Rat naš svagdašnji...

Back

XP-BAT

New member
                                    Trgnuo se i za dlaku izbjegao pad sa starog kreveta,udarac se ponovi,ali on ga ovaj put dočeka miran. Budan je i buka nije detonacija koja ga je proganjala u snu nego buka smećarskog kamiona koji istresa kontejnere... Pogledom kroz oronuli drveni prozor obuhvati tmurno nebo,rijeku i dvojicu radnika komunalca od kojih onaj gadniji napuca i izvrnu njegov kontejner tek spušten sa kamiona. Pizda vam materina-pomisli i ponovo pogleda ka mutnoj rijeci koja je nosila granu neodoljivo ga podcjećajuci na ruku koja panično traži spas... Namjerno skrenu misli,pusti zavjesu i umornim korakom odvuče se u kupaonicu. U ogledalu ga dočeka skoro nepoznat lik nekad crnog sad prosjedog muškarca,živahne oči su se zamutile,a nekad čisto i glatko lice je obilovalo borama... Iskesi se otkrivajuci žute zube,posegnu za četkicom i  primjeti da nema kalodonta... Pizda mu materina. Pogled u frižider mu ne donese ništa više nego pogled na kalodont,a i ovo svjetlo pas mu mater ubi u oči. Uf,čekaj jedno se zavuklo u ćosak,jeste,žuja... Kako li se samo sakrila,nevjerojatno je koliko jedno pivo čovjeku sreće može donjeti,još ovako nenadano... Kako li je onima što na lotu dobiju...? čep napusti bocu uz pucanj,najsladje ga je upaljačem,nikad ne omaši,dobro možda ponekad,ali rijetko... I kad sam pijan... pijan.. Čep nije ni pao na zemlju,a prvi gutljaj je vec klizio niz grlo. Aha-oraspoložen počne razmišljati,jos par dana do mirovine,mislim da ima sitnih u zdjelici,a i onih 20 kuna sam negdje zagubio,naći ću ih već... S još par gutljaja nivo raspoloženja opet naraste... Ma hajde,kako smo na ratištu nas 5  preživljavali na 1 CSO ovo je pičkin dim. Jednom nije jeo 2 dana,to ga podcjeti na vic o Čak Norisu koji je jednom dosao dvaput,otkud ta misao nije znao,ali bitno da se nasmješio i zadnji gutljaj izgubljene žuje se spusti niz njegovo grlo... E tako,nek sam ga popio,sad se već može disati... 2,4,5,5 i po,6... 6 i 20,evo kune,7 i 20... Opaaa 5 kuna,eo medjeda što bi Bosanci rekli.. Bit će i za pivo pred trgovinom,samo da Matko nije tamo,ide mi na kurac sa njegovim pričama,on je ovo-on je ono,a ja znam di je bio '91 i jednom,jednom kad popizdim reći ću pred svima,samo kad popizdim...jednom. Pizda mu materina...
 
Stil mi se čini poznat. :misli: :LOL: :wink:
 
Goebels bi rekao sjedi jedan
 
sid said:
Goebels bi rekao sjedi jedan
Click to expand...

    ...inače te nisam do sad kužil da navraćaš sim  :mrgreen:.

      Neka dečko nama piše i objavljuje. Ako to voli. Iskustvo ne možeš steći ako pišeš samome sebi  (y)
 
Vrata ga uz škripu ispratiše na ulicu gdje ga dočeka neugodan vlažni vjetar,uf jebem ti,sva sreća pa postoje vojne stvari-pomisli uvlačeći glavu kao kornjača u maskirnu jaknu... Ruka mu jos jednom u djepu stisnu 20-tak kuna u zveki i smješak mu predje preko usana,pola kruha,10 deka tirolke i pivo... Mmmm,al buraz kad od tog podrigneš! bljak!
Bok susjed,prenu ga poznati,iritantni glas i skinu mu jedva primjetan osmjeh s lica... Susjedov mali je upravo sjedao u novi terenac. Bok-odgovori tiho... Jos juče je plakao u materinom krilu tu u podrumu kad je zviždilo,sjećam se,da. Dok sam ja krvario. Sad je kao školu neku završio,odvjetnik,kurac je moj on odvjetnik,a i taj đip,kurac je moj to đip,KIA,kad je KIA bila auto. Pokazao bi ja njemu što je auto,ali mene je sjebao rat,rat je kriv inače bih ja uhuhu bio sad gospodin,oni znaju,znaju kurac...rat,samo rat me je sjebao... Pizda im materina...
Korak po korak poluraspadnute vojne čizme sa žutim čepom ga odvedoše dvije ulice niže gdje ga staklo na nogostupu natjera  da digne pogled. Razbijeni prozori na velikoj zgradi i zahrdjala velika otvorena kapija koja vodi u dvorište zaraslo u korov je ono što je ostalo od mjesta gdje je nekad išao svako jutro... Zastao je i na trenutak kroz maglu vidio Mileta na porti,užurbane radnike i direktorovog Mercedesa... I Sinišu je vidio... Siniša... Pas mu mater četnicku,a mislio je da... Tomo,Tomo! -prenu ga vika iz sumaglice prošlosti... Poznao je taj glas i to je bilo zadnje sto mu je sada trebalo...  Pa gdje si stari moj? Uzviknu Matko tolikom slatkorječivošću da bi čak i neupućenom prolazniku zvučalo umjetno... Stisak ruke i bok procjedjeno kroz zube je sve što je Matko dobio,ali on ne odustaje-stari moj,kaj ti je? Upita na narječju totalno netipičnom za Slavoniju,tako ti je to kad  hoćes bit veći Hrvat od Hrvata. -Vidiš li ti kaj smo ti mi dočekali- nastavi Matko-mi...mi koji smo ovo sve stvorili... Pljunu na zemlju i nastavi- ideš do trgovine? Upita ponovo ne dobivši odgovor na posljednje pitanje... Da,po kruha i... Nije ni završio kad ga Matko opet prekide- ha! Idem i ja,fali mi 8 kuna za 2 piva uzviknu i grohotom se nasmija na šalu koja je samo njemu bila smješna...
 
Upravo tada, od tog trenutka njegova svjest upade u neku maglu, smušenost koja ga u korak s Matkom odvede do lokalnog dućančica... Pred ulazom je bilo već 5-6 stalnih mušterija s pivom u ruci, raspravljajući valjda već 500-ti put istu stvar... Ušao je unutra i uzeo 2 Žuje, za kruh i Tirolku više nije bilo, Matko je sjebao stvar,pizda mu materina... Tu ćemo ih-reče prodavačici plaćajuci u lipu točno i namjerno ignorišući njen preziran pogled izadje napolje i doda bocu Matku koji je vec počinjao poznatu priču pred standardnim auditorijem. Eee, reci ti njima Tomo kako je bilo... Nas 10-tak smo čekali kraj ceste kad odjednom grmljavina... Tenk, na tenku bradati čedo  pegla iz PAM-a sve okolo, ja sam iskočio i kalašom ga pokosio, tada iskače Tomo sa zoljom i bum, kupola sve skupa s topom je odletjela pa brat bratu 100 metara, jel tako Tomo? Zatim iskaču  čede iz tenka sve pucajući po nama, mi njih, oni nas... Evo pitajte Tome, jel tako Tomo...?  Ja sam tada skočio i pucao i pucao, oni padali... Istovremeno sa Matkovom pričom u glavi mu se poče vrtiti film tog dana koji bi rado zaboravio... Ponesen voljom i ljubavlju za domovinom te 91-ve tada 25-to godišnjak, tek zaposlen u velikom kolektivu odazvao se pozivu i pridružio se ZNG-u.  Taj dan koji je Matko prepričavao čekali su četnike koji su trebali napasti grad iz smjera juga... Zemlja se odjednom zatresla, ali tenk nije išao u grad, nego iz grada. Koji kurac...? Bježe, bježe iz vojarne! Bilo je zaista zastrašujuce gledati ga kako juri cestom bacajuci plavo-crni dim na stranu. Usporio je kod debla koje je bilo srušeno preko ceste, nije pucao mada ih je morao vidjeti, mitraljez je šutio. Motor je zaurlao i čelik je poceo drobiti drvo, iznenadjeni smjerom dolaska u početku nisu znali što će, ali par sekundi poslije prvi rafali su počeli odjekivati, zrna su  udarala po čeliku odbijajući se na sve strane. Čelicna grdosija se sad uz još glasniju grmljavinu, još uvjek ne uzvraćajući paljbu baci na drobljenje debla pred sobom, ajde Tomo, Tomo ! Prenu ga glas zapovjednika... Zolja u njegovim drhtećim rukama se rasklopi znanjem stečenim ne tako davnom obukom u vojsci čiji je znak bio iscrtan i na ovom tenku, na trenutak ga ta misao zaustavi, kao i pomisao da je preblizu, ali idućeg momenta rupica se poklopi sa brojem na prozirnom nišanu, srednji prst stisnu gumb skriven ispod crne meke gume, cijev strahovito trznu i on se nadje na ledjima...
 
                                Talas vrućeg zraka ga zapljusnu, a buka eksplozije mu trenutno prouzroči ošamućenost i žestoko pištanje u ušima... Polako ustajući kroz maglu i dim  primjeti čudoviste u plamenu, poklopac koji se otvara, ljude koji u plamenu vrišteći padaju sa tenka i njegove suborce koji ih rafalima obaraju na tlo. Zatim,euforija tapšanje po ramenu i skandiranje njegovog imena...  Nedugo nakon toga je čuo da je u tom tenku poginuo Zoran, sin poznatog liječnika,naš dečko na odsluženju vojnog roka,19 godina... Ko ga jebe, šta je tražio u četničkom tenku... Sjeti se još jednog detalja tog dana, sjeti se slike Matka kako lica izbezumljenog od straha leži uz rub kanala čvrsto držeci neupotrebljenu pušku u rukama...  Jel tako Tomo? Opet ga u sadašnjost vrati Matkov glas- onda su naišli ostali i ja sam onda... Kurac si ti moj- procjedi kroz zube pakleno mršteci obrve... A?!  Iskesi se Matko... Kurac si ti moj... Usrao si se ko pička i nisi ni metka opalio taj dan... Slušam te godinama kako sereš i svaki put samo dodaješ i dodaješ... Šutio sam,ali dosta je... Ležao si kao zadnja... ma pizdurina... Matko dobi neprirodnu boju lica... Publika je isto zanemjela... Ustao si tek kad je bilo gotovo.... Odjebi... Matko na trenutak zinu kao da će nešto reći, a zatim baci bocu na zemlju i kao većina ljudi krenu u fizički obračun sa glavom naprijed... Jedan šus desnom u ponudjenu slepoočnicu posla Matka na zemlju prekrivenu pivskim čepovima... Nije sačekao njegovo uspravljanje, pljunu i krenu put kuće, bez piva, kruha i tirolke... U pizdu materinu...
 
Ovo proserava....nje kukavica koje nakon rata glume Ramboide mi nešto poznato ... inače  (y)
 
pratim ako bude još koji nastavak  (y) do sada jako zanimljivo  (y)
 
                                                    Put nazad kući uz polagane korake je u njegovoj glavi stvorio 2 tabora, jedan se jebeno kajao. Pa Matko je naš čovjek, kako-tako bio je na našoj strani... Trebao si klimati glavom i potvrditi priču, ionako je ta priča bila sve što je Matko imao. Vjerojatno je vremenom i nakon stotina ponavljanja i sam povjerovao u nju... Jer da nije nebi me tako napao, jebote stvarno me napao ko da... Skoro da posumljam sjećam li se ja dobro... Svašta! Ko mu jebe mater... Serendalo pizdunsko. Pažnju mu privuče žuta reklama na izlogu... Kladionica... Okrenu se i pljunu, u pizdu materinu, lopovi... Kako sam samo mogao...? Glupa, glupa budalo jebem ti mater, udari sam sebe u glavu... Matko brzo nesta iz njegovih misli i glavu mu obuzmu davnija i mračnija sjećanja. Kao razvojačeni branitelj sa odličjem i ranom na bedru vratio se te 96-te doma sa mirovinom od 6300 kuna kad je taj novac vrijedio puno više nego danas. Prvih pola godine je ležao, odmarao i uživao sa obitelji... Bilo je ljeto i podno kuće na rijeci je uživao u pecanju sa sinom... Ljeto je prošlo i tmurna i hladna jesen je donjela iste takve misli u njegovu glavu... Love je bilo, ali ipak su uslijedile sve brojnije svadje sa suprugom, mali Zlatko je sve češće skakao i plačući svojim tjelom štitio mater koja je ležala nakon strahovitih šamara... I sam je shvatio da nešto ne štima, morao si je naći zanimaciju. Priključio se jednoj braniteljskoj udruzi i upoznao Branimira, skoro pa opjevanog ratnog heroja, čovjeka koji je bio oličenje hrvatskog branitelja, domoljuba, katolika i svih onih vrijednosti za koje su se takvi kao on borili... Radilo se o projektu farme muznih krava na zemljištu koja je uzeta komunističkim gadovima, oni su tu sijali žito i kukuruz i imali sitnu lovu... Glupaci... Mi ćemo napraviti modernu farmu, proizvoditi mlijeko, prljave poslove će raditi zaostali lokalni Srbi i Cigani, a mi ćemo se kupat u lovi, na kraju krajeva to smo i zaslužili. Sa tom mišlju u glavi je vrlo lako stavio svoj potpis na listu skupa sa jos desetak jamaca...
 
Slutim da će priča, iako izmišljena (?), biti vrlo gorka i istinita.

Još jednom,  (y)
 
Pratim. (y)
 
                                                              U početku je sve teklo više nego glatko, u poratnoj hrvatskoj jednoj braniteljskoj udruzi uz potpise branitelja sa sigurnom mirovinom u svakoj banci vrata su bila širom otvorena. Prvi strojevi su došli na zemljište, radovi su počeli, on je mada nestručan svakodnevnom obvezom nadzornika radova našao zanimaciju i u kući je opet nastao mir... Nisu štedjeli... Stubovi najskuplji, pokrov najskuplji, beton najskuplji, muzlice najskuplje... Njemačko, nećemo valjda iz Ukrajine! Točka na i su bila 3 sjajna Volvo kamiona koji su iz Austrije dovezli 150 vrhunskih Holstein junica u punoj laktaciji... Naravno bio je u upravnom odboru i jednom dnevno je novim sluzbenim Passatom dolazio u nadzor farme... Često je znao vikati na radnike tražeci nerealnu čistoću... -nismo na Balkanu pizda vam materina drao bi se... Uostalom bolje i na njih nego na ženu... Prvi smrad je nanjušio iz dosade slučajno pogledavši račun za potporne stubove.  112 komada... Šetao je i brojao 5 redova po 15 je 75...  Vratio se u ured i u spisima našao račun za podne rešetke koji je takodje glasio na dosta više nego što ih je na farmi bilo... Kao i svako govno i ovo je više smrdjelo što je više čačkao po njemu... Isto je našao i sa sendvić limovima na krovu, olucima, prozorima, a kap koja je prelila čašu je bila potvrda veterinara koja je tvrdila da je na farmu dovezeno 180 junica... Branimirov hladnokrvni odgovor da se ne brine jer je prikazao veće račune da bi dobili veći povrat kapitalnih ulaganja nije ga umirio. Zvono za stvarnu uzbunu se oglasilo kad mu je došlo rješenje iz banke u kojem je on kao jamac opterećen sa skoro cijelim iznosom mirovine jer zadruga kao takva ne plaća obveze...  Branimir se nije javljao na telefon, a uporno stiskanje interfona sa njegovim prezimenom na ulazu u zgradu nije davalo rezultat...
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom