Stealth51000
Member
Vjerovatno prožvakano na forumu ali evo da podijelim par slika i dojmove 
Uglavnom(zbirno)...36 sati,tri motora,3500 kubika, 8 cilindra,430 konja, kila previše, 240 litara goriva, 1200 km, tisuce šaltanja, temperaturne razlike od 8-38, Rijeka-Stelvio-Rijeka.
Pričamo o tome duže vremena dogovorili se jučer za sutra i otišli, smještaj našao u super hotelu za bagatelu u Soldenu.
Hotel Nives, klopa super, piva odlična cijene prihvatljive, 75 Eura noćenje za troje, ubiti za četvero je soba. Nazvao gđu, tražila je nekoga tko priča talijanski u Italiji (to me živcira skroz) rezervirao dan prije i ujutro u šest pokret.
Prijatelj Ervin na novom Superduku koji je beštja, Gdin Vili na Gs-u koji se dvadeset godina vozi po tim cestama on je ujedno i odabrao put i moja malenkost na Cb1000R...uglavnom dva motora koji su za sve samo ne za taj put i motor koji je stvoren za takve ture. :0648:
Naravno prvi dio kroz Sloveniju di smo se smrzli pa onda dosada na autoputu do Tolmezza di smo se zajebavali ja i kolega sa Superdukom na usporedbe ubrzanja u šestoj, četvrtoj, trećoj i slično, uglavnom da nam vrijeme prođe pošto nije bilo pasa na cesti, dok je gospodin na Gs-u sa tempomatom laganini kruzao...
U Tolmezzu prvo tankanje, ubili smo gorivo u zajebanciji do gore, oblačenje pošto je bilo mrzlo i peglanje...
Tolmezzo na Sappadu pa na Cortinu pa gir oko Val Gardene do Merana di smo zakuhali pošto tamo je bilo 37-38, ustajali zrak, užas uglavnom...
Kako smo se bližili Pratu allo Stelvio temperatura pada i sve je ugodnije, i na kraju u 18 sati dolazimo u mjesto Solda-Solden di je temperatura za majicu i odmaramo sebe i motore uz odličnu pizzu i pivčine...
Drugi dan rano dizanje i u osam smo na putu prema vrhu Stelvia, nema pasa na cesti, Ervin i ja bježimo pošto mlađi i volimo skosat, tisuču šaltanja, kočenja, motori ne posustaju samo osjetimo jedan i drugi kako se penjemo mijenjaju zvuk i nisu onako živi ili se mi navikavamo :misli
Dolazak na vrh skidanje kacige i pogled prema dole, neznam zašto, vjerovatno je smiješno ali feeling je bio odličan...unutarnje zadovoljstvo veliko...i sav umor i napor odmah padaju u zaborav...
Nakon šopinga suvenira i majica (za kurčenje) krećemo nazad i kako se bližimo domu sve više postaje naporno i sve smo umorniji...
Drago mi je da smo išli i da sam to doživio, danas sa ovom spoznajom ne bi išao na dva dana, jednostavno nije dobro za tijelo, dok motori nisu pokazali nikakav umor, dapače...
Popravljanje KTM-a
Uglavnom(zbirno)...36 sati,tri motora,3500 kubika, 8 cilindra,430 konja, kila previše, 240 litara goriva, 1200 km, tisuce šaltanja, temperaturne razlike od 8-38, Rijeka-Stelvio-Rijeka.
Pričamo o tome duže vremena dogovorili se jučer za sutra i otišli, smještaj našao u super hotelu za bagatelu u Soldenu.
Hotel Nives, klopa super, piva odlična cijene prihvatljive, 75 Eura noćenje za troje, ubiti za četvero je soba. Nazvao gđu, tražila je nekoga tko priča talijanski u Italiji (to me živcira skroz) rezervirao dan prije i ujutro u šest pokret.
Prijatelj Ervin na novom Superduku koji je beštja, Gdin Vili na Gs-u koji se dvadeset godina vozi po tim cestama on je ujedno i odabrao put i moja malenkost na Cb1000R...uglavnom dva motora koji su za sve samo ne za taj put i motor koji je stvoren za takve ture. :0648:
Naravno prvi dio kroz Sloveniju di smo se smrzli pa onda dosada na autoputu do Tolmezza di smo se zajebavali ja i kolega sa Superdukom na usporedbe ubrzanja u šestoj, četvrtoj, trećoj i slično, uglavnom da nam vrijeme prođe pošto nije bilo pasa na cesti, dok je gospodin na Gs-u sa tempomatom laganini kruzao...
U Tolmezzu prvo tankanje, ubili smo gorivo u zajebanciji do gore, oblačenje pošto je bilo mrzlo i peglanje...
Tolmezzo na Sappadu pa na Cortinu pa gir oko Val Gardene do Merana di smo zakuhali pošto tamo je bilo 37-38, ustajali zrak, užas uglavnom...
Kako smo se bližili Pratu allo Stelvio temperatura pada i sve je ugodnije, i na kraju u 18 sati dolazimo u mjesto Solda-Solden di je temperatura za majicu i odmaramo sebe i motore uz odličnu pizzu i pivčine...
Drugi dan rano dizanje i u osam smo na putu prema vrhu Stelvia, nema pasa na cesti, Ervin i ja bježimo pošto mlađi i volimo skosat, tisuču šaltanja, kočenja, motori ne posustaju samo osjetimo jedan i drugi kako se penjemo mijenjaju zvuk i nisu onako živi
ili se mi navikavamo :misliDolazak na vrh skidanje kacige i pogled prema dole, neznam zašto, vjerovatno je smiješno ali feeling je bio odličan...unutarnje zadovoljstvo veliko...i sav umor i napor odmah padaju u zaborav...
Nakon šopinga suvenira i majica (za kurčenje) krećemo nazad i kako se bližimo domu sve više postaje naporno i sve smo umorniji...
Drago mi je da smo išli i da sam to doživio, danas sa ovom spoznajom ne bi išao na dva dana, jednostavno nije dobro za tijelo, dok motori nisu pokazali nikakav umor, dapače...
Popravljanje KTM-a
