djuka007
Well-known member
Za početak htio bi razjasniti zašto ovo dalmatinski u naslovu, dakle jedino Dalmatinci mogu svako jutro kretati na putovanje od parsto km-ova iza 10.00 iako su temperature debelo preko 30 C s tim da svaku prethodnu večer završe sa „e aaa tribalo bi sutra malo ranije krenit, ee aaa tribalo bi“, jedino Dalmatinci mogu downloadati najnoviji, najbolji, najsavršenij GPS za svoj gejfon i onda zaboraviti u njega skinuti karte zemalja u koje kreću, biti uvjereni da Honde idu na diesel, doći u San Marino na početku turističke sezone i to za vrijeme festivala, bez rezerviranog smještaja i još puno toga ali upravo to ovom putovanju daje jednu dodatnu čar, onu dalmatinsku....no krenimo redom;
Dan I, Šibenik – Umag cca 380 km
Dakle start već tamo negdi oko 13:00 jer samo je 35 C pa nam se ne žuri, preko Stankovaca, Starigrada do najdarže ceste za Karlobag i Senj. Do Karlobaga više manje nigdi nikog uz iznimku di kojeg kampera i motora ali ništa značajno.
U Karlobagu obavezna kava u Carlitosa i chek guma zbog hmmm „razumne vožnje“.
Nešto umjerenijim tempom do iduće pauze u Rijeci i to u Mc Donaldsu na vratima Jadrana isključivo zbog klimatiziranog prostora, kroz Učku pa na Buzet kad tamo kiša (ko bi reko čuda da se dese) i dalje uz Mirnu do Umaga i prvog noćenja kod prijatelja (čitaj mukti smještaj).
Večeras bi tribalo biti razuman i ić ranije leć, sutra je dug dan za vožnju, eee aaaaa tribalo bi...
Dan II, Umag – San Marino cca 750 km (auto puta, dan strave i užasa)
Start već u nekih 11:00 iako je sinoć dosta toga tribalo.
Doduše 20-ak l diesela u Hondi nije požurilo pokret.
Samo nešto je gužva prema Slovenčadi, ahaa možda je razlog tome današnji dan...Subota, sa svim svojim čarima zvanim smjena turista. Trenutno veći problem od toga nam predstavlja temperatura koja se penje do 35 C pa je i odluka da se guramo do i kroz granicu sasvim logična. Srećom carinici nisu imali ništa protiv i za tili časak eto nas u još jednoj državi koju odlučujemo proći u komadu, koliko god suluda ta odluka bila. Svih tih 35 km-ova vozimo više manje u ljevoj traci za razliku od jadnika u suprotnom smjeru koji za razliku od nas stoje.
U Trstu kratki predah u moto Charlya da se naš motosexualac dostojno opremi svim onim što mu fali ili je spalio kad mu je pala bisaga na auspuh tamo negdi prije Senja. Kad tamo priđe nama, okorjelim bajkerima neki lik i kaže, evo dečki i ja vozim motore i mogu li se s vama slikati kako bi završio u vašem putopisu.
Šta voziš i kako se zoveš?
Kaže lik, ime mi je Yonny Hernandez i vozim moto GP.
Kakvo je to ime i koji je to motor GP pomislimo, ali pristojni kakvi jesmo odlučismo to zadržati za sebe, da mu ne bude neugodno kad bude čitao ovaj putopis jer očito laže i staviti mu fotografiju sa autorom teksta u putopis da se ima čime ponositi na tom svom motoru zvanom GP.
Ostatak ovog divnog dana protekao je na temperaturi od 38 C sa sljedećim rasporedom: uljevanje sveg i svačeg, srećom bez diesela, u sebe i motore, gas idućih 180-200 km ponavljanje radnje i tako jedno 3 puta.
U predvečerje vjerojatno pod utjecajem snažne Genovske ciklone temperatura pada sve tamo do
Pa je vožnja u ostatku dana dim rodnog organa većine nas.
Sljedi najskuplje noćenje turneje zbog gore navedenih festivalskih razloga i noćenje na kojem je opet dosta toga tribalo ali jeb. ga....
Za kraj još jedna slika koja je obilježila današnji dan, uz poruku putniku, kad putuješ ne bi tribalo piti...e aaa ne bi....
Dan III, San Marino – Serre Chevalier nešto više od 300 km
Današnja tura je u dvije slike samo zato što su google mapsi glupi.
Dakle pogađate dan započinje u suludih jutarnjih 10:30 jer kao što sam napomenuo sinoć dosta toga nije tribalo, eee aaaa nije, uz neplanirano skretanje sa rute zbog posjeta Monte Carlu.
Sigurno primjećujete na prvoj fotografiji u donjem ljevom uglu da je i gosn Abramović sa svojom jahticom načuo da se tih dana smucamo tim krajevima pa nas je uljudno zamolio da i njega uključimo u putopis. Opet kažem pristojni kakvi jesmo jednostavno ne znamo odbiti ljude.
Par slika iz samog grada, čisto da se kasnije možemo kur.... da smo bili.
Pozdavivši se sa Romanom (mi smo si na ti pa gospodina Abramovića mogu ovako oslovljavati) napokon krećemo u brda jer temperatura raste i ne namjerava stati.
Col ovaj, Col onaj, pogledajte malo detaljnije kartu jer zato i je tu i ne da mi ih se sve nabrajati (čitaj ni ne sjećam ih se svih više) nailazimo na prvu i jedinu pizd...ju na putovanju. Tkz sačekuša protiv motora. Dakle francuski neprijatelj se stacionirao ispred table prestanka ograničenja i čeka motore. Interesantno je da smo u takvoj vuko....ni da osim motora skoro da i nema nikog ali neprijatelju koji nikad ne spava to ne smeta i čim vidi vozilo sa više od 2 kotača spušta laser i opet ga diže čim naleti koji motor.
Da sutra dan od neprijatelja iz iste države nismo doživili nešto sasvim drugačije sad bi svašta nešto protiv njih napisao ali dobar kakav jesam eto neću.
Ukratko 90 evrića podjeljeni na nas 4 i krećemo dalje.
Do kraja dana još dva Cola oliti prevoja i eto nas u današnjem prenoćištu.
Tu večer samo dvije pive, ne samo zato što su 7,5 evra nego da ne bi baš svako jutro započimalo sa eee aaa tribalo je sinoć....
Dan I, Šibenik – Umag cca 380 km
Dakle start već tamo negdi oko 13:00 jer samo je 35 C pa nam se ne žuri, preko Stankovaca, Starigrada do najdarže ceste za Karlobag i Senj. Do Karlobaga više manje nigdi nikog uz iznimku di kojeg kampera i motora ali ništa značajno.
U Karlobagu obavezna kava u Carlitosa i chek guma zbog hmmm „razumne vožnje“.
Nešto umjerenijim tempom do iduće pauze u Rijeci i to u Mc Donaldsu na vratima Jadrana isključivo zbog klimatiziranog prostora, kroz Učku pa na Buzet kad tamo kiša (ko bi reko čuda da se dese) i dalje uz Mirnu do Umaga i prvog noćenja kod prijatelja (čitaj mukti smještaj).
Večeras bi tribalo biti razuman i ić ranije leć, sutra je dug dan za vožnju, eee aaaaa tribalo bi...
Dan II, Umag – San Marino cca 750 km (auto puta, dan strave i užasa)
Start već u nekih 11:00 iako je sinoć dosta toga tribalo.
Doduše 20-ak l diesela u Hondi nije požurilo pokret.
Samo nešto je gužva prema Slovenčadi, ahaa možda je razlog tome današnji dan...Subota, sa svim svojim čarima zvanim smjena turista. Trenutno veći problem od toga nam predstavlja temperatura koja se penje do 35 C pa je i odluka da se guramo do i kroz granicu sasvim logična. Srećom carinici nisu imali ništa protiv i za tili časak eto nas u još jednoj državi koju odlučujemo proći u komadu, koliko god suluda ta odluka bila. Svih tih 35 km-ova vozimo više manje u ljevoj traci za razliku od jadnika u suprotnom smjeru koji za razliku od nas stoje.
U Trstu kratki predah u moto Charlya da se naš motosexualac dostojno opremi svim onim što mu fali ili je spalio kad mu je pala bisaga na auspuh tamo negdi prije Senja. Kad tamo priđe nama, okorjelim bajkerima neki lik i kaže, evo dečki i ja vozim motore i mogu li se s vama slikati kako bi završio u vašem putopisu.
Šta voziš i kako se zoveš?
Kaže lik, ime mi je Yonny Hernandez i vozim moto GP.
Kakvo je to ime i koji je to motor GP pomislimo, ali pristojni kakvi jesmo odlučismo to zadržati za sebe, da mu ne bude neugodno kad bude čitao ovaj putopis jer očito laže i staviti mu fotografiju sa autorom teksta u putopis da se ima čime ponositi na tom svom motoru zvanom GP.
Ostatak ovog divnog dana protekao je na temperaturi od 38 C sa sljedećim rasporedom: uljevanje sveg i svačeg, srećom bez diesela, u sebe i motore, gas idućih 180-200 km ponavljanje radnje i tako jedno 3 puta.
U predvečerje vjerojatno pod utjecajem snažne Genovske ciklone temperatura pada sve tamo do
Pa je vožnja u ostatku dana dim rodnog organa većine nas.
Sljedi najskuplje noćenje turneje zbog gore navedenih festivalskih razloga i noćenje na kojem je opet dosta toga tribalo ali jeb. ga....
Za kraj još jedna slika koja je obilježila današnji dan, uz poruku putniku, kad putuješ ne bi tribalo piti...e aaa ne bi....
Dan III, San Marino – Serre Chevalier nešto više od 300 km
Današnja tura je u dvije slike samo zato što su google mapsi glupi.
Dakle pogađate dan započinje u suludih jutarnjih 10:30 jer kao što sam napomenuo sinoć dosta toga nije tribalo, eee aaaa nije, uz neplanirano skretanje sa rute zbog posjeta Monte Carlu.
Sigurno primjećujete na prvoj fotografiji u donjem ljevom uglu da je i gosn Abramović sa svojom jahticom načuo da se tih dana smucamo tim krajevima pa nas je uljudno zamolio da i njega uključimo u putopis. Opet kažem pristojni kakvi jesmo jednostavno ne znamo odbiti ljude.
Par slika iz samog grada, čisto da se kasnije možemo kur.... da smo bili.
Pozdavivši se sa Romanom (mi smo si na ti pa gospodina Abramovića mogu ovako oslovljavati) napokon krećemo u brda jer temperatura raste i ne namjerava stati.
Col ovaj, Col onaj, pogledajte malo detaljnije kartu jer zato i je tu i ne da mi ih se sve nabrajati (čitaj ni ne sjećam ih se svih više) nailazimo na prvu i jedinu pizd...ju na putovanju. Tkz sačekuša protiv motora. Dakle francuski neprijatelj se stacionirao ispred table prestanka ograničenja i čeka motore. Interesantno je da smo u takvoj vuko....ni da osim motora skoro da i nema nikog ali neprijatelju koji nikad ne spava to ne smeta i čim vidi vozilo sa više od 2 kotača spušta laser i opet ga diže čim naleti koji motor.
Da sutra dan od neprijatelja iz iste države nismo doživili nešto sasvim drugačije sad bi svašta nešto protiv njih napisao ali dobar kakav jesam eto neću.
Ukratko 90 evrića podjeljeni na nas 4 i krećemo dalje.
Do kraja dana još dva Cola oliti prevoja i eto nas u današnjem prenoćištu.
Tu večer samo dvije pive, ne samo zato što su 7,5 evra nego da ne bi baš svako jutro započimalo sa eee aaa tribalo je sinoć....