Silazak sa prevoja je bio opet u društvu lokalnih motorista. Ubrzo smo ispred Bolonje gde se uključujemo na autoput. Stajemo na pumpu da se dopunimo i da se za večeras pozdravimo sa Hozeom i Tićom, idu u Ljubljanu.
Sa te pumpe krećemo da garimo bez stajanja. Ipak par minuta kasnije vidim u retrovizoru Bobana i Minu da usporavaju. Nije delovalo sumnjivo, jer se svi malo razvučemo po putu, pa se na točenjima skupljamo. Na sledećem stajanju, posle više od 100km, Saznajemo zašto su stali. Ubrzo posle polaska sa pumpe, Bobanu odleće tank torba sa motora pri velikoj brzini. Video je torbu u retrovizoru kako odleće pored puta. U torbi je bio čitav život....sve pare, telefon, kartice, lična dokumenta i od motora...Dok se zaustavio, prošlo je par stotina metara, tako da ne može sa sigurnošću da odredi deo gde je pala, pa pokušavaju da pregledaju nekih 200-300 metara pored puta. U tome nailazi policija i prisiljava ih da izađu sa autoputa, jer ne smeju tu da budu. Za to vreme mi smo na vezi sa njima. Oni nam kažu da su odlučili da obiđu okolo i da se vrate na auoput i opet pokušaju da nađu torbicu. Mi se dogovaramo da Mrške, Dumbe i ja nastavimo prema Rijeci gde bi danas noćili, a Aleksa da se vrati ne bi li se bratu Bobanu našao u nevolji. U trenutku dok je prolazio pored, ali u suprotnoj traci, Boban još uvek nije našao torbicu. Ali kada je uspeo da se okrene i dodje do njih, Boban je bukvalno u tom trenutku ugledao torbicu u dubokoj travi. Nama javljaju da su našli torbicu u da kreću dalje, noćiće negde oko Trsta, pa se čujemo za povratak sutra.
Mi smo do Rijeke stigli uveče, s tim da je posledni deo od Slovenije bilo baš hladno. Uzeli smo smeštaj takoreće u centru. Mrške i ja smo se malo prošetali po centru, popili po neko pivo i otišli na klopu. Tu smo dobili i preporuku gde sutra na jagnjetinu.
Ostalo je da se sutra čujemo ako uspemo da se dogovorimo za zajednički povratak.
Ujutru smo se spremili i pošli na doručak i da Mrške proba da nađe zadnju gumu za Burgmana. Pojeli smo jedan od najboljih bureka i dobili informaciju da tu gumu u Rijeci nećemo naći jer je redak profil, a u Rijeci nema Burgmana. Sa ekipom se čujemo i oni kreću iz Trsta. Mi krećemo starom karlovačkom, ali ubrzo čim smo izašli iz Rijeke počinje kiša i stajemo da se obučemo u Kišna odela. Uz to, zbog vetra je zatvoren i deo autoputa, pa je karlovačka nakrcana i kamionima. Nije da smo baš pogodili trenutak. Stajemo u restoran Bosiljevo na jagnjetinu i da proverimo kako nam je prolazno vreme. Ne deluje da ćemo se uklopiti. Još smo se i u restoranu zadržali više nego što treba. Dok sam u wc-u prao ruke pre polaska, čujem kroz otvoren prozor Bobana kako turira ispred restorana. Ipak smo se uklopili, iako mi nije jasno kako su uspeli da stignu. Sada još samo da sačekamo da i oni klopaju pa nastavljamo. Za to vreme. čuli smo se i sa Hozeom koji ide iz Slovenije i dogovaramo se da se vidimo na prvoj pumpi posle Zagreba.
Opet smo na okupu i krećemo svi skupa. Brzo smo oko Zagreba, ali tek kada sam prolazio pored pumpe gde smo trebali da se vidimo sa Hozeom, vidim da se na tu pumpu skreće sa pomoćnog puta malo ranije. Valjda se vidimo na sledećoj. Kako smo stigli na sledeću pumpu i parkirali se, istog trenutka i Hoze pristiže. Kad te hoće, onda te hoće, čak i ako pogrešiš.
Tu smo se natankali i dalje prema Srbiji samo gas. Iako kiša od kada smo obukli kišna odela nije prestajala, to nas ni malo nije demoralisalo. Vozili smo baš solidan tempo. U jednom trenutku pred granicu, Dumbe me obilazi i pokazuje na rezervoar, pa skrećemo na pumpu koja je ispred nas. U tom trenutku i ostali koji su bili iza nas, takođe skreću. Tog trenutka počinje pravi potop. Kakva sreća. Na toj pumpi smo se zadržali preko sat vremena dok nije prošao nalet oluje. Taman smo proverili i gume i ne stoje baš najbolje. Mršketu je zadnja toliko loša da je pozvao sina da krene kombijem u susret. Bobanu su gume u toliko lošem stanju da je pitanje da li dobacuje do Beograda, a stavio ih je veče pred put. Bukvalno je zamenio identične gume novim.