miha_vg
New member
''Ljudi moji, pa konačno produženi vikend!'', 
mislim si ja pred kraj tjedna... Konačno ću moći na višednevni izlet svojim motorićem, uh kak sam happy... Čak imam i slobodnu subotu, to se događa valjda jednom godišnje, onda znate kak sam ushićen. Sve dok nisam pogledao prognozu vremena za vikend - kiša! Pa ne mogu vjerovat, pa kaj sam ja takav nesretnik... strašno... Taman se napalim na vožnju, kad ono, banana. :?
Vikend se polako približava, petak je tu, mislim šta ću , gdje ću, zovem Paolu, ajmo na feštu MK Prijatelja i Velike Gorice, kaže ona ajde, pa onda ajde... Taman se vrijeme nešto kao nećkalo, hoće padat, hoće prestat, nije nebo ni samo znalo... Paola i ja smo planirali napit se ko babe i prespavat u šatoru na Prijateljima i taman krenemo prema mjestu susreta kad kiša opet počne paduckat... a ništa, nastavljamo dalje... Posjetili smo Prijatelje, kratko se zadržali, jer je bilo i malo hladno, pa odosmo doma spavat... tako je prošla subota... Dakle, ništa od planirane vožnje...
Nedjelja, budim se, kavica, vijesti, prognoza... Opa! Ponedjeljak razvedravanje i sunce! Ma to, reko, ideš sad pa makar sam i bilo kam! Mislim si gdje ću... :misli: Zovem kolegu s foruma, mlađahnog ybr-ovca, koji me je vrlo ugodno iznenadio kad je na moje pitanje da li je za da ide sa mnom do Ljubljane motorima odgovorio vrlo jednostavno: ''Da, super, ajmo.'' Ne vjerujem, reko, pa ovo je prvi put da sam se ovako lagano dogovorio za vožnju i to mrak vožnju... Dogovor je pao, u 7.30h u Pit Stopu. 8)
Ponedjeljak, 6.45h, zvoni alarm, spremam se i u 7.10h sam već na motoru i krećem prema Samoborskoj... Magla prestrašna... nije toliko hladno koliko je vlažno i to me ubija... Dolazim do Pita, gdje me ybr-ovac već čeka sa svojim, ne vjerujujem koliko, podrapanim rukavicama. Prestrašno. ''Pa kaj se nisi smrzao od Stubice do ovdje'', pitam ga... E, desna rukavica kao da se pet rotvajlera s njome igralo, onda znate na kaj liči. Full podrapana.
Ništa, smilujem mu se i posudim mu svoje gortex rukavice, a ja ću u kožnima. Tu sam se zeznuo, bilo je jako vlažno zbog magle, pa su mi rukavice nakon kojih sat vremena propustile i počeo me hvatat led.
Krenemo mi iz Pita :biker: vozimo se pravac Samobora i tu počinje smrzavanje. Ništa, sami smo to tražili, ali ipak hrabro nastavljamo pravac Krškog.
Vozimo se do Bregane, prelazimo na malom prijelazu i nastavljamo do Krškog. Krško, stajemo na benzinskoj, točimo dragocjene tekućine, jer nismo tankali u RH, kupujemo sendviče i sokove i ubrzo krećemo dalje. Vozimo se i, priznajem, ne uživamo, prehladno je, a dobro smo se obukli... Stajemo u dvorcu Sevnice, gdje sam već bio s Paolom, ali ovaj put doživljaj je sasvim drugi, vidjet ćete dolje što fotke kažu. Nakon kratkog predaha dalje pratimo tok Save prema Ljubljani. Iskreno, lijepa je ta Sovenija. Vrijeme se poboljšava, magla se uzdiže i polako nestaje, a sunce nas počinje grijati. Vožnja se pretvara u neizmjerno zadovoljstvo. :joy: Dojam su kvarili samo brojni radovi na cestama...
Evo nas pred Ljubljanom, stajemo sa strane i klopamo sendviče, pijemo sok i naravno, obavljamo piš pauzu. Odlučno grabimo put centra... Na trenutak smo skrenuli krivo, ali smo ubrzo došli na pravi put i evo nas u Ljubljani. Vozimo se gradom, uživamo u nečemu novom, dok ybr-ovac, kao kakav razigrani golobradac, stunta središtem slovenske metropole...na prednji, na zadnji... a ja umirem od smijeha dok ga gledam...
Odlučimo se maknuti iz gradske vreve automobila, pješaka i gradskog prijevoza i parkiramo se kod starogradske jezgre... Ovdje se fotkamo, odmorimo minuticu i mislimo kojim putem dalje... Odluka je pala, kaj bude da bude, idemo pravac Rijeke! Viče ybr-ovac: ''E, ludi smo!''. Zaustavljamo slučajnog prolaznika da ga pitamo kaojim putem najlakše izaći iz grada prema Postojnoj, kad čovjek neki Bosanac, Srbin, ne znam ni sam (**ne želim nikoga uvrijediti, ovo je bitno za nastavak teksta**), lijepo nam na hrvatskom jeziku objasni put, kad mu usred razgovora zazvoni mobitel... e, smijeh... teški narodnjak počne da igra Ybr-ovac počne pišat od smijeha, ja se nekak suzdržavam... ajde, sve je ok, zahvaljujemo se i krećemo prema Postojnoj... :biker:
Evo nas van grada, konačno, jer da smo bili duže, moj kolega stunter bi pao s motora koliko je gluposti izvodio... Stajemo na benzinskoj, tankamo da budemo sigurni s benzinom do doma. Ybr-ovac mi se opet grebe za eure, koje si nije ponio, jer je mislio da u EU može kupovat s kunama... :shock:
E sad počinje prava stvar... palimo makine i gas! Vozimo se odličnim cestama :roll: , ravnim i zavojitima, uz prekrasan pejzaž, obasjani suncem i nižemo kilometre kao od šale... Priznajem, stajemo svako malo radi fotkanja, ali na kraju se ispostavilo da smo s vremenom bili na knap...
Put nas vodi kroz šumovita gorja Slovenije, cesta prema Postojnoj je izvrsna za vožnju motorom, što dokazuju i mimoilasci s nekolicinom motorista iz suprotnog smjera...
Uskoro stajemo u Vojnom muzeju, fotkamo se uz vojnu logistiku i nakon kratke pauze nastavljamo dalje prema Rijeci.
Evo nas, prelazimo granicu i pičimo autocestom nizbrdo i do 115 km/h, koliko je meni pokazivalo... ybr-ovčev YBR 125 je sređen, pa me je i prestigao, sigurno je pojurio nekih 120 km/h... kak me je zanijelo kad je prošao pored mene... Vozimo lagano do Opatije, tu nisam bio od '91.! Prekrasan grad na prekrasnom Jadranskom moru... Vile prelijepe, grad pun veselih, živih boja i baš nam je lijepo tu, mogli bi ostat... Nažalost, vrijeme prolazi, sutra je radni dan, pa nakon nekoliko fotki uživamo magistralom do Rijeke.
U Rijeci smo, stajemo u bircu Capitano :mornar: , naručujemo standardno već, ybr-ovac Oranginu, a ja kavu s hladnim mlijekom... Odmaramo, ybr-ovac pase ko tele gledajući cijelo vrijeme konobaricu (**ja nisam, ja imam curu**).... Ispijamo beverage i krećemo doma. E, dok smo izašli iz Rijeke, trebalo nam je 15 minuta, jer smo se vrtili u krug. Ja sam kriv, ja sam vodio ekspediciju. Rulamo magistralom do Bakra, gdje se penjemo gore prema Zlobinu, tu je isto pogled za gledat.
Vozimo se kroz NP Risnjak i uživamo u najljepšoj zemlji na svijetu! Tko se nije vozio kroz Risnjak u jesen, taj ne zna što je propustio... Kotrljamo se mi polako, dolazimo do table ''Fužine'', tu se odvajamo s glavne ceste i vozimo se kroz šumu i odjednom se pred nama pojavi upečatljivi prizor jezera Bajer isprepleten jesenskim štihom divnog gorskog krajolika... vau... za ovo ja živim... Dan je bio izvrstan za posjet u prirodu, što su znali iskoristiti i brojni obiteljski izletnici i kamperi, koje smo zatekli u Fužinama. Tko nije bio, obavezno posjetite Fužine.
Nakon kratkog zaustavljanja, pratimo cestu do Delnica. Opet uživamo u krajoliku. Svako malo stajemo, fotkamo, utažujemo žeđ, piš puziramo... Ovu rutu, od Delnica pa sve do Karlovca obilježila je jedna dobra činjenica... reljef postaje sve niži... znate kaj to znači... da su naše pile dobile desetak konja i da smo jurili cestom kao veliki... bili smo u svom svijetu zalijeganja i ne otpuštanja gasa... sve do Karlovca. Tu nadmorska visina postaje donekle konstantna, ali smo se do KA nauživali, a i mrak je pao, tako da nismo htjeli riskirati. To se pokazalo dobrim, jer smo na Staroj karlovačkoj zatekli neku crnu mašinu, crna supersportiva je ležala na cesti, dva tri policijska auta i podosta ljudi stajalo je uz cestu... stali smo i mi i pitali policajca što je bilo, kako je vozač... Vozač ima slomljenu ruku, a pretjecao je na raskrižju... sve jasno. :?
Vozimo se u koloni do Zagreba, tu i tamo preteknemo, mrkli je mrak, ybr-ovac nema svijetli vizir, pa ne može ni on jurit...
U Zagrebu opet malo stuntanja od strane ybr-ovca, taj dečko je legenda, majke mi, umirali smo od smijeha putem. Pala je i utrka od semafora do semafora u ZG, moram priznati da je malo brži od mene, ali ipak je njegov nabrijan...
Evo nas u Pit Stopu, končno na toplom , naručujemo vrući kakao :recine: i skoro spavamo za visokim stolcima... Čeka nas još put do doma, ybr-ovca nekih 40ak km, mene cca 25km... I to smo odradili, dojmovi s vožnje su više nego dobri, nadam se da ćemo to ponoviti, ali neku drugu rutu... možda Mađarsku na par dana? Vidjet ćemo sljedeće sezone.
Prešli smo ukupno cca 580-600 km...Potrošio sam love cca 5 eura u Sloveniji na sendviče i sok, 20 kn u Rijeci za cugu i za benzina 16 litrara... Pa i nije tako puno.
mislim si ja pred kraj tjedna... Konačno ću moći na višednevni izlet svojim motorićem, uh kak sam happy... Čak imam i slobodnu subotu, to se događa valjda jednom godišnje, onda znate kak sam ushićen. Sve dok nisam pogledao prognozu vremena za vikend - kiša! Pa ne mogu vjerovat, pa kaj sam ja takav nesretnik... strašno... Taman se napalim na vožnju, kad ono, banana. :?Vikend se polako približava, petak je tu, mislim šta ću , gdje ću, zovem Paolu, ajmo na feštu MK Prijatelja i Velike Gorice, kaže ona ajde, pa onda ajde... Taman se vrijeme nešto kao nećkalo, hoće padat, hoće prestat, nije nebo ni samo znalo... Paola i ja smo planirali napit se ko babe i prespavat u šatoru na Prijateljima i taman krenemo prema mjestu susreta kad kiša opet počne paduckat... a ništa, nastavljamo dalje... Posjetili smo Prijatelje, kratko se zadržali, jer je bilo i malo hladno, pa odosmo doma spavat... tako je prošla subota... Dakle, ništa od planirane vožnje...
Nedjelja, budim se, kavica, vijesti, prognoza... Opa! Ponedjeljak razvedravanje i sunce!
Ma to, reko, ideš sad pa makar sam i bilo kam! Mislim si gdje ću... :misli: Zovem kolegu s foruma, mlađahnog ybr-ovca, koji me je vrlo ugodno iznenadio kad je na moje pitanje da li je za da ide sa mnom do Ljubljane motorima odgovorio vrlo jednostavno: ''Da, super, ajmo.'' Ne vjerujem, reko, pa ovo je prvi put da sam se ovako lagano dogovorio za vožnju i to mrak vožnju... Dogovor je pao, u 7.30h u Pit Stopu. 8)Ponedjeljak, 6.45h, zvoni alarm, spremam se i u 7.10h sam već na motoru i krećem prema Samoborskoj... Magla prestrašna... nije toliko hladno koliko je vlažno i to me ubija... Dolazim do Pita, gdje me ybr-ovac već čeka sa svojim, ne vjerujujem koliko, podrapanim rukavicama. Prestrašno. ''Pa kaj se nisi smrzao od Stubice do ovdje'', pitam ga... E, desna rukavica kao da se pet rotvajlera s njome igralo, onda znate na kaj liči. Full podrapana.
Ništa, smilujem mu se i posudim mu svoje gortex rukavice, a ja ću u kožnima. Tu sam se zeznuo, bilo je jako vlažno zbog magle, pa su mi rukavice nakon kojih sat vremena propustile i počeo me hvatat led.Krenemo mi iz Pita :biker: vozimo se pravac Samobora i tu počinje smrzavanje. Ništa, sami smo to tražili, ali ipak hrabro nastavljamo pravac Krškog.
Vozimo se do Bregane, prelazimo na malom prijelazu i nastavljamo do Krškog. Krško, stajemo na benzinskoj, točimo dragocjene tekućine, jer nismo tankali u RH, kupujemo sendviče i sokove i ubrzo krećemo dalje. Vozimo se i, priznajem, ne uživamo, prehladno je, a dobro smo se obukli... Stajemo u dvorcu Sevnice, gdje sam već bio s Paolom, ali ovaj put doživljaj je sasvim drugi, vidjet ćete dolje što fotke kažu. Nakon kratkog predaha dalje pratimo tok Save prema Ljubljani. Iskreno, lijepa je ta Sovenija. Vrijeme se poboljšava, magla se uzdiže i polako nestaje, a sunce nas počinje grijati. Vožnja se pretvara u neizmjerno zadovoljstvo. :joy: Dojam su kvarili samo brojni radovi na cestama...
Evo nas pred Ljubljanom, stajemo sa strane i klopamo sendviče, pijemo sok i naravno, obavljamo piš pauzu. Odlučno grabimo put centra... Na trenutak smo skrenuli krivo, ali smo ubrzo došli na pravi put i evo nas u Ljubljani.
Vozimo se gradom, uživamo u nečemu novom, dok ybr-ovac, kao kakav razigrani golobradac, stunta središtem slovenske metropole...na prednji, na zadnji... a ja umirem od smijeha dok ga gledam... Odlučimo se maknuti iz gradske vreve automobila, pješaka i gradskog prijevoza i parkiramo se kod starogradske jezgre... Ovdje se fotkamo, odmorimo minuticu i mislimo kojim putem dalje... Odluka je pala, kaj bude da bude, idemo pravac Rijeke! Viče ybr-ovac: ''E, ludi smo!''. Zaustavljamo slučajnog prolaznika da ga pitamo kaojim putem najlakše izaći iz grada prema Postojnoj, kad čovjek neki Bosanac, Srbin, ne znam ni sam (**ne želim nikoga uvrijediti, ovo je bitno za nastavak teksta**), lijepo nam na hrvatskom jeziku objasni put, kad mu usred razgovora zazvoni mobitel...
e, smijeh... teški narodnjak počne da igra Ybr-ovac počne pišat od smijeha, ja se nekak suzdržavam... ajde, sve je ok, zahvaljujemo se i krećemo prema Postojnoj... :biker:Evo nas van grada, konačno, jer da smo bili duže, moj kolega stunter bi pao s motora koliko je gluposti izvodio... Stajemo na benzinskoj, tankamo da budemo sigurni s benzinom do doma. Ybr-ovac mi se opet grebe za eure, koje si nije ponio, jer je mislio da u EU može kupovat s kunama... :shock:
E sad počinje prava stvar... palimo makine i gas! Vozimo se odličnim cestama :roll: , ravnim i zavojitima, uz prekrasan pejzaž, obasjani suncem i nižemo kilometre kao od šale... Priznajem, stajemo svako malo radi fotkanja, ali na kraju se ispostavilo da smo s vremenom bili na knap...
Put nas vodi kroz šumovita gorja Slovenije, cesta prema Postojnoj je izvrsna za vožnju motorom, što dokazuju i mimoilasci s nekolicinom motorista iz suprotnog smjera...
Uskoro stajemo u Vojnom muzeju, fotkamo se uz vojnu logistiku i nakon kratke pauze nastavljamo dalje prema Rijeci.
Evo nas, prelazimo granicu i pičimo autocestom nizbrdo i do 115 km/h, koliko je meni pokazivalo... ybr-ovčev YBR 125 je sređen, pa me je i prestigao, sigurno je pojurio nekih 120 km/h... kak me je zanijelo kad je prošao pored mene... Vozimo lagano do Opatije, tu nisam bio od '91.! Prekrasan grad na prekrasnom Jadranskom moru... Vile prelijepe, grad pun veselih, živih boja i baš nam je lijepo tu, mogli bi ostat... Nažalost, vrijeme prolazi, sutra je radni dan, pa nakon nekoliko fotki uživamo magistralom do Rijeke.
U Rijeci smo, stajemo u bircu Capitano :mornar: , naručujemo standardno već, ybr-ovac Oranginu, a ja kavu s hladnim mlijekom... Odmaramo, ybr-ovac pase ko tele gledajući cijelo vrijeme konobaricu (**ja nisam, ja imam curu**).... Ispijamo beverage i krećemo doma. E, dok smo izašli iz Rijeke, trebalo nam je 15 minuta, jer smo se vrtili u krug. Ja sam kriv, ja sam vodio ekspediciju. Rulamo magistralom do Bakra, gdje se penjemo gore prema Zlobinu, tu je isto pogled za gledat.
Vozimo se kroz NP Risnjak i uživamo u najljepšoj zemlji na svijetu! Tko se nije vozio kroz Risnjak u jesen, taj ne zna što je propustio... Kotrljamo se mi polako, dolazimo do table ''Fužine'', tu se odvajamo s glavne ceste i vozimo se kroz šumu i odjednom se pred nama pojavi upečatljivi prizor jezera Bajer isprepleten jesenskim štihom divnog gorskog krajolika... vau... za ovo ja živim... Dan je bio izvrstan za posjet u prirodu, što su znali iskoristiti i brojni obiteljski izletnici i kamperi, koje smo zatekli u Fužinama. Tko nije bio, obavezno posjetite Fužine.
Nakon kratkog zaustavljanja, pratimo cestu do Delnica. Opet uživamo u krajoliku. Svako malo stajemo, fotkamo, utažujemo žeđ, piš puziramo... Ovu rutu, od Delnica pa sve do Karlovca obilježila je jedna dobra činjenica... reljef postaje sve niži... znate kaj to znači... da su naše pile dobile desetak konja i da smo jurili cestom kao veliki... bili smo u svom svijetu zalijeganja i ne otpuštanja gasa... sve do Karlovca. Tu nadmorska visina postaje donekle konstantna, ali smo se do KA nauživali, a i mrak je pao, tako da nismo htjeli riskirati. To se pokazalo dobrim, jer smo na Staroj karlovačkoj zatekli neku crnu mašinu, crna supersportiva je ležala na cesti, dva tri policijska auta i podosta ljudi stajalo je uz cestu... stali smo i mi i pitali policajca što je bilo, kako je vozač... Vozač ima slomljenu ruku, a pretjecao je na raskrižju... sve jasno. :?
Vozimo se u koloni do Zagreba, tu i tamo preteknemo, mrkli je mrak, ybr-ovac nema svijetli vizir, pa ne može ni on jurit...
U Zagrebu opet malo stuntanja od strane ybr-ovca, taj dečko je legenda, majke mi, umirali smo od smijeha putem. Pala je i utrka od semafora do semafora u ZG, moram priznati da je malo brži od mene, ali ipak je njegov nabrijan...
Evo nas u Pit Stopu, končno na toplom , naručujemo vrući kakao :recine: i skoro spavamo za visokim stolcima... Čeka nas još put do doma, ybr-ovca nekih 40ak km, mene cca 25km... I to smo odradili, dojmovi s vožnje su više nego dobri, nadam se da ćemo to ponoviti, ali neku drugu rutu... možda Mađarsku na par dana? Vidjet ćemo sljedeće sezone.
Prešli smo ukupno cca 580-600 km...Potrošio sam love cca 5 eura u Sloveniji na sendviče i sok, 20 kn u Rijeci za cugu i za benzina 16 litrara... Pa i nije tako puno.