Sicilija (i Malta) sa skuterom 2015.

drifter206

New member
Pozdrav svima.

U sljedećim crtama ću nastojati opisati putovanje koje smo žena i ja odradili ovoga listopada (21. do 30. 10. 2015.) sa skuterom. Osim putovanja pokušat ćemo malo opisati naše pripreme i ostale stvari iz razloga što nam je ovo prvo veliko putovanje sa skuterom kojega smo nedavno kupili.

1. dio Plan
Sredinom kolovoza u tijeku najvećih turističkih gužvi, nesnosnih vrućina, posla i obaveza, nakon par piva u hladovini na plaži postavlja se pitanje godine. Gdje ćemo putovati ove zime? Nakon par brzopoteznih odgovora, pada plan obilaska Sicilije i kratki posjet Malti. S čime ćemo putovati? A da probamo sa Motorom? Definitivno da.
Kako do sada nismo nikada išli na duža putovanja sa motorom, sve je trebalo pomno isplanirati te testirati kroz sljedeća dva mjeseca.
Radi obaveza oko posla i škole djetete planirali smo putovanje krajem listopada u periodu od 21. do 30 listopada-
Nakon prvih ideja o putovanju sastavili smo par planova u sljedećih par dana, te će izabrani plan B biti detaljno objašnjen u dijelovima koji slijede.
Nabavili smo svu opremu za vožnju, dva nova odijela, dva nova kišna odijela i dvije nove kacige te  ostalu opremu kao npr. rukavice pojaseve i slično. Početkom rujna ove godine testirali smo vožnju motora na "veće udaljenosti" i to odlaskom do Splita i nazad u jednom danu, da dobijemo sliku možemo li mi to uopće izdržati, možemo li voziti preko 500 km u jednom danu te možemo li par dana zaredom voziti bez nekih mogućih problema (bolova u leđima i ostalog). Ti naši takozvani testovi su bili odrađeni bez ikakvih problema, te moram spomenuti da smo se na ovim "pripremama" dobro zabavili.
Uz moto opremu kupili smo i kameru SJ4000 (kineski Go-pro), za sitne novce jer smo htjeli snimati cijeli put, nešto u drivelapsu te nešto u kratkim video zapisima. Uz kameru smo nabavili i dodatno fotoaparat Nikon S3600 za slikavanje.
Moram napomenti da pošto smo žena i ja u radnom odnosu, sva ova "testiranja" smo provodili u slobodno vrijeme, te od ova dva mjeseca ljeta to smo odradili u svega tri ili četiri dana. Od opreme ostala nam je još upitna komunikacija između vozača i suvozača jer smo htjeli obavezno je imati tijekom putovanja.
Nakon dugotrajnog i iscrpnog  pregleda po internetu, forumima i raznim člancima o moto komunikaciji, te o vrstama i modelima komunikacije odlučili smo se za najeftiniju opciju kupnje preko Ebay-a jeftine kineske žične komunikacije sa mikrofonom i slušalicom za uho. Nismo bili sigurni za komunikaciju pa nismo htjeli trošiti veće novce za prave uređaje koji su dosta skupi, a možda nebi bili dobri.
Ta kineska komunikacija se pokazala u najmanju ruku očajnom. Do 60 km/h je bila prihvatljiva, a od 60 km/h bolje da je nemaš, a i slušalica nakon nekog vremena počne žuljati u uhu. Međutim dobra stvar ove komunikacije  je tzv. chatterbox koji smo dobili za nuu, preko kojeg se spaja komunikacija.
Da poboljšamo kvalitetu komunikacije, pada mi na pamet da kupimo headset slušalice  i njih spojimo preko komunikacije. Kupio sam par headset slušalica, uredno ih rastavio, nanovo zalemio sa boljim audio kabelom, izolirao ih i ubacio u kacige (imamo Nolan kacige sa pripremom za komunikaciju). Razlika je bila drastična, kvaliteta i jačina zvuka se drastično poboljšala, te smo tako dobili kvalitetan zvuk do 110 km/h. Ukupna cijena ove rukotvorine je iznosila oko 150 kn. Jedini "nedostatak" je bio taj što smo  bili vezani audio kabelom tijekom vožnje ali sam na kacige ugradio audio pinove radi lakšeg spajanja.
Nakon toga sva oprema je bila spremna i trebalo je samo rezervirati smještaj, kupiti karte za trajekte i srediti ostale sitnice. Sredinom listopada smo uskladili završne poslovne i obiteljske obaveze i bili spremni na polazak.
Kupili smo karte za trajekt (povratne) Dubrovnik Bari i Pozzallo - Valletta te rezervirali parking u Pozzallu za motor.
Pošto smo odlučili da tijekom putovanja kao i obično nema junk fooda preko trip advisora pronašli smo moguće restorane sa obaveznom lokalnom hranom za svako mjesto u kojem smo bili ili prolazili.
Detaljno planiranje ruta smo odradili preko stranice calculate-distance.com
Oprema koju smo pripremili za put:
- Kacige Nolan N44 (drifter I) i Nolan 85 (drifter II)
- odijela (moto i kišna moto) i ostalu opremu (rukavice, marame i sl.)
- kamera SJ4000 sa svim dodacima (nosačima), fotoaparat Nikon S3600 i dva mobitela
- komunikacija za vožnju sa dodatnim baterijam i rezervnim audio kabelima
- powerbank eksterna baterija (sa dva izlaza) za doupnu mobitela i kamere
- razni kabeli, punjači, kartice i ostalo.

Uz ovo uzeli smo naravno nešto odjeće i rezervne cipele u slučaju potrebe, te je to sve stalo u motor bez dodatnih bisaga ili torbi. Uzeli smo i mali rusak kojeg sam držao na tanku goriva (između noga), ali smo ga koristili tek kasnije kada smo uzeli suvenire i ostalo.
Čak smo i za ovu prigodu dali izraditi naljepnice za kacigu sa likom Eddia iz Iron Maidena (Purgatory za vozača, a Killers za suvozača) koje nam je izradila Lupimedia iz Zagreba. Hvala Danjieli Jantol, preporuka svima.

nastavak slijedi.

p. s. kako ubacim slike među tekst a ne u privitak?




 
2. dio Pustolovi

Mi nismo turisti, mi smo avanturisti.
Moja žena Lucija i ja (Antun) živimo u Cavtatu, malom gradiću u blizini Dubrovnika i pravi smo ovisnici o putovanjima bilo koje vrste, te je kod nas sve podređeno upravo tom cilju. Jedini nedostatak naših putovanja je pošto smo poslom i obavezama vezani za ljetni period, putujemo samo zimi. Barem jednom godišnje idemo na veća (duža vremenski ili po udaljenosti) za naše pojmove i mogućnosti putovanja, te smo do sada bili na puno mjesta i gradova unutar Europe (i sve regije Hrvatske) sa raznim prijevoznim sredstvima uključujući automobile, zrakoplove, vlakove ili brodove. Međutim nismo nikada išli na duže putovanje sa motorom, te smo bili totalni amateri što se tiče motora. Za to postoji i logičan odgovor. Mi imamo sina Ivana od 8 godina i radi njega nismo nikada planirali nešto slično, te smo ga uvijek vodili sa sobom na putovanja, a i činjenica da mi ustvari motor nismo nikada ni imali.
Točnije imali smo skuter od 50 ccm ali njega ne ubrajamo u ovu kategoriju.
Tu se stvari drastično mjenjaju.

nastavak slijedi...
 
3. dio Tumaralo
Krajem 2014. iz više razloga odlučili smo se za kupnju većeg motora koji bi primarno služio za odlazak na posao, a mogao bi po potrebi služiti i za ostale poslove (dućan i ostalo), te za izlete na kraće udaljenosti u slobodno vrijeme.
Motor koji smo trebali kupiti morao je ispuniti sljedeće uvjete
1. Osnovni uvjet je da se može koristiti svakodnevno za sve opcije (posao i ostalo)
2. Nesmije biti težak i velik iz razloga što prilaz našoj kući je kroz vrlo uski prolaz, i vrlo malo prostora za okretanje, te se ne želim svaki put preznojiti dok se parkiram ispred kuće
3. Mora imati minimalno prostora za smještaj barem jednog odijela i kacige (bez dodatnih bisaga)
4. Mora biti što udobniji u vožnji, kako za vozača tako i za suvozača
5. Mora biti crvene boje - najvažniji uvjet (može i metallic)
Uz ove uvjete važno je napomenuti da pošto mi nemamo garažu, skuplji motori (preko 10k eura) ne dolaze u obzir, jer ne želim da mi trune na suncu ili kiši nešto tako.
Također moram navesti da proizvođač motora nikako nesmije biti "Kinez" (uz dužno poštovanje najjačem gospodarstvu svijeta).
Nakon svakodnevnih pregleda oglasnika i interneta nisam nikako bio zadovoljan s obzirom na ponudu i uvjete koji nama trebaju.
Kako kod nas, a i tako u cijeloj Dalmaciji velika većina vozača maxi skutere, te na nagovor frenda odlučio sam probati Piaggio Beverly 300 ie. Posudio sam ga na probu i nakon prvih 10 min vožnje bio sam oduševljen i uvjeren da je potraga završena. Za moju visinu i način vožnje mi je savršeno odgovarao, a za suvozača također nije bilo problema.
Što se tiče kubikaže i snage, to me baš i ne zanima, važno je samo da može izaći na autocetu i voziti normalnom brzinom kao i svatko drugi. Na primjer u Italiji je zabrana za motore do 250 ccm vožnja autocestom (na Siciliji). Maksimalna brzina mu je 130 km/h, sasvim dovoljno.
Odmah je pala odluka o kupnji novoga, ali kako sreća nekad igra vrlo važnu ulogu u životu, dan nakon odluke o kupnji u oglasniku nađem rabljeni motor za vrlo povoljnu cijenu u Dubrovniku. Isti dan popodne nalazim se sa vlasnikom i bez probne vožnje kupujem motor.
Motor je bio star manje od dvije godine, sa prijeđenih 5000 km, garažiran, očuvan i još pod garancijom. Za razliku novca od novoga kasnije smo kupili kompletnu moto opremu (dva odijela, dva kišna odijela, dvije kacige i ostalo).
Na kraju od ideje da kupimo "pravi motor" mi kupujemo skuter. U daljnjem tekstu ćemo upotrebljavati naziv motor.

Moram napomenuti da ja nisam ni imao A kategoriju, te sam položio sredinom svibnja 2015.

nastavak slijedi



 
4. dio Stari morski vuk
Vrijeme je da se krene.
Srijeda jutro, prekrasan dan. Jutarnja kava, završno pakiranje i pregled. Nervoza je u zraku a i u trbuhu. Nema puno priče, svak u sebi nešto razmišlja. Dekoncetracija totalna.
Nakon standardnih obaveza oko škole i ostalog, oko 18:00 pozdravljamo se sa svima i krećemo u Dubrovnik gdje nakon kratkog javljanja rodbini i kupnje nekih stvari radi puta dolazimo oko 19:30 u luku Gruž i prijavljujemo se na ukrcaj.
Trajekt Jadrolinije brod Dubrovnik tj. linija za Bari kreće u 22:00, ali je naravno potrebno doći dva sata ranije (ako ste sa vozilom) iz razloga pripreme broda za vozila i putnike na vrijeme.
Nakon kraće prijave, brzinskog drinka, stajemo u red, te susrećemo ostale motoriste koji se prijavljuju na ukrcaj. tu susrećemo Alexa, kojeg ćemo kasnije spomenuti u teksu. Počinje ukrcaj i nakon pregleda dokumentacije ulazimo u brod, osiguravamo motor (posada ga vezuje) te dobivamo ključeve od kabine u koju ostavljamo stvari. Kabinu smo uzeli radi odmora, jer će nam trebati za dolazeću vožnju. Idemo na palubu gdje uživamo i snimamo polazak. Brod isplovljava te polako napuštamo luku Gruž. Nakon 30 minuta nakon što smo odmakli od obale spremamo se na odmor u našoj kabini. Osjećaj spavanja na brodu je poseban, te nakon kraćeg vremena ipak uspjevamo zaspati bez obzira na kretanje i zvukove broda.
Brod Dubrovnik je "stari morski vuk". Minimalistički uređen sa vidnim godinama plovidbe. Kako ćemo kasnije vidjeti najlošiji od svih brodova (i najstariji) koje smo sreli na putovanju, ali to nam ništa ne smeta.
Prilikom ukrcaja susrećemo motorista Alexa iz SAD-a (otprilike 30 g. , nismo pitali), te nakon kraćeg razgovora nam otkriva da je prije otprilike 2 mjeseca došao u London i krenuo sa motorom na put po Europi. Na putu je obišao većinu zemalja, prešao preko 10000 km, došao u Dubrovnik iz kojeg ide prema Rimu, te kasnije u Španjolsku gdje namjerava prodati motor i vraća se u SAD. Toliko nas je oduševio, ali za razliku od nas on je bio više oduševljen našim planom, te nam je gledao motor nekako sa sažaljenjem i stalno ponavljao vozite polako, polako, polako, polako... Tako smo se ispričali s njime, pozvali ga, ako opet dođe u RH da nas obavezno kontaktira, zaželjeli sreću, te se sutradan pozdravili na izlazu u Bariju i krenuli svaki svojim putem.
Pozdrav Alex, you lucky bastard..






 
Pratim  :D
 
5. dio Najduži dan     
Bari
Oko 06:00 glasno kucanje metalnim predmetom na vrata. Posada nas budi i daje do znanja da je Bari blizu. Nakon brzog spremanja izlazimo na palubu da vidimo kakvo je vrijeme, a ono iznenađenje. Kiša pljušti, puše poprilično jak i hladan vjetar. Bari se čak i ne vidi. Nemamo sreće danas ili ipak možda....
Pripremamo se za polazak nakon doručka i čekamo izlazak. Oko 08:30 brod pristaje u luci i otvara rampu. Vrijeme je još gore. Izlaze kamioni i ostala vozila te ostajemo sami, navlačimo kišna odijela, pozdravljamo se sa ekipom i krećemo. Plan je voziti do juga Sicilije i doći u grad Siracusu  gdje ćemo prenoćiti. Čeka nas 650 km. Dobro da sam inzistirao vožnju po kiši nakon kupnje motora.
Krećemo iz luke i nakon provjere dokumentacije izlazimo iz grada, hvatamo se zaobilaznice i vozimo prema Palagianu. Kiša pada ali odijela rade svoj posao. Suhi smo, nema problema sve je ok. Vozimo se uz nepregledna polja uredno zasađenih (i održavanih) maslinika zasađenih u mrežu, te se jasno vide nepregledni redovi tih stabala. Kažu da je tu najbolje maslinovo ulje u cijeloj Italiji ali nemožemo potvrditi jer nismo probali. Krajolik je predivan bez obzira na kišu.
Nakon manje od sat vremena stajemo na prvom planiranom mjestu kod Palagiana za prvu kraću pauzu. Tu izlazimo na Jonsko more. Kiša znatno smanjuje, ali počinje puhati nezgodan bočni vjetar koji nas dodatno kasnije usporava u vožnji. Brzina pada na 80 km/h
Nastavljamo dalje i sljedeće stajanje je kod gradića Sibaria. Kišica prestaje a vjetar smanjuje jačinu. Vrijeme se razvedrava. Od Sibaria idemo prema Cosenzi gdje ćemo se uključiti (prije) na autostradu i nastaviti vožnju sve do samog juga Italije. Kod Cosenze opet počinje kiša ali smo još suhi i nastavljamo do Rogliana gdje radimo dužu pauzu za hranu i kavu. Od Cosenze do izlaska na Tirensko more je najgori dio puta, prepun zavoja i tunela sa vrlo lošim asfaltom.
Kod Falerne Marine izlazimo na Tirensko more i tu nastaje iznenađenje. Ispred nas je sunce. Sunčano i toplo sa nešto oblaka, ali potpuno suho. Idealno za vožnju. Znatno ubrzavamo  i dolazimo do odmorišta kod grada Pizzo gdje radimo kraći odmor. Zadovoljni smo, prešli smo najgori dio južne Italije, brdoviti kraj oko Cosenze, te nas od sad čeka samo vožnja u blizini mora.
Nastavljamo, koristimo priliku za snimanje (u vožnji) koje će mi postati "radna obavezna" sljedećih par dana.

kraj prve trećine ovog dijela
nastavlja se.




 
hvala svima na praćenju

ovako je to izgledalo za prvi dan.
a kasnije ću staviti i prvi video (kad ga skratim)
 
Bravo za putopis  (y)



Registriraj se na neki servis za upload slika. Tamo ih "digneš" i onda između teksta na forumu "paste link".
Ja godinama koristim "postimage.org." i zadovoljan sam (dugo drži slike aktualnim, brzo radi upload, ...)
 
Ovo kao naručeno jerbo već  neko vrijeme planiramo do Sicilije :)
Ako je ikako moguće na kraju navesti troškovnik
Svaka čast!
 
Bravo za izabranu rutu.  (y)
Može jedno kratko pitanje i mala zamolba : kako vam se pokazala ta kineska kamerica i ako može jedan kratki osvrt na kvalitetu slike. Thx
 
Hvala ekipa na praćenju, ima toliko dijelova i stvari za napisati da jedva stignem.
Pisat ću svaki dan tako da možete nastaviti pratiti. Ispričavam se radi gramatičkih greški jer ja samo pišem i ne provjeravam (konj za tastaturom).
Maredo - troškovnik tj. okvirni troškovi su u planu puta (pdf prilog) u prvom postu, a na kraju ću navesti sve kako je bilo. Začudo Sicilija je u nekim stvarima jeftinija od nas (hrana). Vodili smo dnevnik troškova točan u euro. (jer smo mi malo udareni, tj. ja sam, nije moja žena  :wink:)
Easy rider - što se tiče kamere, kupili smo je nepuna dva mjeseca prije puta, te smo je kraće testirali, ali nismo snimali u high definiton nego u srednjoj rezoluciji, radi memorije na kartici. Usporedio sam je sa prijateljevom Go pro 3 i nema nekih velikih razlika u kvaliteti (ali ogromnih u cijeni). Samo nema opciju da snima timelapse kao Go pro nego snima svakih 1, 5 i 10 s, i to kasnije uredim u Windows movie makeru. Otvorili smo i you tube kanal na kojem ćemo staviti filmove i slike sa puta. Snimili smo preko 70 GB materijala, te mi treba puno vremena da to sredim. Obavezno uzeti kvalitetnu sd karticu.
pozdrav, pišem čim prije.