Gruzija - Armenija - Iran / Baba i Ali-baba / 2008.g.

rus said:
ma sve je to lipo ,bajno šta se tiče samog putovanja ,ali kako ne umrete od gladi hraneči se njihovon spizon,
joooj javio se dalmoš! :LOL: :jesus: :jesus:
:wink:
šala mala! :D
 
Što se tiće hrane, govedine im ne fali. Ceste su pune krava ( ukljućivo i 30-tak km autoputa ), a ako nisu na cesi, ponekad se i voze u automobilima.


Motivi s puta ( Gruzija , od Tbilisija preme Armenskoj granici )
  napomena : U autu su dvije krave i dva covjeka !  ( Sjele nam dvije krave straga, ... )


 
GeM said:
Moj stil putovanja ne obuhvaća velike pripreme.
Novce v'žep, otprilike smjer, pola raspoloživog vremena tam, pola natrag. Napametnije stvari ionako uvijek saznaš putem !

Tako i za "Carnet d'passage" nismo ni čuli dok nas nisu pitali na Iranskoj granici. Kada smo rekli "nemam" i napravili neglumljeno blesavu facu, slegnuli su ramenima i napravili privremeni uvoz ( na izlazu izvoz ) motocikla. Bilansa : sat vremena na ulazu, sat na izlazu i cca 150 Eur špediterskih troškova.

I onda kažu da su za ovakva putovanja potrebne velike pripreme  :mrgreen:
Svaka čast  (y)
 
Pripreme za dulja putovanja se svode samo na dvije bitne stvari :
- stvaranje putnog fonda ( ne zavaravajte se - putovanje motorom nisu jeftina i u pravilu su znatno skuplja od turističkih aranžmana   :misli: )
- priprema motora - po mogućnosti što više sam a što manje servisi ( servis samo ono što stvarno ne možeš ili ne stigneš sam   :LOL:)

Ostalo, poput prevelikog planiranja i definiranja trase, iscrpnog konzultiranja putnih vodiča i nedaj-bože rezerviranja smještaja - izbjegavajte.  :palacdolje:

Odredite koliko vremena imate, koji vam je eventualno krajnji cilj i ideja putovanja, te jednostavno krenite u tom smjeru. Vjerujte svom nosu i ruci koji vas vode. Nema puta na kojem ćete zaglaviti, a da ne nađete nešto vrijedno tog puta. Stvari koje sami nađete, višestruko će Vam biti vrednije od "standardnih turističkih destinacija".
 
Što se tiće viza, njih na sreću ne trebamo za vrlo širok krug zemalja. Ako viza za ulazak potrebna, u pravilu je brže, jednostavnije i jeftinije vizu podići na granici. O tome da li je to moguće, nazovite telefonom ( ne e-mailom ! ) njihov konzulat najbliži graničnom prijelazu.

Prividno obilje informacije iz amerikaniziranih putnih vodiča i internetskih servisa više je informacijski šum no pomoć ( posebno za nas - moto putnike ). Posebno to vrijedi za savjete što i gdje nešto jesti i gdje noćiti !   

No, svaki putnik ima svoje osobnosti, ....  , te je navedeno samo jedan pristup o kojem se može dosta raspravljati !   :D
( tome forumi valjda i služe !   (y) )

   
 
GeM said:
Što da rečem, tako je, a tko se ne slažen nek' doma čući  (y)

Moj stil putovanja ne obuhvaća velike pripreme.
Novce v'žep, otprilike smjer, pola raspoloživog vremena tam, pola natrag. Napametnije stvari ionako uvijek saznaš putem !

Tako i za "Carnet d'passage" nismo ni čuli dok nas nisu pitali na Iranskoj granici. Kada smo rekli "nemam" i napravili neglumljeno blesavu facu, slegnuli su ramenima i napravili privremeni uvoz ( na izlazu izvoz ) motocikla. Bilansa : sat vremena na ulazu, sat na izlazu i cca 150 Eur špediterskih troškova.

Kasnije smo u Turskoj sreli Eddya, na putu iz Engleske na Novi Zeland  (  Eddya  - (y) )
Kroz priču smo saznali da je carnet u Engleskoj platio 3400 funti uz nadu da će mu 50% biti vraćeno ako motor vrati u Englesku ( !?!?! ). Moram biti pokvaren  :mrgreen: i priznati da mi je to popravilo dan jer sam se baš počeo gristi da li je 150 Eur za špediciju stvarno bilo potrebno  :LOL:

Hmmm,thanks, ovo mi je interesantna informacija, 150 Ojra i gasss !!!
(y)
 
GeM said:
Prividno obilje informacije iz amerikaniziranih putnih vodiča i internetskih servisa više je informacijski šum no pomoć ( posebno za nas - moto putnike ). Posebno to vrijedi za savjete što i gdje nešto jesti i gdje noćiti !   

No, svaki putnik ima svoje osobnosti, ....  , te je navedeno samo jedan pristup o kojem se može dosta raspravljati !   :D
( tome forumi valjda i služe !   (y) )

O zemlji u koju idem se informiram iz Lonely Planeta ili neke slične knjižice za turiste jer mi se dogodilo da odem na dalji put i prođem par km pored nečega što treba obavezno vidjeti.

Za put i putopis  (y)
 
Da, 5.8. navečer i 6.8. u jutro !.
Šteta što nismo popili večernju pivu ili jutarnju kavu (y)

Vezano uz Ohrid, moram primjetiti jedan detalj.
Svi, bez obzira da li Vam je Ohrid krajnja točka Ex-Yu ture ili prolazna točka na odlasku/povratku u/iz Grčke, odabirete komotni put Bitola-Ohrid.
Pokušajte skrenuti s te rute prema Oteševu na Prespanskom jezeru, te preko nacionalnog parka Gališica i planine Gališica ( prelaz na 1600 m nadmorske visine, 750 m iznad Prespanskog , 900 m iznad Ohridskog jezera ) prijeći na južni kraj Ohridskog jezera. Kad ste već tu, obiđite Sv. Naum. U Ohrid dolazite preku Peštana putem uz istočnu obalu jezera.
Ceste su u redu i za ne-enduro motocikle.

Da tih cca 2 h produženja puta vrijedi truda, možda pokazuje par slijedećih sličica   

Ribari na Prespanskom jezeru :


Prespansko jezero - plaža :


Pogled na Prespansko jezero s Gališice :


Pogled na Ohridsko jezero s Gališice ( 1600 m QNH ) :


Paragliderski raj na usponskim strujanjima jugoistočne padine Gališice ( penjanja do 4000 m QNH ) :
 
ma vozi Caponord po svim paralelama i meridijanima  (y)