Oprostili smo se od Alena uz prigodne riječi;
Dragi Alene!
Na žalost, okupio si nas danas na mjestu gdje najmanje želimo biti. Voljeli bi, onako, iskreno i od srca, da sad s nama kreneš u „đir“, da zajedno nešto popijemo, i da se opet dogovaramo kao nekada, na koji moto susret da krenemo. Sudbina nam ipak nije dala još jednu priliku da vozimo zajedno i zbog toga smo žalosni i boli nas u srcu.
Zadnjih godinu i pol rijeđe si vozio s nama, ali bez obzira na to, znali smo da si uz nas. „Obitelj na prvom mjestu“ znao si reć, i mi smo to poštivali. Supruga Kristina i kćerkica Laura za Tebe su bile onaj dio Tvog života u kojemu si planirao budućnost, obiteljsku sreću i dane zajedništva. One su ujedno bile i „jedine“ osobe kojima si uvijek poklanjao svaki trenutak svog slobodnog vremena, a Tvoja ljubav prema njima je bila tolika, da kad su one bile u pitanju, i motor koji si neizmjerno volio i obožavao, bio je tek u drugom planu.
Tvoja jednostavnost i mirnoća uvijek su nas oduševljavale. Znali smo da si miran i staložen biker, znali smo da kad si s nama da ćemo stići kasnije ali zato i puno sigurnije. Voljeli smo kad si bio s nama u „ekipi“ i nedostajat će nam ti trenuci zajedničkih đireva, moto susreta i vjetra u kosi koji nas je sve ravnomjerno na isti način uvijek tjerao naprijed.
Danas, na ovom mjestu, molimo dragog nam Boga da ti podari mir i stazu kojom ćeš voziti dok mi ne dođemo do Tebe, i opet svi zajedno krenemo, kao nekada. Članovi svih Moto Klubova Primorsko-goranske županije, članovi moto foruma Motori.hr, članovi moto foruma Motoscena kao i svi free bikeri, Tvojoj obitelji, supruzi Kristini, kćerkici Lauri, majci Antoniji, baki Miri, tastu Ivanu i punici Milici kao i ostaloj rodbini te Tvojim prijateljima, izražavaju iskrenu sućut i duboko poštovanje u ovim trenucima tuge i žalosti.
Rijeka, 14. srpanj 2008.