psi na cesti

franc said:
evo da se i ja pohvalim, prošli petak, autoput za Zadar, kod izlaza za Posedarje, ja u lijevoj traci, a malo lijevo naprijed slatki mali pas tornjak. Krenuo preko autoputa sa svih 60 kila težine. Već sam se vidio kako mrtav lezim u ogradi, kad on, ničim izazvan, stane, i to tako da mi je ostao na par centimetara od fuzića.

Kod Novske su mi dva frenda jesenas pokupila po srnu, totalke na autima pri 160 km/h.

Ja sam bio brzi, na motoru....

Valjda bi Hrvatske auto ceste platile odštetu mojoj obitelji....

Kad si već sve to tako lijepo primjetio pri punoj brzini,da li si možda zapazio da li je bio mužjak ili ženka? :vidiga:

Možda bi i platile kad bi angažirao nekog dobrog odvjetnika! :wink:
 
Sandra said:
mate said:
Meni se slično događa sa ženama za volanom...ali šta ćeš, u pravu si, nisu one krive kad ne razumiju što rade... :mrgreen:
:evil: :evil: :evil:

:evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil:
 
Vozim se neki dan jednom frisko asfaltiranom lokalnom cestom od Koprivnice prema Bjelovaru, i iza jednog zavoja naletim na stado od stotinjak koza, cuvaju ih hrvatski ovcar i ogromni sivi sarplaninac. Sjetim se Labasevih dozivljaja s pastirskim psima u Anadoliji i Gruziji i gledam dedu koji vodi stado jednim okom a sarplaninca drugim okom, deda ne zove psa pa to tumacim da mogu proci, polako se priblizavam, prolazim uz stado i ne skidam pogled s sarplaninca, odahnem kad sam prosao i onda mi se pred prednjim kotacem stvori mali crni hrvatski ovcar, iskezenih zubiju, s ocitom namjerom da mi zagrize gumu. Deda vice, zove ga nazad, ali Garo ne odustaje. Slijedecih nekoliko stotina metara pokusavao sam se odlijepiti od tog upornog cuvara, i tek kad je on procijenio da vise ne predstavljam opasnost stao je i pustio da odem. Cijelo vrijeme sam kontao sto bi bilo da mi zagrize i probusi gumu, a ja u pripizdini, in the middle of the nowhere, mozes samo sjest i plakat! Pitanje je jel tamo uopce ima GSM signala...
Foggy, ti si moja inspiracija. Prije mjesec dana nabavio sam stene, i cijelo ovo vrijeme ccijela obitelj je smisljala kako da ga nazovemo. Napokon mi je sinulo, i svi su jednoglasno prihvatili moj predlog. Radi se o crnom labradoru... :mrgreen:
Vidim da se ovdje neki kontrasi igraju s vatrom. Mislim da mi nijedna zena za volanom ne bi priredila ono sto mi je neki dan priredio jedan kreten za volanom golfa VZ registracije. Zao mi je samo sto mu nisam zapamtio broj registracije, pa da ga potrazim... :evil: :twisted:
 
Gemich je napisao/la:
ZA MAČKU: daj gas i prođi kraj glave jer se one ukopaju kad čuju motor

Jel to za mačke na dvije ili 4 noge?? :mrgreen: :mrgreen: 8)
 
Dylan said:
Foggy, ti si moja inspiracija. Prije mjesec dana nabavio sam stene, i cijelo ovo vrijeme ccijela obitelj je smisljala kako da ga nazovemo. Napokon mi je sinulo, i svi su jednoglasno prihvatili moj predlog. Radi se o crnom labradoru... :mrgreen:

Foggy, crni Foggy :mrgreen:
 
da se još malo nadovežem nisu problem samo ovce,koze,peseki,srne i srndači jenput sa ekipom iz Daruvara pićili za Viroviticu preko cjele ceste
KRAVE, Lude krave,ekipa prošla i sve ih još više preplašila a ja ko janica i ivica slalom i umalo sam završio ko onaj u policiskoj akademiji :D :D :D
 
Da pas!
Neš ti životinje.
Sićan se prije par godina, još san ima gpx-a, spušta se po mraku iz Pražnica za Pučišća (Brač) kad me nešto ošinulo po glavi u nekom zavoju, prijatelj se okrenuo i vidio konja (repon me opalija)! Pravog pravcatog konja, doduše posli san se navika da na toj cesti konji lutaju po noći ali prvi put je bilo, blago govoreći, začuđujuće.
Prijatelj i prijateljica su te iste godine sa zikon bez svitala opalili u nešto i kad su se dizali sa poda skužili su da se sa njima diže i tovar: he, he, ža mi je šta in nisan vidija face u ton trenutku!
:p :D
 
Vraćam se po noći iz Raba u Lopar s curom, (naravno bez kaciga, davno je to bilo, kacige su još bile jako skupe :mrgreen: ) i odjednom nešto ispred moje face doleti brzinom miga :mrgreen: , moji fantastični refleksi pomaknu glavu u stranu, a šišmiš trrraaaaassss curu u facu :mrgreen: :mrgreen: , umro sam od smijeha, da sam znao, radije bi da je mene pogodio, ali bila je automatska reakcija, srećom nije bilo nikakvih posljedica.