Dobro je sve!
- Thread starter picoda
- Start date
issed:
doktor dare
Active member
2wheels4life
Well-known member
picoda
Well-known member
Ko vodi?
Krenuli smo jako i opako iz Podgorice prema Skadru nakon pozdrava s našim domaćinom Jankom. I tako sve do granice. Tu nas nakratko zaustavlja viša sila...Albanska gospođa carinica. Čim se izvadi Srpska putovnica cijeli se kontrolni sustav uruši. To valjda tako ide...da se mi imamo na račun čega zajebavat. Bježmo na teren još će i dronovi da krenu za nama!
U Skadru smo kratko stali pojest nešto na žlicu...rodjak nam je skarabuđio nekakvu kombinaciju juhe i gulaša čudnog imena što našim neustrašivim endurašima nije najbolje sjelo. Bilo je malo bijelog mesa i hrskavice pa su curke paniku napravile. Morat ću ih odvest za Afriku...na čeličenje!
Krenuli smo za Theth. Kod Francesca. Istim onim putem kojim smo dvije godine ranije došli gore. Istim...hm...ne znam baš. U početku je sve to izgledalo kako treba jer taj "put" ima svoj opaki prvi dio...kamene serpentine kojima se dolazi do Koktel & Lounge Bara kojeg smo odmilja zvali Limenka. Iz nekog samo nama znanog razloga!
Rodjak Dario je naravno...znajući taj put...krenuo njime hladeći svoju Austrijsku mašinu bešumnim ventilatorom s nečijeg starog kompjutera. Idealna kombinacija za +35. Ne znam koliko tu ima kilometara...ali samog terena ne bi trebalo biti više od pedesetak kilometara. Prvi smo došli u Teth za nešto više od 4 sata...drugu grupu uhvatilo je dobrih 5 sati, a Dario i Goran s hlađenjima su odradili preko 6 sati. Osim nas tim putem su krenuli i Poljaci na V-Strom vozilima...ljudima je trebalo više od 10 sati za dohvatiti se Thetha. Toliko o istom putu!
Moram priznat da je i mene iznenadilo...sve je to u ovih dvije godine razrovano kišama i poplavama što je dovelo do toga...da uz vručinu koja nimalo ne pomaže...iscrpi iz tebe i zadnji atom snage. Zato slika i nemamo...za razliku od prošlog puta. Mislim da mi se ekipa naspominjala uže familije... na putu za gore. Pola Trogira je štucalo prošli utorak! U Theth smo ujahali ležeći na konjima. Nekima su trebali sati za povratak daha i života. I mnogo...mnogo...hladnog piva!
Francesco nas je prepoznao na prvu...nije više dječak. Nabacio je ljama frizuricu i upao u uske rebatinke...opaki je šminker naš mali Francesco. Al još uvijek biznismen do jaja!
I Theth se mijenja...gradi se...Francesco se širi, ide novi pansion...turisti hrle, još malo i asfalt će. Neće puno proći bit će to još jedan u nizu Nacionalnih parkova s hotelima i neizbježnim prokletstvom...wifijem. Tako to ide...jebiga!
Imali smo plan...nastaviti dalje drugom...lakšom...stranom te se preko Gusinja prebaciti u Crnu Goru i spavati na Plavskom jezeru. Aha! Kako da ne! Teško bi ikoga tu bilo ponovo posjesti na motor...jedva su rodjaci dočekali kad sam s Francescom dogovorio večeru, spavanje i doručak. Bio je to pravi izbor...uz logorsku vatricu provesti noć u Tethu...dok je još donekle divlji...
Netko je u jednom trenutku...uz vatru...spomenuo nekakvo prvenstvo i utakmice. Nije bilo reakcije. Eto još jednog razloga zašto je enduro zakon! Jutro je u Teth došlo brzo...prebrzo...morali smo se oprostiti od Francesca i familije te krenuti u povratak kućama. Uz još jedan dio terena do prijevoja... dok nas malo nakon toga ne dohvati mrski asfalt. Nije nam teško palo...
Poslije Skadra smo se raspršili te opako vručim drumom krenuli na dug put domovima. Bila je to još jedna odlična vožnja...odlične ekipe....uz još bolju zajebanciju!
Do sljedećeg puta,
Dobro je sve!
P.S.
Ne kladim se baš nikad...al da mi je netko prije puta ponudio jednu kako nam se neće probiti guma...stavio bi bubreg da hoće. Bar jedna! Al nije...što znaći...Dobro je sve!!!
Krenuli smo jako i opako iz Podgorice prema Skadru nakon pozdrava s našim domaćinom Jankom. I tako sve do granice. Tu nas nakratko zaustavlja viša sila...Albanska gospođa carinica. Čim se izvadi Srpska putovnica cijeli se kontrolni sustav uruši. To valjda tako ide...da se mi imamo na račun čega zajebavat. Bježmo na teren još će i dronovi da krenu za nama!
U Skadru smo kratko stali pojest nešto na žlicu...rodjak nam je skarabuđio nekakvu kombinaciju juhe i gulaša čudnog imena što našim neustrašivim endurašima nije najbolje sjelo. Bilo je malo bijelog mesa i hrskavice pa su curke paniku napravile. Morat ću ih odvest za Afriku...na čeličenje!
Krenuli smo za Theth. Kod Francesca. Istim onim putem kojim smo dvije godine ranije došli gore. Istim...hm...ne znam baš. U početku je sve to izgledalo kako treba jer taj "put" ima svoj opaki prvi dio...kamene serpentine kojima se dolazi do Koktel & Lounge Bara kojeg smo odmilja zvali Limenka. Iz nekog samo nama znanog razloga!
Rodjak Dario je naravno...znajući taj put...krenuo njime hladeći svoju Austrijsku mašinu bešumnim ventilatorom s nečijeg starog kompjutera. Idealna kombinacija za +35. Ne znam koliko tu ima kilometara...ali samog terena ne bi trebalo biti više od pedesetak kilometara. Prvi smo došli u Teth za nešto više od 4 sata...drugu grupu uhvatilo je dobrih 5 sati, a Dario i Goran s hlađenjima su odradili preko 6 sati. Osim nas tim putem su krenuli i Poljaci na V-Strom vozilima...ljudima je trebalo više od 10 sati za dohvatiti se Thetha. Toliko o istom putu!
Moram priznat da je i mene iznenadilo...sve je to u ovih dvije godine razrovano kišama i poplavama što je dovelo do toga...da uz vručinu koja nimalo ne pomaže...iscrpi iz tebe i zadnji atom snage. Zato slika i nemamo...za razliku od prošlog puta. Mislim da mi se ekipa naspominjala uže familije... na putu za gore. Pola Trogira je štucalo prošli utorak! U Theth smo ujahali ležeći na konjima. Nekima su trebali sati za povratak daha i života. I mnogo...mnogo...hladnog piva!
Francesco nas je prepoznao na prvu...nije više dječak. Nabacio je ljama frizuricu i upao u uske rebatinke...opaki je šminker naš mali Francesco. Al još uvijek biznismen do jaja!
I Theth se mijenja...gradi se...Francesco se širi, ide novi pansion...turisti hrle, još malo i asfalt će. Neće puno proći bit će to još jedan u nizu Nacionalnih parkova s hotelima i neizbježnim prokletstvom...wifijem. Tako to ide...jebiga!
Imali smo plan...nastaviti dalje drugom...lakšom...stranom te se preko Gusinja prebaciti u Crnu Goru i spavati na Plavskom jezeru. Aha! Kako da ne! Teško bi ikoga tu bilo ponovo posjesti na motor...jedva su rodjaci dočekali kad sam s Francescom dogovorio večeru, spavanje i doručak. Bio je to pravi izbor...uz logorsku vatricu provesti noć u Tethu...dok je još donekle divlji...
Netko je u jednom trenutku...uz vatru...spomenuo nekakvo prvenstvo i utakmice. Nije bilo reakcije. Eto još jednog razloga zašto je enduro zakon! Jutro je u Teth došlo brzo...prebrzo...morali smo se oprostiti od Francesca i familije te krenuti u povratak kućama. Uz još jedan dio terena do prijevoja... dok nas malo nakon toga ne dohvati mrski asfalt. Nije nam teško palo...
Poslije Skadra smo se raspršili te opako vručim drumom krenuli na dug put domovima. Bila je to još jedna odlična vožnja...odlične ekipe....uz još bolju zajebanciju!
Do sljedećeg puta,
Dobro je sve!
P.S.
Ne kladim se baš nikad...al da mi je netko prije puta ponudio jednu kako nam se neće probiti guma...stavio bi bubreg da hoće. Bar jedna! Al nije...što znaći...Dobro je sve!!!
delbi
Well-known member
procitao...u dahu....ima srca i duse, hvala ti....prekrasna avantura..ispricana na...uf, vrhunski nacin...ljudi moji....mislim da ste svjesni...kako ste dobri, lijepi i dragi...kako je to sto imate zajedno nesto nevjerojatno....Picoda...hvala ti od sveg srca na prekrasnoj prici...hvala! :0648: