Djoni_
Member
Vraćao sam se doma ugodno zavaljen u sjedište auta. Noć je bila ugodna, a dio ceste od Vidikovca - Plomin do Rijeke zanimljiv za vožnju, bez onih dosadnih ravnih dionica. Glazbu radija je poremetio reski zvuk motora na visokom broju okretaja. Pogledao sam u retrovizor uspio uočiti jedno svijetlo i već slijedeći tren motocikl je proletio pored mene pretječući me u pola zavoja. Još jedan R – ovac u noći pomislih. Od one noći na cesti nisam više mislio ništa o dečkima na brzim sportivama u suludoj noćnoj vožnji. Samo me ova situacija i ugodna ljetnja noć vratila na moju noć kada sam promijenio gledište prema "luđacima za brzinom", sjećanje se pokrenulo.
Vozio sam od Austrije ka Rijeci. Ugodna vožnja i nije bila naporna. Kada sam prešao granicu odlučio sam ne ići doma. Produljio sam obilaznicom pa preko Bakarca i Kraljevice dalje. Jednostavno nije mi se išlo kući. Imao sam par dana slobodno, moj EN 500 nije pokazao ni najmanje znake slabosti, preo je kao zadovoljni mačić. Odlučio sam nakon kave u Novom Vinodolskom produljiti dalje. Kuda me cesta i benza odvedu. Magistrala je bila pusta. Nije ni čudo bio je početak rujna, turisti su se prorijedili, a ljetnje vrućine prošle, idealno za vožnju. Promatrao sam popodnevno sunce iznad mora, nakrcane bisage i "roll bag" sa kamp opremom na prtljažniku. Zajahao sam i krenuo. Spavati ću negdje na cesti uz obalu, nije mirisalo na kišu.
Pred zalazak sam prolazio Zadar. Ona dionica od Senja do Starigrad Paklenica mi je bila uvijek draga, radi pogleda i prirode, ali je usporavala svaki brzi napredak velikim brojem oštrih zavoja na pojedinim dijelovima. Nije mi se žurilo, nakon Zadra na potezu Biograd – Sukošani cesta ide po samoj obali. Ima par mjesta gdje je relativno pusto i može se parkirati na samoj plaži među borovima. Idealno za prespavati, motor će biti do mene. Večer je već polako gutala zadnje sunčeve zrake, iznad borova uz obalu, kada sam našao odgovarajuće mjesto. Parkirao sam skoro na samoj crti razdvajanja mora i kopna i uzeo "roll bag" sa prtljažnika. Napuhati ću "luftić" plus vreća za spavanje, dovoljno za noć. Volio sam prespavati na obali, a po mom iskustvu policija u ovim krajevima nije radila probleme.
Polako sam položio zračni madrac na ravni dio ispod bora i bacio vreću na isti. Imati ću prekrasni pogled na more i mjesečinu. Sjetih se da nisam ništa jeo od jutros od onog toplog sendviča pri ulasku u Sloveniju. Izvadio sam iz roll baga plinsko kuhalo, prepečenac i aluminijske zdjele, te vino u tetra paku iz bisaga. Tražio sam jednu od tri limenke graha po torbi kada sam začuo zvuk motora na obližnjem zavoju. Sudeći po broju okretaja i cviljenju pri ulasku u zavoj bio je to još jedan R – ovac na svom putu. Dodao je gas i sekundu kasnije naglo usporio. Motor je prešao u lagani režim rada. Po svemu, skretao je na ovaj dio plaže. Stajao sam i gledao kroz onaj prolaz među borovima. Svijetlost nestajućeg sunca je polako osvjetljavalo borove i moj parkirani EN. Lik je bio u kombinezonu bijele i crvene boje, neka svijetla kaciga i tipični položaj " skoro pa ležanja na rezervoaru". Polako je parkirao nedaleko od mog motora i sjahao.
Dok je skidao kacigu gledao sam radoznalo u njegovom pravcu. Bili smo jedini na ovom dijelu plaže. Što ga je privuklo? Okačio je kacigu na upravljač i mahnuo mi. Polako je prišao. Niži mršavi lik plave kose i duguljastog lica. Nasmiješio se.
"Nadam se da vam ne smetam?"
Trenutak sam bio zbunjen. Potom odmahnuh glavom.
"Ne, zašto bi? Ovo nije moja privatna plaža."
Klimnuo je glavom i promatrao moju torbu vreću i luftić.
"Vidim imate plan spavati ovdje. Ne smeta vam ako se i ja smjestim na plaži za noć?"
Ovo je već bilo malo čudno. Kog vraga me pita, mogao je otići pedeset metara dalje i smjestiti se bez pitanja. Ja sam mogao samo prihvatiti situaciju ili se pokupiti i otići. Odmjerih ga. Nije sličio na "serijskog ubojicu na motoru", a imao sam i čudnijih susreta tijekom putovanja. Nasmiješih mu se.
"Slobodno u društvu bude zanimljivije."
"Ako vam smeta, mogu se smjestiti nekamo dalje od vas. Samo sam mislio da je red da vam se javim."
Koja uglađenost, ali bolje gledajući bio je u pravu. Da se samo smjestio negdje blizu ili dalje od mene, bez predstavljanja i pitanja, ostao bih sumnjičav. To je moglo izazvati neku moju čudnu reakciju. Nadalje ne bi me pogledao iz blizine. Ovako je on mogao donijeti zaključak o meni kao i ja o njemu.
"Ne smeta mi, nisam paranoik i volim društvo."
Klimnuo je glavom i vratio se do motora. Kao i svi R – ovci imao je minimum prtljage. Kufer na prtljažniku, malu tank torbu i okruglu torbu sa vrećom za spavanje na zadnjem sjedalu. Skinuo je onu torbu sa vrećom i krenuo natrag. Dok je petljao oko vreće izvukao sam nož i džepa i otvorio tetrapak sa vinom. Imao sam samo jednu aluminijsku šalicu ali nije bilo bitno, piti se može i direktno "iz boce" ako lik nije "fina faca".
Vratio se i raspakirao torbu. Izvukao je jedanu od onih "samonapuhujućih" podloga i vreću za spavanje. Dok je pripremao ležaj otpio sam malo vina i pružio mu tetrapak. Bez puno pitanja je potegao i nasmiješio se.
"Hvala, ako smetam samo recite premjestim se malo dalje."
Odmahnuh glavom.
"Ne sve u redu ionako sam tri dana sam na cesti, malo razgovora dobro dođe. Inače ja sam Đoni, mislim nadimak."
Pružio je ruku i prihvatih je. Dok smo se rukovali izbacio je.
"Deni, nadimak inače Marko. Đoni i Deni, fora." Nasmijao se.
Nakon toga je sve krenulo opušteno. Sjeli smo na vreće. Razgovor je tekao poznatim pravcem. Malo svatko o svom motoru, malo o putovanju. Deni je upravo dolazio iz Mađarske. Bio je na nekom svom lutanju od nikuda ka nigdje kao i ja. Skinuo je onaj kombinezon i smotao ga za uzglavlje, ostao je samo u kratkim hlačama i majici koje je nosio ispod. Ja sam skinuo čizme i jaknu i izvadio japanke iz torbe. Postavio sam plinsko kuhalo i izvadio limenku graha iz torbe. Pogledao sam ga.
"Može?"
Slegao je ramenima.
"Može imam dvije limenke mesnog iz mađarske kao moj prilog večeri ako želiš. Inače nešto toplo dobro dođe nakon cijelog dana na cesti."
Odmahnuh rukom.
"Za sada grah, a kasnije ako bude trebalo lako dodaš."
Nasmiješio se i navukao čizme. Dok sam ja palio plinsko kuhalo i podgrijavao grah otišao je do tank torbe na svom motoru i vratio se sa japankama i većom staklenom pljoskom. Navukao je japanke otvorio pljosku i popio dobar gutljaj i pružio mi.
"Rakija od marelice. Kupio u Mađarskoj dvije, super je."
Potegao sam gutljaj pazeći na grah. Bila je dobra. Noć se spustila i vatra plinskog kuhala je bila jasno vidljiva. Pomislih da sam slične scene gledao u westernima kao dijete. Neki kauboj priđe vatri u noći i upozna drugog. Nakon toga slijedi razgovor i daljnja radnja koja i u nekoj točki poveže.
Ona boca je malo kružila i zamijetih da smo popili skoro pola od 0,5 lit koliko je pisalo na boci.
Nisam imao tanjure samo osnovno, veću aluminijsku šalicu, aluminijsku zdjelu u kojoj se sada grijao grah, veliku i malu žlicu. To mi je bilo uvijek dovoljno. Presuo sam skoro pola graha u onu šalicu ubacio malu žlicu u to i pružio mu šalicu. Uzeo je uz osmijeh i bez komentara.
Polako smo jeli promatrajući more i mjesečinu u noći. Nakon toga je kružilo vino. Zapalio sam cigaretu.
"Uvijek je bolje ako čovjek nije sam na cesti."
"Je, a ja i ne volim ako je to moguće noću biti sam na cesti. Ponekad me uhvati panika noću. Sve od te proklete noći na cesti. Sto puta sam si rekao da više neću ni putovati, radi toga, ali uvijek želja za cestom prevlada odluku."
Pogledao sam u njegovom pravcu. On je uz vino potezao iz one pljoske nudeći i meni. Očigledno je bio dobro baždaren na alkohol. Nije me to uzbuđivalo, njegov problem.
"Kakve noći na cesti?"
Odmahnuo je rukom i potegao iz pljoske, potom je lagano odbacio prema podnožju bora, očigledno je bila prazna.
"Nikada nikome nisam pričao ali jedan put to mora izaći iz mene. Djeluješ kao smirena osoba pa ..."
Posegnuo je za onim vinom i popio gutljaj pustio ga je nazad između nas. Očigleno ga je malo uhvatilo, koju priču ću sada čuti. Čuo sam ih dosta na cesti, od kojih su neke bile na granici laži. Ono "ja vozio noću kroz planine južne Albanije i zaustave me dva lika sa pištoljima ali naprave pogrešku pa ih nokautiram i pobjegnem". Pazi sada. Deni je potegao još jedan gutljaj.
"Išao sam na Brijune na onu kazališnu predstavu, znaš ono od Fažane te voze brodom gledaš predstavu i negdje oko pola noći si nazad. Svi kafići u Fažani su još radili pa sam prije povratka za Zagreb odlučio popiti još jedno pivo. Krenuo sam nakon ponoći ne znam kada točno. Pila mi je bila bez benze pa sam stao na prvoj benzinskoj da natočim."
Posegao je za vinom i otpio još jedan gutljaj.
"Dok sam točio zamjetio sam pored benzinske curu u crnom moto kombinezonu. Plavuša duge kose sa crvenom kacigom u rukama, niža i punija, a kombinezon je jasno ocrtavao "obline". Moj tip. Zapitah se koga čeka da izađe iz kafića pored benzinske. Vjerojatno nekog sretnika. Malo je gledala u mom pravcu i okrenula se gledajući dalje na cestu. Ušao sam i platio benzu."
Popio je još gutljaj vina i posegao rukom u smotani kožni kobinezon. Izvukao je cigarete i zapalio. Nisam znao da je pušač, čekao sam nastavak. OK, sada će biti da je to cura nekog iz lokalnog MK ili MC kluba malo blah blah o brzoj vožnji neko šaketanje i veliki seksualni uspijeh. Nije mi sličio na lika koji "šilji" takve priče iz stripova ali ... povukao je dim i produljio.
Kada sam izašao i zajahao motor gledala je u mene i mahnula mi. Startao sam i pogledao po benzinskoj i parkingu da snimim kakvu pilu taj "sretnik" vozi. Nigdje nisam vidio motor. Pogledao sam još jedan put i polako joj prišao. Gledala me u oči. Punije lice i neke zelenkasto plave oči. Kosa je djelovala kao prirodno plava. Osmijehivala se. Ugasio sam pilu i skinuo kacigu. Nastojao sam da mi glas dobije ugodan ton.
"Imate problema ili čekate nekoga?"
Klimnula je glavom.
"Posvađala sam se sa dečkom i "napucao" me. Sjeo je na motor i otišao. Ljubomorni pas. Sada čekam hoće se vratiti, ne bi bilo prvi put. Ako ne zovem mobitelom pomoć za prijevoz."
Bila je to šansa nad šansama. Pogledao sam je uz osmijeh.
"Ja idem pravac Zagreba ali mi nije teško odvesti vas bilo kamo."
Malo me odmjeravala dok sam ja nevino promatrao to lice oči i seksi figuru. Za moj pojam bila je ludilo od cure, nekome drugom možda ništa posebno.
"Ma OK, pravac Pazin, poslije kažem kamo skrenuti. Slobodno raspali po plinu."
Genijalno. Navukoh kacigu i dadoh joj znak da se popne iza mene. Malo sam učvrstio rukama upravljač ali se ubacila tako spretno da nisam osjetio nikakvo opterećenje. Osjetih da se naslonila na mene i obuhvatila me rukama. Bacio sam pogled ka dolje i uživao u dvije ručice, sa nekim svijetlim lakom za nokte, koje su me nježno držale. Startao sam i krenuo. Bio sam na sedmom nebu.
Vozio sam pomalo na granici želeći je dojmiti i po mogućnosti "izbiti joj konkurenciju koja je napucala iz glave". Adrenalin je potekao. Ugodna ljetnja noć, cesta, brzina i seksi cura iza mene. Ludilo. Hvatao sam pravac Pazin ni sam više ne znam kako i kojom cestom. Nakon desetak minuta lude vožnje ugledao sam u svijetlima motora oznaku za neki restoran sa naznakom "1000 m" i radnog vremena "13 – 04". Do sada sam joj već pokazao sa kime se vozi. Odlučih se ponuditi piće i malo razgovora, ako ne bude ništa vozim je kamo želi, ako bude lako se dogovorimo.
Dao sam žmigavac i počeo usporavati ispod 70 radi skretanja. Tada sam u trbuhu i grudima osjetio nevjerojatnu bol, mislio sam da ću pasti sa motora ali na neki način nisam gubio kontrolu. Nesvjesno sam pogledao na dolje. Više me nisu stiskale dvije slatke ručice sa svijetlim lakom za nokte. Ovo je sličilo na dvije skeletne kandže oštrih vrhova i jeziva izgleda.
Deni je posegao za vinom i popio gutljaj potom je zapalio novu cigaretu. Osjetio sam kako mi se u toploj noći koža ježi, a dlačice na vratu dižu. Ostao sam bez riječi gledajući u tamnu priliku preko puta sebe. Udahnuo je dim i produljio.
Nisam više mislio niti razmišljao samo panika. Nesvjesno sam gledajući u te sablasne kandže dodao gas ne gledajući naprijed i one su se polako ponovno transformirale u dvije ženske ručice, bol je popustila. Tada sam začuo sirenu i u zadnjem dijeliću sekunde izbjegao auto koji nam je dolazio u susret. Morao sam dalje i to brzinom "na granici" to mi je bilo jasno. Ni sam ne znam kako i gdje sam vozio kao da mi je po nekada netko drugi upravljao rukama. Shvatio sam da nije bitno da li je brzina 100 km ili 40 km bilo je bitno samo da sam stalno "na granici pada".
Prolazio sam kroz neku šumu, uske naporne ceste, sela i ravne dobre ceste povremeno zamjećujući mjesec. Užas iz mene je tjerao adrenalin vožnje. Prvi put u životu sam zaželio vidjeti u retrovizoru plavo rotirajuće svijetlo. To se nije događalo. Zašto ne znam. Nakon nekog vremena sam shvatio "moram voziti do svitanja to je jedina šansa".
Zapalio je novu cigaretu i plamen upaljača mu je osvijetlio lice. Deni je izgledao normalno kao i glas kojim je sve pričao ali ja sam bio "nenormalan", u noći na obali sa likom koji priča ...
Potegao je iz tetrapaka i produljio.
Znaš nije to bilo ono "vozi do prvih pijevaca vampire ubija sunce". Ma što da je bilo na sjedalu iza mene nije spadalo u tu kategoriju ali osjećao sam da je bitno da se pojavi sunce i sve će se nekako srediti. Nije bitno ne mogu sve objasniti, uglavnom u jednom trenutku sam izašao iz jednog zavoja i ugledao prve zrake sunca iznad šumovitog dijela kroz koji smo vozili. Ona ili ono iza mene nije pokazivala reakciju na svitanje. Prošao sam još dva zavoja i u polu svijetlu prvih zraka sunca ugledao u daljini nasuti parking pored ceste. Začuo sam ili osjetio u glavi samo jednostavno "Stani".
Polako sam skrenuo na parking stao i ugasio motor. Bili smo na nekom brdskom zavoju sa pogledom na neku udolinu i neko brdo iza. Osjetio sam da više nije iza mene i prvi put začuo korake. Ovo što je stalo ispred mene je bio visoki vitki ženski lik u crnoj koži, čizmama preko koljena i crnoj kacigi. Polako je skinula kacigu i razbacala kosu. Kosa je bila srebrno platinasta i duga do pola leđa. Lice koje me promatralo duguljasto tamnoputo i plavih svjetlucavih očiju. Sličila je na rock zvijezdu sa pozornice ali fantomski veličanstvenu prelijepu rok zvijezdu. Gledala me, a ja sam osjećao slabost u nogama. Oko nas je bila samo šuma, a iza nje se prostirao pogled na brdo i prve sunčeve zrake iza njega. Nasmiješila mi se.
"Bila je dobra noć. Idi sada, želim sama uživati u svitanju."
Osjećao sam da su mi noge od gume i da nemam snage ali nisam izdržao.
"Tko si ti?"
Nasmijala se.
"Ne bi razumio, pa nije važno. Idi sada."
Krenuo sam i ne znam nakon koliko vremena stao na nekom parkingu. Jedva sam sišao sa motora i pao sam. Ne znam koliko sam ležao. Pmogao mi je neki bračni par koji je naišao autom. Bio je uveliko dan. Ne sjećam se kako sam stigao do Zagreba.
Završio je i polako ustao. Neprimjetno sam posegao za nožem koji sam dok je pričao prebacio ispod čizme. Međutim samo je pokupio one posude iz kojih smo jeli.
"Idem to odmah oprati ujutro će biti skroz suhe i bude teško."
Dok je polako i nesigurno odlazio ka moru osjetio sam strah. Tko je ovaj lik. Luđak koji vjeruje u urbane legende i sada ga je uhvatilo? Što slijedi? Dok je prao suđe u plićaku zatvorio sam oštri preklopni nož i iz torbe izvadio čekić koji mi je inače služio za postavljanje šatora. Bio je teži i ugodno sam osjetio tu težinu u ruci. Sklonih ga u vreću na dohvat ruke. Iz jakne sam izvadio suzavac u spreju i ubacio u džep traperica.
Vratio se polako i položio posuđe na kamen između nas. Potom je otišao do motora, dosta nespretno u mraku, izgledalo je da je otvorio tank torbu sudeći po zvuku zip zatvarača. Vratio se pružajući mi novu staklenu pljosku. Uzeo sam otvorio i otpio gutljaj. To me smirilo. Vratio sam mu bocu.
Ipak je to samo "alkos" koga pucaju fantazije kada popije više, sada će biti ono "raspitao sam se i na tom parkingu u zavoju je prije tri godine poginula cura u padu sa motora". Potegao je iz boce i zapalio cigaretu. Kao da mi čita misli produljio je.
"Do te noći nikada nisam pio ni kapi alkohola. Kada sam se vratio u Zagreb prvi put sam se napio. Kasnije sam prvo podlijegao onim legendama i raspitivao se o svima koji su poginuli u prometnim nesrećama u kraju gdje sam je pustio. Proveo sam i sate na internetu i sate u okolnim kafićima. Dva puta sam se vraćao. Nitko nije znao za nikakvu prometnu ubojstvo ili slično, čak ni za neku fantomsku priču vezanu bilo za mjesto gdje sam je pustio bilo za benzinsku. Polako se u meni smirilo. Jedino što se još po nekada neugodno osjećam ako me noć samog zatekne na cesti."
Pogledao me.
"Misliš da sam luđak."
"Ne čuo sam i luđih stvari na cesti. Mislim da si bio u "zoni sumraka" ali ... ma nije važno dodaj mi bocu."
Dodao mi je pljosku sa rakijom.
"Znaš što je čudno, ma koliko se plašio ponekad želim da se vrati, bilo je i nečeg fantastičnog i ugodnog u toj noći. Par puta sam mislio ako noću vozim "na granici" da će se pojaviti ali nije."
Vratio sam mu pljosku i počeo se umatati u vreću. Čvrsto sam posegao za čekićem i namjestio se da tu ruku lako izvučem. Dobacio sam.
"Idemo spavati. Sutra nas čeka dug put."
Zatvorio je bocu i dobacio.
"Bilo je dobro, vozim ove boce još od prvog prolaska kroz Mađarsku do Ukrajine i nazad. Nije mi se pilo ništa dok te nisam sreo. Faca si, sutra palim za Grčku dok imam love, laku noć."
Nisam spavao do svitanja. Jednostavno nisam mogao. Čuo sam ga sa prvim svitanjem kako kupi i pakira stvari i čvršće stisnuo čekić. Polako mi je prišao. Pravio sam se da spavam i promatrao njegove pokrete kroz skoro zatvorene oči. Sagnuo se potom tiho otišao. Čuo sam ga kako polako gura motor. Kada se odmakao startao je i krenuo pod tihim gasom. Petnaest minuta kasnije sam zaspao.
Probudilo me sunce. Na plaži pedeset metara od mene je bio neki bračni par. Pogledah na sat bilo je skoro podne. Odlučih se za buđenje plivanjem. Dok sam se brisao i oblačio traperice promatrao sam okolicu mog ležaja. Nigdje nije bilo nikakvih tragova. Pogledao sam i ispod bora gdje je bacio onu pljosku. Nije bila tamo kao niti bilo koji drugi trag.
Nasmijah se u sebi. Možda je i Deni bio moja fantazija. Posegnuo sam i otvorio torbu sa namjerom da ubacim smotani madrac. U torbi je bila staklena pljoska sa ostatkom one Mađarske rakije. Potegao sam gutljaj i u sebi zahvalio na poklonu. Dok sam razmišljao gdje popiti prvu kavu potegao sam još jedan gutljaj, imala je sjajan ukus, ipak je dobro što nije bio moja fantazija.
Dok sam promatrao, brzo nestajuće, zadnje svijetlo motocikla pojačao sam glazbu na radiju. Pitao sam se da li ....
Vozio sam od Austrije ka Rijeci. Ugodna vožnja i nije bila naporna. Kada sam prešao granicu odlučio sam ne ići doma. Produljio sam obilaznicom pa preko Bakarca i Kraljevice dalje. Jednostavno nije mi se išlo kući. Imao sam par dana slobodno, moj EN 500 nije pokazao ni najmanje znake slabosti, preo je kao zadovoljni mačić. Odlučio sam nakon kave u Novom Vinodolskom produljiti dalje. Kuda me cesta i benza odvedu. Magistrala je bila pusta. Nije ni čudo bio je početak rujna, turisti su se prorijedili, a ljetnje vrućine prošle, idealno za vožnju. Promatrao sam popodnevno sunce iznad mora, nakrcane bisage i "roll bag" sa kamp opremom na prtljažniku. Zajahao sam i krenuo. Spavati ću negdje na cesti uz obalu, nije mirisalo na kišu.
Pred zalazak sam prolazio Zadar. Ona dionica od Senja do Starigrad Paklenica mi je bila uvijek draga, radi pogleda i prirode, ali je usporavala svaki brzi napredak velikim brojem oštrih zavoja na pojedinim dijelovima. Nije mi se žurilo, nakon Zadra na potezu Biograd – Sukošani cesta ide po samoj obali. Ima par mjesta gdje je relativno pusto i može se parkirati na samoj plaži među borovima. Idealno za prespavati, motor će biti do mene. Večer je već polako gutala zadnje sunčeve zrake, iznad borova uz obalu, kada sam našao odgovarajuće mjesto. Parkirao sam skoro na samoj crti razdvajanja mora i kopna i uzeo "roll bag" sa prtljažnika. Napuhati ću "luftić" plus vreća za spavanje, dovoljno za noć. Volio sam prespavati na obali, a po mom iskustvu policija u ovim krajevima nije radila probleme.
Polako sam položio zračni madrac na ravni dio ispod bora i bacio vreću na isti. Imati ću prekrasni pogled na more i mjesečinu. Sjetih se da nisam ništa jeo od jutros od onog toplog sendviča pri ulasku u Sloveniju. Izvadio sam iz roll baga plinsko kuhalo, prepečenac i aluminijske zdjele, te vino u tetra paku iz bisaga. Tražio sam jednu od tri limenke graha po torbi kada sam začuo zvuk motora na obližnjem zavoju. Sudeći po broju okretaja i cviljenju pri ulasku u zavoj bio je to još jedan R – ovac na svom putu. Dodao je gas i sekundu kasnije naglo usporio. Motor je prešao u lagani režim rada. Po svemu, skretao je na ovaj dio plaže. Stajao sam i gledao kroz onaj prolaz među borovima. Svijetlost nestajućeg sunca je polako osvjetljavalo borove i moj parkirani EN. Lik je bio u kombinezonu bijele i crvene boje, neka svijetla kaciga i tipični položaj " skoro pa ležanja na rezervoaru". Polako je parkirao nedaleko od mog motora i sjahao.
Dok je skidao kacigu gledao sam radoznalo u njegovom pravcu. Bili smo jedini na ovom dijelu plaže. Što ga je privuklo? Okačio je kacigu na upravljač i mahnuo mi. Polako je prišao. Niži mršavi lik plave kose i duguljastog lica. Nasmiješio se.
"Nadam se da vam ne smetam?"
Trenutak sam bio zbunjen. Potom odmahnuh glavom.
"Ne, zašto bi? Ovo nije moja privatna plaža."
Klimnuo je glavom i promatrao moju torbu vreću i luftić.
"Vidim imate plan spavati ovdje. Ne smeta vam ako se i ja smjestim na plaži za noć?"
Ovo je već bilo malo čudno. Kog vraga me pita, mogao je otići pedeset metara dalje i smjestiti se bez pitanja. Ja sam mogao samo prihvatiti situaciju ili se pokupiti i otići. Odmjerih ga. Nije sličio na "serijskog ubojicu na motoru", a imao sam i čudnijih susreta tijekom putovanja. Nasmiješih mu se.
"Slobodno u društvu bude zanimljivije."
"Ako vam smeta, mogu se smjestiti nekamo dalje od vas. Samo sam mislio da je red da vam se javim."
Koja uglađenost, ali bolje gledajući bio je u pravu. Da se samo smjestio negdje blizu ili dalje od mene, bez predstavljanja i pitanja, ostao bih sumnjičav. To je moglo izazvati neku moju čudnu reakciju. Nadalje ne bi me pogledao iz blizine. Ovako je on mogao donijeti zaključak o meni kao i ja o njemu.
"Ne smeta mi, nisam paranoik i volim društvo."
Klimnuo je glavom i vratio se do motora. Kao i svi R – ovci imao je minimum prtljage. Kufer na prtljažniku, malu tank torbu i okruglu torbu sa vrećom za spavanje na zadnjem sjedalu. Skinuo je onu torbu sa vrećom i krenuo natrag. Dok je petljao oko vreće izvukao sam nož i džepa i otvorio tetrapak sa vinom. Imao sam samo jednu aluminijsku šalicu ali nije bilo bitno, piti se može i direktno "iz boce" ako lik nije "fina faca".
Vratio se i raspakirao torbu. Izvukao je jedanu od onih "samonapuhujućih" podloga i vreću za spavanje. Dok je pripremao ležaj otpio sam malo vina i pružio mu tetrapak. Bez puno pitanja je potegao i nasmiješio se.
"Hvala, ako smetam samo recite premjestim se malo dalje."
Odmahnuh glavom.
"Ne sve u redu ionako sam tri dana sam na cesti, malo razgovora dobro dođe. Inače ja sam Đoni, mislim nadimak."
Pružio je ruku i prihvatih je. Dok smo se rukovali izbacio je.
"Deni, nadimak inače Marko. Đoni i Deni, fora." Nasmijao se.
Nakon toga je sve krenulo opušteno. Sjeli smo na vreće. Razgovor je tekao poznatim pravcem. Malo svatko o svom motoru, malo o putovanju. Deni je upravo dolazio iz Mađarske. Bio je na nekom svom lutanju od nikuda ka nigdje kao i ja. Skinuo je onaj kombinezon i smotao ga za uzglavlje, ostao je samo u kratkim hlačama i majici koje je nosio ispod. Ja sam skinuo čizme i jaknu i izvadio japanke iz torbe. Postavio sam plinsko kuhalo i izvadio limenku graha iz torbe. Pogledao sam ga.
"Može?"
Slegao je ramenima.
"Može imam dvije limenke mesnog iz mađarske kao moj prilog večeri ako želiš. Inače nešto toplo dobro dođe nakon cijelog dana na cesti."
Odmahnuh rukom.
"Za sada grah, a kasnije ako bude trebalo lako dodaš."
Nasmiješio se i navukao čizme. Dok sam ja palio plinsko kuhalo i podgrijavao grah otišao je do tank torbe na svom motoru i vratio se sa japankama i većom staklenom pljoskom. Navukao je japanke otvorio pljosku i popio dobar gutljaj i pružio mi.
"Rakija od marelice. Kupio u Mađarskoj dvije, super je."
Potegao sam gutljaj pazeći na grah. Bila je dobra. Noć se spustila i vatra plinskog kuhala je bila jasno vidljiva. Pomislih da sam slične scene gledao u westernima kao dijete. Neki kauboj priđe vatri u noći i upozna drugog. Nakon toga slijedi razgovor i daljnja radnja koja i u nekoj točki poveže.
Ona boca je malo kružila i zamijetih da smo popili skoro pola od 0,5 lit koliko je pisalo na boci.
Nisam imao tanjure samo osnovno, veću aluminijsku šalicu, aluminijsku zdjelu u kojoj se sada grijao grah, veliku i malu žlicu. To mi je bilo uvijek dovoljno. Presuo sam skoro pola graha u onu šalicu ubacio malu žlicu u to i pružio mu šalicu. Uzeo je uz osmijeh i bez komentara.
Polako smo jeli promatrajući more i mjesečinu u noći. Nakon toga je kružilo vino. Zapalio sam cigaretu.
"Uvijek je bolje ako čovjek nije sam na cesti."
"Je, a ja i ne volim ako je to moguće noću biti sam na cesti. Ponekad me uhvati panika noću. Sve od te proklete noći na cesti. Sto puta sam si rekao da više neću ni putovati, radi toga, ali uvijek želja za cestom prevlada odluku."
Pogledao sam u njegovom pravcu. On je uz vino potezao iz one pljoske nudeći i meni. Očigledno je bio dobro baždaren na alkohol. Nije me to uzbuđivalo, njegov problem.
"Kakve noći na cesti?"
Odmahnuo je rukom i potegao iz pljoske, potom je lagano odbacio prema podnožju bora, očigledno je bila prazna.
"Nikada nikome nisam pričao ali jedan put to mora izaći iz mene. Djeluješ kao smirena osoba pa ..."
Posegnuo je za onim vinom i popio gutljaj pustio ga je nazad između nas. Očigleno ga je malo uhvatilo, koju priču ću sada čuti. Čuo sam ih dosta na cesti, od kojih su neke bile na granici laži. Ono "ja vozio noću kroz planine južne Albanije i zaustave me dva lika sa pištoljima ali naprave pogrešku pa ih nokautiram i pobjegnem". Pazi sada. Deni je potegao još jedan gutljaj.
"Išao sam na Brijune na onu kazališnu predstavu, znaš ono od Fažane te voze brodom gledaš predstavu i negdje oko pola noći si nazad. Svi kafići u Fažani su još radili pa sam prije povratka za Zagreb odlučio popiti još jedno pivo. Krenuo sam nakon ponoći ne znam kada točno. Pila mi je bila bez benze pa sam stao na prvoj benzinskoj da natočim."
Posegao je za vinom i otpio još jedan gutljaj.
"Dok sam točio zamjetio sam pored benzinske curu u crnom moto kombinezonu. Plavuša duge kose sa crvenom kacigom u rukama, niža i punija, a kombinezon je jasno ocrtavao "obline". Moj tip. Zapitah se koga čeka da izađe iz kafića pored benzinske. Vjerojatno nekog sretnika. Malo je gledala u mom pravcu i okrenula se gledajući dalje na cestu. Ušao sam i platio benzu."
Popio je još gutljaj vina i posegao rukom u smotani kožni kobinezon. Izvukao je cigarete i zapalio. Nisam znao da je pušač, čekao sam nastavak. OK, sada će biti da je to cura nekog iz lokalnog MK ili MC kluba malo blah blah o brzoj vožnji neko šaketanje i veliki seksualni uspijeh. Nije mi sličio na lika koji "šilji" takve priče iz stripova ali ... povukao je dim i produljio.
Kada sam izašao i zajahao motor gledala je u mene i mahnula mi. Startao sam i pogledao po benzinskoj i parkingu da snimim kakvu pilu taj "sretnik" vozi. Nigdje nisam vidio motor. Pogledao sam još jedan put i polako joj prišao. Gledala me u oči. Punije lice i neke zelenkasto plave oči. Kosa je djelovala kao prirodno plava. Osmijehivala se. Ugasio sam pilu i skinuo kacigu. Nastojao sam da mi glas dobije ugodan ton.
"Imate problema ili čekate nekoga?"
Klimnula je glavom.
"Posvađala sam se sa dečkom i "napucao" me. Sjeo je na motor i otišao. Ljubomorni pas. Sada čekam hoće se vratiti, ne bi bilo prvi put. Ako ne zovem mobitelom pomoć za prijevoz."
Bila je to šansa nad šansama. Pogledao sam je uz osmijeh.
"Ja idem pravac Zagreba ali mi nije teško odvesti vas bilo kamo."
Malo me odmjeravala dok sam ja nevino promatrao to lice oči i seksi figuru. Za moj pojam bila je ludilo od cure, nekome drugom možda ništa posebno.
"Ma OK, pravac Pazin, poslije kažem kamo skrenuti. Slobodno raspali po plinu."
Genijalno. Navukoh kacigu i dadoh joj znak da se popne iza mene. Malo sam učvrstio rukama upravljač ali se ubacila tako spretno da nisam osjetio nikakvo opterećenje. Osjetih da se naslonila na mene i obuhvatila me rukama. Bacio sam pogled ka dolje i uživao u dvije ručice, sa nekim svijetlim lakom za nokte, koje su me nježno držale. Startao sam i krenuo. Bio sam na sedmom nebu.
Vozio sam pomalo na granici želeći je dojmiti i po mogućnosti "izbiti joj konkurenciju koja je napucala iz glave". Adrenalin je potekao. Ugodna ljetnja noć, cesta, brzina i seksi cura iza mene. Ludilo. Hvatao sam pravac Pazin ni sam više ne znam kako i kojom cestom. Nakon desetak minuta lude vožnje ugledao sam u svijetlima motora oznaku za neki restoran sa naznakom "1000 m" i radnog vremena "13 – 04". Do sada sam joj već pokazao sa kime se vozi. Odlučih se ponuditi piće i malo razgovora, ako ne bude ništa vozim je kamo želi, ako bude lako se dogovorimo.
Dao sam žmigavac i počeo usporavati ispod 70 radi skretanja. Tada sam u trbuhu i grudima osjetio nevjerojatnu bol, mislio sam da ću pasti sa motora ali na neki način nisam gubio kontrolu. Nesvjesno sam pogledao na dolje. Više me nisu stiskale dvije slatke ručice sa svijetlim lakom za nokte. Ovo je sličilo na dvije skeletne kandže oštrih vrhova i jeziva izgleda.
Deni je posegao za vinom i popio gutljaj potom je zapalio novu cigaretu. Osjetio sam kako mi se u toploj noći koža ježi, a dlačice na vratu dižu. Ostao sam bez riječi gledajući u tamnu priliku preko puta sebe. Udahnuo je dim i produljio.
Nisam više mislio niti razmišljao samo panika. Nesvjesno sam gledajući u te sablasne kandže dodao gas ne gledajući naprijed i one su se polako ponovno transformirale u dvije ženske ručice, bol je popustila. Tada sam začuo sirenu i u zadnjem dijeliću sekunde izbjegao auto koji nam je dolazio u susret. Morao sam dalje i to brzinom "na granici" to mi je bilo jasno. Ni sam ne znam kako i gdje sam vozio kao da mi je po nekada netko drugi upravljao rukama. Shvatio sam da nije bitno da li je brzina 100 km ili 40 km bilo je bitno samo da sam stalno "na granici pada".
Prolazio sam kroz neku šumu, uske naporne ceste, sela i ravne dobre ceste povremeno zamjećujući mjesec. Užas iz mene je tjerao adrenalin vožnje. Prvi put u životu sam zaželio vidjeti u retrovizoru plavo rotirajuće svijetlo. To se nije događalo. Zašto ne znam. Nakon nekog vremena sam shvatio "moram voziti do svitanja to je jedina šansa".
Zapalio je novu cigaretu i plamen upaljača mu je osvijetlio lice. Deni je izgledao normalno kao i glas kojim je sve pričao ali ja sam bio "nenormalan", u noći na obali sa likom koji priča ...
Potegao je iz tetrapaka i produljio.
Znaš nije to bilo ono "vozi do prvih pijevaca vampire ubija sunce". Ma što da je bilo na sjedalu iza mene nije spadalo u tu kategoriju ali osjećao sam da je bitno da se pojavi sunce i sve će se nekako srediti. Nije bitno ne mogu sve objasniti, uglavnom u jednom trenutku sam izašao iz jednog zavoja i ugledao prve zrake sunca iznad šumovitog dijela kroz koji smo vozili. Ona ili ono iza mene nije pokazivala reakciju na svitanje. Prošao sam još dva zavoja i u polu svijetlu prvih zraka sunca ugledao u daljini nasuti parking pored ceste. Začuo sam ili osjetio u glavi samo jednostavno "Stani".
Polako sam skrenuo na parking stao i ugasio motor. Bili smo na nekom brdskom zavoju sa pogledom na neku udolinu i neko brdo iza. Osjetio sam da više nije iza mene i prvi put začuo korake. Ovo što je stalo ispred mene je bio visoki vitki ženski lik u crnoj koži, čizmama preko koljena i crnoj kacigi. Polako je skinula kacigu i razbacala kosu. Kosa je bila srebrno platinasta i duga do pola leđa. Lice koje me promatralo duguljasto tamnoputo i plavih svjetlucavih očiju. Sličila je na rock zvijezdu sa pozornice ali fantomski veličanstvenu prelijepu rok zvijezdu. Gledala me, a ja sam osjećao slabost u nogama. Oko nas je bila samo šuma, a iza nje se prostirao pogled na brdo i prve sunčeve zrake iza njega. Nasmiješila mi se.
"Bila je dobra noć. Idi sada, želim sama uživati u svitanju."
Osjećao sam da su mi noge od gume i da nemam snage ali nisam izdržao.
"Tko si ti?"
Nasmijala se.
"Ne bi razumio, pa nije važno. Idi sada."
Krenuo sam i ne znam nakon koliko vremena stao na nekom parkingu. Jedva sam sišao sa motora i pao sam. Ne znam koliko sam ležao. Pmogao mi je neki bračni par koji je naišao autom. Bio je uveliko dan. Ne sjećam se kako sam stigao do Zagreba.
Završio je i polako ustao. Neprimjetno sam posegao za nožem koji sam dok je pričao prebacio ispod čizme. Međutim samo je pokupio one posude iz kojih smo jeli.
"Idem to odmah oprati ujutro će biti skroz suhe i bude teško."
Dok je polako i nesigurno odlazio ka moru osjetio sam strah. Tko je ovaj lik. Luđak koji vjeruje u urbane legende i sada ga je uhvatilo? Što slijedi? Dok je prao suđe u plićaku zatvorio sam oštri preklopni nož i iz torbe izvadio čekić koji mi je inače služio za postavljanje šatora. Bio je teži i ugodno sam osjetio tu težinu u ruci. Sklonih ga u vreću na dohvat ruke. Iz jakne sam izvadio suzavac u spreju i ubacio u džep traperica.
Vratio se polako i položio posuđe na kamen između nas. Potom je otišao do motora, dosta nespretno u mraku, izgledalo je da je otvorio tank torbu sudeći po zvuku zip zatvarača. Vratio se pružajući mi novu staklenu pljosku. Uzeo sam otvorio i otpio gutljaj. To me smirilo. Vratio sam mu bocu.
Ipak je to samo "alkos" koga pucaju fantazije kada popije više, sada će biti ono "raspitao sam se i na tom parkingu u zavoju je prije tri godine poginula cura u padu sa motora". Potegao je iz boce i zapalio cigaretu. Kao da mi čita misli produljio je.
"Do te noći nikada nisam pio ni kapi alkohola. Kada sam se vratio u Zagreb prvi put sam se napio. Kasnije sam prvo podlijegao onim legendama i raspitivao se o svima koji su poginuli u prometnim nesrećama u kraju gdje sam je pustio. Proveo sam i sate na internetu i sate u okolnim kafićima. Dva puta sam se vraćao. Nitko nije znao za nikakvu prometnu ubojstvo ili slično, čak ni za neku fantomsku priču vezanu bilo za mjesto gdje sam je pustio bilo za benzinsku. Polako se u meni smirilo. Jedino što se još po nekada neugodno osjećam ako me noć samog zatekne na cesti."
Pogledao me.
"Misliš da sam luđak."
"Ne čuo sam i luđih stvari na cesti. Mislim da si bio u "zoni sumraka" ali ... ma nije važno dodaj mi bocu."
Dodao mi je pljosku sa rakijom.
"Znaš što je čudno, ma koliko se plašio ponekad želim da se vrati, bilo je i nečeg fantastičnog i ugodnog u toj noći. Par puta sam mislio ako noću vozim "na granici" da će se pojaviti ali nije."
Vratio sam mu pljosku i počeo se umatati u vreću. Čvrsto sam posegao za čekićem i namjestio se da tu ruku lako izvučem. Dobacio sam.
"Idemo spavati. Sutra nas čeka dug put."
Zatvorio je bocu i dobacio.
"Bilo je dobro, vozim ove boce još od prvog prolaska kroz Mađarsku do Ukrajine i nazad. Nije mi se pilo ništa dok te nisam sreo. Faca si, sutra palim za Grčku dok imam love, laku noć."
Nisam spavao do svitanja. Jednostavno nisam mogao. Čuo sam ga sa prvim svitanjem kako kupi i pakira stvari i čvršće stisnuo čekić. Polako mi je prišao. Pravio sam se da spavam i promatrao njegove pokrete kroz skoro zatvorene oči. Sagnuo se potom tiho otišao. Čuo sam ga kako polako gura motor. Kada se odmakao startao je i krenuo pod tihim gasom. Petnaest minuta kasnije sam zaspao.
Probudilo me sunce. Na plaži pedeset metara od mene je bio neki bračni par. Pogledah na sat bilo je skoro podne. Odlučih se za buđenje plivanjem. Dok sam se brisao i oblačio traperice promatrao sam okolicu mog ležaja. Nigdje nije bilo nikakvih tragova. Pogledao sam i ispod bora gdje je bacio onu pljosku. Nije bila tamo kao niti bilo koji drugi trag.
Nasmijah se u sebi. Možda je i Deni bio moja fantazija. Posegnuo sam i otvorio torbu sa namjerom da ubacim smotani madrac. U torbi je bila staklena pljoska sa ostatkom one Mađarske rakije. Potegao sam gutljaj i u sebi zahvalio na poklonu. Dok sam razmišljao gdje popiti prvu kavu potegao sam još jedan gutljaj, imala je sjajan ukus, ipak je dobro što nije bio moja fantazija.
Dok sam promatrao, brzo nestajuće, zadnje svijetlo motocikla pojačao sam glazbu na radiju. Pitao sam se da li ....
podsjetila me na onu priču sa Učkom, ali Sirius is back 
