BIH, Dalmacija, Crna Gora, godišnji 2011

Back
Par pivica sjele su nam kao budali šamar i polako je vrijeme za polazak. Dogovor je da idemo do Kotora, javiti se prijatelju mog starog i onda čemo vidjeti što, kako i kamo dalje. Po Draženovim uputama vozimo za njim kroz Tivat gdje ga i ostavljamo a mi se na rotoru odvajamo prema tunelu koji vodi do Kotora. Dolaskom u Kotor ponovo uz pomoć već zadobivenih instrukcija od Dražena parkiramo motore na moto-parking koji se nalazi uz same zidine i uz ulaz u stari grad. Ja i Ozzy odlazimo potražiti birtiju gosp. Svete (očevog frienda) a Zubakis ostaje čilati uz zidine i motore. Treba netko i čuvati stvari.
 
Uz podosta znoja pronalazimo lokal gosp. Svete koji se nalazi unutar zidina starog grada a čovjek kada je čuo čiji sam sin odmah rješava apartman u Dobrotama i da ne želi ni čuti da idemo negdje drugdje, kada se smjestimo i osvježimo kaže da dođemo kod njega u lokal. Kako smo jednoglasno odlučili da ostajemo u Kotoru, javljamo Draženu da ipak ne dolazimo kod njega i još jednom zahvaljujemo, te odlazimo motorima u apartman cca 2min. vožnje od samog sarog dijela grada. Nakon kratkog osvježenja i odmora, oblačimo se u „civilke“ i sa motorima vračamo ponovno do onog istog parkirališta i gladni kao vukovi idemo unutar zidina u potragu za restoranom. Sami grad izvana izgleda kao mali Dubrovnik a unutar zidina me podsječao na Trogir. Uz malo truda pronalazimo restoran sa ugodnom terasom i naručujemo svaki po pivo i pizzu, cjene su otprilike negdje kao kod nas a valuta je eur. Stol do nas zabavljao nas je jedan gost iz srbije koji je ljetovao sa suprugom i sinom i konstantno nešto negodovao, što supruzi i sinu, što konobarici. Uglavnom bili smo poprilično zadovoljni kako uslugom i hranom tako i predstavom koju je priredio naš komšija. Nakon pive i pizze odlučujemo otići do kafića gosp. Svete da tamo nastavimo u istom ritmu udarati po Nikšičkom....

Ulaz u grad...
 
Siti dolazimo u kafić gosp. Svete i tamo udaramo po Nikšičkom, da bi se u nekom trenutku već u jutarnjim satima prebacili na red bull-votke. U birtiji vladaju stari običaji tko uđe vrti rundu za cijeli lokal, a unutra pegla hrvatska muzika, kao da slušaš narodni radio (dobro zna se zaletiti tu i tamo neka cajka).

Ovo je bio start, u pozadini naš domačin i legenda gosp. Sveto...
 
... u birtiji vlada domača atmosfera i međugeneracijska solidarnost....
 
U lokalu na zidu stoji uokviren dres Hajduka sa popularnim tovarom koje je Sveti poklonio naš proslavljeni košarkaš i kolega biker Dino Rađa...
 
Gdje je ta red bull-votka od pive sam gotov....
 
Dobro zgaženi odlučujemo posjetiti i disco koji je udaljen svega min. hoda i tamo se uništavamo do kraja. U rano jutarnjim satima uzimamo taxi (jer nitko ne vidi gledati) a motore ostavljamo parkirane na onom parkiralištu sa početka priče. Parking je osvjetljen, besplatan i kako se nalazi na samoj rivi i pored ulaza u grad konstantno je tamo i policajac tako da smo bez straha ostavili ljubimce. Taxi je vrlo jeftin, za prjevoz od Kotora do Dobrote 1,30eura, nije neka udaljenost ali to je jeftinije nego kod nas i sami start.
Nakon par sati sna odlučujemo se da nakon pijanjčevanja sljedi red kulture te se pješke upučujemo u razgledavanje grada i gradskog pomorskog muzeja.

A vid ćune...
 
... a unutra za recepcijom šarmantna gospođa koja još uvijek cijeni naš dalmatinski šarm pa nam je dala dvije studentske i jednu dječiju ulaznicu. Muzej je na tri kata, dobro popunjen i kronološki razvrstan po katovima. Naravno nakon obilaska muzeja naš Ozzy je otišao na čašicu razgovora sa kustosom istog u vezi nekakvih maketa brodova a Zubakis i ja smo se izgubili u hladu Kotorskih uličica.
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom