Dečki iz predgrađa

[Djoni_]

Planirao sam stati negdje na kavu, a potom do pošte i javiti Bosi za Gogu.

.........................................................

Pravac Hamburg

Škot nas je probudio oko pet sati. Buđenje mi je bilo stresno. Dugo sam se vraćao u stvarnost. Prošlu noć je puno toga došlo iz prošlosti. Škot je napravio cedevitu  u tri čaše i čekao sjedeći na krevetu dok smo mi polako ustajali i umivali se. Bio je već obučen i stvari su mu bile spakirane. Polako smo se spakirali, kavu pijemo na prvoj benzinskoj. Strela je pokucao na vrata susjedne sobe. Otvorila je Olga u pidžami sa oslikanim zečevima. Dobro su joj pristajali zekani, naročito oko grudi. Škot joj je vratio ključ i pozdravio se. Dobacila je samo:
"Sretno dečki."
Na izlazu smo pozdravili dežurnog na porti. Pogledao nas kako vučemo stvari mahnuo  i dobacio:
"Sretno do Hamburga."
Nema sumnje sinoć su glasine brzo putovale.

Pola sata kasnije smo parkirali na benzinskoj na izlazu iz Zagreba. Pored benzinske je bio kafić. Nakon tankanja smo se prebacili u kafić na "prvu kavu". Ušao sam prvi. Za šankom su stajala dva milkana pili kavu i pričali sa sisatom konobaricom. Očigledno se "noćna patrola" odmarala. Škot je uljudno dobacio "tri kave i tri lisnata trokuta". Konobarica nas je pogledala mrzovoljno. Polako je posegnula štipaljkom za za kolače ispod staklenog zvona i na tri tanjurića nabacila tri lisnata tijesta sa sirom. Kave je uradila iz automata. Ipak je bila ok na pladanj je dodala i tri čaše vode bez da smo je pitali za to. Položila je sve na gomilu na stolu ne pazeći da nam podijeli. Oni milkani su nas promatrali. Valjda nismo nešto pokvarili pomislih. Samo nam je potreban šou sa nezadovoljnom milicijom. Nisu reagirali kada se konobarica vratila za šank, tihi razgovor je potekao dalje. Uskoro su se milkani uz smijeh pozdravili od para velikih sisa i krenuli prema izlazu. Onaj jedan je odmjerio naše kacige na stolici potom kroz staklo kafića motore parkirane vani. Vjerojatno ga je malo zbunila naša meka ekavica u šest ujutro. Okrenuo se prema nama.
"Dečki, su ono vaši motori?"
"Da." Odgovorio sam preko zalogaja.
Motori su bili parkirani unazad registracija se lijepo vidjela. Milkan je bio radoznao.
"Putujete nekamo?"
"Hamburg. " Odgovorio je Škot spuštajuci šalicu od kave. Milkan je djelovao malo čudno.
"Sa ovim od Zemuna do Hamburga? Svaka čast. Za to treba imati muda."
Nasmiješio nam se odmahnuo glavom i mahnuo pri izlasku.
"Sretno, trebat će vam dosta sreće."
Pogledali smo se između sebe. Tišina je trajala par sekundi, prekinuo je Škot.
"Ništa novo svima je poznato da smo luđaci."
Nasmijali smo se od srca. Ona konobarica nas je promatrala radoznalo i rezala kifle i parizer u "radničke jutarnje sendviče", na svaku kiflu bi nabacila sloj margarina. Dok je to radila pazila je da sise "ne umoči" u sendviče. Polako smo ustali. Škot je prišao šanku i pitao za platiti onim svoji uljudnim glasom. Konobarica je izbacila cifru bez razmišljanja. Škot je stavio traženi iznos na šank preturajući po džepovima, da isprazni sitno. Okrenuli smo se ka vratima.
"Čekajte malo."
Pogledali smo je. Otvorila je tri već gotove kifle- sendviča i pojačala sadržaj sa parizerom. Na gornju stranu peciva je namazala malo senfa. Umotala je to u "masni papir" i pružila preko šanka.
"Trebat će vam snage na tako dugom putu."
Škot je pogledao onim svojim pogled osmijehom.
"Hvala stvarno ste srce."
Pocrvenila je malo i zabola glavu u posao sa sendvičima i dalje pazeći na sise.
"Sretno dečki."
Okrenuli smo se i polako izašli. Dok smo stavljali kacige Strela je zaključio.
"Izgleda da se iza tih velikih sisa krije i veliko srce."
Klimnuo sam glavom i startao. Bio je ugodan osjećaj da te netko iznenadi sa malo ljudske topline inače nisam podnosio miks margarin parizer.

Četrnaest sati kasnije i petsto kilometara dalje smo se posvađali.

Hotel Kalifornija

Nakon Salzburga smo dobro "prašili" auto cestom. Iznenada nam se učinilo, oko pet sati poslije podne da nam "super ide". Odlučili smo malo skrenuti prema Penzberg-u i po Škotovom nagovoru pogledati neki dvorac i mala jezera, a ovo se uklapalo u alternativni pravac. Nije bilo bitno ako malo kasnije dođemo u okolicu Minhena. Plan je ionako bio pred jutro doći na jezero kod Starnberga u okolici Minhena. Do tada biti na cesti i nekoj benzinskoj. Kako je Marko savjetovao mogli smo tada leći na neku od super uređenih plaža u hladu. Umotati se u vreće i odspavati do podne. Policija te nije dirala na plaži negdje od šest ujutro. Sve je ispalo usrano. Sat kasnije smo se izgubili u nekim šumama i na planinskom putu. Vozili smo skoro sat i nije bilo znaka neke civilizacije. Polako se već spuštala noć. Benzin nam je bio skoro na kraju. Škot je gledao kartu i pokušavao se sjetiti zadnjeg putokaza koji smo prošli. Markova karta Njemačke je bila vrlo detaljna. Nije bilo ni čudo, kada je "pukao na poslu" jedno vrijeme je putovao stopom po Evropi.  Tu je naučio posao "besplatnog smještaja" i najjeftinije prehrane. Strela je živčano udarao prstima po svojoj kacigi koju je držao u ruci. Par minuta prije je upravo objasnio što misli o ideji "da se skrene u razgledanje", a koju smo Škot i ja inicirali. Mišljene je iskazalo par ozbiljnih seksualnih zahvata nad "kretenima" i uz to primjenu sadističkih seksualnih igrački. Bio je siguran da nas obećani zahvati neće niti malo usrećiti. Meni nije bilo niti malo pravo potenciranje krivice pa sam se istresao na Strelu. Strela mi je vratio istom mjerom i pri tome uključio i Škota u popis osoba koje treba "nabiti na kurac i bičevati dok ne svrše".
Škot je smirio situaciju. Meni je objasnio "da sam šizofrenični kreten", a Streli da je "peder kad ima toliku želju da nas nabije" ali je zaključio "da mu je prijatelj pa će mu i popušiti samo da se smiri". Umor je bio jedini razlog zašto svađa nije produljila. Nakon kratke pauze smo pokušavali locirati gdje smo. Navigacija je u to doba bila samo znanstvena fantastika. Škot je na kraju slegao ramenima.

"Nemamo što izgubiti idemo ravno ovom cestom pa gdje stignemo."

Dnevna svijetlost je skoro nestala. Zajahali smo i krenuli. Prije nego je navukao kacigu Strela mi je uputio jedan smrknuti pogled. Petnaest minuta kasnije je svijetlo Škotovog motora osvijetlilo natpis "Motel Zeppelin 500 m". Ispod natpisa je bila slika čuvenog zračnog broda. Natpis je bio izblijedio i oštećen. Ipak je bio točan. Pet minuta i koji zavoj kasnije smo ugledali mali minimalno osvijetljeni parking i vrlo skromno skoro fluorescentno svijetlo neonske reklame "Motel Zepp" preostala slova nisu davala svijetlost. 

Na parkingu je bilo samo dva tamnija auta. Jedna VW buba 1200 kojoj po  mraku i slabom svijetlu nije bilo moguće točno odrediti boju, nešto između tamno ljubičaste i tamno crvene. Uz bubu je bio parkiran mat crni mercedes. Svijetlost koja je dopirala kroz staklena vrata je bila vrlo slaba. Parkirali smo skoro na samom ulazu. Pogledah na sat. Bilo je već deset sati navečer. Polako se zaputismo u motel.

Unutrašnjost je bila minimalno osvijetljena. Iza pulta je sjedio mladi lik plave kose i uskog lica. Plava kosa je bila očigledno namazana nekim uljem, čudno se presijavala u onoj oskudnoj svjetlosti.
Ten mu je vapio za nekim suncem, a usne su imale čudnu boju. Nije se uopće uzbuđivao radi našeg ulaska. Promatrao nas je nekim čudnim pogledom dok smo sva trojica prilazili pultu. Budući da sam jedini u grupi govorio Njemački nastup prema noćnom službeniku motela je bio moj. Pročistio sam grlo i upitao za slobodnu sobu i cijenu. Nije ništa pitao, pogledao nas je svu trojicu  i rekao mekanim ugodnim glasom.
"Apartman za tri osobe ... pedeset maraka."
Promatrao nas je i dalje. Nešto mi nije baš pasalo u tom pogledu. Okrenuh se prema dečkima.
"Cijena mi se čini više nego ok za Njemačku, toliko dobra da je čudno."
"Ne seri Đoni."
Strela je bio na rubu sloma. Nije jeo ništa još od nekih kobasica na cesti u Austriji, "negdje oko podne", bio je uz to jako umoran od duge vožnje. Škot je slegao ramenima u stilu "pa što". Zamjetih da je i njemu kazaljka "na minimumu" imao je teških pola sata dok je smirivao mene i Strelu, iz nekog razloga samo ja nisam bio na rubu sloma. Klimnuh glavom recepcionaru ili što već je bio i objasnih da moramo uzeti stvari sa motora. Nasmješio se zainteresirano nas promatrajući.
"Nema problema."
Dok smo skidali stvari sa motora prenio sam ostalima da mi je čudno kako je odmah ponudio apartman za tri osobe, a da nije niti pitao što želimo kao da mi je čitao misli o trokrevetnoj sobi. Škot je slegao ramenima, a Strela je bio bijesan i konkretan.

"Zato što je odmah vidio da smo šupci bez neke love pa nam je ponudio najjeftiniju opciju."

Ponovno smo vezali motore onim tankim lancem, počela se spuštati večernja izmaglica i sve je dobilo neki mistični izgled. Zaputili smo se ka recepciji.

Recepcionar mi je odmah pružio ključ i nasmiješio mi se.
"Kolega će vas odmah odvesti do sobe."
Pogledah ga zbunjeno uzimajući ključ.
"Trebate naše pasoše možda?"
Gledao me onim čudnim pogledom koji nisam mogao definirati.
"Planirate otići tijekom noći?"
Odmahnuh glavom.
"Ne zalutali smo malo, čekamo dan i vašu pomoć da krenemo dalje."
On uzvrati osmijehom.
"Onda nije potrebno, a prenoćište možete računati kao besplatno, ako nemate za platiti."
Lik koji je došao iz hodnika pored pulta recepcije je bio skoro pa kopija prvog samo je imao malo tamniju kosu i veći nos. Kosa mu je isto bila zalizana, a ten čudan kao i boja usana. Hodao je elastičnim laganim koracima i smiješio se zadovoljno dok nas je gledao. Pokazao je rukom uz stube i pošao ispred nas.
............................................................................

 

[elektricar86]

Hmmm,cudna situacija,pomalo i jeziva,sreca pa se motel ne zove "Bates". 

 

[Djoni_]

Hodao je elastičnim laganim koracima i smiješio se zadovoljno dok nas je gledao. Pokazao je rukom uz stube i pošao ispred nas.
............................................................................
Popeli smo se na gornji kat. Novi red stuba je vodio u sobe u potkrovlju. Još dok smo uzimali stvari sa motora zamijetio sam da zgrada ima samo jedan kat ali i nekoliko prozora u potkrovlju. Uža i malo dulja gradnja. Bila je to jedna od onih tipičnih njemačkih građevina između dva rata. Lik ispred nas je skrenuo prema kraju hodnika. Na jednoj strani su bila vrata od soba. Onih par prozora na drugom zidu je gledalo na šumu. Svijetlost u hodniku je bila slaba. Lik je otvorio jedna vrata puštajući ključ u bravi, a potom se okrenuo ka vratima na kraju hodnika i mahnuo rukom.

"Kupaona i WC su zajednički iza onih vrata."

Ljubazno se nasmiješio ali je u pogledu bilo nešto kao da nas odmjerava.

"Pitaj ga da li se može dobiti nešto za jelo?"

Strela je bio više nego gladan i nije odustajao od namjere da pojede dobru večeru. Preveo sam pitanje. Odmahnuo je glavom.

"Žao mi je ne služimo hranu."

Zaputio se ka stubama ne okrečući se. Kada smo upalili svjetlo i ušli u sobu dočekalo nas je iznenađenje. Soba je imala starinski bračni ležaj i jedan odvojeni. Ležaji su bili drveni od puunog drveta i očigledno ručno ponovno ofarbani. U kutu je bio umivaonik sa komadom sapuna na rubu. Stolica i stari ormar su također bili ručno obojeni. Jedino je sag na podu bio puniji i djelovao je kvalitetno. Soba je djelovala krajnje čisto.

"Tvoj odgovor za čudnu cijenu i na tvoj sumnjičavi pogled kada nam je lik rekao da može i besplatno."

Škot je rukom pokazao po sobi.

"Zajednička kupaona i WC plus ovo prastaro pokućstvo, to se može iznajmiti samo nekome u nuždi ili teškim romantičarima koji žele osjetiti dah prošlosti."

Škot je ubacio torbe u ormar ali je prije zatvaranja vrata iz torbe sa "zalihama za nuždu" izvukao dvije paštete i prepečenac. Jednu paštetu i paketić prepečenca je dobacio Streli, koji je smrknutog pogleda sjedio na onom izdvojenom krevetu promatrajući kut raja u kojem smo se našli. Čim smo ušli odabrao je onaj izdvojeni krevet sa dodatnom željom da naglasi kako je ljut na nas. Drugu paštetu je otvorio i položio pored sebe na rub bračnog ležaja. Otvorio je svoj preklopni nož i polako počeo mazati paštetu na prepečenac. Mahnuo mi je rukom.

"Dođi nas dva ćemo podijeliti ovu jednu."

Škot je po običaju mislio na sve. Strela je ljut i gladan, dobio je veći dio zalihe, ovo bi mu trbalo popraviti raspoloženje. Ali očigledno nije, ljutito je otvorio paštetu i prstom je namazao na prepečenac, potom ga progutao u dva zalogaja i posegnuo za drugim prepečencem iz paketa. Sjeo sam na rub kreveta i prihvatio prepečenac sa paštetom koji mi je Škot pružao. Nagon dva zalogaja pogledah Škota, on mi je uvijek bio uporište u "razumnom pristupu".

"Škot meni je ovdje ipak nešto čudno. Oni likovi ..."

Prekinuo me je mahanjem ruke.

"Daj Đoni, svima je poznato da pišeš znanstvenu fantastiku, obuzdaj malo tu maštu i pusti me da se odmaram. Ona vaša svađa me u totalu iscrpila uz ono sunce po kojem smo cijeli dan vozili."

Strela je već završio sa jelom. Skinuo je čizme i bacio ih ispod kreveta. Potom je skinuo i jaknu i gurnuo je ispod jastuka. Otišao je do lavandina i umio se. Iskoristio je jedini ručnik koji je visio tamo da se obriše. Pogledao je u mene.

"Đoni pun mi kurac svega večeras, ne želim čuti više ništa od vas dvojice, a pogotovu ne tvoje fantazije."

Otišao je do kreveta legao okrećući se zidu i navukao pokrivač preko sebe. Pogledah Škota. Slegnuo je ramenima u stilu "rekao sam ti da šutiš". Polako i krajnje umorno je žvakao zadnji komadić prepečenca i paštete. Pogledao me upitno.

"Hoćeš se ti prvi umiti? Niti meni se ne da ići pod tuš jedva gledam."

Odmahnuh glavom.

Škot je ljubazno slegao ramenima i otišao do umivaonika skidajući košulju. Nakon brzog pranja je uporabio isti ručnik kao i Strela. Polako je legao i dobacio.

"Ne prelazi na moju stranu kreveta, ja jesam peder ali nisi moj tip. Noćka."

Uzeo sam svoj ručnik iz torbe i skinuo košulju. Hladna voda me malo smirila. Nije mi se išlo do kupaone. Nije mi se puno niti gasilo svijetlo. Na sreću i Škot je već spavao.

Ponovno sam otvorio torbu i uzeo jeftinu plastičnu pljosku. Svatko je spremio po jednu sa "Gromovačom" u prtljagu. Otpio sam gutljaj i zapalio cigaretu. Gledao sam po sobi tražeći pepeljaru. Bila je na stolici. Uzeo sam pepeljaru i sjeo na stolicu. Otpio sam još jedan gutljaj. Nije mi bilo jasno kako su nas oni likovi gledali. Nešto je bilo u tom pogledu što mi je izgledalo poznato ali trenutačno nedokučivo.

Ugasio sam cigaretu i otpio još jedan mali gutljaj. Odlučih da pogledam niza stube u pravcu recepcije i još jedan put promotrim onog lika na recepciji, valjda me neće vidjeti. Polako sam otključao vrata gaseći svijetlo. U hodniku je bilo mračno, samo je slaba svijetlost dopirala kroz onih par prozora. Sjetih se da postoji prekidač pored ulaznih vrata u sobu. Odlučih ga ne koristiti. Nisam nikome želio najavljivati da ga idem pogledati. Polako sam krenuo niz hodnik. Parket je vraški cvilio očigledno je bio star. Polako sam prišao stubama i tiho se spustio prvih par. Stube su bile dvodijelne. Prvi red se spuštao do male platforme drugi je od platforme vodio ka recepciji. Cijela konstrukcija je bila u obliku slova L, platforma se nije mogla vidjeti sa recepcije priječio je to zid. Iza ruba zida dopirala je slaba svijetlost. Odlučih se spustiti do ruba zida i proviriti prema recepciji. Išlo je dobro betonske stube je prekrivao topli pod i ništa se nije čulo. Polako malo provirih iza zida.

Lik nije bio sam, točnije oba lika su bila na recepciji, a pored njih je stajala žena u crnoj kožnoj minici, sivoj svilenoj košulji dugih rukava i čizmama preko koljena na višu petu. Onaj lik što nas je vodio do sobe je tiho govorio nešto pokazujući rukom krivinu, drugi za recepcijom se smiješio. Žena je bila bezizražajna, samo ih je promatrala, a koliko je slaba svijetlost dopuštala vidio sam da joj je lice prekriveno vrlo jakim slojem šminke. Valjda sam malo više izvirio lik za recepcijom me je i  u onoj polutami snimio.

"Trebate nešto?"

Sada su svo troje gledali u mene. Za trenutak sam želio otrčati u sobu ali mi je mozak proradio da bi tek to bila glupost. Ubacih ruke u džepove traperica da se ne zamijeti da mi pomalo drhte i polako se uputih niz stube. Prsti desne ruke su mi lagano dodirivali nož "skakavac" koji sam kupio na nekoj benzinskoj čim smo prešli granicu Njemačke. Dok sam silazio ona žena me brzo odmjerila potom se okrenula prema ulazu promatrajući nešto nedokučivo vani. Ideja mi legla kada sam sišao sa zadnje stube i zastao.

"Oprostite imate li nešto alkoholno za piće, rado bih naručio nešto."

Recepcionar slegnu ramenima.

"Žao mi je ne služimo niti piće izuzev na zabavama koje organiziramo." Pogledao je upitno onog drugog, koji je klimnuo glavom, i dodao.
"Ali možemo vam dati jednu bocu dobrog crvenog vina, besplatno."

Lik koji nas je vodio u sobu je nestao niz hodnik, žena je krenula za njim. Dok je prolazila pored mene osjetih jak miris kvalitetnog parfema. Ipak hodala je malo čudno, kao da se trudi djelovati što prirodnije. Lik iza pulta me pogledao onim svojim pogledom.

"Kako vam se sviđa soba?"
"Ma u redu je za umorne putnike."
Trudio sam se da mi glas zvuči mirno. Gledao sam u sliku iznad recepcije. Prikazivala je ulaz u sličnu kuću ali je na drvenoj ploči iznad vrata bilo napisano "Zeppelin".  Lik se nasmiješi.

"Tako je motel izgledao prije drugog rata, zgrada je srušena kada je jedan američki bombarder,  koji je zaostao iza grupe, slučajno istresao tovar bombi ovdje misleći da ih se riješi prije povratka doma. Mislili su vjerojatno da su sve istresli u šumu ali uništili su motel. Ovo sada nije baš originalan izgled bez obzira koliko se mi trudili vratiti mu stari sjaj.

Drugi lik se vratio sa manjom bocom nekog crvenog vina u ruci. Pružio mi uz osmjeh. Onaj prvi je dodao uz osmjeh.

"Možda se odlučite ostati ovdje, priroda je lijepa."

Zahvalih se i polako krenuh uza stube. Gledali su za mnom.

"Imate prekidač na vrhu stuba." Dobacio je recepcionar.

Popeo sam se uza stube i uključio svijetlo. Dok sam išao prema sobi i meni se upalila žaruljica. Gledali su me kao što Strela gleda toplu pizzu nakon cijelog dana vožnje.

Zaključao sam vrata i pustio ključ u bravi. Upalio sam svijetlo ali ona dvojica su spavala snom pravednika. Polako priđoh krevetu i prodrmah Škota. Bunovno je otvorio oči.

"Škot moramo pričati ovdje je užas."

Brzo se podigao na lakat.

"Što je bilo, ukrali nam motore?"
Odmahnuh glavom.
"Ne Škot ali sišao sam malo dolje i skužio sam za one tipove dolje i cijelu konstrukciju možda. Znaš li gdje smo?"
"Gdje?"
Govorio sam tiho pazeći da ne probudim Strelu koji bi počeo sa svađom i tako uzbunio pola hotela i ona čudna stvorenja.

"Nalazimo se u motelu koji je uništen tijekom drugog svijetskog rata, a dolje je još i jedna jako čudna žena, zamjetili su me i zvukao sam se pitajući za piće. Dali su mi bocu vina besplatno, zamisli ne služe niti hranu niti piće i daju ti bocu vina besplatnog. Nadalje imam dojam da me ona dvojica gledaju kao da bi me rado konzumirali."

Sve sam izbacio u jednom dahu. Pogledao me sanjivo ali žalosno i cinično.

"Ja sam u  krevetu, sa luđakom u sobi koji zabada nos gdje mu nije mjesto. Ok, likovi možda i budu malo čudni, možda ovdje dilaju prah ili rade slično. Dok ne misle da smo opasnost neće nam nitko ništa, a ti ćeš svojim zabadanjem nosa prouzročiti opasnost."
Više skoro nije niti šaputao, ustao je otišao do prozora i pogledao vani. Zjevnuo je i vratio se u krevet. Pogledao me je.

"Molim te ne lutaj po hotelu da ne vidiš nešto što ne bi trebao, iako je to tri postotka šanse. Idi do wc-a i vraćaj se u sobu to je jedina relacija koja ti je dopuštena. Ako ne možeš spavati drkaj ali ne tresi krevet. Sada ugasi svijetlo."

Okrenuo se i pokrio po glavi. Ostao sam ljut i našpanan. Ugasio sam svijetlo i legao na krevet. Prije toga sam uzeo pepeljaru i pljosku sa Gromovačom, bocu vina sam pustio na stolici. Legao sam i zapalio. Otpio sam gutljaj potom izvadio onaj skakavac i stavio ga nadohvat ruke. Očigledno me je čekala duga noć kada sam imao dva razmažena luđaka kao društvo. Učinilo mi se da na hodniku čujem neke tihe šumove i uzdah ili jecaj, možda je to dopiralo i iz neke od soba prigušeno zidovima. Trudio sam se da ne mislim na sve što sam pročitao o sličnim situacijama. Ipak izvadih onaj lančić što mi je Bosa davno poklonila kao amajliju. Protrljao sam prstima malo pentagram. Iz hotela se nije čulo ništa. Izvana sam začuo zvuk sove. Popio sam još jedan gutljaj. U misli su mi dolazile riječi pjesme Eaglesa "Hotel Kalifornija". Umor na cesti, hotel u sumraku, čudni likovi u hotelu........

"Diži se fantazijo osam sati je ujutro."

Škot me je protresao bez milosti. Zaspao sam tek sa prvim svitanjem i djelovalo mi je da nisam odspavao niti minute. Po dnevnom svijetlu soba je djelovala još jadnije. Umio sam se. Polako smo silazili stubama. Dnevna svijetlost je djelovala lijepo. Recepcija je još bila u polutami. Za pultom je bila ona čudna žena od sinoć. Djelovalo mi je da je onaj sloj šminke još jači, sada je bila u uzanoj majici dugih rukava koja je isticala njene grudi i dugoj suknji. Dalje nisam vidio. Gledala nas je pomalo sanjivo nekim praznim pogledom. Spustio sam stvari i izvadio novčanik. Mahnula je rukom spuštajući pogled na neku knjigu.

"Ne treba, sretan put."

Glas joj je bio malo čudan kao da se trudi da govori normalno. Pokupili smo stvari i izašli u svijetlo dana. Stavljali smo stvari na motore. Motel je izvana izgledao dosta zapušteno, ona unutrašnjost je bila premija prema vanjštini. Dok sam zatezao torbu zastao sam i pogledao Škota.

"Nije ti ništa čudno, ne naplate nam prenoćište, a ona cura je skroz u kurcu."

Škot je slegnuo ramenima.

"Možda si je pukla jednu dozu praha previše ili se jebavala cijelu noć pa sada jedva sjedi na pički, što ja znam, ima migrenu od dnevnog svijetla."

Zajahao sam motor i pogledao Strelu. Strela nije izdržao.

"Sada će doći ona dva lika sa strojnicama i pobiti nas poslije će prodati naše organe da dobro zarade od našeg prenoćišta. Samo nisu željeli prljati motel iznutra zato su čekali jutro. Na žalost za tvoj kurac neće dobiti niti pare, tako mali se ne prodaju nego dijele kao privjesak za uspomenu. Ipak ta cura ima dobre sise i malo bih je prasnuo da se probudi."

Nabio je kacigu na glavu i startao motor. Iz nekog razloga čekali su da ja krenem prvi. Izašli smo na uzanu planinsku cestu, petnaest minuta kasnije ušli smo u malo uredno Njemačko selo. Na izlazu iz sela je bila benzinska dotankali smo do vrha . Nije postojao kafić pored benzinske ali su prodavali sendviče i kavu iz automata. Strela je uzeo sendviče za sve nas, a škot je pažljivo iznosio tri plastične čaše pojačane kave. Platio sam račun. Cura za blagajnom je bila tipična Njemica za Berlin Oktoberfest. Krupna sa velikim grudima i dugom plavom kosom. Dok sam uzimao sitniš komentirala je "da ne valja tako jake kave piti u tako velikim količinama ujutro, ono pojačana je za nakon ručka da se može dalje normalno raditi". Već nas je bila odmjeravala kada smo ušli pa iskoristih priliku.

"U motelu gore ne služe ništa, pa su nam ovo prve jutarnje kave, za mene je to ljepota, kao i vaša kosa."

Istina više sam gledao u njene grudi dok sam govorio o kosi. Možda mi da malo svoga mlijeka za kavu, a sudeći po obujmu bilo ga je dosta. Trgla se malo.

"Kojem motelu?"
"Zeppelin par kilometara prije sela."

Samo me je pogledala i pognula glavu prema blagajni koju je zatvarala. Bilo kakve zainteresiranosti je nestalo.
"Doviđenja."
Zbunjen izašao sam na mali parking pored benziske i sjeo na zidić pored motora. Sendvič i kava su me čekali na zidiću. Otpih prvo gutljaj kave, a potom sam otvorio sendvič i zagrizao. Nisam želio davati povoda Streli da počne ponovno pa sam šutao i žvakao. Iznenada se na parkingu zaustavio stari mercedes. Iz zvučnika mečke su treštali jugo narodnjaci. Mali debeli lik je otvorio vrata i zaputio se prema benzinskoj, a potom zastao. Nosio je traperice i traper košulju zavrnutih rukava. Crna kosa je bila počešljana "na sve strane", ocjenih da ima oko četrdeset godina. Pogledao je  ponovno naše registracije i nasmiješio se dok nam je prilazio.

"Hej zemljaci otkud vi u ovim planinčinama. Ja ti bolan od jutros mislim kako bi bilo lijepo da popijem kafu sa nekim svojim."

Prišao je široko se smiješeći.

"Ja sam Ibrahim iz Doboja, ovdje vodim neku građevinsku grupu sve neki grci, turci i pokoji talijan niđe nikoga našeg da se ljudski ispričamo. Jeste za jednu kafu tu dolje niz ulicu ima jedan kafić ja častim. Sjetih se kafića – pizzerije pored koje smo prošli. Možda lik naruči i pizze, neki naši ovdje vani su se trudili da se "pokažu" kako im dobro ide.

Pozdravili smo ga i predstavili se. Gledao nas je sa osmjehom i svakome srdačno stisnuo ruku.

"Ja krenuo samo kupiti neki strip  na benzinskoj, danas imam slobodan dan. Otkud vi tako rano u ovoj vukojebini sigurno ste na tim motorićima krenuli još u pet jutros?"

Bio je radoznao i želio je biti ljubazan. Pogledah ga uz smiješak. Škot i Strela su još žvakali.

"Krenuli smo prije pola sata, spavali smo gore u motelu."

Namrštio se.

"Kojem motelu Zeppelin?"

Klimnuh glavom.

"Ljubazni dečki tamo, nisu nam niti naplatili."

Namrštio se zbunjeno pogledao nas brzo i počeo se okrertati od nas.

"Žao mi raja žurim, sada sam se sjetio da nisam odnio šefu neki račun, aj pa zdravo."

Krenuo je prema benzinskoj. Meni su živci pukli. Spustio sam sendvič na zid i pošao za njim.

"Stani Ibrahime."

Polako se okrenuo gledajući me zbunjeno. Prišao sam mu.

"Meni su motel i likovi u motelu djelovali čudno ali su bili neprirodno ljubazni. Ti znaš nešto o tom motelu, sada mi reci što je sa tim motelom."

Škot i Strela su prišli radoznalo gledajući u Ibrahima. Ibrahim je vrtio privjesak sa ključem mercedesa oko prsta.

"Šta vi kao ne znate što je čudno, ovo je Njemačka ništa nije čudno."

Bio sam na rubu živaca.

"Ne znamo i sada nam reci zašto odjednom bježiš od nas kao da smo šugavi, a samo smo putnici u prolazu."

Pogledao me sumnjičavo.

"Dobro, kad već hoćeš da ti kažem, to ti je pederaških motel samo ti pederi koji se kriju  i oni trnasvestiti sa svojim plaćenim ženskim kurvama idu tamo. Niste obučeni u žene pa niste transvestiti e pa možete biti samo ... nemam ja ništa protiv ali ...."

Pogledali smo se između sebe. Škot se počešao po glavi. Strela je imao totalno zbunjen izraz lica, pogledao je u mene pa u Ibrahima.

"Đoni je rekao da nas ona dva čudno gledaju, ali nisu nam htjeli niti naplatiti iako nismo pederi."

Djelovao je krajnje zbunjeno i iskreno. Ibrahim se počeo opuštati i malo se nasmiješio.

"Nisam vas želio vrijeđati ali to bolan svi u krugu od tristo kilometara znaju. Oni pederi što se prave da to nisu pobjegnu sa ljubavnikom od žena na dan dva ovdije i malo se provedu. Oni transvestiti što se vole oblačiti ko pičoke, a vole i žene isto kriju to pred ženama uzmu neku kurvu i plate joj na dan dva da iđe sa njima pa dođu u Zeppelin. Motel ti vode dva pedera i jedan transvestit. Ništa ne ulažu posebno u uređenje samo jamče diskreciju i kod doručka ručka večere je svatko kako hoće obučen. Iđe im dobro. Čudo da niste vidjeli da ona dvojica nose onu diskretnu "mušku" pedersku šminku."

Pogledah u Strelu ogorčeno.

"Ti bi prasnuo "onu" na recepciji ha.."

Strela je pokunjeno slegao ramenima u stilu "što ja znam". Škot je mudro šutio. Ibrahim se očigledno zabavljao uz smiješak. Pogledao je Strelu.

"Ne bi ti ništa sa "njoom" taj ti voli samo žene i to po dvije ali što ja znam, tako, voli se oblačiti ko žena. Jedan put smo im uređivali vodu pa mi kuharica sve ispričala. Ona dvojica bi vas rado "potrošila" čim su vam dali besplatno prenoćište. Nadaju se ako ste i ovo i ono možda navratite ponovno pa vam onda "naplate".

Pljesnuo me po ramenu.

"Oprosti ako sam lajao bez mozga, ajde idemo svi na kavu, počekajte da uzmem stripove pa idemo." Zaputio se ka benzinskoj.

Petnaest minuta kasnije smo sjedili u kafiću sa Ibrahimom. Položio je dva stripa "Zgor" na stol, objasnio je da ih naruče sa centralnog kolodvora u Minhenu za njega. Kao što sam i očekivao naručio je i dvije velike pizze narezane u trokute iz "prostora do". Ispričao je kako je po pričama doznao da je motel Zeppelin bio čuveni "pedrski motel" nakon prvog svijetskog rata pa sve do uspona Hitlera. Bio je na osami i idealan za diskreciju. Hitler je u svom progonu homoseksualaca i motel zatvorio. Kasnije se tu smjestila neka sirotinja. Tijekom rata ga je pogodila jedna bomba i malo oštetila. Kasnije tijekom "Njemačkog gospodarskog čuda" neki su se dosijetili da je standard toliko porastao da će se naći dosta željnih "diskrecije". Tu ti dolaze pederi, transvestiti sa plaćenim ljubavnicama uglavnom svi oni koji to kriju od žena i na poslu. Tako neki uspješni menadžeri imaju ženu i dijete, a po Zeppelinu slave sa pravim ljubavnikom.

 

[Djoni_]

Sam "prešao granicu"  :wink:

 

[vuk]

Cekamo nastavak, samo naprijed, dobro ti ide...
Otkad sam otkrio ovaj forum "moto price", vratio mi se osjecaj kakav sam zadnji put imao kad se prikazivao Twin Peaks

 

[mate]

Cekamo nastavak, samo naprijed, dobro ti ide...
Otkad sam otkrio ovaj forum "moto price", vratio mi se osjecaj kakav sam zadnji put imao kad se prikazivao Twin Peaks

Oldy i Đoni.

 

[fawlty82]

samo piši, šta te briga

 

[Djoni_]

Oldy i Đoni.

Stvarno ne znam koga bih izabrao  :misli: :jesus:

 

[speed attack]

ajde više, kad ce taj nastavak....

*ebo te Ibrahim

 

[Djoni_]

ajde više, kad ce taj nastavak....

Kada završim sa gletofix-om u predsoblju!

 

[Djoni_]

*ebo te Ibrahim

Možda u nastavku možda ne čekaj ...  :evil:

 

[prpa]

Kada završim sa gletofix-om u predsoblju!

odmah na maljanje,jebeš gletanje imaš reljefnu boju za zid i udri

 

[švagan]

A vezano za isto i savjet - probaj malo odvojiti dijelove teksta makar tematika nije promijenjena jer je lakše pratiti...inače sve pohvale... :wink:

E jebiga trpio sam ali moram...obrati malo pažnju na greške tipa "je" i "ije", uporno forsiraš krivo napisane riječi...makar si iz Zemuna i tamo je postojao pravopis...svjetlo, rasvjeta, svjetlost...itd...bode u oči...inače svaka čast... :wink:

 

[grafit]

odlično štivo,a za pravopis je lako

 

[Djoni_]

E jebiga trpio sam ali moram...obrati malo pažnju na greške tipa "je" i "ije", uporno forsiraš krivo napisane riječi...makar si iz Zemuna i tamo je postojao pravopis...svjetlo, rasvjeta, svjetlost...itd...bode u oči...inače svaka čast... :wink:

OK danas planirani nastavak odgađamo dok se ne obavi pravopisna kontrola.  :021: olice: :shocked:

 

[speed attack]

OK danas planirani nastavak odgađamo dok se ne obavi pravopisna kontrola.  :021: olice: :shocked:

daj ne jebi, zanemari ove pravopis drkađije... daj taj nastavak...
da vidim kakav je Ibrahim mangup...
pivo, pičke, droga, čevapi?

 

[Stripiri]

OK danas planirani nastavak odgađamo dok se ne obavi pravopisna kontrola.  :021: olice: :shocked:

Ma kakav vražiji pravopis to češ ispravljat prije štampanja knjige .
Sada ti samo misli mogu odlutat na slova umijesto na priču 

Pusti pravopis daj nam nastavak 

 

[švagan]

daj ne jebi, zanemari ove pravopis drkađije... daj taj nastavak...
da vidim kakav je Ibrahim mangup...
pivo, pičke, droga, čevapi?

 

[ropee]

Onda ??? Di smo stali ?

 

[Djoni_]

Ekipa sorry bija sam malo u điru do Splita petak poslije podne u 17,00 do 22,30 po magistrali i autocesti do Splita, malo piva u MC u Splitu, subota Janjetina sa ekipom na <Jadri i navečer malo divljanja do motosusreta u Trilju i nedjelja natrag između dvije nevere, valjda me to pravda nisam stiga ubaciti u word i ispraviti pravopis. OK sherem ali par slika da govrim istinu: