... do Rumunjske i nazad ...
- Thread starter 2W
- Start date
2W
Active member
08.07.2016 5.Dan
Nakon totalno konfuznoga prethodnoga dana u novi ulazim posloženo i odmorno . Dodatno me veseli i bogat doručak koji je uključen u cijenu od 27-28 Eur. Roman na doručak stiže nešto kasnije , a ja u međuvrimenu pokušavam nešto doznati o gradiću .
Baile Herculane tj. Herkulesove Banje je gradić nasta na 16 termalnih izvora a svaki sa svojim mineralnim sastavom ... ovo mi objašnjava onaj specifičan miris po dolasku . Legenda govori da je i sam Herkules boravija ode , a koplja su oko ovih izvora lomile razne vojske pa tako i Otomanske i Austro-Ugarske . Prije II . svjetskoga rata tu su uživali Zapadnjaci koji su svojim građevinama dali aristokratsku vizuru gradu . Posli II svj. rata dolazu komunisti , nacionaliziraju i zapuštaju prelipe zgrade , a izgrađuju jednolične socijalističke „bisere“ namijenjene za odmor umirovljenika i radne klase . Nakon toga dolaze treči pa sjebu ovo šta su napravili ovi drugi i tako cili grad u rasulu ...ovo objašnjava zapuštene zgrade . Ali ovaj gradić se obnavlja ... kako onaj stariji tako i ovaj noviji dio pa mislim da če u dogledno vrime ode biti mali raj .
Spremni , oko 10 sati napuštamo hotel . Nešto vrimena gubimo na popravak slomnjenoga žmigavca na Romanovom BMW-u ... previše zakrpa i rupa su učinile svoje . Dajemo gradiću još jednu šansu na dnevnome svjetlu te ga obilazimo na motorima prije nastavka puta i samo mogu reči ... zanimljivo .
Na samom kraju gradića nailazimo na pumpu i krcamo do čepa . Izlazimo na glavnu cestu Orsova-Tmisoara kojom napokon malo razvlačimo motore . Nakon 20-ak km vožnje prema Tmisoari skrečemo livo prateči znak koji nas usmjerava prema Oraviti . Cesta blago zavojita i nelošega asfalta vodi nas dobrim tempom kroz sela . Ovo mi je prijalo u kombinaciji sa sunčanim danom .
Nakon sela Bozovici cesta ponovo ulazi u šume i brda te vožnja postaje aktivnija i zabavnija . Zanos prekida neobičan znak sa natpisom „PARALELA 45“ . Zaustavljamo se i doznajemo da stojimo točno na 45 paraleli , pokraj jako poznatoga izvora i slapa Bigar (jedan od 8 najneobičnijih slapova u svitu) , usred Nacionalnog parka Cheile Nerei-Beusnita. Dobar razlog za kratko zaustavljanje , slikavanje i kavu na obližnjemu parkingu .
Još 50-ak km „akcije“ po brdskim cestama i oko 14:00 stižemo u Oravitu . Pošto nas ničim nije privuka ovaj grad , nastavljamo te se zaustavljamo nešto dalje na ručak .Piva itekako godi , a pogled na serviranu hranu izaziva divljenje količinom mesa .... otkopčaj kaiš .. i ... tri,dva,jedan ....mumaj .
Posli ovakvoga obroka nije bija problem odvoziti rutu preko GP Kaludjerovo , Bele Crkve , Pančeva do Beograda u čijoj smo okolici odlučili odmoriti i pronači negdi smještaj . Probijamo se kroz promet centrom Beograda te izbijamo na most odakle nam puca pogled prema splavima a nedoumice di čemo odmoriti je nestalo .
Atmosfera na splavi je iznimno opuštena , a mi godimo negdi uru vrimena uz kavu i prirodni sok . Imamo dana za još stotinjak kilometara , te rezerviramo smještaj u Šabcu nekih 80-ak km dalje .
Nevoljko napuštamo splavi te odlazimo dalje u ravnicu ... možda i najmonotoniji dija ceste na ovome putovanja . Po dolasku u Šabac , nalazimo smještaj koji me ugodno iznenadija (natkriveni parking za motore sa video nadzorom) , plačamo 30 eur unaprijed te odlazimo svak u svoj apartmančić .
Rasfriškani od puta , šetnjom odlazimo do centra grada . U centru neka mirna i ugodna atmosfera . Kupujemo paket kokica , sidamo na štekat lokala , ćakulamo i uz pivu gledamo šetače ( de ne kažem šetačice ... hehe). Piva , dvi i centar se pomalo prazni a nama se neda nazad u apartman . Pitamo konobara ima li još di koje misto za popit pivu ... čovik se misli i odgovara „imate beach bar“ nedaleko odavde . U sebi se mislim ma koga on zajebava :misli: pa pitam ... koji beach bar .... pa di je ode plaža ...“pa tu uz Savu „... priznajem , do toga dana nisam nikako spaja Savu i Šabac . U beach baru skroz živo , te ostajemo još koju uru vrimena promatrajuči svit kako se veseli . Po povratku u apartman nismo odolili porciji nočnih čevapa ... čisto onako za miran san
.
Dan 5 . completed
Nakon totalno konfuznoga prethodnoga dana u novi ulazim posloženo i odmorno . Dodatno me veseli i bogat doručak koji je uključen u cijenu od 27-28 Eur. Roman na doručak stiže nešto kasnije , a ja u međuvrimenu pokušavam nešto doznati o gradiću .
Baile Herculane tj. Herkulesove Banje je gradić nasta na 16 termalnih izvora a svaki sa svojim mineralnim sastavom ... ovo mi objašnjava onaj specifičan miris po dolasku . Legenda govori da je i sam Herkules boravija ode , a koplja su oko ovih izvora lomile razne vojske pa tako i Otomanske i Austro-Ugarske . Prije II . svjetskoga rata tu su uživali Zapadnjaci koji su svojim građevinama dali aristokratsku vizuru gradu . Posli II svj. rata dolazu komunisti , nacionaliziraju i zapuštaju prelipe zgrade , a izgrađuju jednolične socijalističke „bisere“ namijenjene za odmor umirovljenika i radne klase . Nakon toga dolaze treči pa sjebu ovo šta su napravili ovi drugi i tako cili grad u rasulu ...ovo objašnjava zapuštene zgrade . Ali ovaj gradić se obnavlja ... kako onaj stariji tako i ovaj noviji dio pa mislim da če u dogledno vrime ode biti mali raj .
Spremni , oko 10 sati napuštamo hotel . Nešto vrimena gubimo na popravak slomnjenoga žmigavca na Romanovom BMW-u ... previše zakrpa i rupa su učinile svoje . Dajemo gradiću još jednu šansu na dnevnome svjetlu te ga obilazimo na motorima prije nastavka puta i samo mogu reči ... zanimljivo .
Na samom kraju gradića nailazimo na pumpu i krcamo do čepa . Izlazimo na glavnu cestu Orsova-Tmisoara kojom napokon malo razvlačimo motore . Nakon 20-ak km vožnje prema Tmisoari skrečemo livo prateči znak koji nas usmjerava prema Oraviti . Cesta blago zavojita i nelošega asfalta vodi nas dobrim tempom kroz sela . Ovo mi je prijalo u kombinaciji sa sunčanim danom .
Nakon sela Bozovici cesta ponovo ulazi u šume i brda te vožnja postaje aktivnija i zabavnija . Zanos prekida neobičan znak sa natpisom „PARALELA 45“ . Zaustavljamo se i doznajemo da stojimo točno na 45 paraleli , pokraj jako poznatoga izvora i slapa Bigar (jedan od 8 najneobičnijih slapova u svitu) , usred Nacionalnog parka Cheile Nerei-Beusnita. Dobar razlog za kratko zaustavljanje , slikavanje i kavu na obližnjemu parkingu .
Još 50-ak km „akcije“ po brdskim cestama i oko 14:00 stižemo u Oravitu . Pošto nas ničim nije privuka ovaj grad , nastavljamo te se zaustavljamo nešto dalje na ručak .Piva itekako godi , a pogled na serviranu hranu izaziva divljenje količinom mesa .... otkopčaj kaiš .. i ... tri,dva,jedan ....mumaj .
Posli ovakvoga obroka nije bija problem odvoziti rutu preko GP Kaludjerovo , Bele Crkve , Pančeva do Beograda u čijoj smo okolici odlučili odmoriti i pronači negdi smještaj . Probijamo se kroz promet centrom Beograda te izbijamo na most odakle nam puca pogled prema splavima a nedoumice di čemo odmoriti je nestalo .
Atmosfera na splavi je iznimno opuštena , a mi godimo negdi uru vrimena uz kavu i prirodni sok . Imamo dana za još stotinjak kilometara , te rezerviramo smještaj u Šabcu nekih 80-ak km dalje .
Nevoljko napuštamo splavi te odlazimo dalje u ravnicu ... možda i najmonotoniji dija ceste na ovome putovanja . Po dolasku u Šabac , nalazimo smještaj koji me ugodno iznenadija (natkriveni parking za motore sa video nadzorom) , plačamo 30 eur unaprijed te odlazimo svak u svoj apartmančić .
Rasfriškani od puta , šetnjom odlazimo do centra grada . U centru neka mirna i ugodna atmosfera . Kupujemo paket kokica , sidamo na štekat lokala , ćakulamo i uz pivu gledamo šetače ( de ne kažem šetačice ... hehe). Piva , dvi i centar se pomalo prazni a nama se neda nazad u apartman . Pitamo konobara ima li još di koje misto za popit pivu ... čovik se misli i odgovara „imate beach bar“ nedaleko odavde . U sebi se mislim ma koga on zajebava :misli: pa pitam ... koji beach bar .... pa di je ode plaža ...“pa tu uz Savu „... priznajem , do toga dana nisam nikako spaja Savu i Šabac . U beach baru skroz živo , te ostajemo još koju uru vrimena promatrajuči svit kako se veseli . Po povratku u apartman nismo odolili porciji nočnih čevapa ... čisto onako za miran san
.
Dan 5 . completed
2W
Active member
09.07.2016 6.dan
Izlazim iz apartmana na ulicu i sve šta mi triba je nadohvat ruke ... kafić livo ... burek desno .
Marendajemo , spremamo stvari i negdi iza 9 sidimo u kafiću i ispijamo jutarnji stimulans . Igram se navigacijom i tražim optimalnu rutu do Sarajeva a ta bi bila priko Zvornika . Dovršavamo kavu i krečemo lagano na put . Po izlasku iz Šapca vata me pomalo nekakva kriza ... monotona cesta ... puno misli ... na ovome dilu puta san se zaželija samo teleportirati doma . Nakon nekih 50-ak km krajolik se minja a time i raspoloženje .. ulazimo u brdoviti predio te se sljedečih 20-ak km vozimo niz Drinu prema GP Mali Zvornik/Karakaj.
Na prvoj benzinskoj tankamo motore , vozimo dalje nizvodno Drinom te u nekom momentu skrečemo desno a cesta nas vodi ponovo u planinu .
Neplanirano otkrivamo skroz dobru cestu za voziti punu zavoja i serpentina ... planina nikad ne razočara. Prolazimo kroz Miliće , Vlasenicu , Han-Pijesak , Sokolac , Mokro , i nastavljamo prema Sarajevu . Na toj dionici , na jednoj čoši , pravimo kratku pauzu ... ćakulamo sa prodavačima i kripimo se hladnom izvorskom vodom i hladnom dinjom.
U Sarajevu pravimo dvi pauze .. jednu za kavu u pansionu River te kasnije nešto vrimena odvajamo za razgledavanje Vrela Bosne .
Dionicu Sarajevo - Mostar prolazimo uz nešto življi tempo , a oko 19:00 stižemo na kupalište Čeveljuša (rijeka Trebižat) pokraj Ljubuškoga na porciju čevapa i pivu .
Čeka me još dvistotinjak kilometara auto puta stoga ne gubim vrime , mada mi se gadi motor i pogledati a kamoli sisti na njega. U Hrvatsku ulazimo na GP Bijača , te se nedugo nakon toga ja i Roman razdvajamo ... on put Ploča , a ja namištan putnu brzinu cca. 150 km/h i vozin autoputom doma .
Sam u svome filmu , vrtim scene i slike od nekoliko prijašnjih dana .Postajem svjestan koji smo hebeni đir napravili i vatam se kako se sam sa sobom cerin u kacigi ..... e to je ono neprocijenjivo .......... !!!
Eto , to bi bilo to od mene ..... Pišuči ovaj putopis opet sam provoza ovu turu i nadam se da sam i vama uspija koliko toliko dočarati ovo putovanje .
Izlazim iz apartmana na ulicu i sve šta mi triba je nadohvat ruke ... kafić livo ... burek desno .
Marendajemo , spremamo stvari i negdi iza 9 sidimo u kafiću i ispijamo jutarnji stimulans . Igram se navigacijom i tražim optimalnu rutu do Sarajeva a ta bi bila priko Zvornika . Dovršavamo kavu i krečemo lagano na put . Po izlasku iz Šapca vata me pomalo nekakva kriza ... monotona cesta ... puno misli ... na ovome dilu puta san se zaželija samo teleportirati doma . Nakon nekih 50-ak km krajolik se minja a time i raspoloženje .. ulazimo u brdoviti predio te se sljedečih 20-ak km vozimo niz Drinu prema GP Mali Zvornik/Karakaj.
Na prvoj benzinskoj tankamo motore , vozimo dalje nizvodno Drinom te u nekom momentu skrečemo desno a cesta nas vodi ponovo u planinu .
Neplanirano otkrivamo skroz dobru cestu za voziti punu zavoja i serpentina ... planina nikad ne razočara. Prolazimo kroz Miliće , Vlasenicu , Han-Pijesak , Sokolac , Mokro , i nastavljamo prema Sarajevu . Na toj dionici , na jednoj čoši , pravimo kratku pauzu ... ćakulamo sa prodavačima i kripimo se hladnom izvorskom vodom i hladnom dinjom.
U Sarajevu pravimo dvi pauze .. jednu za kavu u pansionu River te kasnije nešto vrimena odvajamo za razgledavanje Vrela Bosne .
Dionicu Sarajevo - Mostar prolazimo uz nešto življi tempo , a oko 19:00 stižemo na kupalište Čeveljuša (rijeka Trebižat) pokraj Ljubuškoga na porciju čevapa i pivu .
Čeka me još dvistotinjak kilometara auto puta stoga ne gubim vrime , mada mi se gadi motor i pogledati a kamoli sisti na njega. U Hrvatsku ulazimo na GP Bijača , te se nedugo nakon toga ja i Roman razdvajamo ... on put Ploča , a ja namištan putnu brzinu cca. 150 km/h i vozin autoputom doma .
Sam u svome filmu , vrtim scene i slike od nekoliko prijašnjih dana .Postajem svjestan koji smo hebeni đir napravili i vatam se kako se sam sa sobom cerin u kacigi ..... e to je ono neprocijenjivo .......... !!!
Eto , to bi bilo to od mene ..... Pišuči ovaj putopis opet sam provoza ovu turu i nadam se da sam i vama uspija koliko toliko dočarati ovo putovanje .
dinte
Member
Kad si spomenuo cestu Han pesak uvijek se sjetim scene, ja prvi iz zavoja izlazim na pravac (već u priličnom prekoračenju) i dajem gas kad vidim s lijeve strane policijsku patrolu. Jedan policajac prelazi na našu stranu, već mi u glavi gotovo je i puštajem gas. Približavam se kad policaja daje znak rukom da još odvernem gas. Što ću, dvije niže, pun gas i trubnuo policajcu. :021: olice:
olice: 