Zagreb

Tatin motor, bez vozačke, šnita za potegnuti, magla i slinjava cesta, neiskustvo i oduzimanje prednosti, previše faktora koji kad se poklope lako je predvidjeti ishod. Šteta za uništene živote koji još nisu ni počeli. Radim kilometar dalje i poznata mi cesta.
 
Tužno.
Počivali u miru.
Samo da s djevojkom iz auta bude sve u redu.
 
Motor pruža toliko gušta, a u trenutku može uništiti sve.
Većina nas se može prisjetiti trenutka iz daleke ili bliže prošlosti kada smo se "za dlaku spasili"..a bilo ih je, pogotovo u doba dok smo bili klinci.
Žalosno:(
 
Update: suvozač na motoru je od kolege s posla sin, katastrofa!!!
 
Last edited:
IMG_7636.jpeg


Lijepo naše novinarstvo,....
 
Kažu upravo na TV 72 poginulih motorista ove godine
 
Sve frendove koje sam izgubio (4), vozače motora, bili su mlađi od 25. Ja srećom bio siromašan tada da vozim nešto jače, možda sam zato živ, neznam, ali iskreno mislim da A klasa nije za djecu, a svi ispod 25 su za mene u glavi djeca, barem što se tiče motora.
Dok su oni udarali kawe ja sam krpao dihtunge na mz250 kršu.
Nikada sinu neću kupiti motor, ni vozačku za njega, jer bi me grizlo ako se nešto dogodi. Kada se zaposli njegova volja.
 
Žalosno je kako i koliko ljudi pogine u prometu. Teško je ljudima objasniti da džaba tebi prednosti, ako ju ne možeš realizirati. Ljudi voze u svakakvim stanjima, ne vide motor, ni ne gleda da bi motor mogao ići, uopće ga ni ne očekuje u ovo doba godine, a motoristi idu sa pristupom da imaju prednost, kao da to nešto znači kad pogine, i kao da ne mora snositi odgovornost za svoje postupke i onda to nažalost završi tragično. Žao mi je svih sudionika i njihovih obitelji. Dečki su trebali završiti polugodište, uživati u blagdanima, ovaj čovjek što im je oduzeo prednost sada sebi vjerojatno uopće ne može objasniti kako mu se to dogodilo. Radio sam godinama kao instruktor vožnje i teško mi padaju ovakvi događaji. Taj pristup da može biti sudionik u prometu bez dozvole, tj. da mu uopće padne na pamet da bi to mogao mi je užasno, a kamoli kad mu to tata dozvoli i potiče takvo ponašanje, a sada treba moći snositi odgovornost za takvu odluku. Čini mi se da će sve dalje, pogibije i stradavanja biti sve više. Baš sam tužan i razočaran.
Počivali u miru.
 
Sve frendove koje sam izgubio (4), vozače motora, bili su mlađi od 25. Ja srećom bio siromašan tada da vozim nešto jače, možda sam zato živ, neznam, ali iskreno mislim da A klasa nije za djecu, a svi ispod 25 su za mene u glavi djeca, barem što se tiče motora.
Dok su oni udarali kawe ja sam krpao dihtunge na mz250 kršu.
Nikada sinu neću kupiti motor, ni vozačku za njega, jer bi me grizlo ako se nešto dogodi. Kada se zaposli njegova volja.
E., ti ćeš mu zabranit...isto ka i tebi sto su zabraniti...,pogotovo danas, vrime sve gore ide,ako nesto zabranis, bice jos gore onda, slozice on motor iza kuce...
 
  • Like
Reactions: hondimir and Napier
što se tiče kupovanja motora sinu, ja bi na temelju osobnog iskustva dodao da sve ovisi koliko je dijete uživljeno u motore. ako su on i ekipa opsjednuti motorima, na whatsapp ima profilnu od rossija itd. itd., onda možda bolje uplatiti vozački i naučiti ga tehnici vožnje, a zauzvrat tražiti odgovornost da neće sjedati na nekakve krševe i izvoditi gluposti. bolje to nego da ne želiš uopće čuti za motor od njega, a on će za prvu vožnju malo probati neku kantu od prijatelja pa odvrnuti ful gas bez kacige.

ja sam stavio prije par mjeseci sliku kako sam prošao u maloprije navedenom scenariju. 16 ipo godina, propuh u glavi, naturpijani benelli 70 kubika od prijatelja, u boksericama usred ljeta, zaletio se pun gas nizbrdo. neki susjed na drugoj polovici ulice prao dvorište i cijela nizbrdica bila mokra i od sapunice, kad sam stisnuo kočnice bilo je kao da i ne postoje. ogulio sam se kao krumpir, ali bog me sačuvao da samo otkližem po cesti i ne puknem negdje glavom. onda sam uštedio za A1 i nagovorio mater da me upiše u autoškolu, ali nikad me neko stariji nije uputio i nisam imao pojma voziti, u početku sam kočio uglavnom zadnjom, to kad bi se trebalo zaustaviti sa 100 na sat zaustavni put bi bio preko 100 metara. naravno nekoliko puta u zavoju završio u suprotnoj traci, ali uvijek je anđeo čuvar bio ažuran da ne naleti neko...

i da podijelim još kako je kod mene to izgledalo s ocem: prodao sam x-maxa 125 kad sam otišao studirati u ZG, doma su se svi ponadali da me prošlo, ali bilo je samo pitanje vremena kad će me ponovno oprati i položim ja za A kategoriju nakon faksa. stari ne želi niti čuti za motor, radi u bolnici i nagledao se mrtvih i paraliziranih i pokušava me odbiti na sve moguće načine. odradim ja sezonu, uštedio 17-18 tisuća kuna i ne mogu više čekati, našao neki uredni Kawasaki ER 5 i pokazujem starom evo idem sutra ovo pogledati i uzeti. stari vadi mobitel i zove nekog susjeda rejsera za kojeg nisam ni znao da postoji, da može li pola sata na piće. odemo mi, govori stari njemu, evo mali oće uzet motor, ja nemam pojma o tome pa daj pogledaj ti. i napokon se i meni malo osmjehne sreća, ovaj mu reče da nikako ne smijem kupiti to, da ako će mi se nešto dogoditi da barem razlog ne budu stari motor, loše kočnice i ovjes, i utuvi mu u glavu da mi radije nadoda za bolji motor, da će on potražiti nešto što valja. i bome susjed u roku mjesec dana nađe pilu u vrhunskom stanju, stari stvarno nadoda lovu i ja u nevjerici za prvi pravi motor umjesto ER 5 dobijem Horneta 600 iz 2007.
 
Sve frendove koje sam izgubio (4), vozače motora, bili su mlađi od 25. Ja srećom bio siromašan tada da vozim nešto jače, možda sam zato živ, neznam, ali iskreno mislim da A klasa nije za djecu, a svi ispod 25 su za mene u glavi djeca, barem što se tiče motora.
Dok su oni udarali kawe ja sam krpao dihtunge na mz250 kršu.
Nikada sinu neću kupiti motor, ni vozačku za njega, jer bi me grizlo ako se nešto dogodi. Kada se zaposli njegova volja.
Stvarno nas je mladost-ludost dovodila u svakakve rizicne situacie. Kad se samo sietim startanja po hladnom vrimenu po magistrali put Primostena, onako neispavani nedilja ujutro, nezagriane gume...uff! A sta se tice dice, ja san svoim curama vec sa 4 godine nudia malog ktm-a ili PW-a. Niti jedna nie tila. Staria je sad 19, a mlada 10 godina i za motore ni cut. A ja na svakom svom putovanju vidim oca i sina/kcer kako zaedno stvaraju uspomene. I suza krene...
Inace, motor vozim samo na duze relacie. Shvatia san jos davno da s glavom pune problema mozes samo naebati kad se izgubis u svakodnevnim mislima. A vozaci auta su nemilosrdni s nepracenjem retrovizora, tipkanja po mob-u ili jednostavno mrznji nas na dva kotaca. Toga san jucer u komentarima ispod clanka postao itekako sviestan. Puno njih nam zeli bolni smrt. Tako da se slazem da dica nisu jos odrasla do min 25 god. Otac vozac bi bia jako dobar uzor i instruktor ali ono stae Author spomenia, da mu se sta dogod, oce li si moci oprostiti? Tough call...
 
  • Like
Reactions: Napier and Author
što se tiče kupovanja motora sinu, ja bi na temelju osobnog iskustva dodao da sve ovisi koliko je dijete uživljeno u motore. ako su on i ekipa opsjednuti motorima, na whatsapp ima profilnu od rossija itd. itd., onda možda bolje uplatiti vozački i naučiti ga tehnici vožnje, a zauzvrat tražiti odgovornost da neće sjedati na nekakve krševe i izvoditi gluposti. bolje to nego da ne želiš uopće čuti za motor od njega, a on će za prvu vožnju malo probati neku kantu od prijatelja pa odvrnuti ful gas bez kacige.

ja sam stavio prije par mjeseci sliku kako sam prošao u maloprije navedenom scenariju. 16 ipo godina, propuh u glavi, naturpijani benelli 70 kubika od prijatelja, u boksericama usred ljeta, zaletio se pun gas nizbrdo. neki susjed na drugoj polovici ulice prao dvorište i cijela nizbrdica bila mokra i od sapunice, kad sam stisnuo kočnice bilo je kao da i ne postoje. ogulio sam se kao krumpir, ali bog me sačuvao da samo otkližem po cesti i ne puknem negdje glavom. onda sam uštedio za A1 i nagovorio mater da me upiše u autoškolu, ali nikad me neko stariji nije uputio i nisam imao pojma voziti, u početku sam kočio uglavnom zadnjom, to kad bi se trebalo zaustaviti sa 100 na sat zaustavni put bi bio preko 100 metara. naravno nekoliko puta u zavoju završio u suprotnoj traci, ali uvijek je anđeo čuvar bio ažuran da ne naleti neko...

i da podijelim još kako je kod mene to izgledalo s ocem: prodao sam x-maxa 125 kad sam otišao studirati u ZG, doma su se svi ponadali da me prošlo, ali bilo je samo pitanje vremena kad će me ponovno oprati i položim ja za A kategoriju nakon faksa. stari ne želi niti čuti za motor, radi u bolnici i nagledao se mrtvih i paraliziranih i pokušava me odbiti na sve moguće načine. odradim ja sezonu, uštedio 17-18 tisuća kuna i ne mogu više čekati, našao neki uredni Kawasaki ER 5 i pokazujem starom evo idem sutra ovo pogledati i uzeti. stari vadi mobitel i zove nekog susjeda rejsera za kojeg nisam ni znao da postoji, da može li pola sata na piće. odemo mi, govori stari njemu, evo mali oće uzet motor, ja nemam pojma o tome pa daj pogledaj ti. i napokon se i meni malo osmjehne sreća, ovaj mu reče da nikako ne smijem kupiti to, da ako će mi se nešto dogoditi da barem razlog ne budu stari motor, loše kočnice i ovjes, i utuvi mu u glavu da mi radije nadoda za bolji motor, da će on potražiti nešto što valja. i bome susjed u roku mjesec dana nađe pilu u vrhunskom stanju, stari stvarno nadoda lovu i ja u nevjerici za prvi pravi motor umjesto ER 5 dobijem Horneta 600 iz 2007.
jedino što se iz ovog da zaključiti je da dragi bog i anđeli čuvari čuvaju selektivno..frend si je isto za prvi motor uzeo novi novcati hornet 07. (dok smo mi ostali vozili poluneispravne drloge od 10 tkn) pa mu dragi bog nije pomogao da mu par mjeseci kasnije suvozač (također frend i uz to bratić) ne ostane invalid

ta zazivanja dragog boga i anđela čuvara u ovakvoj raspravi su degutantna otprilike kao i komentari na indexu i 24sata
 
E., ti ćeš mu zabranit...isto ka i tebi sto su zabraniti...,pogotovo danas, vrime sve gore ide,ako nesto zabranis, bice jos gore onda, slozice on motor iza kuce...
Nisam rekao zabraniti nego da će si morati sam priuštiti, zaraditi, pa će tako više i cijeniti, kao i ja. Ako djetetu daš sve na gotovo onda je posebno kao muha bez glave i misli ako se i skrši kupit će tata ponovo.
 
Stvarno nas je mladost-ludost dovodila u svakakve rizicne situacie. Kad se samo sietim startanja po hladnom vrimenu po magistrali put Primostena, onako neispavani nedilja ujutro, nezagriane gume...uff! A sta se tice dice, ja san svoim curama vec sa 4 godine nudia malog ktm-a ili PW-a. Niti jedna nie tila. Staria je sad 19, a mlada 10 godina i za motore ni cut. A ja na svakom svom putovanju vidim oca i sina/kcer kako zaedno stvaraju uspomene. I suza krene...
Inace, motor vozim samo na duze relacie. Shvatia san jos davno da s glavom pune problema mozes samo naebati kad se izgubis u svakodnevnim mislima. A vozaci auta su nemilosrdni s nepracenjem retrovizora, tipkanja po mob-u ili jednostavno mrznji nas na dva kotaca. Toga san jucer u komentarima ispod clanka postao itekako sviestan. Puno njih nam zeli bolni smrt. Tako da se slazem da dica nisu jos odrasla do min 25 god. Otac vozac bi bia jako dobar uzor i instruktor ali ono stae Author spomenia, da mu se sta dogod, oce li si moci oprostiti? Tough call...
Bolje da ti suza krene zbog neostvarenih uspomena na motoru sa djecom, nego da ti suze idu samo zbog uspomena.
 
Moje osobno mišljenje je: Ako nisi od malih nogu na bicikli, pa skuter ili APN, dalje neki jači motor, taj red donekle ti pripremi na cestovni El Dorado.
Zato što dok vučeš sa ovim malim mopedima po prometu već navikneš da ti oduzimaju prednost i guraju te iz trake na tratoar, i tome slično.
A sjedanje dok si mlad i lud i naganjanje bez vozacke je doista opasno.

Ja sam autima letio bez vozačke par godina prije nego sam dobio vozačku.
NIJE PAMENTO i da se sad vratim u one godine ne bi.

Imam djecu i nisu napeti za moto svijet.
Ali,...nikad se nezna. Da sad krenu probao binih odgovoriti baš radi toga što nisu krenuli od početka