Blog se nastavlja. Br.3 „Reakcija.“
Prije svega zahvalio bih se svima Vama koji ste reagirali na Martinov post. U Martinovo i moje ime. Hvala Vam što ste odvojili dio svog blagdanskog, dragocjenog vremena. Vašim komentarima i lajkovima podrške pokazali ste nama samima (Martinu i meni) koliko Vas u stvari ima i šta mislite o svemu tome što radimo i kako radimo.
943 lajka podrške, 161 podugačak komentar i 10 dijeljenja nije malo. Javili ste se i Vi koji inače ne komentirate ili vrlo rijetko, uglavnom kad nam treba podrška. Ni jedna loša reakcija ni jedan negativan komentar. To meni samo po sebi govori dovoljno. Hvala Vam na tome. Vi ste mi dali još više poticaja da nastavim. Blog ide dalje…
Mada je većini Vas sve jasno i razumljivo, onim drugima moram još jedan puta razjasniti nekoliko stvari.
Namjera ovog mog piskaranja je da upoznam javnost kako sve to zajedno zaista funkcionira i kako stvari stoje bez uljepšavanja. Iz dva razloga.
Pod br.1 kako bi Vam bilo lakše razumjeti na koji način mi to sve izvodimo, da shvatite kako i zašto poduzimamo neke akcije te da Vas motiviram da se i sami u njih uključite (na sve načine, kako tko želi i smatra da može pomoći, evo na primjer i ovom podrškom koju ste nam sada iskazali). Dakle da na te naše „akcije“ ili reagirate pozitivno (jer znate zašto ih provodimo) ili ne reagirate nikako (jednostavno ih ignorirate). Dakle upravo da radi ne znanja šire publike izbjegnem ruganja, vrijeđanja i omalovažavanja.
Pod br.2 To pišem kako bih pomogao onima koji žele i planiraju krenuti našim ili sličnim putem. Najskuplja je škola koju plaćaš učeći na svojim iskustvima. Oni pametniji već i koriste neke naše metode kako bi lakše došli do svog cilja, neki nas zovu za savjet već kad su napravili grešku, neki zovu ranije… Ono što ne volim govoriti, svima pomognemo koliko god smo u mogućnosti, na mnogo načina, ako nikako drugačije onda dobronamjernim savjetom…
Treća stvar koju želim razjasniti je tema mog “plakanja po društvenim mrežama“.
Ako Vam stvari izrečene onako kako u stvari jesu zvuče kao plakanje, onda u redu. Ja nisam ovo krenuo pisati kako bih Vam uljepšavao situaciju nego je ideja bila upravo suprotna da razbijem iluziju.
Dakle situacija je upravo takva kako ju opisujem (i tu sad ne govorim samo o našoj situaciji) teška, jadna, nikakva borba s vjetrenjačama. Stalni kronični nedostatak financija, materijala, stručnog ljudstva, općenito ljudstva. I prije nego smo se uopće upuštali u ozbiljno bavljenje sportom (dakle prije Red Bull Rookiesa) trebali smo odustati, kao većina, kao svi normalni, pametni, prosječni ljudi. (a posebno motosportom koji je znatno skuplji od velike većine sportova). „Ajd ti Martine u školu, da imaš kruh u rukama, kakve moto trke, nema tu para za život, pa cura, obitelj ,djeca da unuke imam…“…ali mi nismo prosjek. Nismo toga dugo bili svjesni, nikako nismo prosjek, a ni ljudi normalnih životnih tokova. To je naš odabir, isključivo naš. I nagrada i kazna za takav način života isključivo je naša (velikim djelom i naše najuže obitelji, mada njih nitko nije pitao što misle o tom našem odabiru). I mi smo mogli odustati, puno puta, u zadnje vrijeme smo u dva tri navrata i razmišljali o tome. Ali eto, nismo odustali , tjeramo dalje ka tom svom nekakvom cilju, snu. Mudra izreka kaže da nije uspio samo onaj koji je odustao. A mi se vodimo po nekim našim kodeksima, životnim pravilima i principima. Teško nas je pratiti, naš ritam, i mnogi koji su jedno vrijeme koračali sa nama su odustali. Nismo se razišli u svađi, ok sa nekima jesmo, ali to je tema drugog bloga, nego su odradili svoj dio našeg zajedničkog puta, pomogli nam da ih prerastemo i pustili nas od sebe da se dalje razvijamo i pokušamo dostići svoj cilj. Njima su ostale prekrasne uspomene, naša velika zahvalnost i doživotno prijateljstvo te činjenica da su u datom momentu bili važna i neizostavna karika na tom našem putu te da u svemu što smo postigli i poslije njih ima njihove zasluge. A ima Vas puno. Kako smo bliže cilju, vrhu, „zrak je sve rjeđi“ i sve teže je biti naš pratioc, a pogotovo dio obiteljskog tima.
Jedno vrijeme nisam iznosio činjenice tog tipa, jer sam bio upozoren, a i sam sam toga svjestan, da nitko ne voli jadikovke i „plakanje po Fejsu“. Tko će slušat tuđu muku. I to je točno. No samim time polučila se druga reakcija. Mnogo puta je rečeno i meni iza leđa, ali i u lice, da imamo para, motora, da smo se razbahatili, putujemo po svijetu, da zarađujemo nemilo, sponzori, čudesaaa… To jednostavno nije istina i Martin i ja smo postali jako osjetljivi na tu temu.
Čak i ljudi koji su djelom upoznati kako stvari u motosportu funkcioniraju direktno u lice su mi rekli da smo pametni mogli smo već davno voziti svjetsko koliko love trošimo po ovim prvenstvima koje vozimo, ne znajući i ne vjerujući koliko u stvari mi nemamo sredstava za sudjelovati u prvenstvima u kojima već i sudjelujemo.
Jedan od jačih bisera i to izjavljen od poznatog natjecatelja u ne baš trijeznom stanju je „ da ja imam 100 000 eura i ja bi se vozil ko on, još i bolje“ Taj biser „da ja imam…“ dosta njih je uvrstilo kao temu kad se u kuloarima vode razgovori o motosportu i o Martinu.
Ni ja sam ponekad ne znam kako mi to uspijevamo, ali eto uspijevamo. Nismo mi glupi da ne znamo gdje i šta treba krenuti i poduzeti kako bi se došlo na vrh, svake godine imamo sve više ponuda za voziti bilo koje prvenstvo uključujući i WSBK i to ne od bilo kakvih timova. Ove godine je bilo šest ponuda na stolu, samo nemamo para da se to isfinancira (ne znam što tu nije jasno) i ne vidim razlog zašto bi se to zvalo plakanjem.
Dakle nije mi namjera žaliti se i jadikovati ne želim Vas sve sa time zamarati, ali ću od sad na dalje kako o pozitivnim stvarima tako i o problemima iznositi činjenice u javnost te Vas obavještavati o tome kako sam i obećao. Ako netko to smatra plakanjem ili mu ja „padam u očima“ ili ga nerviram. To nije moj problem. Nitko te majstore ne tjera da se mučiš čitajući moje postove, lijepo me ignoriraj i stvar riješena. Nije lijepo pljuvati nas i vrijeđati nama iza leđa u birtiji ili na raznoraznim forumima.
Usko povezano sa time moram Vam reći da su dežurni pljuvači i kritičari svega što radimo Martin, njegov tim i ja, najbolje upoznati sa svim mojim i njegovim postovima, tekstovima i svime ostalim što mi objavljujemo. Znači da pažljivo prate i čitaju ovo „što ih nervira ili im se gadi i ne da čitati“. Često imaju bolje informacije od nas samih o našim sponzorima, planovima… konkurentima i o tome nerijetko pišu i diskutiraju kao o pravim činjenicama. Oni su opterećeni time.
Još jedna stvar koju želim razjasniti je „Martinov bahatluk“
To je pitanje koje se provlači u zadnje vrijeme kroz kuloare, a potaknuto je njegovim izjavama da je momentalno najbolji i najbrži HR natjecatelj, da se natječe u prvenstvima koja su za ostale naše natjecatelje iz regije nedodirljiva, te na njegove direktne kritike PH i AA prvenstava i natjecatelja koji se momentalno u njima natječu.