HONDA NC700X
Nešto o motoru i preinakama za put. Do par mjeseci prije puta nisam imao pojma o NC niti o Hondi općenito. Zadnjih deset godina su bila tri BMW-a. Pošto sam uglavnom sam radio svo održavanje, online vrijeme sam trošio na istraživanje BMW mikrosvijeta. Drugo me uopće nije intesiralo. Zadnji BMW je bio R1200RT. Velik, brz, udoban. Bio je i pouzdan. S njim smo bili najdalje u Norveškoj i to bez ikakve posebne pripreme. Trebalo je 3 dana da sebe spakiramo, a na motor nisam ni pomislio. Bio mi je drag, al već neko vrijeme sam želio nešto drugo. RT-om sam se morao držati asfalta i često sam bio u situaciji da pomislim kud ovaj makadamski put vodi i sigurno je dobar pogled odozgo. Put u Pamir nije dolazio u obzir. Prvi izbor je bio naravno GS. Promjena modela pa nabavka sve potrebne dodatne opreme. Vrtio sam kalkulacije i znao sam otprilike koliko trebam da sve dovedem u red i otputujemo u Centralnu Aziju. Ljeto je bilo za čas, a ja još nisam bio prodao RT-a, a za ostatak love nisam imao pojma kako ću namaknuti. Trebalo mi je vremena da dođem na ideju da mi zapravo ne treba BMW da odem na kraj svijeta. Tad sam još sam imao predrasude prema cestama kojeme čekaju i zaključio sam da je što jednostavniji i jeftiniji motocikl zapravo najbolji izbor jer ionako neću imati visoke brzinske prosjeke. Razmišljao sam o nekim starijim enduro modelima za sitnu lovu, al opet mi je bilo rizično s nepoznatim i starim motorm krenuti za 2 mjeseca na ovakav put. Bilo je i ideja da kupim novi Versys 300, al još ga nije bilo u salonima. Gledao sam i Tiger 800, al polovan me na kraju dođe kao i BMW pa nisam napravio nikakvu računicu. U tom svemu, našao sam usporedni test Honde NC. Zapravo, pažnju mi je privukla jedna glupost. Nije glupost, praktčna sitnica - spremište za kacigu na mjestu gdje bi inače trebao biti tank. Pročitao sam par tekstova i našao samo riječi hvale. Redovni servisni intervali su svakih 12 tisuća za ulje, a 24 tisuće za filter zraka. Mašinu dovode u vezu sa mašinom iz Honde Jazz. Koliko je istine u tome, ne znam, al vrti se do maksimalnih 6500 o/min. Činilo mi se da je ova Hondina mašina od 700 cc, 2 cilindra i 35kw puno izdržljiviji stroj nego nešto od 300 cc što sam ranije razmatrao. Odluka je pala i za 10 dana sam već našao nešto interesantno u njemačkom oglasniku. Kupio sam motor bez da sam ga uopće išao pogledati. Prijatelj iz Njemačke je otišao, dao polog, a ja sam s jednom našom firmom dogovorio prijevoz. Za 3 dana motor je već bio na moj adresi u Varaždinu (ako koga budu interesirali detalji o prijevozniku, nek se javi). Honda NC700X, 2012.g., prvi vlasnik i uredna servisna knjižica. Nakon prodaje BMW-a, ostalo je još hrpu para za opremit motor i sam put. Bilo je nepunih 2 mjeseca do polaska.
Od motora nisam imao nikakvih očekivanja po pitanju udobnosti i performansi. Sjedala su bila tvrda, ovjes također. Zaštita od vjetra loša. Puno je trebalo poboljšati po pitanju udobnosti. Ono što me je oduševilo je potrošnja od samo 3,5 litara i to bez ikakvog razmišljanja o štedljivosti. Motor je u startu imao grijane ručke, zaštitu motora, hladnjaka i rukohvata i dodatnu 12V utičnicu. Sam sam još dodao viši vjetrobran i dodatni spojler. Tek je dodatni spojler dao zadovoljavajući rezultat. Kupio sam udobnija gel i grijana sjedala. Na kraju je to možda bilo suvišno jer su AirHawk jastuci na napuhavanje cijelo vrijeme bili na sicevima i možda bi bila ok kombinacija i sa standardnim sicevima. Larisi sam na kofer morao improvizirati nekakav naslon jer ju je kod većih rupa kofer znao zveknuti po leđima. Znao sam da nas čeka dosta makadama pa sam ugradio alu zaštitu podvozja, adaptere kojima sam povećao visinu od tla (20 mm naprijed i 35mm nazad) te ugradio YSS ventile u prednje vilice čime je motor postao mirniji i sigurniji na neravninama. Sportski auspuh isto računam u sigurnosnu opremu jer originalni auspuh ima ugrađenu stealth tehnologiju i praktično je nečujan
Htio sam da drugi vozači znaju kad im se približim. Zadnji dan prije puta su mi stigla i LED dodantna svjetla. Ranije sam bio kupio nosače i alu kofere. To je bilo to od priprema motora. E da, ugradio sam i naljepnice
Tražio sam još majstora koji bi mi mogao izraditi kutiju za alat i nosač kanistera goriva. Na kraju sam alat nosio u dvije obične torbice koje sam fiksirao trakama ispod top casea i bočnog kofera, a nosač za dva mala kanistera od po litru i pol sam sam izradio koristeći metalne L profile i metalnu traku s rupama za šarafe. Gorivo srećom nisam nigdje trebao osim za čišćenje bitumena koji polijevaju po cestama i ne zatvaraju promet dok to rade. Na jednom mjestu sam vozio iza kombija koji mi je nabacio toliko katrana da mi se nije vidjelo ni upaljeno svjetlo. Samo je benzinom išlo dolje. Štedljivom vožnjom tank od 14 litara je imao doseg preko 400 km tako da nije bilo brige na kritičnim mjestima i gorivo koje sam ponio iz Hr sam na kraju i vratio kući.
Zadnjih mjesec dana prije puta sam se bio sjetio tražiti i sponzore. Nije me ništa drugo interesiralo nego samo da netko iz Honde napravi servis i prekontrolira motor prije puta. Pisao sam generalnim zastupnicima Rutingu u HR i AS Centru u Sloveniji. Svi su me kulturno odbili. Nakon toga sam se javio Dinamic Tradeu iz Čakovca koji je ovlašteni Honda zastupnik. Odgovor je stigao dan prije polaska. Nažalost, bilo je prekasno za servis prije puta jer sam sam već bio sve napravio, ali dogovorili smo se da naprave servis nakon povratka. Drugi sponzor je bila tvrtka Mobilisis iz Varaždina. Besplatno su mi ugradili i dali na korištenje njihov sustav za satelitsko praćenje vozila. To je bila prava stvar. Svi koji su brinuli gdje smo i kako smo su mogli u bilo kojem trenutku vidjeti našu trenutnu lokaciju i kako napredujemo i gdje odmaramo. Bez toga bi bilo puno više brige. Imali smo i trećeg sponzora, dr. Ivicu Škvorca
Inače suprug od moje kolegice s posla. On nam je pripremio set neophodnih lijekova koje smo trebali za put. Hvala svim trima
S ovim svim preinakama, motor je bio više nego na visini zadatka. Redovno sam podmazivao lanac i kontrolirao razinu ulja. U ovih gotovo 14 tisuća kilometara, nisam primjetio nikakvu potrošnju ulja. Redovni servis sam rastegnuo za dodatnih 2000 km. Ulje je na kraju bilo staro samo mjesec i pola pa je valjda dodatni napor ok izdržalo. Mislio sam promijeniti ulje u Bishkeku, ali nisam našao odgovarajuće specifikacije. Odlučio sam da je ovo originalno ulje bolje nego da stavljam nešto van specifikacija. Krenuo sam na put s gumama koje su imale već 5000 iza sebe. Mislio sam da ću i njih morati mijenjati u Bishkeku. Tamo su još uvijek zdravo izgledale i evo nakon 20 tisuća, vrijeme im je za izmjenu, ali još nisu došle do graničnika.
Ne mogu opisati koliko sam pozitivno iznenađen ovim motociklom. Mislio sam da će se raditi samo o jednokratnoj upotrebi, al nakon ovoga, Honda ostaje kod nas i dalje. Potrošnja je zbilja mala. Na ovom putu je bila točno 3,79 l/100 km. Dvoje, natovareni prtljagom, gorivo upitne kvalitete, a ponegdje samo 92 oktana. Tempo 100-120 km/h, al realno ni ne možeš brže. Nigdje nije zaštucala. Jednom probušena guma i to je to od svih problema. Po povratku ne osjećamo nikakvu guzobolju ili križobolju. Kao da nismo nigdje ni bili. Da nas je motor bilo gdje iznevjerio imali bi velikih problema stići rokove za prelazak granica. Najveća dnevna kilometraža je bila 880 km, a redovno smo imali 500-600 km dnevnu kilometražu osim kad smo imali prelaske granica. Tad smo gledali da nije više od 400-500 km.
Da ne bude bez kritika prema motoru, tvornička verzija definitivno nije za ovakav poduhvat. Treba poraditi za na boljoj udobnosti i zaštiti. Al sa svim ovim preinakama, opet se ne radi o skupom motoru. Također, ne radi se o off-road motociklu. Mi smo s običnim cestovnim gumama imali nekih 800 km planinskih makadama. Par prelazak preko potoka. Na jednom mjestu voda je bila do sica. Više smo problema mali nizbrdo nego uzbrdo, ali opet sve smo sigurno prošli i nismo imali padova. Jesmo se prevrnuli pred ruskim carinikom kad je Larisa krenula s motora, a ja nisam spustio nogu. Al to nisu krive gume niti motor. Postoji i kombinacija 17" enduro guma za ovu Hondu. Da sam imao više vremena za pripremu, možda bi i to napravio (Continental TKC80 naprijed i Mitas E07 nazad).
Eto, malo poduži tekst o motoru. Honda NC je junak ove ekspedicije i moram joj odati počast.
