strasilo
Motorator
Jučer navečer, nakon posla, krenuh "po službenoj dužnosti" motorom u Lipik.
Nabacih opremu, ugrijah motor i laganini..... Usput pozdravim neke likove u Saxu, samo si mahnusmo, a oni p...e neće samnom ..
Stadoh na INA-i dopuniti koju litricu, čisto da se nađe...
Vani već pomalo mračak, onako ni dan ni mrak, ali trebaju svjetla. Do Brestovca laganini, a onda opleti po gasu. Tako sam vozio nekih par minuta sve dok nisam naletio na prvi traktor bez osvjetljenja. Koči, drž-nedaj, vamo-tamo i prođm ga nekako ... sviram mu, spominjem familiju, srednjak mu skoro u oku... Ajd reko dobro, sve je OK... ajmo dalje.... Opet ja zaleg'o, i po gasu.... Par kilometara dalje, tamo kod skretanja za "Mavrovića" opet ista situacija, samo sam ovdje bio na pravcu, pa sam ga na vrijeme spazio... Ulazim u Orljavac i na prvoj "S" krivini parkiran traktor uz cestu, ali do pola ceste viti i naravno opet bez osvjetljenja... Opet koči, prelazak u drugu traku u sred zavoja, s druge strane vidim svjetla, a ja gubim putanju... opet drž-nedaj.... ali uspijem se vratiti na svoje.... Mislim si koja sam ja budala... ali opet reko, ovo je zadnje selo u nizu, valjda ih više nema... bio sam upravu !
Ali tu nastaju novi neslućeni problemi. Taman prođem Kamensku i opet po gasu. Reko, tu su zavoji OK, cesta nije loša, a i nema sela i ljudi.... I tu sam bio u pravu. Taman pređem apreko hupser-mostića i opletem po gasu, kad ONO .... obitelj divljih svinja (sa rođacima) pretrčava cestu u pola zavoja... i opet drž-nedaj... neznam ni kud bi ni šta bi, oni se uzjebali, a ja još više.... Odjednom se stvori neki prolaz među njima i uspijem tu proći kroz njih bez posljedica... Osjetim srce u petama...
Više nisam načisto kako bih vozio i bi li uopće vozio...
Dolazim na Bučje, na usponu vidim srebrnog Passata ispred sebe i polako ga stižem! Dolazimo do vrha i kreće spuštanje, a ja krećem u obilaženje. Ima laaagani lijevi, pa odmah jači desni, pa još jedan desni. Kod lijevog krećem, ali i lik u autu počinje ubrzavati, ja mu već na pola auta, ali on i dalje ubrzava, a ja više nemam prostora... Šaltam nižu i po gasu jer više nemam vremena za kočenje i uspjevam mu uletiti prije drugog desnog...
Do ulaska i Pakrac na sreću nisam više imao bliskih susreta... U pakracu mi se nakači neki lik u autu DA tablica i izaziva na trku, mslim si šta mi to treba u životu, ali razum je ipak prevladao ( :x ) i prihvatim trku.. naravno da nije imao šanse i stigao me tek na semaforu u centru... Ja lijevo on desno i svi sretni
Napokon sam stigao na odredište...
Popih prvo jedno pivce da smirim živce, a kako to uglavnom biva, popio sam odmah i drugo, naravno pod izgovorom živaca
Potražih ekipu koju sam naravno brzo našao, bar jedan dio... a drugi dio nam se obrzo pridružio...
No kako to nije dio bitan za ovu priču, preskočit ću ga...
Ponovo nisam dozvolio da razum prevlada, pa sam popio još samo jedno pivo i prešao na sokove ...
Došlo je i vrijeme povratka !
Nisam pošteno niti sjeo na motor a već me zaustavila prva patrola :x ... Imaju akciju na SVE ... alkohol, mladi vozači, pojas, kaciga, broj cipela... Ja naravno u savršenom stanju, osim što nemam tablicu... Tu nastupa dugo "kovani plan" koji prolazi kao po loju .. ( )
Krenuh dalje, prolazim prvo selo i dam si malo oduška po gasu... Mrak ko u guznom otvoru... Kako nemam retrovizore, par puta sam se okrenu da vidim prati li me tko, ali je bilo tako mračno da mi se bilo pomalo neugodno ponovo okrenuti... strava i jeza... Taman prelazim fupser-most i ponovo dodajem gas kad mi iz šume izleti jedna lisica. Vrti mi se po glavi da je lisica mala i da bi najbolje bilo da niti ne pokušavam izbjegavanje jer idem dosta brzo i u tom manevru bi mi se mogao motor oteti kontroli ! Ova lisica je imala sreće i uspjela me izbjeći .. kao i dvije slijedeće, ali četvrta nažalost nije bila te sreće pa sam ju zakačio lijevom nogom i zadnjim točkom.... kaaakav hUUUpser ! Što od šoka, što od straha, nisam se zaustavljao već sam nastavio dalje u malo lakšem ritmu dok se malo ne saberem. Dolazim do Kamenske i reko ajd tu je jedan pravac, pa da se malo opustim i opletem po gasu, kad mi iz mraka izjeti čudno crveno svjetlo koje maše u svim pravcima... policija opet .. pošto nisu mjerili brzinu, samo su pregledali papire, ja složih istu priču kao i sa prethodnom skupinom drugova u plavom i nastavim dalje...
Prolazim most prije Orljavca i bacam ga u lijepi desni zavoj kad se nađem usred šljunka na cesti, za koji se mogu zakleti da nije bio tamo prije par sati ! Malo me razbacao lijevo-desno, ali sam se uspio održati na motoru i sad već poprilično zamišljen o ovoj vožnji nastavio sam dalje u lakšem nivou. Do Požege na sreću više nisam imao većih doživljaja osim što me u Završju neki lik sa Cliom skoro izgurao sa ceste, ali tu sam i sam bio malčice kriv jer asm ga išao obilaziti gdje baš i nisam smio, a i bili su znakovi o radovima na cesti pa smo došli u situaciju da smo istovremeno obilazili istu rupu na cesti..
U Požegi kod Grabrika još jedna patrola me zaustavlja, ista spika i laku noć-laku noć ... napokon sam stigao kući u komadu.... !
Nabacih opremu, ugrijah motor i laganini..... Usput pozdravim neke likove u Saxu, samo si mahnusmo, a oni p...e neće samnom ..
Stadoh na INA-i dopuniti koju litricu, čisto da se nađe...
Vani već pomalo mračak, onako ni dan ni mrak, ali trebaju svjetla. Do Brestovca laganini, a onda opleti po gasu. Tako sam vozio nekih par minuta sve dok nisam naletio na prvi traktor bez osvjetljenja. Koči, drž-nedaj, vamo-tamo i prođm ga nekako ... sviram mu, spominjem familiju, srednjak mu skoro u oku... Ajd reko dobro, sve je OK... ajmo dalje.... Opet ja zaleg'o, i po gasu.... Par kilometara dalje, tamo kod skretanja za "Mavrovića" opet ista situacija, samo sam ovdje bio na pravcu, pa sam ga na vrijeme spazio... Ulazim u Orljavac i na prvoj "S" krivini parkiran traktor uz cestu, ali do pola ceste viti i naravno opet bez osvjetljenja... Opet koči, prelazak u drugu traku u sred zavoja, s druge strane vidim svjetla, a ja gubim putanju... opet drž-nedaj.... ali uspijem se vratiti na svoje.... Mislim si koja sam ja budala... ali opet reko, ovo je zadnje selo u nizu, valjda ih više nema... bio sam upravu !
Ali tu nastaju novi neslućeni problemi. Taman prođem Kamensku i opet po gasu. Reko, tu su zavoji OK, cesta nije loša, a i nema sela i ljudi.... I tu sam bio u pravu. Taman pređem apreko hupser-mostića i opletem po gasu, kad ONO .... obitelj divljih svinja (sa rođacima) pretrčava cestu u pola zavoja... i opet drž-nedaj... neznam ni kud bi ni šta bi, oni se uzjebali, a ja još više.... Odjednom se stvori neki prolaz među njima i uspijem tu proći kroz njih bez posljedica... Osjetim srce u petama...
Više nisam načisto kako bih vozio i bi li uopće vozio...
Dolazim na Bučje, na usponu vidim srebrnog Passata ispred sebe i polako ga stižem! Dolazimo do vrha i kreće spuštanje, a ja krećem u obilaženje. Ima laaagani lijevi, pa odmah jači desni, pa još jedan desni. Kod lijevog krećem, ali i lik u autu počinje ubrzavati, ja mu već na pola auta, ali on i dalje ubrzava, a ja više nemam prostora... Šaltam nižu i po gasu jer više nemam vremena za kočenje i uspjevam mu uletiti prije drugog desnog...
Do ulaska i Pakrac na sreću nisam više imao bliskih susreta... U pakracu mi se nakači neki lik u autu DA tablica i izaziva na trku, mslim si šta mi to treba u životu, ali razum je ipak prevladao ( :x ) i prihvatim trku.. naravno da nije imao šanse i stigao me tek na semaforu u centru... Ja lijevo on desno i svi sretni
Napokon sam stigao na odredište...
Popih prvo jedno pivce da smirim živce, a kako to uglavnom biva, popio sam odmah i drugo, naravno pod izgovorom živaca
Potražih ekipu koju sam naravno brzo našao, bar jedan dio... a drugi dio nam se obrzo pridružio...
No kako to nije dio bitan za ovu priču, preskočit ću ga...
Ponovo nisam dozvolio da razum prevlada, pa sam popio još samo jedno pivo i prešao na sokove ...
Došlo je i vrijeme povratka !
Nisam pošteno niti sjeo na motor a već me zaustavila prva patrola :x ... Imaju akciju na SVE ... alkohol, mladi vozači, pojas, kaciga, broj cipela... Ja naravno u savršenom stanju, osim što nemam tablicu...
Tu nastupa dugo "kovani plan" koji prolazi kao po loju .. ( )Krenuh dalje, prolazim prvo selo i dam si malo oduška po gasu... Mrak ko u guznom otvoru... Kako nemam retrovizore, par puta sam se okrenu da vidim prati li me tko, ali je bilo tako mračno da mi se bilo pomalo neugodno ponovo okrenuti... strava i jeza...
Taman prelazim fupser-most i ponovo dodajem gas kad mi iz šume izleti jedna lisica. Vrti mi se po glavi da je lisica mala i da bi najbolje bilo da niti ne pokušavam izbjegavanje jer idem dosta brzo i u tom manevru bi mi se mogao motor oteti kontroli ! Ova lisica je imala sreće i uspjela me izbjeći .. kao i dvije slijedeće, ali četvrta nažalost nije bila te sreće pa sam ju zakačio lijevom nogom i zadnjim točkom.... kaaakav hUUUpser ! Što od šoka, što od straha, nisam se zaustavljao već sam nastavio dalje u malo lakšem ritmu dok se malo ne saberem. Dolazim do Kamenske i reko ajd tu je jedan pravac, pa da se malo opustim i opletem po gasu, kad mi iz mraka izjeti čudno crveno svjetlo koje maše u svim pravcima... policija opet .. pošto nisu mjerili brzinu, samo su pregledali papire, ja složih istu priču kao i sa prethodnom skupinom drugova u plavom i nastavim dalje... Prolazim most prije Orljavca i bacam ga u lijepi desni zavoj kad se nađem usred šljunka na cesti, za koji se mogu zakleti da nije bio tamo prije par sati ! Malo me razbacao lijevo-desno, ali sam se uspio održati na motoru i sad već poprilično zamišljen o ovoj vožnji nastavio sam dalje u lakšem nivou. Do Požege na sreću više nisam imao većih doživljaja osim što me u Završju neki lik sa Cliom skoro izgurao sa ceste, ali tu sam i sam bio malčice kriv jer asm ga išao obilaziti gdje baš i nisam smio, a i bili su znakovi o radovima na cesti pa smo došli u situaciju da smo istovremeno obilazili istu rupu na cesti..
U Požegi kod Grabrika još jedna patrola me zaustavlja, ista spika i laku noć-laku noć ... napokon sam stigao kući u komadu.... !
