tematski izlet - ribnjaci

Okica

New member
put je bio slijedeci:
zagreb - vrbovec - dubrava (vrbovačka) - kostanj - ivančani - farkaševac -
gudovac - bjelovar - narta - utiskani - ivanska - srijedska - st. ploščica
- m. trnovitica - v. trnovitica - garešnica - kajgana - tomašica - klokočevac
- v. zdenci - m. zdenci - grubišno polje - v. barna - v. grđevac - bjelovar
- sv. iv. žabno - vrbovec - zagreb

nikad nisam zagledala ribnjake uz ceste pa sam si zamislila pogledati neke.
osnovna ideja bila je ribnjak u garešnici, zdencima, kupanje u daruvaru pa doma.
naravno da sam umjesto u 7, krenula u 10. kupujuci kruh, sjevne misao: nisam
kontrolirala ulje! i jos malo zadrzavanja uz ducan, mic simo, mic tamo i konacno
krenem.
ha, sad je kasno, idem malo uokolo, kud me put odvede. negdje prije vrbovca
kilometar sat pokazivao je predenih 80km od zadnjeg tankanja. 'gdje sam ja to
napravila???' cudim se u sebi i 'ma ne, necu tankati u vrbovcu, ima pumpi uz
put'. i u vrbovcu zapazim znak za ribnjak. i prema dubravi.
 
putem se pocinju pojavljivati rode na krovovima i stupovima. stajem, slikam.
sela mirna i tiha, prometa nema, tu i tamo vidim ljude. a oni me cudno gledaju
dok slikam rode!!! inace ni zive duse.
napomena uz rode:
kaze se: 'ako te ptica pokaka to je sreca!'
bila sam jako, ali stvarno jako, sretna sto sam izbjegla takvu srecu od strane ptice rode!  :mrgreen:
nakon vrludanja pronadem kostanjski ribnjak. sve otvoreno, nema ograde. prilazeci
samom ribogojilistu zapazim bijele tocke u daljini i shvatim da su to rode.
zgrade, traktori, puteljak prazan i ja samo produzim ravno.
 
iznenada cujem: 'ne! vracaj se! tamo se ne smije!'
lijepo, pristojno, vratim se i parkiram uz kucicu. skinem kacigu, a gospodin
skoro sjedne od iznenadenja. 'oprostite gospodo, mislio sam da je neki klinac!'
nema problema, smijem se i objasnjavam mu kako zelim malo pogledati ribnjak,
provozati se oko njega ako smijem. sve nevjerujuci, pogledom ona-je-luda,
pozove me da mi objasni kako se ne moze (i 'ne smije' je vrlo cesto spominjao)
oko ribnjaka autom, pa virne prema motoru i dosta ceznutljivo izjavljuje da bi
se ovim motorom moglo. ali nije zgodno bas sam, ali bas bi se ovim motorom moglo...
nekoliko kolega, ogledavajuci motor i mene, pridruzilo se razgovoru.
nakon ugodnog razgovora, 2-3 cigarete, soka, dogovorimo se
da smijem i mogu ici pokraj ribnjaka. uz objasnjenje kad dodem do kraja, do
zavoja, ne nastavljam po putu, nego moram lijevo, preko ustave, uz sumu i izaci
cu u ivancanima.
dogovoreno!
krenem, bacim pogled na put kojim ne smijem i vratim se na put kojim smijem.
hm, hm, idem.
uredno pokosena trava skriva meku, jako, jako meku, crnu, zemlju. u trenutku
kad sam pocela plesati sjetim se 'same gas' i ne zveknem vec prodem.
aaaa! nitko nije spominjao drugu spustenu rampu!
sidem s motora i gackajuci po crnom blatu, proguram ga ispod rampe, taman iznad
retrovizora. i nakon uspjesnog kretanja po vrlo klizavoj zemljici, 'same gas'.
nakon par km, put iz meko zemljanog prelazi u tvrdo zemljani pa u 'normalni'
makadam.
 
cestom lagano do bjelovara, motoru benzin, meni kava, reda mora biti.
 
sad za nardu, rekli su ljudi da tamo ima ribnjak, a i na karti pise.
stanem, pitam, oznake nema, a tu bi to negdje trebalo biti.
pokaze mi covjek par metara unatrag. dva puteljka, isto izgledaju.
'nemojte ici lijevim, cesta je propala, desnim, do rampe, ljudi se voze oko nje.'
super! desni puteljak, sve 5!
rampa. nema sanse ispod nje motorom.
a ono 'oko nje' je za pjesaka. nesto preko pola metra ispod nivoa puteljka,
sirine takoder oko pola metra, uz sam stup od rampe, da se moze uhvatiti ako se
posklizne. i sas koji skriva vodu. tu sigurno ne idu ni biciklima, jednostavnije
je progurati bicikl ispod rampe.
ajd, vratim se, idem vidjeti tu 'propalu cestu'.
 
iz zemljanog puteljka pretvara se u stazu kojoj je jedan kolotrag nizi od drugog
za preko pola metra, lijevo i desno ima malo zemlje, ne djeluje nesto sigurno.
klizavo. na fotkama izgleda skoro ravno. nije, nije!
stanem s mislju da cu okrenuti motor guranjem i shvacajuci istovremeno da to ne mogu.
i da jedino sto mogu je naprijed! odabrala crtu i gas (nisam zazmirila!!!)
i prosla.
stigla na makadamski dio s druge strane rampe.
ribnjak zapusten, pecarosa ukupno 2. pauza. skupljanje hrabrosti. idem natrag.
sad bar znam kuda cu proci.
 
do garesnice. lijepo jezerce. pecarosi u hladu sume, peku se ribice, mir, tisina.
ne daju mi motorom uokolo ribnjaka. pogledi ona-je-luda. zasto bih
ja to htjela? nije za novine? sigurno?
u centar garesnice na pauzicu, odlucim popiti sok.
i uz sok dobijem prefine domace kolace, kuharici svaka cast.
s mladom konobaricom razgovaram o svemu i svacemu. dolazi drustvance,
uzivam u poklonjenim kolacima.
drustvance se zeza, konobarica nesto uci.
'ma lako se vama zezati, ja sutra imam ispit!'
sta, kako, ahm, vozacki.
'i onda mi je rekao da, ako sam ja u kruznom toku, moram stati i propustiti
motoristu koji tek ulazi ukruzni tok!'
'ma ne!!!'
'da, tako je rekao! evo, vidi zadatak na slici'
zabavno! na odlasku pozeljeh djevojci puno srece.
 
cestom na kojoj sam srela mozda 3 auta, krenem prema v. zdencima.
zapazim znak ribice i strelicu desno. klokocevac. tri gospodina sjede na terasi.
dobar dan, dobar dan... 'smijem slikati?' dva glasa, naravno, nema problema...
treci glas, ostro, ne moze! morate se prvo legitimirati!
molim!!!
'znam ja vas! vi inspektori samo hocete nas penzionere kaznjavati!'
'cuj, stef, to ti nije inspektorica! nikad ni jedna nije dosla motorom!'
'jesi siguran? nego, recite vi meni kako se vi zovete pa mozete slikati. i mozete
popiti pivo s nama.' i pri tome mi svoje dokumente gura pod nos da ih dobro pogledam.
nakon objasnjavanja, razgovorcica i bez pive, dobijem
dozvolu za slikanje. i uputu, tamo na mostu je jos bolji pogled. a jeste bili u
tomasici? tamo je isto jako lijepo.
 
nastavljam dalje prema velikim zdencima. putokaza nigdje. a sigurna sam da je tu negdje
skretanje. i zavrsim u centru, ne nasavsi put. stanem pred kaficem preko puta
benzinske, koja radi. skinem kacigu i pridem prvom stolu raspitati gdje je put
za ribnjake. decki za prvim stolom, u drustvu starijeg gospodina, objasnjavaju
kuda moram ici. istovremeno, stariji gospodin me neumorno, uz smjeh sa svih strana,
pokusava nagovoriti da sjednem s njima i popijem pivo, jer kakav sam ja to motorista
ako ne pijem. pivo. rakijicu. barem jednu rakijicu!
vratim se po uputama do ribnjaka veliki zdenci. sliknuh i pobjegoh. jaaako su me
gledali ispod oka, uz komentare o inspektorima i novinarima i televiziji.
 
sa malih zdenaca me uputise prema barama. prekrasno. odlucim sjesti i uzivati.
i dobijem ribicki stolcic i tisinu, a dam cigaretu. prilazi nam jedan od pecarosa.
mir se pretvorio u price o 15 kilogramskim amurima, saranima od 6 do 10kg i tako to...
zahvaljujem na stolici, jer me grizu komarci, a i moram dalje, treba doci do zagreba.
 
na putu prema bjelovaru, gdje moram tankati, jer je eto nedjelja, pa u zdencima pumpa
vise ne radi, stanem uslikati zadnji ribnjak na koji sam nabasala. lijep. miran.

u bjelovaru sam se zadrzala u vrlo ugodnom drustvu mladog gospodina koji vozi ktm,
crb, bicikl i zmajari. da, i rola. i taj je bio jedan od rijetkih koji nije imao
ona-je-luda pogled.

i tako nakon prekrasnog dana, voznje i stajanja i voznje, stigoh u zg, po debelom mraku.
zadovoljna.
p.s. teksta ima puno da mogu ubaciti slikice, da ne pisem 'i opet' ili 'i jos'
 
Jel te za ribnjake veže profesionalna deformacija ili čista ljubav prema komarcima?

Inače, lijep djir  (y)
 
Super! Mašila si našički ribnjak, i još neke manje, ali idući put se javi da
te provozam po pruzi oko ex_ribnjaka, jedinstven offroad doživljaj  :mrgreen:

 
Super Jura said:
Nadam se da po ovakvom suncu nema komaraca  :wink:

nije ih bilo, osim na barama.
a tamo su dobro posluzili za stratesko povlacenje od 15kg amura i 8kg sarana, ahm, ne...  :mrgreen:
 
svakak said:
Jel te za ribnjake veže profesionalna deformacija ili čista ljubav prema komarcima?

ni jedno ni drugo. ajmo reci zadani cilj.
 
2antek - poziv cu ostaviti otvoren.

a sad pitanje:
ne znam tocno gdje, ali potez tomasica - klokocevac - zdenci prosla sam pokraj tvornice john deere.
sta oni tamo priozvode? gdje je to tocno?
ako sam fulala potez, ispravite me. dojmila me odvratnost i unistenje tog kutka sume.

zgrozene sam!
mirna suma, brezuljci i onda smrad i katastrofa! srusena suma, tvornica s lijeva, par obora za krave s desna.
krave su mi izgledale grozno, u jednom oboru, samo blato, kal...  :eek:pakoljut: :uzi:
toliko je smrdilo da sam gotovo pobjegla, slikajuci u voznji i ta mi slika nije uspjela.
znam da sam se, nakon sto sam to prosla, osjetila jako sretna sto zivim u zemlji koja ima toliku raznolikost, ljepotu prirode, bez monokultura i tako to.
fakat nam je zemlja prekrasna!
 
Okica said:
ne znam tocno gdje, ali potez tomasica - klokocevac - zdenci prosla sam pokraj tvornice john deere.
sta oni tamo priozvode? gdje je to tocno?

Nema John Deere nikakvu tvornicu tamo, to je vjerovatno neka prodaja
poljoprivrednih strojeva. Ili tako nešto. Ima u Dežanovcu proizvodnja
opruga, tamo zna biti poljoprivrednih strojeva poprilično. Ili i ja nešto
ne znam ?  :mrgreen: :misli:
 
AnteK said:
Nema John Deere nikakvu tvornicu tamo, to je vjerovatno neka prodaja
poljoprivrednih strojeva. Ili tako nešto. Ima u Dežanovcu proizvodnja
opruga, tamo zna biti poljoprivrednih strojeva poprilično. Ili i ja nešto
ne znam ?  :mrgreen: :misli:

ima sigurno tamo negdje. i je john deere.
gledam sad 100k hr kartu i rekla bih da je to na djelu od ilovskog klokocevca do spoja na cesti hercegovac - v. zdenci. uokolo nema kuca.
izgleda skriveno, namjerno odabrano da nema ljudi u blizini. ono, suma, suma, puf! smrad, suma, suma...
suma je bila i lijevo i desno, pa odvratna, unistena rupa u sumi sa tvornicom i jadnim, bolesno izgledajucim kravama, mozda 10tak njih, pa jope suma lijevo i desno.
bijela tvornica i zelena slova john deere. kao izgleda lijepo i ekoloski proizvodimo. poljoprivrednog stroja nisam zapazila ni jednog, sve bilo zatvoreno.
ali ne bih rekla da je proizvodnja metalnog tipa. prije kemijskog, proizvodnja stocne hrane, umjetnog gnojiva, ne znam...  :misli:

prema dezanovcu nisam ni isla.  :LOL:
 
AnteK said:
Nema John Deere nikakvu tvornicu tamo
Ili i ja nešto ne znam ?  :mrgreen: :misli:

kako ti poznas taj kraj fantasticno, ne bih se ja bas tako tebi trvdoglavila da to nisam vidjela prekjucer.  :mrgreen:

ali tamo negdje je ta tvornica, nije nesto prevelika, skrivena je i djeluje jako bijelo. time mislim reci - novo. nisu jos kisa i vremenske neprilike nanjele onaj jedan zuckasti sloj postojanja u vremenu. sve zgrade/hale/hangari i silos (ili nesto slicno tome  :misli:) jednostavno bljeste bjelinom na unistenoj zemlji.
ono sto nisam sigurna je da li je to na potezu utiskani - st. ploščica - v. i m. trnovitica ili ovom koji sam spomenula prije. u svakom slucaju je lokalna, mirna, neprometna cestica, bez ikakve kuce u blizini.  :?