede na cesti i čekaju. No, to nije predugo... Po skidanju blatne opreme krećemo sa pranjem i sređivanjem motora i opreme koje se završava obično oko 21 sat kada treba otići na sastanak za sljedeći dan. Sastanci su obično kratki i jezgorviti pa ne moramo previše čekati na večeru. Večera i što prije na spavanje jer je sljedeći dan ponovo ustajanje kao i prethodni.

Danas ujutro se na vozačima vidjelo da su totalno iscrpljeni. Hodali su kao patkice zbog bolova u nogama, a pokreti su im bili usporeni. U restoranu za vrijeme doručka se nije čula niti riječ. Svi su samo mirno polagano žvakali nekakva pečena jaja i šutjeli. Vani kiša. Mrak. Magla. Po doručku krećemo do kombija ali se nikome ne starta. Svi stoje ispod krova ispred hotela i kao da čekaju tko će prvi krenuti. No, vrijeme starta je došlo i krenuli su, jedan po jedan, kao kažnjenička bojna, u mrak, maglu kišu. U brda. Ja pakiram stvari i vozim suludi off road da stignem na Service point. U međuvremenu dok prelazim prijevoj na kojih 1700 m nadmorske visine iz magle se naslućuje sunce. Spuštam se u dolinu. Sunce, zelenilo, ptičice. Kao da sam iz Straha u ulici Brijestova došao u Heidi... Stižem kojih 5 minuta prije Marka u Service point. Nakratko pije jede. Motor je OK pa krećem na uzbrdicu koja je odmah iza Service pointa da mu pomognem jer je strmo i sklisko. No, kako je Marko krenuo u penjanje tako je samo proletio pored mene. Uopće ne znam zašto sam išao, a nisam ponio fotoaparat jer sam planirao navlačiti motor i spašavati Marka od pada u bezdan.
Nakon Service pointa jurim na cilj. Po putu stajem na jednom zanimljivom mjestu okinuti koju fotku. Ponovo uspon ali ovaj put samo za Pro klasu. Kada sam se krenuo penjati (četveronoške) zastajem na zanimljivom mjestu. Slike ća vam pokušati prikazati kako to izgleda kada je strmina tolika da je niti profići ne uspjevaju savladati!
Na cilj stižem oko 14.30 sati. Čekam. Ne zadugo počinju dolaziti vozači. Prvo Pro klasa jer su oni prvi na startu, a i brži od ostatka, pa potom Exert klasa. Prvi u cilj u klasi Expert dolazi Martin Wilholt (GER) sa vremenom 7:40:57 dok netom iza njega sa nekih 4 minute i 46 sekundi zaostatka dolazi Marko Prodan sa vremenom 7:45:43. Dakle, malo manje od 5 minuta od ukupno gotovo 8 sati vožnje! I to ne bilo kakve vožnje... Zamislite si voziti se cestovnim motorom 8 sati...

Pozdrav ekipa...do sutra...
 
Baš sam htio dodati da je naša zadnja sljemenska vožnja trajala isto 8 sati. :LOL: :LOL: Jedino što si ti odustao nakon pola sata... :jesus: :mrgreen:
Aj sutra nastavak, postaje sve bolje.... (y)
 
Taman se brzinski ulogiro da vam javim da je neslužbeno Marko danas frugi u etapi. Kažem neslužbeno jer sam tak uspio brzinski vidjeti prek ramena ženskice koja je upisivala ciljna vremena.
Taman idem do hotela gdje je PRESS zona da vidim ak imaju kakvu točniju informaciju.

Inače, današnja etapa relativno lagana osim par detalja gdje su i ekipi iz Pro klase vukli motore na gurtne jer nitko nije uspio ispeljat. Kako ovjde kiša neprestano pada u obliku prolaznih jakih pljuskova, sve rijeke su se prelile iz svojih korita, a danas je planirano proći preko par potočića koji su, ispostavilo se postali toliko visoki da su se preljevali ljudima preko rezervoara. Neki su probali proći s punom brzinom, a neki gasili motore i doslovno gurali. Marko je u jednoj takvoj bujici isto potopio motor, ali je nakon kraće generalke cvajo ponovo kresnuo i uspio je doći do cilja.

Baj d vej, svi profići furaju 250 XEC cvajtakte sa anlaserom i serijskim ispuhom, ali nikome anlaser više nije radio nakon polovice prve etape. Čak je i pobjednik Chris Birch kurblal svoj motor kad bi mu se ugasio. Što da si čov jek pomisli kad je činjenica da je na utrci KTM kamion u kojem je djelova da bi se sastavilo još barem 10ak motora i da mu ne mogu popraviti f..k'n anlaser...! Brijem da ga i poprave samo kaj nemre iizdržat toliko blata i vode i onda crkne.
Na 300tkama su samo amateri i neki Expert vozači. Tak da vjerujem da je 250 ipak bolji omjer snage i težine. Isto tako podatak da je 3/4 vozača na cvajtaktima a samo njih nekolicinana firtatkima.

Idem skinut fotke od danas pa probat uploadat, a kasnije ak uhvatim vremena metnem i ostale fotke. Ovo do sada je bilo samo Best of...
 
MA-Zvone said:
Svaka čast,ovaj KTM što ga on vozi je 300 EXC ili ?
Rider name Marko Prodan
Start number 106
Team name terra x-dream
Nationality HRV
Bike type KTM EXC 250

http://www.redbullromaniacs.com/2010-edition/riders-profile/?rid=1391
 
mirDa nemože dić slike pa ću ja...opet  :wink:

 
mirDa na je počastio sa fotkama njemu hvala a Marku BRAVO  (y)

 
svaka cast Marku !!!
Dobro je zavrsio i na Erzbergu !
 
Tek sam sad skuzio ovu temu! Super!!  (y)  :slinavac: