Bil
Member
Jodlamo ja i kle jer vrijeme se napokon smirilo i krece se u Alpe. Julijske, Grossglockner i Savinjske. Pokret u rano subotnje jutro, dok je nacija jos uvijek u soku nakon poraza od Turaka. uz Krku prema novom mestu, zaobilazim Ljubljanu i evo me u Mostu na Soci - ekspedicija krece.
Soca
Kekec je narasel i sad svira po svadbama
groblje
Bovec, Soca, Trenta, groblja palim 1WW, s obje strane nevjerojatno zvuci podatak da je milijun ljudi prije sto godina izginulo u ovom raju. Uz cestu nalazim troje njemaca (naravno na BMW-ima). Hlade se u Soci. Ne odoljevam bitroj, plavozelenoj vodi. Stajem i kupanac.
Voda je mrzla, ali vani je vruce, iznenadjujuce vruce s obzirom na to da sam u planinama i osvjezenje pase. Vrsic na 1611m, Kranjska gora i evo me u Italiji.
Vrsic
to je mlijeko Olivere!
Tarvisio, jezero Predil.
Iz ove fantazije me trglo kad sam uletil, ne prevelikom brzinom u neki mracni tunel. Cesta u zavoju, sva ljigava od neke zabokrecine. Nema kocenja, prelazim u lijevu traku i jedva izbjegavam zid. Sreca cesta je prazna – uf! Na predelu Mangart ponovo ulazim u Sloveniju. Tvrdjave ko podsjetnik AU monarhije. Ne moram napominjati da se cestom krece masa motorista, mahom nijemci i talijani. BMW prevladava. Log pod Mangartom, divota od sela i ponovo Bovec. Valja nac smjestaj. Slovenci kad cuju da trebam lezaj, samo za jednu noc, uglavnom masu glavom. Napokon smjestaj u centru. 35 eura s doruckom. Piva i planiranje za sutra.
Nedjelja. Ponovno preko Mangarta u Italiju na Tarvisio, Villach, Spittal i ubrzo sam na naplatnim kucicama za Grossglockner.
prema glockneru
crkla meca
kle u snijegu
mrmak se sprema na skok
svizac femili
mali djelic ergele
ledenjak
za AnteKa
jel dinamitom verboten?
Nedjelja je suncan dan, motora ima doslovce na stotine. Sa kle-om se osjecam ko govno u puncu jer tu caruje visoka klasa. Ne treba trositi puno rijeci o ovoj cesti jer mnogi ste bili i pisali o njoj. Sve je ko u bajci, mozda malo austrijski sterilno, svaka travka na svom mjestu. Do vrha stizem brzo, nahranim familiju svizaca starim hrvatskim kruhom i idem dalje. Lend, Radstadt, prelaz Katschberg 1641m pa na Innerkrems. Planiram preko prelaza Turracher Hohe 1783m koji je ujedno u sklopu nekakvog parka kad opa – rampa spustena (ulaz 7 eura). Nista, 19h je i idem trazit smjestaj u Innerkremsu. Naravno u prvom noga v rit. U drugom koji je ko nekakav planinarski dom, neka bosanka koja tam radi veli: ima soba, dodji. Ali za vraga nakon par recenica, koje je razmjenila s gazdaricom, soba vise nema. Pred domom su bila sparkirana dva auta. E, rekoh sebi, putnice namjernice, na motor pa kud stignem. Hotel u Innerkremsu, nisam ni stajal, odma bi mi probil budzet. Ne bi mi bilo ni prvi put da na klupi spavam. Sumrak pada, vozim po cestici koju opce nemam na karti i nakon 20km, ispadam blizu Tamswega, totalno kontra nego kaj sam mislil da idem. Prvi Gasthof u St. Michaelu primaju me i jos imam snage za dvije pive i pad u nesvijest do 7 ujutro.
Ponedjeljak.
millstatter see
Lokalnim cestama prelazim Austriju i na Korenu ulazim u Sloveniju. Jesenice, Kranj, Kamnik. Par puta se gubim na putu jer sve table tjeraju na autopu koji zelim izbjeci. Oko podneva stizem pod Savinjske alpe – cilj Logarska dolina. No kakav je to put ako ne pokisnes. Poslije Mozirja ulijecem u takvo olujno nevrijeme sa tucom da sam mislil da se bum utopil na motoru.
Dve vure sam cubil u nekakvom staglju dok se vreme smirilo.
vu staglu
ko voli mokra jajca?
logarska dolina
linza, moj bik je lepsi od tvoje krave
Topli caj u Logarskoj dolini i u sedam navecer jos uvijek mokar ko mis, bez zaustavljanja, picim put doma. Na cesti od Rogaske slatine do Brezica nijedna benzinska ne radi. Sa zadnjim kapima stajem i tocim u Brezicama. Za pola sata dome, slatki dome.
Soca
Kekec je narasel i sad svira po svadbama
groblje
Bovec, Soca, Trenta, groblja palim 1WW, s obje strane nevjerojatno zvuci podatak da je milijun ljudi prije sto godina izginulo u ovom raju. Uz cestu nalazim troje njemaca (naravno na BMW-ima). Hlade se u Soci. Ne odoljevam bitroj, plavozelenoj vodi. Stajem i kupanac.
Voda je mrzla, ali vani je vruce, iznenadjujuce vruce s obzirom na to da sam u planinama i osvjezenje pase. Vrsic na 1611m, Kranjska gora i evo me u Italiji.
Vrsic
to je mlijeko Olivere!
Tarvisio, jezero Predil.
Iz ove fantazije me trglo kad sam uletil, ne prevelikom brzinom u neki mracni tunel. Cesta u zavoju, sva ljigava od neke zabokrecine. Nema kocenja, prelazim u lijevu traku i jedva izbjegavam zid. Sreca cesta je prazna – uf! Na predelu Mangart ponovo ulazim u Sloveniju. Tvrdjave ko podsjetnik AU monarhije. Ne moram napominjati da se cestom krece masa motorista, mahom nijemci i talijani. BMW prevladava. Log pod Mangartom, divota od sela i ponovo Bovec. Valja nac smjestaj. Slovenci kad cuju da trebam lezaj, samo za jednu noc, uglavnom masu glavom. Napokon smjestaj u centru. 35 eura s doruckom. Piva i planiranje za sutra.
Nedjelja. Ponovno preko Mangarta u Italiju na Tarvisio, Villach, Spittal i ubrzo sam na naplatnim kucicama za Grossglockner.
prema glockneru
crkla meca
kle u snijegu
mrmak se sprema na skok
svizac femili
mali djelic ergele
ledenjak
za AnteKa
jel dinamitom verboten?
Nedjelja je suncan dan, motora ima doslovce na stotine. Sa kle-om se osjecam ko govno u puncu jer tu caruje visoka klasa. Ne treba trositi puno rijeci o ovoj cesti jer mnogi ste bili i pisali o njoj. Sve je ko u bajci, mozda malo austrijski sterilno, svaka travka na svom mjestu. Do vrha stizem brzo, nahranim familiju svizaca starim hrvatskim kruhom i idem dalje. Lend, Radstadt, prelaz Katschberg 1641m pa na Innerkrems. Planiram preko prelaza Turracher Hohe 1783m koji je ujedno u sklopu nekakvog parka kad opa – rampa spustena (ulaz 7 eura). Nista, 19h je i idem trazit smjestaj u Innerkremsu. Naravno u prvom noga v rit. U drugom koji je ko nekakav planinarski dom, neka bosanka koja tam radi veli: ima soba, dodji. Ali za vraga nakon par recenica, koje je razmjenila s gazdaricom, soba vise nema. Pred domom su bila sparkirana dva auta. E, rekoh sebi, putnice namjernice, na motor pa kud stignem. Hotel u Innerkremsu, nisam ni stajal, odma bi mi probil budzet. Ne bi mi bilo ni prvi put da na klupi spavam. Sumrak pada, vozim po cestici koju opce nemam na karti i nakon 20km, ispadam blizu Tamswega, totalno kontra nego kaj sam mislil da idem. Prvi Gasthof u St. Michaelu primaju me i jos imam snage za dvije pive i pad u nesvijest do 7 ujutro.
Ponedjeljak.
millstatter see
Lokalnim cestama prelazim Austriju i na Korenu ulazim u Sloveniju. Jesenice, Kranj, Kamnik. Par puta se gubim na putu jer sve table tjeraju na autopu koji zelim izbjeci. Oko podneva stizem pod Savinjske alpe – cilj Logarska dolina. No kakav je to put ako ne pokisnes. Poslije Mozirja ulijecem u takvo olujno nevrijeme sa tucom da sam mislil da se bum utopil na motoru.
Dve vure sam cubil u nekakvom staglju dok se vreme smirilo.
vu staglu
ko voli mokra jajca?
logarska dolina
linza, moj bik je lepsi od tvoje krave
Topli caj u Logarskoj dolini i u sedam navecer jos uvijek mokar ko mis, bez zaustavljanja, picim put doma. Na cesti od Rogaske slatine do Brezica nijedna benzinska ne radi. Sa zadnjim kapima stajem i tocim u Brezicama. Za pola sata dome, slatki dome.