PRIČA 2.
- Thread starter bob
- Start date
) 
bob
Member
Zapelo je u nedostatku vremena, a ideja ima napretek, pa evo jedne :misli: , kako bi se mogla nastaviti ova priča.
Dakle, idemo dalje. :021:
...
Premda je uvijek prakticirao solo vožnju, ovog puta mu je nekako prijao osječaj ruku na svojim bokovima. Malu gotovo i nije osječao iza sebe. Dobro je pratila vožnju. S vremenom i on se opustio i počeo u svom ritmu ples po zavojima. Moćna mašina gutala je kilometre Podravske magistrale. Na momente ga je počela obuzimati nekakva ugodna opijenost, jako je dobro znao što to znači...
umor ga je savladavao. Nije ni čudo, što je sve proživio u proteklim danima moralo je ostaviti traga. Na par oštrijih kočenja osjetio je lagano kuckanje njene kacige po svojoj.
Znao je...i mala drema.
U trenu je pala odluka. Stajem na odmorištu kod Lovca, poznato stajalište kamionđija, još iz njegovih šoferskih dana, kad je kao zaposlenik jedne trgovaćke firme gotovo svaki dan bio na relaciji Zagreb-Osjek.
Veliki promet garantirao je svježu i dobru klopu u što se i sam nebrojeno puta uvjerio
Laganim slalomom prošao je između parkiranih šlepera i probio se do sjenovitog parkinga uza sam rub kuče i van pogleda sa glavne ceste.
Navika. !
Nekako je uvijek volio biti po strani i u mogučnosti da bez problema ode kad god zaželi a da ga nitko ni slučajno ne zablokira. Protegnuli su ukočene udove i uputili se ka terasi na kojoj su gotovo sva mjesta bila zauzeta. Za jednim stolom samo jedan goost, ugledavši ih, mahanjem ruke pozove da sjednu na slobodna mjesta. Nije zauzeto, sam sam, pa ako vam ne smeta, pridružite se. Naravno ..prihvatili su. Brišući masnu bradu i prste u papirnatu salvetu dobronamjernik obrazloži svoj postupak. Vidim po opremi da ste motoristi, i sam vozim motor, naravno kad od posla stignem. Svi mi se čude kako mi nije dosta ceste...ne razumiju to „oni“. Ovo je za kruh, mahne glavom prema kamionu, a ovo je za gušt i pogleda prema motoru. Imali ste nezgodu, upita pogleda uprtog u flaster na njenom licu. Dok je smišljao odgovor, ona ga preduhitri riječima...nezgoda prilikom brijanja...Na te riječi vozač se od srca nasmije. Netom se kraj njihovog stola stvori konobarica, vidno umorna, ljubaznim tonom upita ih za naruđbu. Ako mogu preporućit, reče vozač, uzmite čobanac...prva liga...kao i uvijek. Slože se s predlogom i zažele svaki po jedno pivo. Može i za tebe nešto, ponudi vozača. Vrlo rado, odgovori, ali drugom prilikom i na nekom susretu kad budem smio pogledat u flašu, sad ništa, još je dosta ceste predamnom. Na brzinu pokupi svoje stvari sa stola i uz obostrane želje za ugodnim nastavkom putovanja izgubi se među parkiranim kamionima.
Dakle, idemo dalje. :021:
...
Premda je uvijek prakticirao solo vožnju, ovog puta mu je nekako prijao osječaj ruku na svojim bokovima. Malu gotovo i nije osječao iza sebe. Dobro je pratila vožnju. S vremenom i on se opustio i počeo u svom ritmu ples po zavojima. Moćna mašina gutala je kilometre Podravske magistrale. Na momente ga je počela obuzimati nekakva ugodna opijenost, jako je dobro znao što to znači...
umor ga je savladavao. Nije ni čudo, što je sve proživio u proteklim danima moralo je ostaviti traga. Na par oštrijih kočenja osjetio je lagano kuckanje njene kacige po svojoj.
Znao je...i mala drema.
U trenu je pala odluka. Stajem na odmorištu kod Lovca, poznato stajalište kamionđija, još iz njegovih šoferskih dana, kad je kao zaposlenik jedne trgovaćke firme gotovo svaki dan bio na relaciji Zagreb-Osjek.
Veliki promet garantirao je svježu i dobru klopu u što se i sam nebrojeno puta uvjerio
Laganim slalomom prošao je između parkiranih šlepera i probio se do sjenovitog parkinga uza sam rub kuče i van pogleda sa glavne ceste.
Navika. !
Nekako je uvijek volio biti po strani i u mogučnosti da bez problema ode kad god zaželi a da ga nitko ni slučajno ne zablokira. Protegnuli su ukočene udove i uputili se ka terasi na kojoj su gotovo sva mjesta bila zauzeta. Za jednim stolom samo jedan goost, ugledavši ih, mahanjem ruke pozove da sjednu na slobodna mjesta. Nije zauzeto, sam sam, pa ako vam ne smeta, pridružite se. Naravno ..prihvatili su. Brišući masnu bradu i prste u papirnatu salvetu dobronamjernik obrazloži svoj postupak. Vidim po opremi da ste motoristi, i sam vozim motor, naravno kad od posla stignem. Svi mi se čude kako mi nije dosta ceste...ne razumiju to „oni“. Ovo je za kruh, mahne glavom prema kamionu, a ovo je za gušt i pogleda prema motoru. Imali ste nezgodu, upita pogleda uprtog u flaster na njenom licu. Dok je smišljao odgovor, ona ga preduhitri riječima...nezgoda prilikom brijanja...Na te riječi vozač se od srca nasmije. Netom se kraj njihovog stola stvori konobarica, vidno umorna, ljubaznim tonom upita ih za naruđbu. Ako mogu preporućit, reče vozač, uzmite čobanac...prva liga...kao i uvijek. Slože se s predlogom i zažele svaki po jedno pivo. Može i za tebe nešto, ponudi vozača. Vrlo rado, odgovori, ali drugom prilikom i na nekom susretu kad budem smio pogledat u flašu, sad ništa, još je dosta ceste predamnom. Na brzinu pokupi svoje stvari sa stola i uz obostrane želje za ugodnim nastavkom putovanja izgubi se među parkiranim kamionima.
bob
Member
ADAME,kod mene je piva uvijek bila motvacijski faktor za raznorazne stvari,stoga je vrlo rado prihvačam i unapred molim cjenjeno čitateljstvo da budu blagonakloni prema mojim pravopisnim anomalijama.
Da bi se iskupio,požurih sa objavom nastavka.
Uto stiže i njihova naruđba. Šutke se prihvate jela. Prijalo je. Kako i ne bi, već je kasno popodne a iza njih je burna neprospavana noć i dobar dio prevaljenog puta.
Gledao je kako se muči pokušavajući jesti.
Rasječena usnica sigurno ju je vraški boljela.
Tad je primjetio kako je zauzela mjesto za stolom tako da joj je desna strana bila okranuta ka zidu i zaklonjena od pogleda ostalih gostiju. Očito se brinula da bespotrebno ne privlači pažnju.
Čak je, vjerojatno na jednoj od pumpi, otišavši u wc, puderom prekrila ružnu plavu mrlju oko oka.
Hrana je prijala, pivo također.
Zadovoljno je, između gutljaja gorkaste tekučine, otpuhivao dimove smotane cigarete. Osječao je kako ga obuzma malaksalost. Da popijemo još po jedno i uzmemo sobu, predloži.
Imaju lijepe i uredne sobe, bar je tako nekad bilo dok sam ovuda krstario kao i kolega vozač.
Može, kratko odgovori, ja sam već na motoru poćela dremati.
Prijao mu je zvuk njenog glasa. Plativši hranu upute se ka recepciji.
Za pultom stajao je gazda, upitno ga pogleda.
Dugo se nismo vidjeli? Reče...
Nismo, poprilično dugo.
Gazda ga se sjetio iz vremena kad je kao vozač ovuda prolazio.
Kako je,upita gazdu
Eto da se nekako, promet je podosta slabiji otkako je autoput otvoren, no ne žalim se previše.
Mašio se rukom prema džepu sa dokumentima ali gazda ga zaustavi riječima: neka sutra će mo to riješit.
Evo vam trojka, reče gazda pružajući ključeve sobe, tamo je velika kada i slobodno uživajte do mile volje.
Uh, zar tako smrdim, pomisli, da nije i kolega vozač onako ekspresno nastavio put zbog mojeg miomirisa.
Nasmije se u sebi zbog slike koja mu se odrolala u glavi i glasno prozbori...
Ooo, da, itekako bu nam dobro došla vruča kupka.
Uzme ključeve od sobe i krene prema motoru po bisage.
Iza sebe čuje gazdu kako dovikuje ... možete motor pod balkon staviti... najavljuju za nočas neku kišu, nema smisla da kisne.
Da ključeve djevojci uz riječi, odi ti, ja dolazim čim spremim motor.
Da bi se iskupio,požurih sa objavom nastavka.
Uto stiže i njihova naruđba. Šutke se prihvate jela. Prijalo je. Kako i ne bi, već je kasno popodne a iza njih je burna neprospavana noć i dobar dio prevaljenog puta.
Gledao je kako se muči pokušavajući jesti.
Rasječena usnica sigurno ju je vraški boljela.
Tad je primjetio kako je zauzela mjesto za stolom tako da joj je desna strana bila okranuta ka zidu i zaklonjena od pogleda ostalih gostiju. Očito se brinula da bespotrebno ne privlači pažnju.
Čak je, vjerojatno na jednoj od pumpi, otišavši u wc, puderom prekrila ružnu plavu mrlju oko oka.
Hrana je prijala, pivo također.
Zadovoljno je, između gutljaja gorkaste tekučine, otpuhivao dimove smotane cigarete. Osječao je kako ga obuzma malaksalost. Da popijemo još po jedno i uzmemo sobu, predloži.
Imaju lijepe i uredne sobe, bar je tako nekad bilo dok sam ovuda krstario kao i kolega vozač.
Može, kratko odgovori, ja sam već na motoru poćela dremati.
Prijao mu je zvuk njenog glasa. Plativši hranu upute se ka recepciji.
Za pultom stajao je gazda, upitno ga pogleda.
Dugo se nismo vidjeli? Reče...
Nismo, poprilično dugo.
Gazda ga se sjetio iz vremena kad je kao vozač ovuda prolazio.
Kako je,upita gazdu
Eto da se nekako, promet je podosta slabiji otkako je autoput otvoren, no ne žalim se previše.
Mašio se rukom prema džepu sa dokumentima ali gazda ga zaustavi riječima: neka sutra će mo to riješit.
Evo vam trojka, reče gazda pružajući ključeve sobe, tamo je velika kada i slobodno uživajte do mile volje.
Uh, zar tako smrdim, pomisli, da nije i kolega vozač onako ekspresno nastavio put zbog mojeg miomirisa.
Nasmije se u sebi zbog slike koja mu se odrolala u glavi i glasno prozbori...
Ooo, da, itekako bu nam dobro došla vruča kupka.
Uzme ključeve od sobe i krene prema motoru po bisage.
Iza sebe čuje gazdu kako dovikuje ... možete motor pod balkon staviti... najavljuju za nočas neku kišu, nema smisla da kisne.
Da ključeve djevojci uz riječi, odi ti, ja dolazim čim spremim motor.
