SpiderMartin u sezoni ... 2022

Ivica Vugrinec

Evo nas u blogu br2, „ kako to sve funkcionira“, druga epizoda:
Čisto da se podsjetimo u prethodnoj epizodi čitali ste Tko, kako , koliko , zašto , protiv koga i na koji način funkcionira na nacionalnim prvenstvima, Alpe Adriji i Istočno-Europskom.


Prije nego što nastavim, želim Vam se zahvaliti na čitanosti, praćenju, Vašim reakcijama, a ponajviše na dijeljenju ovih objava.

Dakle ovo nije moj prvi pokušaj da odradim tako nešto, ali je svakako najozbiljniji i zadnji. O uspjehu svega ovoga, a blogovi su samo početak, jedan dio ovisi o nama (meni, Martinu, Borisu i malom krugu ljudi koji su stalno uz nas, drugi dio o našim sponzorima, prijateljima i partnerima) ta dva dijela cijele priče mogu uglazbiti i bez ovog teatra kao što sam to radio i do sada.

Nažalost svjetska prvenstva, MotoGP i ostali projekti oko nacionalnih prvenstava, velikom regionalnom, motociklističkom podmlatku i svim dobrim idejama i planovima na koje ste me neki od Vas potaknuli (na neke me je potaknuo moj inat i ego), ne mogu se ostvariti i zaživjeti bez trećeg djela podrške, Vas ostalih, širokih narodnih masa, Vas koji volite motocikle i moto sport, na kraju svih Vas koji navijate za Martina i ostale naše dečke iz cijele regije koji se utrkuju sa motorima. Uspjeh toga svega ovisi upravo o Vama. Ovo i radim da bih vas potaknuo da se aktivno ili barem aktivnije uključite u projekte (ima puno načina koje ću Vam kasnije predložiti) ili ako Vam je to preteško, nemate vremena ili volje, a sviđa Vam se ideja i naš rad i način na koji to postižemo, onda da barem financijski pomognete u okviru svojih mogućnosti (i za to imam razrađene ideje i prijedloge, ali o tome kad završi serijal Psiho-moto bloga). Ako se pokrenemo, udružimo i pravilno odradimo stvari, nitko ne gubi, svi smo na dobitku.

Svrha ili namjera ovoga svega je da pokušamo stvari pokrenuti na bolje, staviti ih na svoje mjesto, djelovati kao zajednica, da omogućimo Martinu nastup na ovom juniorskom GP prvenstvu i daj bože u budućnosti na onom vrhovnom. S tim u vezi pokrenuti projekte s kojima ćemo lakše sastaviti budžet za ovu godinu, i još dosta drugih (predstavit ću Vam ih kasnije). Pa ćemo možda u budućnosti imati još kojeg uspješnog natjecatelja na nekom od važnijih prvenstava, a ne samo na nacionalnim.

Nakon podužeg uvoda vratimo se na temu. Kako to sve skupa funkcionira na ozbiljnim, jakim međunarodno priznatim i važnim prvenstvima, kao što su IDM (Internationale Deutsche Motorradmeisterschaft) ili otvoreno prvenstvo njemačke, CIV Campionato Italiano Velocita ili Internacionalno prvenstvo Italije, ESBK Espania Superbike Championship ili Španjolsko Superbike prvenstvo, BSB British Superbike ili Otvoreno Superbike prvenstvo Engleske te dosadašnji FIM CEV moto2 European championship iz kojeg je proizašlo ovo prvenstvo koje će Martin voziti ove godine- FIM JuniorGP

Sva ova navedena prvenstva nemjerljivo su jača od prije navedene AA, Istočnoeuropskog, Azijskog, te ostalih regionalnih (mislim na cijeli svijet). Upravo ta prvenstva svako na svoj način može biti odskočna daska talentiranim mladim vozačima, može ali ne mora, zavisi od dosta faktora.
Mi smo nastupali u dva navedena prvenstva: 3 godine u IDM-u (Martin je prve godine na kraju sezone bio ukupno 3.plasirani u klasi 600SSP, a druge mu je radi peha za malo izmakla titula prvaka i to na zadnjoj utrci te je postao Viceprvak, no to vjerojatno već znate). Također prošlu sezonu nastupali smo po prvi puta vozeći u timu koji nije bio naš privatni, u ESBK i nakon gomile pehova Martin je sezonu završio kao 6. plasirani penjući se nekoliko puta na podij.

Odmah u glavu. Da pojednostavim napravit ću grubu kategorizaciju vozača: 1. ne konkurentan, 2 loš, 3 nedovoljno dobar, 4 dobar, 5 vrlo dobar, 6 odličan i 7 nadprosječan - izvanredan.

Isto tako osvrnuti ću se samo na „ozbiljne“ klase; 300, 600 SSP i 1000 SBK, jer većina ovih prvenstava ima i pod klase i kupove radi brojnosti i komercijalizacije. (u jednom od tih kupova -Yamaha R6 kupu IDM-a prije nekoliko godina okušala su se i dvojica Hrvatskih natjecatelja. Oni će najbolje znati o čemu pričam i koja je razlika u konkurenciji između kupa i 600 klase. Naime kup tog tipa je zamišljen za regrutaciju mladih vozača početnika i daljnju selekciju)
Dakle na ovim prvenstvima mogu se pojaviti svi koji za to imaju dovoljno novaca. U klasama o kojima ja pričam svi vozači voze u nekim od timova, dakle samostalnih padobranaca uglavnom nema.

E sad, ima tri prešutne kategorizacije timova:
A (veoma kvalitetni profesionalni timovi sa stručnjacima na svim područjima moto sporta: mehanici, ciklistici, elektronici, suspenziji, dana recordingu i analizi, tehničarima za gume, gorivo… Takvi timovi funkcioniraju kao poduzeća i radne ekipe. Imaju svog vlasnika, voditelja, šefa posade tzv. Crew chief, po svakom vozaču, mehaničara i pomoćnog mehaničara, glavnog tehničara za ovjes, tehničara za datu, čovjeka za gume. Nerijetko imaju i svoj catering za jelo, hospitality prostor i sve što čini vrhunski team. A to brate koštaaaa. Nisam napisao da ne vrijedi. Napisao sam da koštaaaa… Takvih timova u svakom od ovih prvenstava ima dva, tri. (Primjer u IDM-u Van Zon BMW, BONOVO MGM, TEAM FREUDENBERG)

B. timovi, a njih ima najviše i od njih se sastoji velika većina prvenstava. Ti timovi teže da postanu A timovi, ali za to nemaju dovoljno znanja, tehnike i/ili ljudstva. Funkcioniraju slično ili isto kao A timovi, ali ne na tak visokom i kvalitetnom nivou. To su veoma dobri timovi, ali takvi timovi osvajaju prvenstva samo u kombinaciji sa srećom i vozačima iz kategorizacije 6 odličan ili 7 nadprosječan - izvanredan. Ti timovi isto tako koštaju, samo cifre nisu nedodirljive običnim smrtnicima (naravno ne pričam o vozačima smrtnicima iz naše regije).

C timovi i ima ih dvije vrste
1 - tim koji se sastoji od pokojeg nužnog, plaćenog profesionalca (najčešće se ispostavi da on i nije tako stručan i profesionalan kako je to na početku izgledalo, već je ostatak koji više nije našao svoje mjesto u A i B timovima ili nije bio zadovoljan statusom u istima, pa se promovirao u nešto što u stvari nije i okušao u C timu) te entuzijasta koji to rade jer vole, pro bono i najčešće to sami i financiraju jer imaju vozača iz kategorizacije 4,5,6 ili čak i 7 ali nemaju ni blizu dovoljno novaca za A ili B tim pa su si pošto - poto napravili tim i pokušavaju sami (nešto slično smo i mi odradili, ali o tome kasnije).

I C tim 2. vrste, a to je čista komercijala. Tu je upitna i usluga i kvaliteta, sve izgleda profesionalno, ali bez temelja, ti timovi su mamac za bogate tatice i sineke koji bi vozili trke, te za vozače sa pomanjkanjem znanja i talenta, ali sa dovoljnom količinom novaca i naive da ih potroše. Za te timove voze kategorije vozača 1,2,3,4 čak i 5. Zavisi kakvu priču uspiju prodati šefovi timova. Ti timovi nisu nužno prevara, nego obiteljski biznis i sukladno tome i koštaju. Nerijetko takvi timovi angažiraju brzog vozača kategorizacije 6 ili 7 i pruže mu priliku da za njih vozi za ništa ili vrlo malo novaca ili u raznim kombinacijama, a za uzvrat on sa ostvarenim rezultatima pravi odličnu reklamu i privlači druge vozače u tim. Ako je poštena pogodba za relativno male novce ti drugi vozači se mogu pod ok uvjetima natjecati u prestižnim prvenstvima, no ne mogu ni razmišljati da ih osvoje. (Mi smo imali sličnu situaciju ove sezone. Naš tim je bio nešto između B i C, ali tim poštenih ljudi velikog srca).
Pod koštanje smatram cijenu koju Vozač mora platiti za sezonu za materijal i usluge tima. Cijena također ovisi o kvaliteti i dosadašnjim rezultatima vozača te interesima tima i interesima vozača.

Navesti ću primjer za klasu 600 SSP za IDM i ESBK. (vjerujem da su u ostalim prvenstvima slične)
Tim A košta između 80 000 i 150 000 eura po sezoni. (Tu cijenu vozač ili njegov sponzor moraju platiti).
Tim B košta između 40 000 i 70 000 eura. A tim C košta između 25 000 i 40 000 ovisi o pregovorima i prije navedenim parametrima.

Nadam se da nisam pre komplicirano obrazložio ovo do sada. Sada znate kako su ustrojeni timovi i koliko otprilike koštaju njihove usluge i materijal. (Timovi osiguravaju sve: Motocikle, gume, gorivo, rezervne i potrošne dijelove, startnine, ostale potrebne participacije, sve…samo kako sam naveo na različitom levelu). Putovanja na trke, smještaj i takve osobne potrebe rješavate o svom trošku, kao i treninge.
 
Sada malo o tipovima vozača:

1. nekonkurentan - on nema tu što tražiti, jednostavno nema ni kvalitetu ni znanja, nekad ni volje, ni srama, ali ima novaca, vezu i dovoljan ego pa se eto ne znam iz kojeg razloga tu natječe.
2.loš - isto kao i broj 1 ali to mu je nacionalno prvenstvo, bilo je vrijeme da promjeni klasu, ima srama i volje, ali se muči i jedva čeka da se prvenstvo završi i agonija prođe, eto tu je, prisutan je, novci nisu problem.
3, e to je vozač za našu Alpe Adriju, ne da ju osvoji, nego da bude dobar u njoj, ali on za to prvenstvo nije čuo, a ako je čuo nije mu ga praktično voziti pa eto muči se u IDM-u i nada se napretku sljedeće sezone. Obično su mu krivi svi drugi i sve drugo za prosječno loše rezultate.
4. dobar. Ta kategorija vozača može biti prvak AA, a u IDM-u se vozi u sredini, na podij ne može. To je još uvijek kategorija vozača koji nema problema sa novcem, već sa vlastitim limitima i kvalitetom.
5. vrlo dobar. E, tu nisam pametan što bih vam rekao. Tu već dolazi do konfuzije; dovoljno talenta, premalo novaca, nedovoljno truda i rada ili dovoljno novaca, nedostatak motivacije, nedostatak talenta i sve moguće kombinacije navedenih čimbenika još kad se u to umiješa faktor sreće…
6.odličan. ovaj tip vozača ima potreban talenat, marljivo trenira na motociklu i bez njega, većinu stvari u životu prilagodio je moto sportu, gleda na sebe kao na profesionalca (u stvari to nije, samo nema problema sa novcem, a usko vezano sa time ni sa svojim vremenom pa je većinu vremena fokusiran na sport kojim se bavi), taj tip vozača ako mu se poslože kockice može postati prvak bilo kojeg od do sad navedenih prvenstava, isto tako može bez problema sudjelovati i na prvenstvima najjačeg ranga WSBK ili MotoGP i biti dobar u njima, no isto tako ako mu se ne poslože kockice i sreća se malo poigra sa njime, vrlo vjerojatno će zbog loših rezultata odustati. Takvi tipovi vozača rijetko, gotovo nikad ne postaju WSBK ili MotoGP prvaci. U glavi jasno vidim nekoliko vozača ove kategorije i znam ih osobno, ali kao što rekoh, nema imena. Razlozi za to upravo čine razliku između tog tipa vozača i onog vozača najviše rangiranog .
7. nadprosječan - izvanredan.
Ta kategorija vozača ima vrhunski talent, trenira na motoru , kad god može i gdje god može, također trenira i fizički se priprema i više nego što bi trebalo, bavi se usko vezanim sportovima i fizičkim aktivnostima, svoj život podredio je i prilagodio moto sportu. On se njime ne bavi, on njega živi . On je profesionalac mada da bi živio radi još nešto što mu donosi minimalna sredstva za preživljavanje. Odrekao se svega ostaloga što čini normalan život, djevojaka, prijatelja, hobija, uobičajenog obiteljskog života (najčešće su i obitelji tog sportaša žrtve njegovog sportskog puta i nerijetko se raspadnu, ali to je osobni odabir). Taj tip vozača na svoje povrede ne gleda kao na možebitnu invalidnost i zdravstvene tegobe u cijelom budućem životu, nego na njih gleda kao na trenutnu prepreku u vidu nedostatka vremena da čim prije nastupi na sljedećoj trci kako ne bi izgubio bodove u prvenstvu. (To je jedna od karakteristika koje ni jedna druga od navedenih kategorija nema). Još jedna veoma važna razlika između tipa 6 i 7 je psiha. 7. je stabilan u glavi i psihički samo istreniran. Samouvjeren, ali realan, svjestan svoje realne pozicije u datom trenutku, sposoban prepoznati momentalno bolje od sebe i momentalno slabije od sebe. Takav vozač ne potcjenjuje nikoga, ali se ni ne plaši nikoga. Takav vozač ne kalkulira prije prvenstva gdje bi mogao lakše osvojiti titulu. Takav vozač može se natjecati se sa bilo kojim vozačem na svijetu u bilo kojoj klasi.

E sad takvih vozača nema puno i svi imaju problema sa novcem, što povlači i problem sa vremenom jer provode dosta vremena u aktivnostima koje osiguravaju potreban novac (to su uglavnom ugovorne obaveze prema sponzorima, reklamne kampanje i sl.). Većina od njih nije baš vrhunski obrazovana (radi vremena uloženog u sport izostalo je vrijeme za obrazovanje), ali ima izuzetaka, te je kod određenog broja talenat razmjerno veći od inteligencije. Mnogi od nas doživljavamo ih bahatima, no ako izuzmemo nekoliko izuzetaka upravo suprotno, oni su prijazni mladi ljudi u mnogočemu interesantniji i drugačiji od drugih. To je sve cijena koja se plaća ako želiš dobiti mogućnost da ostvariš značajnije rezultate u profesionalnom sportu na svjetskom nivou. Najveći problem tog tipa vozača je ponavljam, nedostatak novca i svaki od njih ima svoju priču. Mnogi od njih upravo zbog toga ne dobe svoju priliku da se pokažu na svjetskoj sceni ili dobe polu priliku i tada se ne pokažu u pravom svjetlu. Upravo tu je još jedan vrlo važan faktor - sreća. (Kako se kaže bolje se roditi bez kur*a nego bez sreće, ako imaš sreće i on će ti narasti). Mi to volimo reći „Kako te posere…“ Osim faktora sreće važnu ulogu ima i odakle si (mjesto rođenja, država, regija) vjerujte mi, nitko ne treba prvaka svijeta u motociklizmu ili automobilizmu, ili ako baš hoćete u skijanju iz Hrvatske ili Ruande ili…znate već. A naši Kostelići su cijelom svijetu pokazali. (I ja sam jedan od rijetkih koji imam pravo misliti da ih u potpunosti razumijem, a samo oni znaju što su prošli, ali to nije tema…) Takvi vozači i sportaši mogu sve, ako dobe pravu priliku. Ako nekome od vrhovnih ne odgovara pojedini vozač iz bilo kojeg razloga, nikada neće dobiti priliku. Eventualno je sa puno novaca može kupiti. To su budući najbolji na svijetu.

8. Oni koji su uspjeli. Tu kategoriju nisam prije spominjao. To su vozači iz kategorije 6. ili 7. koji su u jednom trenutku iz bilo kojeg razloga (svojim rezultatima, iskorištenom dobivenom prilikom, ulaskom države ili sponzora ili nekog trećeg u njihov životni sportski put) i riješili problem sa novcima. Dakle postali financijski neovisni. Uz obaveznu pratnju sreće kao veoma važnog partnera na tom putu.
Slobodno možete razvrstati Vama poznate aktivne i bivše vozače koje poznajete uključujući i Martina u neku od ponuđenih i opisanih i vidjet će te koliko sam u pravu…ili nisam?
Da polako privedem ovaj dio bloga kraju dužan sam Vam još objasniti kako to sve otprilike funkcionira na najvećem nivou WSBK ili World Superbike svjetsko prvenstvo i MotoGP.

Imamo iskustva iz WSBK: ako i skupite participaciju i dogovoreni dio budžeta i riješite potrebnu papirologiju (za što Vam treba podrška saveza, koju smo i imali te stručna osoba sa znanjem engleskog i poznavanjem tematike i rada na računalu, to je odradio Martin osobno) za sudjelovanje u jednom (Europskom) djelu prvenstva (cca 45 000 eura za startnine, gume i ostale stvari vezane za organizatora DORNU) ništa Vam ne garantira nastup kao privatni novi tim na prvenstvu u sljedećoj sezoni jer jednostavno nema mjesta ni za veće od nas. Iz današnje perspektive vidim da je bolje tako jer mi sami radi nedostatka novaca to ne bi odradili kako treba, Martin ne bi imao ni približno dobre uvjete i to bi bio potpuni fijasko na veliku žalost većine Vas i nas osobno, a na radost nekolicine hejtera. (o njima imam spremno posebno poglavlje u jednom od narednih blogova) Osim navedenog novca za prijavu DORNI za potrebe svega ostalog i funkcioniranje vlastitog tima trebate računati sa najmanje 500 000 eura (ja sam to namjeravao odraditi sa 300 000 e i sa grupicom volontera. Imao sam gotovo riješen plan i više od trećine dogovorenog budžeta, ali je na kraju, na sreću sve palo u vodu).

Dakle jedino rješenje da vozite WSBK u klasi 600 je da nekom od postojećih timova iskeširate od 250 000 do 400 000 eura, a i to nije sigurno jer su timovi skoro popunjeni. (No ja osobno smatram da ako imate te novce i dobrog vozača 6.ili 7.kategorije, mjesto bi se našlo.)
Informacije za troškove Moto2 u MotoGP u ne znam točno, ali sličan je princip kao i u WSBK samo se cifre kreću po našim zadnjim, nepotvrđenim informacijama od 400 000 eura na dalje za jednog vozača po sezoni u B timu.
Dakle ako nemate novaca, niste rođeni u pravom podneblju, nemate veze i na kraju sreće, nikakav trud, rad, talent niti bilo šta drugo što Vi sami možete uraditi neće Vas dovesti dalje od prvenstva ranga Alpe Adrije.
Još nešto, veoma rijetki vozači moto utrka su plaćeni za svoj posao. Dakle odgovor na često postavljano vaše pitanje, Martin i ja ne zarađujemo apsolutno ništa vozeći profesionalno moto utrke. O tome ću pričati u narednim blogovima.

Sretna Vam svima Nova 2023.g.
 
  • Like
Reactions: Boogie
Very interesting ..... :cool:
 
U koju bi klasu on svrstao svoga sina ali bez pretjerivanja?
 
  • Like
Reactions: leCo
ja bi sam sebe svrstao u 7, ali nažalost nemam sredstva da postanem šampion, čak ni Bobo kupa :cry:
 
  • Like
Reactions: Dene
može bit i to da, imam star i ne konkurentan motor, iz kojeg se čak i ja ovako talentiran mučim izvuć maximum :mrgreen:
Dobro si to okrenuo 😁
Ti si kao vozač točno pod broj 1 😁
Ja sam skoro broj 1, imam sve,i ego i ne talentiran sam,nemam volje ni znanja ni srama ali jbg nemam ni para,ali da imam para drage volje bi svima smetao i išao na živce 😁
 
"....Navesti ću primjer za klasu 600 SSP za IDM i ESBK. (vjerujem da su u ostalim prvenstvima slične)
Tim A košta između 80 000 i 150 000 eura po sezoni. (Tu cijenu vozač ili njegov sponzor moraju platiti).
Tim B košta između 40 000 i 70 000 eura. A tim C košta između 25 000 i 40 000 ovisi o pregovorima i prije navedenim parametrima.

Nadam se da nisam pre komplicirano obrazložio ovo do sada. Sada znate kako su ustrojeni timovi i koliko otprilike koštaju njihove usluge i materijal. (Timovi osiguravaju sve: Motocikle, gume, gorivo, rezervne i potrošne dijelove, startnine, ostale potrebne participacije, sve…samo kako sam naveo na različitom levelu). Putovanja na trke, smještaj i takve osobne potrebe rješavate o svom trošku, kao i treninge...."


Kad uzmeš u obzir da je sezona cca 5 mjeseci, pa onda plaće članova tima i sve navedene troškove uopće nevidim nikakvu računicu da gazda tima može nešto više zaraditi, čak bi rekao da više naginje lakšoj pušioni, vjerojatno nije, al nije to neka lova.
Nije ni čudo da ulaznica za vozača toliko košta.
 

Ivica Vugrinec​

Kao što smo i najavili imamo puno ideja i nekoliko ozbiljnih novih projekata. Pokušat će mo se što više organizirati i pojednostavniti stvari. Prvi korak ka tome smo napravili. Pokrenut je Martinov email Newsletter. Svrha mu je da Vas pravovremeno (odmah) i ispravno (iz prve ruke) informira o događajima koje organiziramo, manifestacijama u kojima sudjelujemo, te projektima ili akcijama koje pokrećemo sami ili u suradnji sa Vama.

Prijava (pretplata) na Newsletter je potpuno besplatna i jednostavna.
To nam je podrška i prvi korak ka zajedničkoj suradnji. A nama i realan feedback (povratna informacija), koliko Vas u stvari i zanima to što radimo i pokušavamo, jer puno truda i vremena ulažemo u to ( kako bi cijelu tu priču oko SpiderMartina digli na jedan ozbiljan svjetski nvo, kako bi to u stvari trebalo biti).
Pa da znamo ako Vam nije interesantno, da ne gubimo vrijeme i da odustanemo na samom početku
Dakle Vi ste na redu. Prijavite se, recite drugima da se prijave, lajkajte djelite...sudjelujte pridružite se igri i uživajte.Da vidimo koliko nas ima...

By Martin Vugrinec

SpiderMartin Racing Courses NEWSLETTER
In this newsletter, you will find all the information about my racing courses, upcoming events, seminars and just news in general.
- novosti o trkaćim tečajevima, nadolazećim događajima, seminarima i samo novosti općenito.
 
Ovo prolaženje na 2,40 je mrak mrakova,super vožnja dostojna visoke klase ,blizu ako ne i prvaka.🏁👍👍👍👍
 
Meni se sviđa i Martinov tekst ...

Ja sam bio dosta mali kad je moj ćaća vozio profesionalne utrke, ali ne baš toliko mali da nisam mogao vidjeti šta se dešava oko mene ... ;)

Možemo diskutirati oko toga jel bilo savjesno od njega to napisati, ali da jebe rak raka, svaka je na mjestu ... (y)

Martin Vugrinec

Vidim da je dosta ljudi kritični nastrojeno na pokušaje mene i mog oca da na sve nam dostupne načine pokušamo nastavit raditi to što radimo. Možda je to zato jer je jedan nasilnik uvijek glasniji od deset tihih, a možda ljudi stvarno misle da smo "puni para", "bahati" , "nezahvalni".
Pa ajde malo da se i ja raspišem, pošto mi je stari navodno "dosadan ko proljev". Zapitajte se malo, i vi koji nas podržavate (koji ima znatno više) i vi koji činite suprotno. Pišu li se mojem starom zaista kilometarski tekstovi na malom mobitelu na kojeg jedva vidi jer ima dioptriju kao polu slijepac? Rade li se njemu zaista videi, što se dešava "behind the scenes" na tom istom malom mobitelu u nekakvim xy programima pokušavajući sat vremena skinuti pjesmu sa you tuba jer čovjek ima skoro 50 godina, a neće mene s tim opterećivati nego ja čujem kako pizdi iz svoje sobe.
Priča li se njemu zaista sa ljudima koji su nam puno zla učinili, ali su eto na pozicijama kojima jesu pa moramo i on i ja biti fini?
Rade li se meni nekakvi newsletteri, svakodnevni postovi i glupi videi na istagramu? Organiziraju li se meni zaista eventi u kojem ima više rizika nego dobiti? Gdje svatko ima svoje pitanje i želju.
Mislite da smo puni para? "Serem" da je staza poskupila pa su zato više cijene? Kad je netko od vas pokušao organizirati nešto takvo pa da znate sve to? Ako niste očito ne znate. Ako jeste, zašto to ne radite i dalje kad je tako profitabilno?
Puni ste ideja kako treba svoj YouTube kanal pokrenuti, tu je lova? Di su vaši kanali? Znate još nekog uspješnog sportaša da isto tako ima aktivni YT kanal?
A da ja sad vas nešto pitam. Ja sam do sada već postigao dovoljno da mogu lagano voziti Alpe Adriju, pa čak i IDM bez troškova, da radim lagano školice, amortizaciju i od toga solidno živim. Tu smo mi stavili točku na kraj moje karijere.
To bi vas radovalo, jelda?
Gdje su one "never give up" floskule? Gdje su oni znam ih ja? Znao sam ja da će on uspjeti dok je još klinac bio. On je naš, domaći. Marofčan, Varaždinec; HRVAT!
Naravno, ja nisam kruha gladan i ne spavam u kontenjeru. Ima ljudi kojima je teže nego meni, zasigurno. Ali znači li to da bih i ja trebao odustati? Biti frustrirani kritičar svakog novog tko pokuša?
Koliko vas pljuje po našim nogometašima tokom godine? Jako puno. Koliko je mase bilo na trgu kad su dolazili iz Qatra? Još više.
Da vam kažem nešto. Kada bi mogli čitati moje misli, bio bih puno bahatiji nego što to već govorite da jesam. Zašto? Zato jer ono što se dešava iza glamura vozikanja u krug i pisanja po fejsu i instagramu nije nimalo toliko lijepo. Ne boli mene to što sam sa 23 godine već toliko izlomljen da me boli kad trčim, plivam, skačem i brišem si guz*** lijevom rukom jer desnom ne mogu. Ne bole mene dva treninga dnevno, a onda drkeljanje po kompjuteru, editiranje videa, fotografije, mailanje i slične gluposti od kojih mi je zlo jer mrzim kompjutore. Ne boli mene što su mi se vršnjaci u školi stalno smijali jer sam uvijek imao crne nokte od šarafanja.
Boli me to što sve više svijeta vidim, sve više sam svjestan koliko sam rođen u prčiji. Koliko ljudi na mene gledaju s podsmjehom i podcjenjivanjem svugdje gdje dođem zato što sam odavde. I to ne mislim samo na našu državu. Mislim na čitavi balkan od kojeg se vi hrvati tako jako želite ograditi formalno, ali u duši i dalje želite biti balkanci. Ali nemojte me krivo shvatiti, ne kritiziram ja sad tu državu ili političare. Kritiziram vas, što imate taj mindset. Nek je meni loše samo nek je drugom gore. Nećete tako nikad iz blata. A ja se još uvijek ne dam, ne dam se u blato k vama.
Zato sam frustriran, zato šutim, to me boli.
Eto, sad sam i ja malo plakao, baš kao i moj stari.
Moramo plakat, inače nećemo više biti puni para.
Vama koji mi pomažete, iskreno (ne zato jer moram) HVALA. Vi vidite u meni nešto što ja često preispitujem, u što često sumnjam.
Vi stavljate drva da vatra nastavi gorjeti.
Idem na trening, izbaciti frustraciju.
Bok
 
Najtuznije je ako stvarno sumnja :(

Cim vise se popnes, tim vise ljudi te vidi i svatko od njih iz svoje perspektive. To nema veze sa putem koji si izabrao.
 
Do sad je vec mora naucit od kuda dolazi :unsure: