Onda mi objasni zašto je od 150 natjecatelja njih 150 vozilo bez naočala? Jedan se sjebo ali to je zakon velikih brojeva.
Recimo, u Mlaki kreneš na etapu i već na 3 metra od igrališta (prvog brzinca) već prvi puta pogađaš u grane i lišće i naočale su ti mokre. Onda skineš prvu foliju. Na slijedećih 5 kilometra udariš još barem 50 puta. Ali to je čak manji problem jer u tih 5 km se nalazi i Amazona i jedan grdi dio prije toga gdje sigurno netko zapne i blato frca na sve strane. Sad si ti zamisli koliko tih folija trebaš. To je kad kiša NE pada. I kao najbolje, sve to skupa pada u vodu na prvom jakom blatu kad zapneš jer tada sa ful blatnim rukama traba skinut naočale jer se zamagle, a onda ih treba i vratit na glavu. Gdje god ih odložiš, sve pliva u blatu i na kraju ga više ima unutar naočala. Brisanje znači stajanje, skidanje i pranje rukavica, vađenje maramica, čišćenje, pa ponovno spremanje, a ogromna je šansa da pukupiš još blata sa kacige dok ih stavljaš. A to bi trebao raditi svaki 100 metara. Jednostavno, neizvedivo. I koliko god glupo zvuči, zbog svega ovoga su meni osobno naočale jedan od najvećih problema u enduru. A ne postoje one koje se ne magle. Sto puta sam pao u potok i vozio se potpuno mokar i blatan, i nije problem. Jedino te naočale, i eventualno kad su ti rukavice i ručke skroz blatne, tad bi trebalo stati u potok i oprati sve jer je dosta teško tako vozit.
U krajnjoj liniji, odi jednom s nama pa vidi sam kako to izgleda. :jesus: