prije nekog vremena bila je pro život, pro rvacka, pro obiteljska inicijativa okupljanja bajkera četvrtkom u mondenom zagrebačkom bircu
pokazala se sva raskoš bratstva mužjaka-motorista, gdje su "hrabri" forumski galamdžije hodali incognito oko birtije i gledali iz prikrajka ko je došel, ne usudjujući se prići zbog vlastite tinejdžerske nesigurnosti kojom su oduvijek prilazili najdebljoj simpatiji iz razreda, budući su frajeri već pobrali kaj valja
čak je i Glavata Želva, poznat po velkim ustima, imao strah od prikazivanja, a najvećim problemom mu se pokazala potreba da svaki 7. put zavrti rundu kave
tak da smo se nas trojica ugodno družili par mjeseci, ispričali si 37 puta iste lovačke priče, na kraju se posvadjali oko CAN BUSa na bemveju i odhebali ta pederska druženja pod "mi bajkeri u bajkerskom bircu" umbrelom
svako sam, i nema problema, ko hoće društvo nek si okači šniclu oko vrata i trči po Zoološkom vrtu
Srki
