Nakon Yamahe X-City i X-Maxa došao je red na novi Beverly 300 HPE S. Razlog za kupovinu Beverlija je jednostavan - nikad ga nisam imao a nova linija mi se svidjela. Nisam htio ponoviti grešku sa Yamahom i ne čekati boju koju želim, i kroz neka tri tjedna u veljači ove godine preuzeo sam svoj sa vjetrobranom i tvorničkim kuferom.
Prije svog dojma o novom vozilu ne mogu dovoljno izraziti zadovoljstvo posjedovanja Yamahe; oba su skupila 67.000 km uz jednu promjenu žarulje kratkog svjetla što je kod X-Maxa bila gnjavaža promijeniti, kod Citija tren posla.
Neki bi rekli kako je mašina na tim skuterima već tada bila zastarjela i da joj je falilo snage, u to ne ulazim (250 ccm, 19ks, cca 182-185 kg) , ali pouzdanost i jeftini troškovi održavanja nadoknađuju sve. X-City je već imao tvornički vjetrobran podesiv po visini i nosač kofera na koji ste direktno mogli staviti Givi / Kappa monolock, ako me sjećanje služi...O X-Maxu se sve zna...od imagea, prostora, udobnosti, pouzdanosti, lakoće održavanja i pristupa pa ako hoćete i tog čuvenog zadržavanja vrijednosti, iako su to bila normalnija vremena dok danas kupovina polovnog vozila u ovoj klasi po meni nema smisla. Naravno to je samo moje mišljenje, i kao svačije, vrijedi ili ne vrijedi ništa.
Dakle, Beverly. Zašto 300 napisao sam u postu prije a sa svojih 26 KS i otpr. toliko momenta na papiru barem dosta snažniji od Yamahe u 250 izdanju, za istu težinu. Inače težinu smatram najvažnijom; ne slažem se da je Beverly okretniji, lakši za manevriranje, provlačenje u koloni, parkiranje itd. od X-Maxa, u praksi nikakve po meni bitne razlike tu nema, gdje stane jedan i drugi će. Meni jedina razlika je što Beverlijem mogu proći kroz mala garažna vrata bez da dižem glavna, što sa Maxom za par cm nisam mogao. Također, tu dolazimo do jedne po meni subjektivne mane; dok vozite Bev imate osjećaj da ste na manjem skuteru nego što je. To je i razlog zašto držim vjetrobran iako mi je potpuno nepodesan za mojih 184 cm, pa uz Givi 50.5 i Nolan N87 kacige vozim sa čepićima za uši.
Ne želim reći da je zaštita od vjetra loša jer nije, ali visina vjetrobrana stvara neugodnu buku pa ću kroz neko vrijeme tu morati nešto poduzeti.
Što mi se na prvu jako sviđa? Prvi put sam dobio ABS i kontrolu proklizavanja (može se isključiti), svjetlo u prostoru ispod sica i bezkontaktni ključ; sjedalo se diže bez gašenja motora što mi je jako važno. Na Yamahama sam imao odvojeni ključ kofera kako ne bi morao izvlačiti kontakt ključ iz brave i gasiti skuter kad je za tim bilo potrebe.
Koristan prostor usporediv je sa Citijem; pretinci za rukavice to i nisu, stane novčanik, mobitel i ključevi, a u današnje vrijeme USB utor za punjenje moba ne smatram jako bitnom stvari. Kao ni LED rasvjetu koja očito noću smeta vozačima auta ispred mene, pa sam spustio snop kratkog svjetla.
Prostor ispod sica je izdašan, ne znam napamet u litrama ali meni je više nego ok, za posao, spizu, plažu itd. uz kufer zadovoljava sve potrebe, iako se ne može mjeriti sa onim u X-maxu. Stati će integralka položena na bok. Tu je inspekcijski otvor gdje možete pristupiti npr. termostatu kad budete mijenjali antifriz (2 god.)
Skuter nema start&stop i na tome sam zahvalan; nitko me neće uvjeriti da to ne utječe na trajnost mašine a nosi sa sobom i bitno skuplji akumulator.
Snaga je meni sasvim OK i meni također ne stoji kako je ovo isključivo gradski skuter; prednosti 400 su po meni najviše izražene na autoputu, dok u ostalim uvjetima ne znam koliko dolaze do izražaja. Ali tu će svatko za sebe da procijeni.
Što se održavanja tiče cijene dijelova su tu negdje, koliko sam bacio oko; remen se mijenja na 20.000 za razliku od Vespe gdje je iz nekog razloga taj interval dvostruko manji; je, mašina je ista ali kako kažu u servisu drukčiji su omjeri prijenosa bla bla - u što se ne kužim neću o tome.
Ne sviđa mi se propisano štelanje ventila na 10.000 km mada (što me ne čudi) u servisu na to odmahuju rukom. Na prvu skuter djeluje gnjavaža za ozbiljnije servisne zahvate ali svjećici se preko odvojivog panela pristupa jednostavno. Koliko vidim iridijska je i mijenja se tek na 20.000 km.
Uljni filter i filter zraka su relativno bagatelni i valjda su tu još do Leadera 250; pored originalnih imate više zamjenskih opcija npr. Hiflo itd.
Moja je praksa da u prvih 2000 km dva puta promijenim ulje. Prvi put zbog garancije na 1000km u sada digitalnoj servisnoj knjižici, a drugi put na 2000 km.
Dosta zanimljivo, iako je propisana 5w-40 gradacija, ovlašteni servis je stavio polusintetiku 15w-50 koje se inače sipa u stari 350 i novi 400. Možda to ima veze sa navodnom potrošnjom ulja, no ja sam sada stavio sintetiku 5w40 pa ćemo vidjeti. Kako ljudi voze ništa me ne čudi, no može biti da i nije do stila vožnje. Moje skromno mišljenje je ako bude gutao ulje kako je kvalitetnija polusintetika 10w-40 optimum (propisani API SL standard), i kao i uvijek tih 10.000 km po manualu ja ću dvostruko skratiti. Knjižica uputstva obuhvaća i 300 i 400 i dosta je informativna, ali sam naletio na krive prijevode i izgledom je socijalna.
Udobnost - mislim da je bolje prošao suvozač nego vozač, no slažem se kako je nakog perioda navikavanja skuter udoban, iako nije baš "vibrations free" kako često piše. Fino se on treska a na par tisuća km već osjećam naznake da će doći do trešnje volana na srednjim brzinama. Skuter sa mojom nježnijom rukom troši oko 3 L, digitalni display ima dvije boje osvjetljenja i po meni je za najvažnije informacije pregledan.
I što još napisati? Je, smatram da je Yamaha jedan drugi svijet kojem se ovaj Beverly dosta približio, a što se pouzdanosti tiče nadam se kako će sve biti u redu, jer ni 300 ni 400 nisu u potpunosti novi, a 300 bi trebao biti imuniji na dječje bolesti.
Lokalni ovlašteni trgovac i servis je na glasu kao korektan, no za cijenu sata od 50 E mislim da su mogli još neke stvari tipa podmazati nogare, podesiti snop svjetla i tlak u gumama, što su Yamahini meštri redovno radili i bez da ih pitate. Ali dobro, imam garažu i dosta toga radim sam...Iz istog razloga ne mogu govoriti o plastikama u oba proizvođača, i nakon nekoliko godina moji skuteri su izgledali kao novi, pa su novi vlasnici znali ispustiti koji kilometar u oglasniku prilikom naknadne prodaje no tu sam nemoćan.
Po prirodi sam inače zahvalan i povučen, pa ne mogu reći kako izborom vozila nisam zadovoljan, jesam i nadam se da će skuter ispuniti većinu mojih očekivanja. Ne bi se previše obazirao ni na pozitivna ni negativna iskustva - svi mi imamo prijatelje ili poznanike kojima se nešto dogodilo sa istim vozilom, što ne znači da će i nekom od nas. Ono što mi se ne sviđa je što prosječna (ne zavaravajmo se) klasa skutera postaje običnim ljudima sve teže dostupna cijenom; možemo mi bajati o širem popisu opreme, inflaciji itd. ali situacija ne ide u dobrom pravcu. No, to je za neku drugu temu. Živi i zdravi bili, lipi pozz. A.
