Stari motori su bili novi kad sam odrastao (a normalno ima i onih koji su i tada bili stari
) i sjećam se osjećaja koje sam imao kad sam u kvartu od 1977e pa nadalje kroz osnovnu i kasnije srednju školu gledao Fourke, Boldorke, Zeove, GSXe, XSove, pa VF, VFR, FZ, GPZ 900 R, GPX i tako to kako je naletavalo s godinama kod ekipe koje je živjela kod placa u Prečkom (dvojca od njih troje još su živi, a jedan se još vozi na XJR 1300), a i kod starog Viktora Bolšeca su dolazili. Znalo se petkom ili subotom skupiti i do 15tak motora kad su kretali nekud na đir. Normalno da rikneš na tako nešto kad si klinac, a voliš vozilice. Kak veli Baxy na svaki sam se zvuk okretao
. A tek kad sam prvi puta provozao Automatic, pa APN, pa MZ, a GSX 1100 (prvi japanac koji sam vozio) a jooooj. Okrećem se i dan danas i gledam ih sa još više ljubavi, jer i sam ih vozim. Kad probaš nakačiš se i gotovo. Niš te više ne skida s motora ni lomovi ni ogrebotine ni materijalna šteta. Doduše ima i takvih koji odustanu kad se prvi puta uplaše ili padnu, no za takve je i bolje da odustanu, jer očito nisu za 2 kotača. I volim ih sve! Normalno imam svoje favorite ko i svaki od nas, ali draži su mi stariji. Ne samo radi nostalgije, nego i dizajna. Rijetko koji novi motor mi se dopadne (oni retro su mi normalno O.K.), ali novi nakedi i eRovi, tureri . . . da skratim transformersi, sve mi nekak nije to to ako gledam dizajn. Danas je normalno i to da su napucani tehnologijom i ne kažem da je to loše. Štoviše mislim da je korisno, ali da li je to sve baš potrebno da bi se uživalo u vožnji? Mislim da nije. Meni je jednako veselje sjesti na APN i MZ i na novog Ra. Volim se voziti i to je to. Ono što nova tehnologija radi, a meni se ne dopada (iako je korisno u nekim situacijama) je da vozač više nije toliko povezan sa strojem i ne osjeća ga kao što je to bilo nekad (bilo da se radi o motoru ili autu), Nema tu frke kad prokliže, kad dođe do sranja pa treba stati, a imaš pakne i još svašta nešto. Danas to sve regulira elektonika i jednostavno novi naraštaji nemreju doživjeti neke stvari i naučiti nešto iz svojih grešaka (ako prežive). Krajem prošle godine naletio sam na statistike o tome koji motoristi najviše ginu. Dakle bez obzira na starosnu dob, ginu oni koji imaju 3 do 5 godina iskustva vožnje na motorima. Što je razlog? To da su gotovo svi pokupovali motore koji imaju sve protiv svega (ABS, ABS za zavoje, TC, Wheelie control itd, isl) i onda nakon par godina misle da sve znaju i ohrabre se i opuste, a protiv fizike se NE MOŽE da je neznam kakva asistencija u điru. Glava, ruka, srce, iskustvo i sreća još su uvijek najbitniji za vožnju motora ak se mene pita. Ima još jedna stvar koja mi neda mira kod novih motora, a to je pouzdanost i mogućnost kavarova, te njihovih popravaka. Npr: kod MZa i BMWa koje sam imao dosta stvari sam mogao rješiti sam ako mi se nešto pokvarilo na putu. Kod Xeva već puno manje. A sad kod nove Africe sumnjam u mogućnost nalaženja nekog makar privremenog rješenja da do negdje dođeš pa otkloniš kvar ako do njega dođe. To je i razlog zašto sam uzeo verziju sa najmanje moguće pizdarija po njoj, iako i ona ima 6 modova vožnje. Čudi se prodavač i pita: "Nećete ni quickshifter?" Velim ja njemu:" Što manje pizdarija manja mogućnost za kvar i jeftiniji popravak." Iskreno najradije bi da nema ni tih modova, ali što je tu je. Jednostavno više nema novih motora bez elektronskih čuda. No obzirom da je motor novi i još ga ne poznajem dovoljno, kad pada kiša stavim ga na pripadajući mod. Ostale sam si prilagodio koliko se koji može. Kad je već tu zašto ne koristiti.