clox
Well-known member
Ove godine nam je Enguro pao dosta kasno (subjektivno, naravno).
Dosta se kemijalo da bi svi uskladili GO, more, familije...
Dosta se kemijalo i da se austrijsko hovno dovede u stanje da može napraviti preko 3000km bez generalke.
Jer smo nakon Engura odlučili produžiti u Makedoniju.
Gledao sam na globusu i to mi se nekako činilo nedalekim i logičnim.
Kako starim, tako sve neozbiljnije pristupam organizaciji.
Tako sam 5 dana prije polaska napokon počeo gledati potencijalne destinacije u Makedoniji.
Dva dana prije puta razvila se već žestoka diskusija. Sad su već svi htjeli nešto mijenjati u ruti koja je već bila upržena u Garmina.
Dan-dva prije puta stižu i tradicionalni upiti tko će kuda i s kim na Enguro.
Tu mi negdje i Laminar šalje neki track i pita kako mi se sviđa. Pogledao sam na brzinu, onako ide na Kupu pa kud treba.
Rekoh; mi ćemo standardno preko Bihaća i nešto. Poslije si nešto razmišljam i stavim track u Garmina. Zašto bi svake godine išli isto.
petak 21.07.
Sastanak je dogovoren u birtiji koja nam je na putu prema Kupi. Ne prerano, cijeli je dan pred nama.
Spuštanje prema jugu bilo je rutinsko. Vruće je, ali puni smo elana.
Brzo smo prešli granicu. Naši su nešto popisali motore, a BH policajac je taman skupio papire i krenuo prema objektu, kad je carinica digla drku na njega. Da šta jebe, ovoono. Sliježe on ramenima i vraća dokumente uz komentar kako i ona vozi motore.
Naravno da smo se s njom malo zadržali, pokazala nam je nogu koje se oporavlja od nedavnog susreta s automobilom.
Nakon tankiranja i kave nastavljamo po tracku. Vidim da ne ide baš glavnim cestama, ali OK, zašto ne.
U nekom trenutku nas je skrenulo na neki makadam. Nakon sela makadam postaje šumski put. Pa malo kroz potok, pa kroz blato. Onda u brdo po nekoj vododerini.
Nije taj put baš ni pretjerano korišten. Što da kažem, okrenuo bi se ja više puta, ali me držalo što je put provjeren, čovjek ga je prošao.
Poslije saznajemo da ga je on slagao na Google Earthu
Tako mi treba kad bez pitanja kradem tuđe autorske uratke.
Ovo je jedina slika s tog dijela, kad smo već izašli u civilizaciju:
Pred Ključ se spajamo na glavniju cestu, srećemo prve naše i saznajemo da je prelazak na manjoj granici bio mudra odluka.
U Zelenkovcu Nives i ja dobivamo jedan predsjednički apartman, Mare i Dado drugi. So far so good.
Dosta se kemijalo da bi svi uskladili GO, more, familije...
Dosta se kemijalo i da se austrijsko hovno dovede u stanje da može napraviti preko 3000km bez generalke.
Jer smo nakon Engura odlučili produžiti u Makedoniju.
Gledao sam na globusu i to mi se nekako činilo nedalekim i logičnim.
Kako starim, tako sve neozbiljnije pristupam organizaciji.
Tako sam 5 dana prije polaska napokon počeo gledati potencijalne destinacije u Makedoniji.
Dva dana prije puta razvila se već žestoka diskusija. Sad su već svi htjeli nešto mijenjati u ruti koja je već bila upržena u Garmina.
Dan-dva prije puta stižu i tradicionalni upiti tko će kuda i s kim na Enguro.
Tu mi negdje i Laminar šalje neki track i pita kako mi se sviđa. Pogledao sam na brzinu, onako ide na Kupu pa kud treba.
Rekoh; mi ćemo standardno preko Bihaća i nešto. Poslije si nešto razmišljam i stavim track u Garmina. Zašto bi svake godine išli isto.
petak 21.07.
Sastanak je dogovoren u birtiji koja nam je na putu prema Kupi. Ne prerano, cijeli je dan pred nama.
Spuštanje prema jugu bilo je rutinsko. Vruće je, ali puni smo elana.
Brzo smo prešli granicu. Naši su nešto popisali motore, a BH policajac je taman skupio papire i krenuo prema objektu, kad je carinica digla drku na njega. Da šta jebe, ovoono. Sliježe on ramenima i vraća dokumente uz komentar kako i ona vozi motore.
Naravno da smo se s njom malo zadržali, pokazala nam je nogu koje se oporavlja od nedavnog susreta s automobilom.
Nakon tankiranja i kave nastavljamo po tracku. Vidim da ne ide baš glavnim cestama, ali OK, zašto ne.
U nekom trenutku nas je skrenulo na neki makadam. Nakon sela makadam postaje šumski put. Pa malo kroz potok, pa kroz blato. Onda u brdo po nekoj vododerini.
Nije taj put baš ni pretjerano korišten. Što da kažem, okrenuo bi se ja više puta, ali me držalo što je put provjeren, čovjek ga je prošao.
Poslije saznajemo da ga je on slagao na Google Earthu
Tako mi treba kad bez pitanja kradem tuđe autorske uratke.
Ovo je jedina slika s tog dijela, kad smo već izašli u civilizaciju:
Pred Ključ se spajamo na glavniju cestu, srećemo prve naše i saznajemo da je prelazak na manjoj granici bio mudra odluka.
U Zelenkovcu Nives i ja dobivamo jedan predsjednički apartman, Mare i Dado drugi. So far so good.