Ove godine bio dvaput, otić ću još dvaput (tri dana odvozio, još dva planiram).
Pitam se da li je vrijedno toga (bit će blizu 2000 eur kad se sve zbroji), a usto treba i nabavit motor.
Prosječna Hr plaća je 5000 Kn, znači prosječan Hrvat mora radit tri mjeseca za moju ovogodišnju grobnik avanturu (ako mu je netko poklonio motor).
Zašto ići?
Poboljšat svoje vrijeme? Zašto? Za koga?
Poboljšat svoju vožnju? Zašto, iovako se prebacim motorom uokolo, bez stresa i ne znam čega. Čak i gumu očistim, pa je ispred birtije sve u redu.
Cugat s ekipom poslije? To je još najbolji dio ako je ekipa normalna i nije teretna s miješanjem gume i ja brži, ti sporiji, lako njemu on ima....
Al ono, cugat moš i doma. Bez truckanja u kombiju deset sati.
Dobro pitanje.
Nakon pada, imam popriličnu fobiju od staze, jbg, plaha sam karaktera. Da ne pričam o 6000 eur štete i kentrama koje su nakon toga uslijedile da bi se opet domogao motora. Tako da ni faktor uživanja nije na razini na kojoj bi trebao biti. Tek drugi dan kad sam bio zadnji put sam se opustio.
I sad... da li je egoistično trošit novac i vrijeme samo na sebe? Umjesto bit (u mom slučaju) sa moja dva sina i te novce potrošiti na njih?
I na kraju, ići ću opet. Neki vrag me tjera. Možda Jukić? Možda potreba da se poboljšam?
Super mi je i što sam prestao s ''bijesom'' na cesti i velikom nagradom Makarske. Motor mi je u trkaćim plastikama i neće (brzo) na cestu.
Ugl., to su moje patnje olinjalog bajkera.