Belly_SMB
Active member
Kako je sve počelo ? Od kuda ideja baš do Makedonije ?
Sve je počelo davno kad je Dado A. Topić i grupa „Time“ opjevala Makedoniju, pjesmom dočarala ljepote tog zaista prekrasnog kraja, toplinu i ljubaznost ljudi i odlične hrane a da ne govorim o Vlatku Stefanovskom i legendarnoj grupi „Leb i Sol“ i vječnim hitovima poput „Mirno leto Ohridsko“, „Skopje“ i mnoge druge. I reko sam sam sebi, jednom moraš otić tamo i doživjeti to.
Nakon pomnog „zimskog“ planiranja, određivanja okvirne rute (ideja je da uopće ne idemo autoputom cijelim putem) i organiziranja smještaja, dogovor je pao; krećemo 22.6. i koristimo sve moguće blagdane koji su se zaredali taj tjedan pa sve do 26.6 kada je planiran povratak. No, na žalost, od svih zainteresiranih za ovaj đir, na kraju smo ostali samo moj dobar prijatelj i kolega iz studentskih dana, Direktor aka. Street Illegal na svojoj crnoj vrani, Kawasaki Z750 i ja, Belly_SMB na opakoj srebrnoj strijeli, Gilera Nexus 250. I krećemo….
1. Dan – SRIJEDA, 22.6.2011
RUTA: Samobor – Karlovac – Udbina – Gračac – Obrovac – Kistanje – Knin – Sinj – Trilj – Zagvozd – Ploče – Dubrovnik – Cavtat – Risan
Ukupna kilometraža: ca. 660km
Buđenje je oko 4:30, nekaj sam si nabrzaka hitil u kljun, stavil kofer, palim GPS i skuter i krećem. Sljedeća stanica je Žganjer u Karlovcu gdje me već čeka Direktor, tankamo, provjeravamo pritisak u gumama i evo nam i usputne pratnje; dolaze stari prijatelji Nuke Duke na TDM900 i MotMed na ZRX1200 koji su nas odlučili otpratiti dio puta, ovim putem ih se još jedno zahvaljujem. Tu pijemo prvu kavicu i krećemo dalje; u Korenici stajemo da dečki potoče svoje divlje konje koji su jako žedni u ovo ljetno jutro. Ja ne tankam jer ovo moje plastično talijansko čudo jako malo pije. Sljedeća postaja je Gračac, tu slijedi druga kava i dogovor ko će kojim putem. Pošto je cesta prema Kninu bila zatvorena,primorani smo koristiti obilazak preko Obrovca i Kistanja. Nuke Duke nas prije Obrovca napušta i po magistrali solo kreće prema doma; puta dalje nastavljamo nas trojica. Ova obilazna cesta je sasvim solidna, vozimo se kroz sela, u Kruševu skoro kaj nismo naletili na kravicu koja nonšalatno šeće po sred ceste, sreća naša da ne vozimo brzo. Uskoro dolazimo do Knina, tamo tankamo, susrećemo frenda iz Samobora koji čeka ostatak ekipe koji su se zaputili do Sarajeva. Kratak predah i gas dalje preko Kijeva i odlične zavojite ceste uz Peručko jezero pa do Sinja i naposljetku do Trilja. Tamo nas čeka nas treći pridruženi član, Mario na GSX-R 1000. Sunce pići naveliko i velika je vrućina, tu na kratko stajemo da se okrijepimo. Krećemo dalje put Zagvozda gdje se opraštamo od MotMed-a i Maria koji ostaju u Zagvozdu a nas dvojica vozimo dalje. Malo prije Vrgorca, uz cestu smo našli izvor pitke vode, mali stol u hladu; reko to je idealno mjesto za gablec i odmor. Pol sata guštamo u hladu i odmaramo te uskoro krećemo dalje, spuštamo se do Ploča, pa preko Opuzena i Neuma magistralom stižemo do Dubrovnika. Kratko zadržavanje prije mosta, slikanje i dalje vozimo do Cavtata gdje nas Vaad čeka s hladnom žujom koja je sjela ko budali šamar. Nakon odmora, krećemo dalje prema Crnogorskoj granici koju ekspresno prolazimo i nakon užasno spore vožnje kroz Herceg Novi, napokon nakon cijelog dana vožnje i 660km prevaljenog puta stižemo u Risan, finalnu i zacrtanu destinaciju prvog dana putovanja. Smještaj nam je kod Dragana i Borka organizirao već svima poznati Gasho, kojem ovim putem još jednom zahvaljujemo na pomoći. Motore parkiramo u garažu, ostavljamo stvari u sobama, tuširanje i brzo bolje na večeru, napokon nešto konkretno za pojesti. Naravno, pivica za početak, a što drugo nego domaće, 'ladno Nikšičko. Dok čekamo klopu, dolazi i kolega Črnomerec sa svojom boljom polovicom; oni su u Risan stigli ujutro pa su iskoristili dan za kupanje i razgledavanje zaljeva. Nakon još par rundi Nikšičkih, umori krećemo na počinak koji nam je fakat potreban jer smo krepani.
Sve je počelo davno kad je Dado A. Topić i grupa „Time“ opjevala Makedoniju, pjesmom dočarala ljepote tog zaista prekrasnog kraja, toplinu i ljubaznost ljudi i odlične hrane a da ne govorim o Vlatku Stefanovskom i legendarnoj grupi „Leb i Sol“ i vječnim hitovima poput „Mirno leto Ohridsko“, „Skopje“ i mnoge druge. I reko sam sam sebi, jednom moraš otić tamo i doživjeti to.
Nakon pomnog „zimskog“ planiranja, određivanja okvirne rute (ideja je da uopće ne idemo autoputom cijelim putem) i organiziranja smještaja, dogovor je pao; krećemo 22.6. i koristimo sve moguće blagdane koji su se zaredali taj tjedan pa sve do 26.6 kada je planiran povratak. No, na žalost, od svih zainteresiranih za ovaj đir, na kraju smo ostali samo moj dobar prijatelj i kolega iz studentskih dana, Direktor aka. Street Illegal na svojoj crnoj vrani, Kawasaki Z750 i ja, Belly_SMB na opakoj srebrnoj strijeli, Gilera Nexus 250. I krećemo….
1. Dan – SRIJEDA, 22.6.2011
RUTA: Samobor – Karlovac – Udbina – Gračac – Obrovac – Kistanje – Knin – Sinj – Trilj – Zagvozd – Ploče – Dubrovnik – Cavtat – Risan
Ukupna kilometraža: ca. 660km
Buđenje je oko 4:30, nekaj sam si nabrzaka hitil u kljun, stavil kofer, palim GPS i skuter i krećem. Sljedeća stanica je Žganjer u Karlovcu gdje me već čeka Direktor, tankamo, provjeravamo pritisak u gumama i evo nam i usputne pratnje; dolaze stari prijatelji Nuke Duke na TDM900 i MotMed na ZRX1200 koji su nas odlučili otpratiti dio puta, ovim putem ih se još jedno zahvaljujem. Tu pijemo prvu kavicu i krećemo dalje; u Korenici stajemo da dečki potoče svoje divlje konje koji su jako žedni u ovo ljetno jutro. Ja ne tankam jer ovo moje plastično talijansko čudo jako malo pije. Sljedeća postaja je Gračac, tu slijedi druga kava i dogovor ko će kojim putem. Pošto je cesta prema Kninu bila zatvorena,primorani smo koristiti obilazak preko Obrovca i Kistanja. Nuke Duke nas prije Obrovca napušta i po magistrali solo kreće prema doma; puta dalje nastavljamo nas trojica. Ova obilazna cesta je sasvim solidna, vozimo se kroz sela, u Kruševu skoro kaj nismo naletili na kravicu koja nonšalatno šeće po sred ceste, sreća naša da ne vozimo brzo. Uskoro dolazimo do Knina, tamo tankamo, susrećemo frenda iz Samobora koji čeka ostatak ekipe koji su se zaputili do Sarajeva. Kratak predah i gas dalje preko Kijeva i odlične zavojite ceste uz Peručko jezero pa do Sinja i naposljetku do Trilja. Tamo nas čeka nas treći pridruženi član, Mario na GSX-R 1000. Sunce pići naveliko i velika je vrućina, tu na kratko stajemo da se okrijepimo. Krećemo dalje put Zagvozda gdje se opraštamo od MotMed-a i Maria koji ostaju u Zagvozdu a nas dvojica vozimo dalje. Malo prije Vrgorca, uz cestu smo našli izvor pitke vode, mali stol u hladu; reko to je idealno mjesto za gablec i odmor. Pol sata guštamo u hladu i odmaramo te uskoro krećemo dalje, spuštamo se do Ploča, pa preko Opuzena i Neuma magistralom stižemo do Dubrovnika. Kratko zadržavanje prije mosta, slikanje i dalje vozimo do Cavtata gdje nas Vaad čeka s hladnom žujom koja je sjela ko budali šamar. Nakon odmora, krećemo dalje prema Crnogorskoj granici koju ekspresno prolazimo i nakon užasno spore vožnje kroz Herceg Novi, napokon nakon cijelog dana vožnje i 660km prevaljenog puta stižemo u Risan, finalnu i zacrtanu destinaciju prvog dana putovanja. Smještaj nam je kod Dragana i Borka organizirao već svima poznati Gasho, kojem ovim putem još jednom zahvaljujemo na pomoći. Motore parkiramo u garažu, ostavljamo stvari u sobama, tuširanje i brzo bolje na večeru, napokon nešto konkretno za pojesti. Naravno, pivica za početak, a što drugo nego domaće, 'ladno Nikšičko. Dok čekamo klopu, dolazi i kolega Črnomerec sa svojom boljom polovicom; oni su u Risan stigli ujutro pa su iskoristili dan za kupanje i razgledavanje zaljeva. Nakon još par rundi Nikšičkih, umori krećemo na počinak koji nam je fakat potreban jer smo krepani.
