Poslednje jutro na turi. Žare nam priredjuje dorucak kod njega kuci. Posle toga odlazak do jos par moto-shopova i u trzni centar da se kupe pokloni za zene i decu. Krecemo tek malo posle podneva. Drzimo solidan tempo. U jednom trenutku, Aleksa se prijavljuje da ima problema sa motorom. U pitanju je previse istegljen lanac. Novi lanac i lancanici koji su kupljeni u Louis-u, uredno su zapakovani u koferu. Na jednom parkingu u Hrvatskoj dotezemo lanac do maksimuma i dosta laksim tempom nastavljamo dalje. Vec je dosta kasno i pitanje je da li cemo do ponoci stici u Kraljevo. Negde pred Beogradom se razvajamo i Glodjo i ja nastavljamo brzim tempom prema kuci. Postaje vec prilicno hladno, a od Kragujevca do kuce smo se zaledili. Konacno kod kuce posle 3300km.
Tura je bila fenomenalna. Uzivali smo u svakom trenutku. Vreme nas je posluzilo odlicno, iako smo u nekoliko navrata bili blizu da nas kisa ozbiljno opere.
Obzirom da skoro nista nismo organizovali, i da smo posli na turu tek tako da se provozamo, ispalo je bolje nego sto smo se nadali.
Toscana je mali raj i svakako zasluzuje ozbiljnije istrazivanje, posveceno, a ne u prolazu. Obavezno cu se vratiti, prvom prilikom.
Alpi/Dolomiti su infekcija koja traje. Ovo mi je cetvrti put i sada smo se trudili da malo zagrebemo ispod povrsine. Poznati prevoji su vec odavno odvozani, pa smo se sad provozali onim manje poznatim, ali ne i manje vrednim.
Par detalja koje sam primetio u Italiji...wifi je u Italiji pod odredjenim animozitetom, nema ga besplatno i neograniceno nigde. Svako iz ekipe mora da trazi pass za sebe i najcesce je vremenski ogranicen, nekada i samo 5 min. U Austriji je kao i kod nas, dobijes sifru i cepaj.
Pizza je u Italiji pojeftinila...ranijih godina, cene su se kretale uglavnom od 8-13e, ovoga puta, klopali smo pizzu na 4 mesta u 4 razlicita grada (San Gimignano, Terme Montecatini, Modena, Lago di Garda) i svuda su sve pizze u cenovniku bile 6,5-7,5€. Ili smo samo imali srece.
Uglavnom, raj za oci, melem za dusu!