Dan 6, 10.08.2018, Ajaccio - Bonifacio
Brzi dorucak, pakovanje i idemo cestom
T40 dalje prema jugu i nasoj posljednjoj destinaciji na Korzici - gradu Bonifacio
U nekom od usputnih gradica stizemo grupicu lokalnih R fahrera koji nam se brzo sklanjaju sa puta jer su uvidjeli da su prespori za nas
Idemo dalje i u blizini sela Giuncheto se zaustavljamo na kratkom rucku u lokalnom restorancicu gdje isprobavamo lokalne sireve. Nikad mi nece biti jasno kako nesto moze tako gadno da smrdi, a bude tako ukusno :misli:
Siti i napojeni idemo dalje. (Ne, oni R fahreri sto smo ih ranije obisli nas nisu uspjeli stici, unatoc tome sto smo pauzirali
)
i stizemo u nas simpaticni smjestaj, nadomak Bonifacia
Nas vjerni R se zasluzeno odmara u hladovini i ugodnom ambijentu
Tusiranje, presvlacenje i odmah idemo u obilazak grada jer nam je to jedina prilika (vec ujutro lovimo trajekt za Sardiniju)
Pogled na luku sa zidina starog grada
I sada ide dio gdje sam se sjetio naseg Super Jura-e i njegove kuknjave kako ga zena na svim putovanjima tjera da se pentraju po nekakvim liticama i stepenicama... Meni je to uvijek bilo presmijesno :jesus:
, a znate kako kaze ona stara poslovica - "Ne valja se smijati tudjoj muci, ako neces i tebi slicno da se desi"... E pa, smijao sam se i desilo mi se... Dok smo setali po Bonifaciu, kroz cije ulicice konstantno puse ugodni vjetar, zena rece: "ima jedna bas zanimljiva atrakcija, stepenice kralja Aragona, hajde da ih vidimo..."
Misleci da se tu radi o nekakvoj rusevini od par stepenica, naivno prihvatam... Dolazimo na lokaciju, kad ono, kukala ti majka, bezbroj stepenica pod uglom od minimalno 45 stepeni, nema im kraja... i jos platis ulaznicu za tu patnju :cigle: :nasilni:
Na dnu stepenista ima galerija koja se pruza par stotina metara horizontalno (da predahnes malo
)
sa koje se pruza pogled na more ispod...
...i okomitu obalu pod Bonifaciom
Jedva se zivi nekako popentramo nazad (cijelo vrijeme sam se nadao da dole ima neki lift koji te za simbolicnih 1-2 EUR vrati gore
, ali nema) i bjezimo nazad u grad gdje sjedamo u kafic i narucujemo po tocenu pivu od 0,5L da se osvjezimo. Cijena ? Smijesno !
8 EUR po pivi, ukupno 16 EUR za 2 pive :shock:
Generalno, Korzika nije normalna sa cijenama, a to ce se dodatno potvrditi kada odemo dalje na Sardiniju. Na primjer, pizza na Korzici je od 15 EUR pa navise, pive (male) nema ispod 3-4 EUR... Kod hrane, iako je preskupo, pozitivno je sto su porcije uvijek obilne i definitivno neces ostati gladan. Lokalna piva "Pietra" im je odlicna !
Koriste kesten i njegovo brasno u svim lokalnim jelima pa i u pivi, sto im daje poseban smek. Smjestaje za 2 osobe smo placali minimalno 100 EUR po noci, i to smo sve lovili par mjeseci unaprijed, svi po najmanje 10-15 km udaljeni od gradova koje smo obilazili i turistickih zarista... Mislim, razumijem da je francuski standard visok, ali fakat pretjeruju.
Zato smo Korziku i skratili na samo 4 noci. Moglo bi se tu ostati puno duze, prelijepa je i ima se svasta za vidjeti. Za 5 dana, odnosno 4 noci smo samo okrznuli njene ljepote... Ali treba izdvojiti stvarno puno novca da bi se priustio boravak od nekih 10 dana npr. Ceste na Korzici su uglavnom jako dobro odrzavane, a ogranicenja brzine i preticanja prilicno fleksibilna. Sve je 90 km/h, po gradovima 50, a na njihovim rubovima 70. Sve je isprekidana linija. Nema onih italijanskih divljanja od 50 km/h pa 30, promjena 10 razlicitih ogranicenja u 1km i sve praceno sa hiljadama kamera i natpisima "controllo elettronico della velocita"... Na Korzici se definitivno moze opustenije voziti
Cijene goriva su slicne italijanskim i vrte se oko 1,7 EUR po litri.
Nastavak putopisa ide prelaskom na Sardiniju gdje smo proveli 11 dana istrazujuci lokalne plaze, ali i puteve, prirodne ljepote i lokalnu kuhinju
