ESTONIJA pa još malo naokolo

[boomer1309]

Ulaz u Dansku, osim po trajektu da se skužiti odmah i po načinu gradnje kuća (nema toliko drvenih kao u Švedskoj) i fasade im definitivno nisu tako uređene kao kod susjeda. Lijepo na svoj način, ali definitivno manje sterilno.
Ubrzo stižemo u Kopenhagen i ispucavamo par slikica

gotovo s razgledavanjem, jurimo prema Gedseru (trajektnom pristaništu) jer se nebo ponovo naoblačilo i polako se ostvaruje ne baš vesela vremenska prognoza koju smo dobili u sažetom sms-u. Putem nas hvata kiša i moramo usporiti, a uspjeli smo se na kratko i izgubiti zbog radova, taman toliko da ne stignemo na trajekt koji vozi svaka 2 sata. Jbga, izgleda da ćemo u Njemačku ipak stići po mraku.

Dolazimo na pristanište a tamo nema mjesta za sakrivanje od kiše - nije ni čudo, uglavnom je promet kamionski, tu i tamo koji auto i nakon nas još dva lika na motoru. Helou! Helou! I to je to od komunikacije.
Dvije cigarete u kutiji ... dva duuuga sata za čekanje ... blejanje uglavnom ... u magli ... uglavnom

 

[Lampuga]

Fantasticno putovanje.Putopis prekrasan , slike jos bolje.

 

[boomer1309]

upadamo na trajekt, čekamo da se otvori duty free shop da kupimo cigarete ... i kad se napokon otvorio, nismo ih mogli kupiti jer smo posebnu potvrdu koju dobiješ sa kartom da smiješ kupiti cigaret ostavili dolje na motoru - Jbga, bio sam prezauzet učvršćivanjem motora za brod i zaboravio sam karticu ... Džabe smo čekali ...

Napokon prolazi i tih skoro 2 sata trajekta, izljećemo iz njega i pičimo po kiši do kampa kojeg smo ukucali u GPS. Mislio sam da je blizu pa nisam ni rukavice obukao, ali zaboravio sam da sam na trajektu promijenio adresu kampa i da zapravo i ne idemo tako blizu. Promijenili smo kamp jer su nam javili da ovaj ima 80 bungalova od kojih smo i mi namjeravali zaposjesti jedan i ne spavati na kiši.  Vožnja po totalnom mraku, spustila se magla, prolazili smo kroz neke šume, vidljivost ravna nevidljivosti. I došli napokon do kampa, a kad tamo sve zauzeto. I ovo je zadnja slika od te večeri.

Nakon toga slijedi trosatna potraga za suhim krevetom, bungalovom, sobom, bilo čim, samo ne šatorom ... Gdje god smo se pojavili ili su bili puni ili su već svi spavali pa nitko nije otvarao. Moral je bio na najnižem nivou od početka putovanja. U neko doba noći, nalazimo kamp u nekom od okolnih sela oko Rostocka i smještamo se tamo. U toj oblasti nitko nije znao engleski, a ja sam izvlačio svoj njemački vokabular sastavljen od 30 riječi i puno mahanja rukama. Isto tako ni stražar u kampu nije znao eng, ali sam skužio kad je rekao da s motorom ne možemo do mjesta za šatore nego sve stvari moramo nositi na ruke - katastrofa! Još i to. Dobili smo magnetne kartice za tuširanje. Ja svoju nisam mogao namjestiti pa mi se voda isključivala svakih 3 sekunde. Pad morala totalni. Ali barem je bilo toplije. Nismo ni napuhavali one luftiće koji bi se ionako ispuhali svaki dan sve brže. Ćorili smo na podu, mrtvi umorni. I nekako razmišljali da ako je cijela ova oblast tako puna turistima mora da je jako lijepa - samo što se od mraka i magle to trenutno ne vidi. Istina je bila zapravo jako blizu toga, ali za to je trebalo prespavati noć.

 

[Toma HR]

Nemam riječi
Ne mogu biti objektivna prema vama, ali stvarno meni najbolji putopis do sada. Igor toliko vjerno prenosi atmosferu u putopisu da se ne moramo ni vidjeti jer sve imamo u putopisu ( šalim se , jedva čekam detalje ). Drugi put i mi idemo

Toma nije stigo čitati jer sam ja htjela biti prva. Ja sam još jutros vidjela jučerašnji dio, a on nije, pa nismo mogli čitati zajedno. Sad će i on.

Stvarno super avantura, super slike i super priča. Svaka čast i na trudu oko putopisa. Znam što znači staviti toliko slika i divim ti se  

Martina, slike su ti mrak

 

[boomer1309]

Hvala ljudi - baš ste zakon!
Ma imali smo tonu slika, trećinu smo izgubili, nadam se ne trajno. Teksta imam još tonu u glavi jer tu je bilo toliko detalja, toliko događaja i misli da je to naprosto nemoguće sve iznijeti nabrzinu. Jedino šta smo radili cijelo to vrijeme je bilo primjećivanje stvari oko sebe tako da materijala i novonastalih teorija imamo na hrpe.  A i žurim se to sve danas staviti na net jer je sutra radni dan i mislim da do kompa neću stići.

12. dan
Kiša je prestala u neko doba noći i probudili smo se u kampu koji je zbilja bio lijep. Hrpa ljudi u njemu, dobro uređen, njemački štih ... Odlučujemo se na laganu šetnju kampom i doručak i kavu, a onda lagano spremanje stvari i pokret za Berlin. Pojeli smo pravi njemački doručak ... omlet, kruh, salamu, med, marmeladu i hrpu kave s mlijekom. Trebala nam je dobra podloga za put dalje.

Nakon pakiranja stvari, peglamo lokalnim cestama prema Berlinu. Krajolik uistinu prekrasan, one mračne šume od jučer sad su žestoke i žive zelene boje, one uspavane kuće u magli sad su uredna sela pored ceste. Život je opet lijep, a par sati nas dijeli od Berlina, jedne od žešćih europskih prijestolnica. Versys ugodno brunda kvalitetnim njemačkim asfaltom, a naš Balkanjero stil vožnje opet dolazi do izražaja - umjereno naravno - ipak je naglasak na tome i da vidimo nešto usput.

 

[boomer1309]

Evo nas pred vratima Berlina ... aaa zakon!
Kamp nam je negdje u centru i pičimo kroz gužvu prema njemu, ali nije bed, sunce je još visoko, imamo još hrpu vremena ...
U jednom trenutku dok se pokušavam prestrojiti u traku lijevo i dok čekam da se makne tip u autu u istoj traci, pogledam ga a on viče na čistom hrvatskom (ili nekom našem već ) : Prođi, prođi!!!
To, care! Palac je u zraku u znak totalnog respekta i smijem se ko dijete dok mu presijecam put, a on maše i ceri se podjednako.

i evo nas pred kampom ... zar je to to? Ulaz mi se čini nekako malim ... šta ću sa motorom ... ne ostavljam ga vani, nema šanse. I tad dolazi tip na biciklu do nas...
Zagreb? Yes! Great!
Upoznajemo ga, Ričard (ne znam kako se piše), uglavnom i on je tu u kampu, inače Čeh je i došao je u Berlin biciklom. I ne namjerava otići. Kaže da ga je grad toliko očarao da ostaje tu živjeti. Baš je u fazi traženja posla. Preporučio nam je kamp, kaže da je najbolji na svijetu, da je ekipa skroz ok, da tu i tamo unutra sviraju bendovi ... ma živi zakon ... e, da, i da možemo unutra s motorom. To nam je trebalo. Pozdravljamo Ričarda i upadamo u kamp, postavljamo šator, tuširamo se itd. Sunce je još visoko i čeka nas razgledavanje Berlina.

i ubrzo i krećemo u obilazak Berlina pješke ...
A šta dalje reći, grad nas je oduševio, uistinu metropola, multietnička cjelina u najužem smislu te riječi, vibra samo takva, osjetiš je kad stupiš nogom na njegovo tlo... Lutali smo gradom do kasno u noć i noge su nam htjele otpast od umora. Pada teška odluka da ostajemo još jedan dan, ali sutra u razgledavanje biciklom. Da ne serem previše evo red slika ....

i grafit koji govori sve

 

[boomer1309]

13.dan na putu
Danas je dan za pravo upoznavanje Berlina. Nakon doručka u kafiću unutar kampa u kojem je atmosfera toliko opuštena da vam to riječima ne mogu opisati namjeravamo iznajmljenim biciklima ići u obilazak grada. To je definitivno najbolji i najjeftiniji način da ga prođemo cijelog, a grad je tako dobro uređen za bicikliste da je to milina.
A kafić je skrpan od različitih stolica, fotelja, stolova, sa ugodnom muzikom, blago ambijentalne orjentacije. Ekipa sjedi, chilla lagano uz pljugice egzotičnog i normalnog porijekla, čavrlja i odmara na jutarnjem suncu koje ovdje ipak grije, za razliku od sjevera. Zakon!!!
Ponovo srećemo Ričarda, pozdravljamo se, a on već priča svojima o nama kao motorrad ekipi iz Kroatien koja putuje Europom na savršenom njemačkom ... zaključak je da Ritchie neće dugo tražiti posao - ima manire pravog Nijemca/Europejca Sretno Ritch!!! Od srca!

čovjek žonglira na cesti i zarađuje za kruh - smješak ne skida sa lica

 

[boomer1309]

još slika ... 

zatvor u blizini kampa - ironično, ali ima prekrasan vrt s druge strane

na sljedećoj slici je banner zbog kojeg sam nekoj ženi umalo izbio oko ... vozili smo se gradom i gledao sam u taj banner na kojem se ispisivalo "Berlin ist spitze", a to sam ja Martini govorio cijeli dan, ovaj grad je špica!!! Mislio sam da se ona vozi iza mene i kad sam zamahnuo rukom u smjeru tog bannera da joj ukažem na njega, taman me je pretjecala neka žena na biciklu i spičio sam je po faci ... Ajme sorry, sorry, I thought you're someone else!
Žena spiči dalje, a ja se okrenem da vidim di je Martina, a ona puca od smijeha 50 metara iza mene.... blam totalni.

Šta reći o gradu - grad su ljudi. Grad je Libanonac koji ima talijanski restoran koji nam je pričao kako je došao tu iz Francuske i kako mu je tu savršeno - nema politike.
Grad je Turčin koji nam je pristao oprati i osušiti robu za tri sata jer nas sutra tu više nema... Pita nas otkud smo ... Kroatien ... aha ... und du? ... Turk... nešto... kažem ja njemu: fussbal - nicht vergessen i prijetim kažiprstom, a on nam se samo smije i vraća mirišljavi veš ... Sretno! Sretno i tebi my Turk friend.
Grad su ljudi koji su Berlin i Njemačku digli 3 puta iz pepela u nebesa i nisu im za nesreću krivi ni Srbi ni Slovenci.
Grad je svaki onaj čovjek kojeg smo pitali nešto i koji je imao vremena za smješak i objašnjenje.
Grad je Ričard koji živi za vibru i koji od nje živi.
Sve ostalo je samo plod njihove unutarnje ravnoteže.

 

[boomer1309]

14. dan
Ustajanje, kavica u kafiću ... priprema pred polazak ... Ide se za Prag ... opet nam se nekako ne ide, Berlin nam je zakon. Kujemo planove kako što prije doći tu. Ponovo srećemo Ričarda i pozdravljamo ga ovaj put for good ... Kaže on da navratimo, da se uskoro kamp seli na drugu lokaciju, ali da provjerimo na internetu ... hoćemo definitvno, a tebi stari sretno s poslom i ostankom! Ride safe, kaže on nama i peglamo dalje na spremanje za put.

Pičimo lokalnim cestama do Praga ... ruta nije duga ... put ide glatko ...

i evo nas u Pragu ... nalazimo smještaj u hostelu i garažu za motor ... hostel nije najjeftiniji, ali bitno je da je motor na sigurnom. Soba je super, imamo lijepe tuševe i internet, a to je komocija koju smo izbjegavali putem iz financijskih razloga. Plan jednostavan ... otuširati se i spičiti u grad na razgledavanje.
A šta reći - Prag me je oduševio izgledom ... nisam nikad bio tamo i izgled grada mi je držao usta cijelo vrijeme otvorenim. Očaran sam ljepotom tog grada, ali masa turista, hrpa ljudi koji pokušavaju uvaljati pozivnice za ovaj ili onaj klub, tu i tamo neki diler koji uleti sa "good price for you my friend" ...
Kaže Martina da ih baš privlačim ... mislim da je to tako sa svima koji izgledaju kao turisti (a mi smo imali plan grada u ruci i fotić).
Slike su malo mutne jer smo izašli navečer ... i nismo dugo ostali. Bilo nam je sve to malo previše hype.

 

[boomer1309]

15. dan
Danas je plan vratiti se u Bratislavu u onaj kamp u kojem smo već bili ... možda još traje reggae festival. Kasnimo na doručak ujutro koji nas je čekao u 9 već na stolu, nije neki bed, ali je margarin skroz otopljen Brzinski klopamo i pičimo u sobu spremiti stvari jer za pol sata moramo biti van sobe i sa spakiranim motorom izvan garaže. Tad sam kroz prozor snimio lika kojeg smo navečer sreli u sobi s internetom. On pakira svoj motor ispred i sprema se za put. Ne da mi vrag mira i izljećem vani do njega da se upoznamo i razmijenimo koju putnu priču. Cijeli sam se ufurao u sve to.
Uglavnom lik je talijan, David i putuje motorom na sjever. Ma da? Mi smo baš došli sa sjevera. Kako? Motorom!
Kaže on: "Aha, that's your monster inside the garage!" A meni se brk nije mogao prestati smijati od zadovoljstva - moju Versuljicu je nazvao monsterom. Zakon! Pa sad ti reci da motor nije ustvari produžetak spolnog organa A ne nije!
Uglavnom kaže David da mu je Prag previše hype - znam i nama je. Kaže da ide u Berlin - zakon, ovo i ovo ti je super tamo. I tako još par spika o putovanju, klimi, svijetu, motorima i sl. i razgovor se približio kraju. Začadili smo jednu i zaželjeli si onu poznatu "ride safe".
Trk natrag u sobu i put pod kotače.

gubili smo se neki lokalnim putevima kroz Češku i s vremenom izbili u Austriju gdje smo stali na ručak u neki obiteljski restoran. Tu je pala spika s konobarom o tome tko smo što smo i kamo idemo, a on je tu priču očito proširio dalje gostima pa nas je lik (neki deda lokalni)  na izlasku srdačno pozdravljao izaželio nam sretan put uz puno mahanja. Špica austrijska 3354. po redu.

uglavnom da ne duljim previše ... ništa od Bratislave ... kiša je počela padati, mi smo na ručku potegnuli razgovor o našim psima, di su sad, šta rade i tako to i rodila se ideja da spičimo doma. U GPS-u je pisalo da do ZG ima nekih 350 km ... nije trebalo dugo odlučivati ... Nakon svega ovog tih 350 km ili koliko već je pljuga. Obukli smo kišnjake i spičili doma, natrag na brdoviti Balkan

Kiša nas je prala cijelim putem do ZG, ali toliko je nismo doživljavali da to nije za vjerovati. Došli doma, začadili jednu na balkonu pretrpanom mokrim stvarima s motora i Martina je otišla u krpe. Ja sam blejao u slike do 3 ujutro, a onda legao u krevet i blejao u strop.
Osjećaj je bio prejak ... naše prvo putovanje (nadam se da neće ostati samo na tome) je proteklo super ... i da me je netko pitao iste večeri da li idem u Mongoliju - ma idem, stari, ionako ne mogu zaspati.
A sad ponovo natrag u stvarnost posla i kredita

 

[SM Blade]

možeš možda dati neki  okvirnu cifru koliko vas je to sve koštalo?

 

[Dylan]

"A sad ponovo natrag u stvarnost posla i kredita..."

... ali ste svojom lijepom pričom nas barem na kratko otrgnuli od te iste stvarnosti...
Hvala Vam na krasnom putopisu!

 

[easy156]

Lijepo putovanje i lijepo složeni putopis!   

 

[majle]

Ljudovi !!!! 

Predobro napisano, uz fotke i sve...
doslovno sam ovako izgledao. :slinavac:
i sad bi ja u estoniju.


stvarno :naklon: !!!!

 

[Crni C]

odlicno, 5/5

...stavi neku kartu

 

[vojo]

Šteta što nisi nabrojao točne nazive kampova i hostela gdje si bio, pa kad mi ostali dođemo na red da ne lutamo previše odnosno da izbjegavamo one lošije ....

In eni kejs izvrstan putopis i .... blago vama što ste bili .... 8)

Vojo

 

[bglusica]

Ovo je hebeno dobro, kad bi se birao putopis godine vaš bi, uvjeren sam, zauzeo jedno od prva tri mjesta, tekst i slike remek djelo, jednostavno :naklon: :naklon: :naklon: ps. "hoćemo još,hoćemo još"!!!

 

[irud]

Kiša nas je prala cijelim putem do ZG, ali toliko je nismo doživljavali da to nije za vjerovati. Došli doma, začadili jednu na balkonu pretrpanom mokrim stvarima s motora i Martina je otišla u krpe. Ja sam blejao u slike do 3 ujutro, a onda legao u krevet i blejao u strop.
Osjećaj je bio prejak ... naše prvo putovanje (nadam se da neće ostati samo na tome) je proteklo super ... i da me je netko pitao iste večeri da li idem u Mongoliju - ma idem, stari, ionako ne mogu zaspati.
A sad ponovo natrag u stvarnost posla i kredita

sljedeća stvar --- Mongolija! I možemo zajedno, na dva kawasakija

jako lijep put btw.

 

[Ra]

Uh, jako  dobro,  lijepo je putovati s vama 

 

[Bradonja]

Odličan putopis