U dva ili tri navrata, kad sam prohujao nedgje istočno od Stubice (ako se dobro sjećam) prema Sv. Mateju pred krčmom stoji dekorativno parkirani stari motocikl: NSU, onaj 250cc, single, četverotaktni!
Nisam stao i pitao: otkuda, zašto, do kada je bio u voznom stanju - a trebao sam; možda ćete vi?
A takav mi je motor ostao u sjećanju kao nedostižni san, u one dane kada sam vozio "cvajtakter" ČZ 175. Mogao se je taj NSU u onoj državi (ime joj se nespominjalo
kupiti samo "sa konsignacije", za dokazano legalne konvertibilne marke ili dolare. I onda sam, puno godina poslije, negdje pročitao, da je gospodin Sojčiro posjetio Europu na prelomu pedesetih i šezdesetih, i da mu je baš taj motocikl zapeo negdje za oko, i pomislio je Sojčiro: "a zakaj i mi nebi naredili nekaj sličnoga?" NSU je otišao u zaborav, a Sojčiro, a zatim i drugi njegovi zemljaci polizali su za manje od dva desetljeća cjelokupnu motociklističku industriju stare Europe...
A Gupčevu Lipu zaobići nesmete. Jerbo svaki zagrebački bajker koji drži so sebe otidje tam na gemišt prvu stvar kad se sneg preko Slemena rastopi.