Freshman
Active member
Toliko ustvari rijetko imam priliku otisnuti se malo motorom od doma, da kad to napravim odmah sam pun dojmova.
Dakle, otisnuli se jučer u cik zore moja bolja polovica i ja put Dalmacije, odredite otok Vir. "Pila" pripremljena, mi propisno zabundani a vrijeme idealno. Odlučili smo ići samo starim cestama, dakle stara karlovačka, Karlovac, Slunj, Plitvice. Na izlasku iz Karlovca kolona autiju mili, a mi iamo. U Slunju tankiramo i idemo dalje. Motora na cesti jako malo, moda je bilo jo prerano. Dolazi Udbina, i odlučujemo se ponovno za staru cestu preko Velebita. I to je bio definitivno najljepi dio puta. Cesta izgleda nestvarno prazna, naprosto te vuče naprijed i uiva u svakom zavoju. Kao da je stvorena za moj "fun bike". Na autoput se ukljućujemo samo da bismo preli maslenički most i to zadovoljstvo plaćamo 3 kune. Stiemo na Vir sa puno manje muke nego proli put, prije skoro godinu dana. Navečer, kae moj suvozač, ajmo nekud van. Kud, pitam ja. Ona izvuče novine i veli, kod Novalje ti je nekakav izbor za miss motora, ajmo to pogledat. A ja, ko drogiran, iako mi je ostalo u sjećanju s ovih stranica da je to drugi vikend, pristanem. Pogledam na kartu kolko ima do tam, i učini mi se ne vie od 40 km. I nita, sjednemo mi oko 22 h opet na motor i pravac Zrče. Bura pue, na trenutke i dosta jako, cesta mračna i prazna. Negdje kod pakog mosta skuio sam da sam gadno fulao u procjeni udaljenosti, ali sad nemre nazad. A i mislim si, bit će sigurno i ekipe s foruma, pa zato ne. Uglavnom, nakon cca 90 km pribliavamo se mi Zrču. Na parkiralitu 4 auta i nijednog motora, odma mi je bilo neto sumnjivo. I naravno, dođem do anka a momak veli, je, to ti je to, ali si promaio tjedan dana. Meni mrak na oči. Skoro je ponoć, bez popijene cuge (jer mi nije bilo do toga) sjedamo ponovno na motor i ponovno 90 km do Vira. Stićem do granice kritičnoga jer sam ljut sam na sebe kak "sam se dao navuć". Negdje iza 1 ujutro dolazimo na Vir i bacam se ko krepana krava u krevet.
Danas, povratak za ZG. Prognoza koma, trebali smo po planu krenuti iza rotilja ali mijenjamo plan i krećemo oko 11.
Prva kia lovi nas već kod Murvica, stajemo i navlačimo kinjake. Malo sunce, malo kia i eto nas na Plitvicama. Uzimamo break. Na cesti sad poneto motora, uglavnom solo austrijanera i vaba sa bemburama. Kulturno pozdravljaju u prolazu.
Kod Slunja prolom oblaka. Lijeva ko iz kabla al ne stajemo. Vozim u koloni, vidljivost nikakva, diem vizir jer od bloody kie nit ne vidim. Motoristi stoje u grupama ispod drveća sa strane ali mi ne.
I napokon, pred Karlovcem kia prestaje i dalje po relativno suhom do doma.
Evo sad suim mokre gojzerice i skidam boju od rukavica s ruku.
Sorry kaj sam oduio, al eto malo da podijelim s vama svoje dojmove.
Dakle, otisnuli se jučer u cik zore moja bolja polovica i ja put Dalmacije, odredite otok Vir. "Pila" pripremljena, mi propisno zabundani a vrijeme idealno. Odlučili smo ići samo starim cestama, dakle stara karlovačka, Karlovac, Slunj, Plitvice. Na izlasku iz Karlovca kolona autiju mili, a mi iamo. U Slunju tankiramo i idemo dalje. Motora na cesti jako malo, moda je bilo jo prerano. Dolazi Udbina, i odlučujemo se ponovno za staru cestu preko Velebita. I to je bio definitivno najljepi dio puta. Cesta izgleda nestvarno prazna, naprosto te vuče naprijed i uiva u svakom zavoju. Kao da je stvorena za moj "fun bike". Na autoput se ukljućujemo samo da bismo preli maslenički most i to zadovoljstvo plaćamo 3 kune. Stiemo na Vir sa puno manje muke nego proli put, prije skoro godinu dana. Navečer, kae moj suvozač, ajmo nekud van. Kud, pitam ja. Ona izvuče novine i veli, kod Novalje ti je nekakav izbor za miss motora, ajmo to pogledat. A ja, ko drogiran, iako mi je ostalo u sjećanju s ovih stranica da je to drugi vikend, pristanem. Pogledam na kartu kolko ima do tam, i učini mi se ne vie od 40 km. I nita, sjednemo mi oko 22 h opet na motor i pravac Zrče. Bura pue, na trenutke i dosta jako, cesta mračna i prazna. Negdje kod pakog mosta skuio sam da sam gadno fulao u procjeni udaljenosti, ali sad nemre nazad. A i mislim si, bit će sigurno i ekipe s foruma, pa zato ne. Uglavnom, nakon cca 90 km pribliavamo se mi Zrču. Na parkiralitu 4 auta i nijednog motora, odma mi je bilo neto sumnjivo. I naravno, dođem do anka a momak veli, je, to ti je to, ali si promaio tjedan dana. Meni mrak na oči. Skoro je ponoć, bez popijene cuge (jer mi nije bilo do toga) sjedamo ponovno na motor i ponovno 90 km do Vira. Stićem do granice kritičnoga jer sam ljut sam na sebe kak "sam se dao navuć". Negdje iza 1 ujutro dolazimo na Vir i bacam se ko krepana krava u krevet.
Danas, povratak za ZG. Prognoza koma, trebali smo po planu krenuti iza rotilja ali mijenjamo plan i krećemo oko 11.
Prva kia lovi nas već kod Murvica, stajemo i navlačimo kinjake. Malo sunce, malo kia i eto nas na Plitvicama. Uzimamo break. Na cesti sad poneto motora, uglavnom solo austrijanera i vaba sa bemburama. Kulturno pozdravljaju u prolazu.
Kod Slunja prolom oblaka. Lijeva ko iz kabla al ne stajemo. Vozim u koloni, vidljivost nikakva, diem vizir jer od bloody kie nit ne vidim. Motoristi stoje u grupama ispod drveća sa strane ali mi ne.
I napokon, pred Karlovcem kia prestaje i dalje po relativno suhom do doma.
Evo sad suim mokre gojzerice i skidam boju od rukavica s ruku.
Sorry kaj sam oduio, al eto malo da podijelim s vama svoje dojmove.
.Bok.