DiAbLeRo
Well-known member
6. dan Tangier – Sevilla
Jutro dolazi iznenada i trzne me iz sna, a Gianni i Neven sa šibicama pridržavajući očne kapke već tipkaju na mobitelima od rane zore jer ih lokalni vrištač sa minareta drži budnima još od 4 ujutro. Čepovi za uši su zakon. Spuštamo se do restorana i haračimo stolove sve redom, dan će biti dug i sadržajan pa se u skladu s time i ponašamo, natovarujemo svoje pustinjske deve sad već dobrano prljave od afričkog pijeska i prašine te hitamo u luku Tangier Med iz koje plovi naša barka. Koja je, gle čuda i nevjerice, registrirana upravo u mom rodnom gradu Limassolu na Cipru u kojem sam se rodio na točno ovaj dan prije dvadeset i osam godina! O.K., koju više ali čovjeka u najboljim godinama se ne pita koliko ih je skupio do sad, već kako misli iskoristiti ove pred njim!
Golemi skener u luci skenira naše motocikle kako ne bismo koju tonu hašiša na njima iznijeli iz zemlje te se konačno ukrcavamo na trajekt koji nas vodi prema Španjolskoj, a oblaci se sve brže skupljaju i nadvijaju nad Gibraltarom kamo krećemo nakon iskrcavanja. Kiša nas moči pa ćemo to koristiti kao olakotnu okolnost prelazeći granicu preko reda i gurajući se između kolone automobila koji čekaju, ukoliko nas policija bude zafrkavala. No, policija nas glatko pušta preko u Gibraltar, a na moju molbu da mi udari pečat u pašoš olitiga putovaonicu, poli cajka samo slegne ramenima i kaže mi da to ne rade i tako ostajem bez pečata a svaki pravi balkanac zna da ako nema pečata, to se ne važi i k'o da nisi ni biJo... Šmrcnem u kacigi i suza mi ka'ne više od kiše nego od žala pa nastavimo dalje preko aerodromske piste prema Svetoj Stijeni Gibraltara i odlučujemo barem se provozati đir oko cijelog poluotoka, opaliti koji sebić i sprašiti dalje prema jugozapadu pa ka Sevilli.
Svjetionik na krajnjoj južnoj točci Gibraltara mora biti prelijep prizor za sunčanog i vedrog dana, ali i ovako siv i mokar je nama sasvim dobar za sliju ili dvije pa obišavši ostatak poluotoka, konstatiramo da je jako vidljiv britanski kolonijalni utjecaj, a lova uložena u ovaj komad zemaljskog kamena se vidi na svakom kutku iz bogatstva i raskoši kojim smo okruženi.
Nizovi hotela, apartmana, raskošnih vila i građevina koje odišu $$$$ tj. ££££ nas ispraćaju s ove kamenčine i uskoro smo opet na španjolskoj cesti i dolazimo do jednog od highlighta našeg putovanja, Punta de Tarife na krajnjem jugu Španjolske koji je ujedno i najjužnija točka evropskog kopna!
WOOHOOO! Sad imam 2/4 ekstremne točke Evrope u svom malom crnom notesiću, i iako mi ova kiša malo kvari doživljaj, još više mi kvari spoznaja da fizički na samu puntu ne mogu doć', jer je tamo vojna baza i pristup je verboten! Kako god, tu smo, stigli smo i gladni smo a kud ćemo bolje nego sačekati da kiša prođe dok krcamo želuce ukusnom i svježom Paellom i usput tražimo smještaj u Sevilli.
Tanger Médina - Seville driving directions - journey, distance, time and costs – ViaMichelin
Tanger Médina Seville driving directions. Distance, cost (tolls, fuel, cost per passenger) and journey time, based on traffic conditions
tinyurl.com
Jutro dolazi iznenada i trzne me iz sna, a Gianni i Neven sa šibicama pridržavajući očne kapke već tipkaju na mobitelima od rane zore jer ih lokalni vrištač sa minareta drži budnima još od 4 ujutro. Čepovi za uši su zakon. Spuštamo se do restorana i haračimo stolove sve redom, dan će biti dug i sadržajan pa se u skladu s time i ponašamo, natovarujemo svoje pustinjske deve sad već dobrano prljave od afričkog pijeska i prašine te hitamo u luku Tangier Med iz koje plovi naša barka. Koja je, gle čuda i nevjerice, registrirana upravo u mom rodnom gradu Limassolu na Cipru u kojem sam se rodio na točno ovaj dan prije dvadeset i osam godina! O.K., koju više ali čovjeka u najboljim godinama se ne pita koliko ih je skupio do sad, već kako misli iskoristiti ove pred njim!
Golemi skener u luci skenira naše motocikle kako ne bismo koju tonu hašiša na njima iznijeli iz zemlje te se konačno ukrcavamo na trajekt koji nas vodi prema Španjolskoj, a oblaci se sve brže skupljaju i nadvijaju nad Gibraltarom kamo krećemo nakon iskrcavanja. Kiša nas moči pa ćemo to koristiti kao olakotnu okolnost prelazeći granicu preko reda i gurajući se između kolone automobila koji čekaju, ukoliko nas policija bude zafrkavala. No, policija nas glatko pušta preko u Gibraltar, a na moju molbu da mi udari pečat u pašoš olitiga putovaonicu, poli cajka samo slegne ramenima i kaže mi da to ne rade i tako ostajem bez pečata a svaki pravi balkanac zna da ako nema pečata, to se ne važi i k'o da nisi ni biJo... Šmrcnem u kacigi i suza mi ka'ne više od kiše nego od žala pa nastavimo dalje preko aerodromske piste prema Svetoj Stijeni Gibraltara i odlučujemo barem se provozati đir oko cijelog poluotoka, opaliti koji sebić i sprašiti dalje prema jugozapadu pa ka Sevilli.
Svjetionik na krajnjoj južnoj točci Gibraltara mora biti prelijep prizor za sunčanog i vedrog dana, ali i ovako siv i mokar je nama sasvim dobar za sliju ili dvije pa obišavši ostatak poluotoka, konstatiramo da je jako vidljiv britanski kolonijalni utjecaj, a lova uložena u ovaj komad zemaljskog kamena se vidi na svakom kutku iz bogatstva i raskoši kojim smo okruženi.
Nizovi hotela, apartmana, raskošnih vila i građevina koje odišu $$$$ tj. ££££ nas ispraćaju s ove kamenčine i uskoro smo opet na španjolskoj cesti i dolazimo do jednog od highlighta našeg putovanja, Punta de Tarife na krajnjem jugu Španjolske koji je ujedno i najjužnija točka evropskog kopna!
WOOHOOO! Sad imam 2/4 ekstremne točke Evrope u svom malom crnom notesiću, i iako mi ova kiša malo kvari doživljaj, još više mi kvari spoznaja da fizički na samu puntu ne mogu doć', jer je tamo vojna baza i pristup je verboten! Kako god, tu smo, stigli smo i gladni smo a kud ćemo bolje nego sačekati da kiša prođe dok krcamo želuce ukusnom i svježom Paellom i usput tražimo smještaj u Sevilli.