Dečki iz predgrađa
- Thread starter Djoni_
- Start date
Djoni_
Member
Pravac Hamburg
Polako je prišao drugoj strani auta i otkopčao hlače.
...
Škot je obavio posao temeljito i pedantno posbenu pažnju posvećujući kvaki na vratima i staklu. Bit će zanimljivo kada Čerkez, Pacov i Marko završe "razgovor" sa njima, a oni jedva dočekaju ući u auto. Proći će još dosta vremena dok miris iz auta nestane. Uvijek malo klizne pored stakla u vrata. Znao sam da je Marku vrlo bitno da se Psina "ohladi do daske" od ideje ponovnog dolaska u ovaj kraj. Jednostavno bio je alergičan na siledžije koje mu pokušavaju "lupiti" bilo koji reket. A i mogao si je to priuštiti. Čerkez je bio predsjednik "Zadruge Redara", dečki su pružali uslugu održavanja reda u diskotekama, kavanama, na Rock koncertima i slično. Bili su malo skuplji od ostalih, neki su radili samo vikendom ali su ih svi tražili. Bili su pouzdani i korektni, a uz to držali su se skupa i imali "dežurnu ekipu za ispomoć". Bilo je više od trideset članova zadruge i nisi lako mogao dobiti status člana. Milkani su ih poštivali do one granice koju im je ponos odredio. Jednostavno Čerkez je bio osinjak. Psina je napravio samo jednu pogrešku, nije se detaljno raspitao o Marku, da je netko bi mu već rekao za Čerkeza.
Polako smo zajahali motore. Pogledao sam Škota. Onako sa onim malim ruksakom iz kojeg je virio vrh čelične šipke sličio mi je pomalo na samuraja sa katanom na leđima. Jednog od onih "specifikusa" iz Kobajašijevih filmova. Oni od Kurosave bili su mi previše klasični. Iz kafića se nije čulo ništa. Osjetio sam zadovoljstvo što je Škot došao. Ipak smo prava ekipa još od moje osme godine. Nije oklijevao niti sekunde, to je bilo jasno.
Startali smo motore i zaputili se u "naš privatni prostor" kod Škota u podrumu. Petnaest minuta kasnije pili smo "Gromovaču" uz zvuke "Dire Straits-a" album "Brothers in Arms". Čekali smo Strelu i opuštali se. Strela je došao "nabrijan". Škot mu je preko telefona u par riječi objasnio situaciju, a objasnio mu je i da je pokušao javiti ali da nije imao vremena čekati dok Strelini roditelji otkriju u kom dijelu kuće ili dvorišta im je sin. Zajebano je bilo što je Strela iskoristio malo trave koju je to jutro na rastanku dobio od Tileta pa je bio na krovu sjedeći na rubu tavanskog prozora i promatrajući zbunjene roditelje kako nešto traže po garaži i podrumu. Sada je bio živčan i što se tako ponio, pa je prebacivao Škotu što nije "sačekao još par minuta" obrazlažući da bi "nas trojica lijepo rasturili ta dva govanca i bez Čerkeza". Grickala ga je savjest. Škot je pokušao biti razložan uz put mu gurajući čašu u ruku. Nije baš pomoglo. Ustao sam polako sa starog kauča i prišao Streli. Prebacio sam mu ruku preko ramena.
"Strela cijenim jako da si htio pomoći ali prihvati da je Škot postupio ispravno. Pokušao te je dobiti nije išlo, a znao je da je svaka minuta bitna pa je reagirao brzo."
Strela je konačno uzeo onu čašu od Škota sjeo na kauč i istrusio je "na eks". Zapalio je cigaretu i odmahnuo je glavom.
"U pravu ste obojica i žao mi je što sam pizdio. Jednostavno mi je žao što sam iznevjerio."
Škot ga lagano šutnu nogom u potkoljenicu.
"Strela ti nikada nisi iznevjerio. Nikada. Kada smo već na tome i na ovom planu za Hamburg sjeti se onoga jutra kada smo otpratili Gogu. Ti si ostao na ulazu sam. Čuvao si odtstupnicu za nas."
Škot je klimnuo glavom i podigao čašu. Strela je isto iz sijedećeg položaja podigao čašu. Sve tri čaše su se spojile, potom smo ispili. Nitko nije rekao ništa, nije niti trebalo. Ja sam se osjećao mali dijelić usrano budući da im nikada do kraja nisam objasnio to jutro sa Gogom. Jednostavno to je bila stvar koju im nisam mogao reći, a oni nikada nisu niti inzistirali na nekom detaljnom obrazloženju. Jednostavno sam ih pozvao te noći prije osam godina i oni su bili tu. Puno puta prije i nakon toga su bili sa mnom kada je trebalo. Danas su ponovno bili sa mnom, do kraja. Škot je spustio čašu na policu pored gramofona i dohvatio cigarete. Kada je ugasio šibicu pogledao je Strelu.
"Dogovor je sutra ujutro, pet sati. Marko nam bude dao večeras kartu Austrije i Njemačke, ostalo već znaš dogovorili smo jutros. Jedno spavanje kod tvoje prijateljice u studentskom domu u Zagrebu, a slijedeća gdje stignemo. Krenemo iz Zagreba oko pet ujutro i kamo stignemo, nadam se negdje iza Minhena."
Strela je klimnu glavom.
"Pustio sam Olgi poruku jutros. Zvala me nakon toga. Nema frke mjesta za spavanje u domu ima. Kraj je ispitnog roka i svi bježe doma, a na ulazu ništa posebno ne kontroliraju dok je mir."
Nasuo sam si još jednu i sjeo na kauč. Zapalio sam cigaretu držeći čašu među koljenima i povukao dubok dim. Potom sam uzeo čašu u ruku i otpio.
"Dečki ja idem po špiritno kuhalo, a i sada mi palo na pamet da bih trebao obići i Jovu pjesnika, ako ga nađem. Ipak je imao muda i postupio na kraju pametno."
Škot odmahnu rukom.
"Lud ne znači i glup, neki nazovi normalni su gori od njega."
Klimnuh glavom.
Sat kasnije sam bio u dvorištu stare ruševne kuće. Iza kuće su bila dva poljska wc-a, a u samoj kući nekoliko vlažnih soba je bilo preuređeno u nužni terenski smještaj za radnike "Građevine Zemun". Jova je od socijalnog i lokalne mjesne zajednice dobio stambeni prostor u vidu "posebnog zidanog objekta " u dvorištu. U biti to je bio niski zidani drvarnik sa zemljanim podom. Kada je po nalazima liječnika bilo jasno da Jova "nije čist" društvena zajednica ga nije mogla pustiti tek tako. Kako je bio neuračunljiv samo po pitanju "odgovornog obavljanja radnih dužnosti", a jedini napadi koje je imao su bili oni da glasno recitira svoje pjesme nije trebao ići u "ludaru". Dodjelili su mu minimalnu invalidsku mirovinu kao sredstva za život i drvarnik u dvorištu kao smještaj. Kasnije je ekipa privremenih stanara kuće iz "Građevine Zemun" malo uredila taj drvarnik. Postavili su pod od slomljenih kamenih ploča za pločnike i uredili zidove materijalom ukradenim iz firme. Prije žbukanja Mile Zubar mu je besplatno uveo struju spajajući se preko one kuće, a uz blagoslov mjesne zajednice koja je i odredila neki minimum potrošnje koji mu plaća. Mile Zubar je bio električar ali je u mladim danima u obračunu klanova u predgrađu "jednim udarcem izbijao par zuba iz vilice". Tako je ostao "Mile Zubar".
Polako sam krenuo iza kuće gdje je bio Jovin preuređeni drvarnik. Sunce je više nego ugodno grijalo. Jaknu sam prebacio preko ramena držeći je jednom rukom, u drugoj sam nosio plastičnu vrećicu. Zaobišao sam slavinu u dvorištu, a koja je bila jedina tekuća voda za kuću i drvarnik. Ignorirao sam blagi miris vanjskih wc-a i prišao iza kuće. Drvarnik je bio niska građevina ali Jovi to nije smetalo budući da je i sam bio nizak. Ispred drvarnika je stara murva pružala svoje grane. Ispod murve na stolici u hladu Jova je sjedio i nešto pisao na onom papiru iz mesnice naslonjenom na komad daske. Stolica je svojim izgledom jasno davala do znanja da je najbolje dane provela u nekoj firmi, a završila u smeću, odakle je Jova sigurno i pokupio i popravio. Ispred Jove na suncu je počivalo korito puno vode. Imao je stari električni štednjak na kome su samo dvije ploče radile to mu je sredio Zubar. Nije ga koristio za grijanje vode za kupanje. Sjetih se da mu mjesna zajednica plaća samo minimalnu potrošnju struje, a ona mirovina je bila jedva dostatna za kruh i nešto povrća. Jova je pazio na potrošnju struje i koristio "solarnu energiju" za vodu za kupanje. Zamjetih na kamenu uz korito sapun i ručnik. Dok sam prilazio viknuh.
"Hei Jovo."
Trgnuo se i poskočio sa stolice. Kada me prepoznao široko se nasmješio.
"Heeeij Djoni. Bio sam kod Marka kasnije. Častio me pivom i rekao da si u redu, a Čerkez je rekao da se više ne plašim da one budale više nikada neće doći." Popravio je socijalne naočale na nosu. "Dao mi je i pivo za kasnije." Prišao mi je radosnog pogleda. "Drago mi da si tu i da te one budale nisu razbile."
Potapšah ga po ramenu.
"Hvala ti što si javio Škotu."
Slegao je ramenima.
"Pa Đoni ti i tvoja ekipa ste mi prijatelji, rekao si da idem ali sam skužio što si mislio trebala ti je ekipa čim prije da riješiš one pedere." Klimnuo je glavom. "Ma ja mislim da bi ih ti i sam razbio, gledao sam ja tebe već ranije u slično. Ali imao broj samo Škota" Jova je ponekad imao problema sa izražavanjem pogotovu kada se uzbudi. Bilo mi je drago što je javio Škotu ali mi je isto bilo drago i što je imao samo njegov broj u protivnom bi vjerojatno svi moji poznanici bili "pod alarmom". Pružih mu onu vrećicu.
"Jovo sutra vozimo za Hamburg, a ovo mi je ostalo u hladnjaku pa da ne propadne dok se vratim."
Zbunjeno je uzeo vrećicu i pogledao unutrašnjost. Osmijehnuo se široko.
"I ti voliš Tirolsku i Zdenka sir kao i ja." Potom je malo odmahnuo glavom. "Ali zašto ne uzmeš ove mesne nareske trebat će ti uz put, a i "Navipovo crno" možeš popiti."
Znao sam da Jova voli vino ali svi bi ga obično častili pivom niti ne pitajući ga što pije. Odmahnuh glavom.
"Nosimo samo nekoliko limenki gotovih jela da imamo "nešto toplo" na cesti. Salamu i razne mesne nareske želimo probati uz put tamo gdje se nađemo. A od jutros ne pijem, narednih dana puno vozimo"
Nasmijao se.
"Joj Đoni to je super, putovati i kušati iz svakog dijela svijeta ponešto." Nadao sam se da neće dobiti pjesnički napadaj i krenuti sa svojom pjesmom u čast toga.
Pljesnuh ga po ramenu i nasmješih se.
"Jovo žurim samo sam ti želio zahvaliti. Ostaj mi sretno."
Uhvatio me za rukav. Imao je nešto pseće u pogledu. Onaj pogled psa lutalice kojega svi šutaju, a onda naleti na nekoka tko ga samo malo pomazi i potapše po glavi.
"Stani Đoni, moramo popiti malo pive za tvoj sretan put. Imam onu od Marka u hladnjaku. Sjećaš se da mi je Škot poklonio hladnjak. Hvala mu."
Sjetih se da smo prastari hladnjak, veličine pola današnjeg, pokupili sa Škotovog tavana i po nalogu njegovog starog utovarili u Ladu Karavan. Dobili smo dvijesto dinara da platimo trošak odlagališta i popijemo po sok uz put. Dok je vozio Škot je snimio Jovu kako sjedi na rubu pločnika. Zaustavio je auto i kroz spušteni prozor viknuo.
"Jovo tebe tražimo, da li ti treba hladnjak?"
Jovo je poskočio iz svog sanjarenja i prišao autu.
"Joj Škot to bi bilo super, imao bih gdje spremiti ribu sa Dunava."
Jovo je nedostatak mesa u prehrani naknađivao loveći sitne ribice na Dunavu. Zvali smo ih "Bjelice" i "Kederi". Bilo ih je jednostavno loviti trebalo je samo umijesiti vrlo malo kruha u čvrstu kuglu istu nataći na vrh štapa, a ovaj zabosti u vodu tako da kugla od kruha bude oko 20 cm ispod površine. Kederi bi se brzo okupili oko kruha privučeni mirisom ali bi im kugla bila pretvrda da je jedu. Zato su svaku udicu sa ješkom koju bi bacio pored kugle kruha napadali u jatima. Jovo bi ih znao naloviti po kilo dvije. Reš pečene su bile ukusne i jele se sa kostima. Jovo je pogledao hladnjak u prtljažniku i upitao."
"Radi li?"
Škot je klimnuo glavom.
"Radi ali prije uporabe pozovi Zubara da ti ga pregleda, dugo je ležao ma tavanu." Potom je otvorio zadnja vrata i mahnuo mu. "Upadaj."
Jovo je kasnije oduševljeno pričao kako mu je Mile Zubar rekao da je hladnjak u odličnom stanju i da se takve stvari više ne rade. Mi smo onih dvjesto dinara popili kod Benny-ja i nismo više mislili na to. Nisam želio oduzeti Jovi nešto od jedinog piva koje je imao ali nešto u njegovom pogledu mi je govorilo da bih ga jako povrijedio ako bih odbio. Klimnuh glavom i sjedoh na onaj kamen pored ručnika i sapuna. Jova je nestao u drvarniku sa dva vrlo mala prozora i zidovima obraslim mahovinom. Minutu kasnije se vratio sa hladnom "Nikšićkom" jednom normalnom čašom i staklenkom od senfa. Meni je natočio u čašu sebi u onu staklenku od senfa.
"Znaš Đoni, to sam ti mislio uvijek reći. vi ste super dečki. Uvijek me saslušate i ne dopuštate da se drugi iživljavaju na meni tako se malo tko ponaša. Samo je Zubar isti, sjećaš se kako je nalupao one što su mi skinuli gaće?"
Nasmijao se iskreno. Sjetih se neka dva kretena koje smo zvali "Dupe i Šupak". Fora im je bila da uhvate sitnog Jovu i skinu mu hlače i gaće te ih umotaju u kuglu. Potom bi se dobacivali sa istim dok je jadni Jovo samo u košulji trčao od jednog do drugog i vrištao "Vrati mi, vrati mi". Jednom je naišao Zubar sa posla kad su izvodili isti šou. Zastao je i pogledao predstavu potom im vrlo ozbiljnim glasom rekao.
"Žurim doma na ručak ali imam vremena za par zahvata."
Nazočni pričaju da je trajalo tridesetak sekundi i tri zuba. Stari Zubar je još uvijek bio u dobroj formi. Potom je pomogao Jovi da se obuče uzeo svoju električarsku torbu i otišao doma kao da se ništa nije dogodilo. Jova ustade sa stolice i držeći onu staklenku u ruci blago me udari po ramenu.
"Djoni, a ti i Strela ste razbili Kuglu kada mi je oteo novac."
To sam već zaboravio. Kugla je bio sitni džepar ali je trenirao boks u "pero lakoj". Povremeno bi sjedio na gajbi od pive ispred trgovine i pio "bombice", odnosno male boce od jedan deci konjaka. Snimio je Jovu da izlazi iz trgovine i uz ono malo stvari u vrećici ima i bocu crnog vina. Svi su znali da se Jova časti crnim vinom samo kada podigne onu crkavicu od mirovine na socijalnom. Kugli je to bio znak. Pogledao je uz i niz ulicu, bila je pusta, ustao je prišao Jovi i zavukao mu udarac šakom u trbuh. Dok je Jova još ležao na zemlji izvukao mu je ofucani novčanik iz hlača i bocu vina iz vrećice, okrenuo se i lagano potračao. Znao je da Jovi nitko neće lako vjerovati. Jova je tvrdio da su mu slamnati šešir dok je pecao na Dunavu oteli vanzemaljci, a da je ispod Savskog mosta vidio morskog psa. Bez svjedoka nema šanse da ga optuži. Dok je vadio Jovi novčanik iza ugla ulice smo naišli Strela i ja. Nije nas vidio. Stali smo iza velike murve, a on je trčao u našem pravcu sa bocom Jovinog vina u ruci. Trebalo nam je par udaraca. Potom mu je Strela "uručio" još dva udarca nogom i poruku da ne dolazi više u naš kraj. Polako smo prišli Jovi, koji se jedva digao na noge. Strela mu je dobacio novčanik, a ja sam mu pružio bocu sa vinom. Zamjetio sam da su mu ionako stare hlače bile poderane na koljenu od pada nakon udarca. Samo je rekao "Hvala" još nije imao daha. Mi smo produljili kao da se ništa nije dogodilo. Djelovali smo sebi jako veliki kao iz filmova. Jova me gledao otvorenih očiju i vesela pogleda.
"Znaš Đoni i vi uvijek popijete piće sa mnom. Kada me neki zajebavaju ja kažem da pijem sa vama, a poznato je da "Piksiji" ne piju sa svakim. I skoro uvijek mi donesete neki poklon kada idete po robu u Mađarsku ili Rumunjsku."
Strela se prezivao Pijuk. Prije nego je dobio nadimak Strela svi su ga zvali Piksi. Mi smo bili "Piksijeva ekipa". Kasnije je netko to skratio na Piksiji. Istina je da nismo pili sa svakim. Što se tiče poklona za Jovu malo sam se osjećao jadno. Uvijek bi kupili nekoliko najjeftinijih salama u Mađarskoj ili Rumunjskoj, "da pokrijemo robu" kako bi djelovalo da "nosimo iz nužde". Carinici bi obično pogledali samo ono na vrhu, a ostalo "prepipali" rukama, da se uvjere da je samo hrana. Ispod su bile kvalitetne salame i sirevi za prodaju. Jednu od tih salama koja se nije mogla prodati bi obično dali Jovi. Preostalih par komada su nam bile "za Škotovog psa i naše mačke". Bile su jeftinije od hrane za pse u našim trgovinama. Grickala me savjest. Nama je to bila fora. Imamo salamu i za Jovu. Jebi ga, zabilježih si da slijedeći put rezerviram kvalitetnu salamu za Jovu. Razmišljao sam kako je oklijevao da ode dok mu se nisam obratio i kako je gledao onu bocu od pive sa namjerom da je upotrebi u tuči na mojoj strani. Čaša mi je bila prazna. Mahnuh Jovi da mi ne dosipa ostatak pive. Polako sam ustao i pružio mu ruku.
"Sretno Đoni, gdje spavate u Hamburgu, imate nekoga?"
"Bez brige idemo kod Goge iz ulice znaš je."
Polako je prišao drugoj strani auta i otkopčao hlače.
...
Škot je obavio posao temeljito i pedantno posbenu pažnju posvećujući kvaki na vratima i staklu. Bit će zanimljivo kada Čerkez, Pacov i Marko završe "razgovor" sa njima, a oni jedva dočekaju ući u auto. Proći će još dosta vremena dok miris iz auta nestane. Uvijek malo klizne pored stakla u vrata. Znao sam da je Marku vrlo bitno da se Psina "ohladi do daske" od ideje ponovnog dolaska u ovaj kraj. Jednostavno bio je alergičan na siledžije koje mu pokušavaju "lupiti" bilo koji reket. A i mogao si je to priuštiti. Čerkez je bio predsjednik "Zadruge Redara", dečki su pružali uslugu održavanja reda u diskotekama, kavanama, na Rock koncertima i slično. Bili su malo skuplji od ostalih, neki su radili samo vikendom ali su ih svi tražili. Bili su pouzdani i korektni, a uz to držali su se skupa i imali "dežurnu ekipu za ispomoć". Bilo je više od trideset članova zadruge i nisi lako mogao dobiti status člana. Milkani su ih poštivali do one granice koju im je ponos odredio. Jednostavno Čerkez je bio osinjak. Psina je napravio samo jednu pogrešku, nije se detaljno raspitao o Marku, da je netko bi mu već rekao za Čerkeza.
Polako smo zajahali motore. Pogledao sam Škota. Onako sa onim malim ruksakom iz kojeg je virio vrh čelične šipke sličio mi je pomalo na samuraja sa katanom na leđima. Jednog od onih "specifikusa" iz Kobajašijevih filmova. Oni od Kurosave bili su mi previše klasični. Iz kafića se nije čulo ništa. Osjetio sam zadovoljstvo što je Škot došao. Ipak smo prava ekipa još od moje osme godine. Nije oklijevao niti sekunde, to je bilo jasno.
Startali smo motore i zaputili se u "naš privatni prostor" kod Škota u podrumu. Petnaest minuta kasnije pili smo "Gromovaču" uz zvuke "Dire Straits-a" album "Brothers in Arms". Čekali smo Strelu i opuštali se. Strela je došao "nabrijan". Škot mu je preko telefona u par riječi objasnio situaciju, a objasnio mu je i da je pokušao javiti ali da nije imao vremena čekati dok Strelini roditelji otkriju u kom dijelu kuće ili dvorišta im je sin. Zajebano je bilo što je Strela iskoristio malo trave koju je to jutro na rastanku dobio od Tileta pa je bio na krovu sjedeći na rubu tavanskog prozora i promatrajući zbunjene roditelje kako nešto traže po garaži i podrumu. Sada je bio živčan i što se tako ponio, pa je prebacivao Škotu što nije "sačekao još par minuta" obrazlažući da bi "nas trojica lijepo rasturili ta dva govanca i bez Čerkeza". Grickala ga je savjest. Škot je pokušao biti razložan uz put mu gurajući čašu u ruku. Nije baš pomoglo. Ustao sam polako sa starog kauča i prišao Streli. Prebacio sam mu ruku preko ramena.
"Strela cijenim jako da si htio pomoći ali prihvati da je Škot postupio ispravno. Pokušao te je dobiti nije išlo, a znao je da je svaka minuta bitna pa je reagirao brzo."
Strela je konačno uzeo onu čašu od Škota sjeo na kauč i istrusio je "na eks". Zapalio je cigaretu i odmahnuo je glavom.
"U pravu ste obojica i žao mi je što sam pizdio. Jednostavno mi je žao što sam iznevjerio."
Škot ga lagano šutnu nogom u potkoljenicu.
"Strela ti nikada nisi iznevjerio. Nikada. Kada smo već na tome i na ovom planu za Hamburg sjeti se onoga jutra kada smo otpratili Gogu. Ti si ostao na ulazu sam. Čuvao si odtstupnicu za nas."
Škot je klimnuo glavom i podigao čašu. Strela je isto iz sijedećeg položaja podigao čašu. Sve tri čaše su se spojile, potom smo ispili. Nitko nije rekao ništa, nije niti trebalo. Ja sam se osjećao mali dijelić usrano budući da im nikada do kraja nisam objasnio to jutro sa Gogom. Jednostavno to je bila stvar koju im nisam mogao reći, a oni nikada nisu niti inzistirali na nekom detaljnom obrazloženju. Jednostavno sam ih pozvao te noći prije osam godina i oni su bili tu. Puno puta prije i nakon toga su bili sa mnom kada je trebalo. Danas su ponovno bili sa mnom, do kraja. Škot je spustio čašu na policu pored gramofona i dohvatio cigarete. Kada je ugasio šibicu pogledao je Strelu.
"Dogovor je sutra ujutro, pet sati. Marko nam bude dao večeras kartu Austrije i Njemačke, ostalo već znaš dogovorili smo jutros. Jedno spavanje kod tvoje prijateljice u studentskom domu u Zagrebu, a slijedeća gdje stignemo. Krenemo iz Zagreba oko pet ujutro i kamo stignemo, nadam se negdje iza Minhena."
Strela je klimnu glavom.
"Pustio sam Olgi poruku jutros. Zvala me nakon toga. Nema frke mjesta za spavanje u domu ima. Kraj je ispitnog roka i svi bježe doma, a na ulazu ništa posebno ne kontroliraju dok je mir."
Nasuo sam si još jednu i sjeo na kauč. Zapalio sam cigaretu držeći čašu među koljenima i povukao dubok dim. Potom sam uzeo čašu u ruku i otpio.
"Dečki ja idem po špiritno kuhalo, a i sada mi palo na pamet da bih trebao obići i Jovu pjesnika, ako ga nađem. Ipak je imao muda i postupio na kraju pametno."
Škot odmahnu rukom.
"Lud ne znači i glup, neki nazovi normalni su gori od njega."
Klimnuh glavom.
Sat kasnije sam bio u dvorištu stare ruševne kuće. Iza kuće su bila dva poljska wc-a, a u samoj kući nekoliko vlažnih soba je bilo preuređeno u nužni terenski smještaj za radnike "Građevine Zemun". Jova je od socijalnog i lokalne mjesne zajednice dobio stambeni prostor u vidu "posebnog zidanog objekta " u dvorištu. U biti to je bio niski zidani drvarnik sa zemljanim podom. Kada je po nalazima liječnika bilo jasno da Jova "nije čist" društvena zajednica ga nije mogla pustiti tek tako. Kako je bio neuračunljiv samo po pitanju "odgovornog obavljanja radnih dužnosti", a jedini napadi koje je imao su bili oni da glasno recitira svoje pjesme nije trebao ići u "ludaru". Dodjelili su mu minimalnu invalidsku mirovinu kao sredstva za život i drvarnik u dvorištu kao smještaj. Kasnije je ekipa privremenih stanara kuće iz "Građevine Zemun" malo uredila taj drvarnik. Postavili su pod od slomljenih kamenih ploča za pločnike i uredili zidove materijalom ukradenim iz firme. Prije žbukanja Mile Zubar mu je besplatno uveo struju spajajući se preko one kuće, a uz blagoslov mjesne zajednice koja je i odredila neki minimum potrošnje koji mu plaća. Mile Zubar je bio električar ali je u mladim danima u obračunu klanova u predgrađu "jednim udarcem izbijao par zuba iz vilice". Tako je ostao "Mile Zubar".
Polako sam krenuo iza kuće gdje je bio Jovin preuređeni drvarnik. Sunce je više nego ugodno grijalo. Jaknu sam prebacio preko ramena držeći je jednom rukom, u drugoj sam nosio plastičnu vrećicu. Zaobišao sam slavinu u dvorištu, a koja je bila jedina tekuća voda za kuću i drvarnik. Ignorirao sam blagi miris vanjskih wc-a i prišao iza kuće. Drvarnik je bio niska građevina ali Jovi to nije smetalo budući da je i sam bio nizak. Ispred drvarnika je stara murva pružala svoje grane. Ispod murve na stolici u hladu Jova je sjedio i nešto pisao na onom papiru iz mesnice naslonjenom na komad daske. Stolica je svojim izgledom jasno davala do znanja da je najbolje dane provela u nekoj firmi, a završila u smeću, odakle je Jova sigurno i pokupio i popravio. Ispred Jove na suncu je počivalo korito puno vode. Imao je stari električni štednjak na kome su samo dvije ploče radile to mu je sredio Zubar. Nije ga koristio za grijanje vode za kupanje. Sjetih se da mu mjesna zajednica plaća samo minimalnu potrošnju struje, a ona mirovina je bila jedva dostatna za kruh i nešto povrća. Jova je pazio na potrošnju struje i koristio "solarnu energiju" za vodu za kupanje. Zamjetih na kamenu uz korito sapun i ručnik. Dok sam prilazio viknuh.
"Hei Jovo."
Trgnuo se i poskočio sa stolice. Kada me prepoznao široko se nasmješio.
"Heeeij Djoni. Bio sam kod Marka kasnije. Častio me pivom i rekao da si u redu, a Čerkez je rekao da se više ne plašim da one budale više nikada neće doći." Popravio je socijalne naočale na nosu. "Dao mi je i pivo za kasnije." Prišao mi je radosnog pogleda. "Drago mi da si tu i da te one budale nisu razbile."
Potapšah ga po ramenu.
"Hvala ti što si javio Škotu."
Slegao je ramenima.
"Pa Đoni ti i tvoja ekipa ste mi prijatelji, rekao si da idem ali sam skužio što si mislio trebala ti je ekipa čim prije da riješiš one pedere." Klimnuo je glavom. "Ma ja mislim da bi ih ti i sam razbio, gledao sam ja tebe već ranije u slično. Ali imao broj samo Škota" Jova je ponekad imao problema sa izražavanjem pogotovu kada se uzbudi. Bilo mi je drago što je javio Škotu ali mi je isto bilo drago i što je imao samo njegov broj u protivnom bi vjerojatno svi moji poznanici bili "pod alarmom". Pružih mu onu vrećicu.
"Jovo sutra vozimo za Hamburg, a ovo mi je ostalo u hladnjaku pa da ne propadne dok se vratim."
Zbunjeno je uzeo vrećicu i pogledao unutrašnjost. Osmijehnuo se široko.
"I ti voliš Tirolsku i Zdenka sir kao i ja." Potom je malo odmahnuo glavom. "Ali zašto ne uzmeš ove mesne nareske trebat će ti uz put, a i "Navipovo crno" možeš popiti."
Znao sam da Jova voli vino ali svi bi ga obično častili pivom niti ne pitajući ga što pije. Odmahnuh glavom.
"Nosimo samo nekoliko limenki gotovih jela da imamo "nešto toplo" na cesti. Salamu i razne mesne nareske želimo probati uz put tamo gdje se nađemo. A od jutros ne pijem, narednih dana puno vozimo"
Nasmijao se.
"Joj Đoni to je super, putovati i kušati iz svakog dijela svijeta ponešto." Nadao sam se da neće dobiti pjesnički napadaj i krenuti sa svojom pjesmom u čast toga.
Pljesnuh ga po ramenu i nasmješih se.
"Jovo žurim samo sam ti želio zahvaliti. Ostaj mi sretno."
Uhvatio me za rukav. Imao je nešto pseće u pogledu. Onaj pogled psa lutalice kojega svi šutaju, a onda naleti na nekoka tko ga samo malo pomazi i potapše po glavi.
"Stani Đoni, moramo popiti malo pive za tvoj sretan put. Imam onu od Marka u hladnjaku. Sjećaš se da mi je Škot poklonio hladnjak. Hvala mu."
Sjetih se da smo prastari hladnjak, veličine pola današnjeg, pokupili sa Škotovog tavana i po nalogu njegovog starog utovarili u Ladu Karavan. Dobili smo dvijesto dinara da platimo trošak odlagališta i popijemo po sok uz put. Dok je vozio Škot je snimio Jovu kako sjedi na rubu pločnika. Zaustavio je auto i kroz spušteni prozor viknuo.
"Jovo tebe tražimo, da li ti treba hladnjak?"
Jovo je poskočio iz svog sanjarenja i prišao autu.
"Joj Škot to bi bilo super, imao bih gdje spremiti ribu sa Dunava."
Jovo je nedostatak mesa u prehrani naknađivao loveći sitne ribice na Dunavu. Zvali smo ih "Bjelice" i "Kederi". Bilo ih je jednostavno loviti trebalo je samo umijesiti vrlo malo kruha u čvrstu kuglu istu nataći na vrh štapa, a ovaj zabosti u vodu tako da kugla od kruha bude oko 20 cm ispod površine. Kederi bi se brzo okupili oko kruha privučeni mirisom ali bi im kugla bila pretvrda da je jedu. Zato su svaku udicu sa ješkom koju bi bacio pored kugle kruha napadali u jatima. Jovo bi ih znao naloviti po kilo dvije. Reš pečene su bile ukusne i jele se sa kostima. Jovo je pogledao hladnjak u prtljažniku i upitao."
"Radi li?"
Škot je klimnuo glavom.
"Radi ali prije uporabe pozovi Zubara da ti ga pregleda, dugo je ležao ma tavanu." Potom je otvorio zadnja vrata i mahnuo mu. "Upadaj."
Jovo je kasnije oduševljeno pričao kako mu je Mile Zubar rekao da je hladnjak u odličnom stanju i da se takve stvari više ne rade. Mi smo onih dvjesto dinara popili kod Benny-ja i nismo više mislili na to. Nisam želio oduzeti Jovi nešto od jedinog piva koje je imao ali nešto u njegovom pogledu mi je govorilo da bih ga jako povrijedio ako bih odbio. Klimnuh glavom i sjedoh na onaj kamen pored ručnika i sapuna. Jova je nestao u drvarniku sa dva vrlo mala prozora i zidovima obraslim mahovinom. Minutu kasnije se vratio sa hladnom "Nikšićkom" jednom normalnom čašom i staklenkom od senfa. Meni je natočio u čašu sebi u onu staklenku od senfa.
"Znaš Đoni, to sam ti mislio uvijek reći. vi ste super dečki. Uvijek me saslušate i ne dopuštate da se drugi iživljavaju na meni tako se malo tko ponaša. Samo je Zubar isti, sjećaš se kako je nalupao one što su mi skinuli gaće?"
Nasmijao se iskreno. Sjetih se neka dva kretena koje smo zvali "Dupe i Šupak". Fora im je bila da uhvate sitnog Jovu i skinu mu hlače i gaće te ih umotaju u kuglu. Potom bi se dobacivali sa istim dok je jadni Jovo samo u košulji trčao od jednog do drugog i vrištao "Vrati mi, vrati mi". Jednom je naišao Zubar sa posla kad su izvodili isti šou. Zastao je i pogledao predstavu potom im vrlo ozbiljnim glasom rekao.
"Žurim doma na ručak ali imam vremena za par zahvata."
Nazočni pričaju da je trajalo tridesetak sekundi i tri zuba. Stari Zubar je još uvijek bio u dobroj formi. Potom je pomogao Jovi da se obuče uzeo svoju električarsku torbu i otišao doma kao da se ništa nije dogodilo. Jova ustade sa stolice i držeći onu staklenku u ruci blago me udari po ramenu.
"Djoni, a ti i Strela ste razbili Kuglu kada mi je oteo novac."
To sam već zaboravio. Kugla je bio sitni džepar ali je trenirao boks u "pero lakoj". Povremeno bi sjedio na gajbi od pive ispred trgovine i pio "bombice", odnosno male boce od jedan deci konjaka. Snimio je Jovu da izlazi iz trgovine i uz ono malo stvari u vrećici ima i bocu crnog vina. Svi su znali da se Jova časti crnim vinom samo kada podigne onu crkavicu od mirovine na socijalnom. Kugli je to bio znak. Pogledao je uz i niz ulicu, bila je pusta, ustao je prišao Jovi i zavukao mu udarac šakom u trbuh. Dok je Jova još ležao na zemlji izvukao mu je ofucani novčanik iz hlača i bocu vina iz vrećice, okrenuo se i lagano potračao. Znao je da Jovi nitko neće lako vjerovati. Jova je tvrdio da su mu slamnati šešir dok je pecao na Dunavu oteli vanzemaljci, a da je ispod Savskog mosta vidio morskog psa. Bez svjedoka nema šanse da ga optuži. Dok je vadio Jovi novčanik iza ugla ulice smo naišli Strela i ja. Nije nas vidio. Stali smo iza velike murve, a on je trčao u našem pravcu sa bocom Jovinog vina u ruci. Trebalo nam je par udaraca. Potom mu je Strela "uručio" još dva udarca nogom i poruku da ne dolazi više u naš kraj. Polako smo prišli Jovi, koji se jedva digao na noge. Strela mu je dobacio novčanik, a ja sam mu pružio bocu sa vinom. Zamjetio sam da su mu ionako stare hlače bile poderane na koljenu od pada nakon udarca. Samo je rekao "Hvala" još nije imao daha. Mi smo produljili kao da se ništa nije dogodilo. Djelovali smo sebi jako veliki kao iz filmova. Jova me gledao otvorenih očiju i vesela pogleda.
"Znaš Đoni i vi uvijek popijete piće sa mnom. Kada me neki zajebavaju ja kažem da pijem sa vama, a poznato je da "Piksiji" ne piju sa svakim. I skoro uvijek mi donesete neki poklon kada idete po robu u Mađarsku ili Rumunjsku."
Strela se prezivao Pijuk. Prije nego je dobio nadimak Strela svi su ga zvali Piksi. Mi smo bili "Piksijeva ekipa". Kasnije je netko to skratio na Piksiji. Istina je da nismo pili sa svakim. Što se tiče poklona za Jovu malo sam se osjećao jadno. Uvijek bi kupili nekoliko najjeftinijih salama u Mađarskoj ili Rumunjskoj, "da pokrijemo robu" kako bi djelovalo da "nosimo iz nužde". Carinici bi obično pogledali samo ono na vrhu, a ostalo "prepipali" rukama, da se uvjere da je samo hrana. Ispod su bile kvalitetne salame i sirevi za prodaju. Jednu od tih salama koja se nije mogla prodati bi obično dali Jovi. Preostalih par komada su nam bile "za Škotovog psa i naše mačke". Bile su jeftinije od hrane za pse u našim trgovinama. Grickala me savjest. Nama je to bila fora. Imamo salamu i za Jovu. Jebi ga, zabilježih si da slijedeći put rezerviram kvalitetnu salamu za Jovu. Razmišljao sam kako je oklijevao da ode dok mu se nisam obratio i kako je gledao onu bocu od pive sa namjerom da je upotrebi u tuči na mojoj strani. Čaša mi je bila prazna. Mahnuh Jovi da mi ne dosipa ostatak pive. Polako sam ustao i pružio mu ruku.
"Sretno Đoni, gdje spavate u Hamburgu, imate nekoga?"
"Bez brige idemo kod Goge iz ulice znaš je."
Djoni_
Member
Zadržao je moju ruku u svojoj potom je poklopio drugom.
"Znaš Đoni ja ne mislim da je ona kurva kako svi pričaju. Meni je uvijek djelovala pristojno iako ne baš sretna." Pustio je moju ruku.
"Čuvaj se Jovo i ne plivaj daleko na Dunavu." Nsmješih mu se.
Polako sam došao do motora. Jovin komentar je bio točan i iskren ali je bio i okidač. Zajaho sam i zbunjeno navukao kacigu. Petljao sam po prekidaču. U glavi mi je polako raslo sjećanje na tu noć i to jutro.
Goga
Nakon dva tjedna ili nešto više, kada više nije imala niti jednu plavicu Goga je ponovno krenula u školu. Ovaj put nije nosila traperice i majice ili minicu i najlonke, nosila je dulju tamno plavu haljinu i pamučne duge čarape. Umjesto tenisica nosila je cipele sa skoro ravnom petom one koje bi prije pristajale nekoj babi iz "Mjesne zajednice" tijekom obavljanja "društveno korisnog posla". Putovala je autobusom. Onaj T-12 "Kolibri" obojen u crno je nestao iz njenog života.
Meni su godine prolazile brzo. To su bile te godine oko petnaest. Gogu sam samo zamjećivao povremeno. Ponekad bih razmijenio pokoju riječ sa njom dok je stajala na prozoru i promatrala ulicu ali pazili smo i ona i ja da nas slučajno ne vidi netko tko bi to mogao prenijeti njenom starom. Gogin tata je bio "ugledan u svakom pogledu" i "čovjek sa reputacijom u samoupravnom socijalizmu". Sve u svemu ona je djelovala uplašeno što kontaktira i sa "mulcem" od 15 godina, a ja nisam želio probleme sa svojima ako se Gogin Stanko slučajno "požali" na mene "da mu "uznemiravam kćerku". Uvijek je bila onako "pristojno" odjevena u dugu ravnu haljinu, pamučne duge čarape i bapske cipele sa skoro ravnim petama. Imala je dva takva seta, crni i plavi. Znam da sam se gledajući je samo pitao da li nosi pamučne hulahopke ili ima mamin steznik sa žabicama i obične duge pamučne čarape. Djelovala je skroz skromno i bapski. Završila je srednju kemijsku na relaciji kuća – škola – kuća. Bez izlazaka, a čak i bez prijateljica. Malograđanska sredina je brzo osudila. "To je ona kurva koja je još maloljetna pobjegla sa onom barabom." Gogin tata "uzorni građanin" je samo pogoršavao sve komentarima tipa "Kćerka mi skoro pa kurva kao što joj i mater naginjala prije. Dovest ću ja nju u red kao i staru što sam doveo." Gogina majka mi je prije sličila na sve samo ne na kurvu. Uvijek je bila tiha i kada bi otišla kod neke od svoje tri prijateljice na kavu više je slušala nego što je pričala. Dalje se o njoj nije znalo ništa. Skoro ni sa kim nije imala kontakte. U crkvi sam je vidio samo par puta. Išla je krišom od muža.
Gogu je čim je maturirala tata zaposlio u Galenici. Život joj se nije puno promjenio. Razlika je bilo što je sada relacija bila kuća – posao – kuća. Galenika nije bila daleko. Pola sata hoda. Išla je pješice. I dalje je pratila reputacija kurve. Šef na poslu joj je bio dugogodišnji prijatelj njenog oca.
...
"Znaš Đoni ja ne mislim da je ona kurva kako svi pričaju. Meni je uvijek djelovala pristojno iako ne baš sretna." Pustio je moju ruku.
"Čuvaj se Jovo i ne plivaj daleko na Dunavu." Nsmješih mu se.
Polako sam došao do motora. Jovin komentar je bio točan i iskren ali je bio i okidač. Zajaho sam i zbunjeno navukao kacigu. Petljao sam po prekidaču. U glavi mi je polako raslo sjećanje na tu noć i to jutro.
Goga
Nakon dva tjedna ili nešto više, kada više nije imala niti jednu plavicu Goga je ponovno krenula u školu. Ovaj put nije nosila traperice i majice ili minicu i najlonke, nosila je dulju tamno plavu haljinu i pamučne duge čarape. Umjesto tenisica nosila je cipele sa skoro ravnom petom one koje bi prije pristajale nekoj babi iz "Mjesne zajednice" tijekom obavljanja "društveno korisnog posla". Putovala je autobusom. Onaj T-12 "Kolibri" obojen u crno je nestao iz njenog života.
Meni su godine prolazile brzo. To su bile te godine oko petnaest. Gogu sam samo zamjećivao povremeno. Ponekad bih razmijenio pokoju riječ sa njom dok je stajala na prozoru i promatrala ulicu ali pazili smo i ona i ja da nas slučajno ne vidi netko tko bi to mogao prenijeti njenom starom. Gogin tata je bio "ugledan u svakom pogledu" i "čovjek sa reputacijom u samoupravnom socijalizmu". Sve u svemu ona je djelovala uplašeno što kontaktira i sa "mulcem" od 15 godina, a ja nisam želio probleme sa svojima ako se Gogin Stanko slučajno "požali" na mene "da mu "uznemiravam kćerku". Uvijek je bila onako "pristojno" odjevena u dugu ravnu haljinu, pamučne duge čarape i bapske cipele sa skoro ravnim petama. Imala je dva takva seta, crni i plavi. Znam da sam se gledajući je samo pitao da li nosi pamučne hulahopke ili ima mamin steznik sa žabicama i obične duge pamučne čarape. Djelovala je skroz skromno i bapski. Završila je srednju kemijsku na relaciji kuća – škola – kuća. Bez izlazaka, a čak i bez prijateljica. Malograđanska sredina je brzo osudila. "To je ona kurva koja je još maloljetna pobjegla sa onom barabom." Gogin tata "uzorni građanin" je samo pogoršavao sve komentarima tipa "Kćerka mi skoro pa kurva kao što joj i mater naginjala prije. Dovest ću ja nju u red kao i staru što sam doveo." Gogina majka mi je prije sličila na sve samo ne na kurvu. Uvijek je bila tiha i kada bi otišla kod neke od svoje tri prijateljice na kavu više je slušala nego što je pričala. Dalje se o njoj nije znalo ništa. Skoro ni sa kim nije imala kontakte. U crkvi sam je vidio samo par puta. Išla je krišom od muža.
Gogu je čim je maturirala tata zaposlio u Galenici. Život joj se nije puno promjenio. Razlika je bilo što je sada relacija bila kuća – posao – kuća. Galenika nije bila daleko. Pola sata hoda. Išla je pješice. I dalje je pratila reputacija kurve. Šef na poslu joj je bio dugogodišnji prijatelj njenog oca.
...
Djoni_
Member
Goga
Šef na poslu joj je bio dugogodišnji prijatelj njenog oca.
...
Dobio sam svoj "Pony Expres".
Škot je kupio neki rabljeni tomos T-12 "Kolibri" i skinuo mu štitnike protiv kiše te zavario nožice. Volan je je preuredio Željko Fleka. Sličio je na karikaturu od čopera. Nama je izgledao super.
Strela je imao problema. Njegova mama se užasavala da joj sin vozi motor. Bilo je to preopasno za njenog jedinca. Nije dopuštala kupovinu. Strela je radio cijelo ljeto u skladištu na slaganju sanduka i pakiranju robe preko omladinske zadruge. Pred kraj ljeta dovezao je stari tomos automatic sa velikim rezervoarom i ponosno ga parkirao ispred omladinskog doma. Motor je bio u lošem stanju. Tako smo imali praktičnu zabavu narednih par mjeseci pod nazivom "srediti Strelin krš". Savjetima, a ponekad i praktično pomagao nam je Željko Fleka, tada već stručni automehaničar.
Omladinski dom je već tada u dijelu zabave vodio Marko Dileja. Odnosno još je bio Dileja, kasnije kada je otvorio kafić polako se taj nastavak izgubio, ostao je samo Marko.
Marko je već tada pored stolova za stolni tenis zaljepio par postera Benny Hilla. Tako smo omladinski počeli zvati "Kod Benija".
Kasna jesen je bila topla, a mi smo to koristili za điranje skuterima. Tada sam prvi put zamjetio da još netko priča sa Gogom. Prolazili smo ulicom i Goga je bila na prozoru, to su joj izgleda bili jedini izlasci. Ispod prozora je stajala Bosa i nešto pričala uz osmjeh. Kratko sam joj svirnuo. Na zvuk sirene sa skutera je podigla glavu i mahnula mi. Bosa je pogledala za nama.
Kada smo se smjestili za stol u omladinskom Beniju i dohvatili ona tri "Jupi" gazirana soka Strela nije izdržao.
"Koji kurac sada onaj lezbos priča sa Gogom? Ako joj stari čuje da priča sa tom lezbačom tek onda će najebati."
Škot ga je prijekorno pogledao. On je jednostavno po prirodi bio džentlmen i nije mu ležao Strelin komentar.
"Jebi ga Strela Bosa nije loša osoba samo nije imala sreće, a nema neke potvrde da je lezba."
Strela je otpio malo Jupija i pogledao pažljivije cijeli prostor. Kada se uvjerio da Insekt i Vojislav nisu tu izvukao je cigaretu i zapalio je. Insekt je bio "mamin sin" miran i poslušan i sa sedamnaest godina. Da je vidio Strelu da puši odmah bi to prijavio mami, a ova Strelinim roditeljima. Od Strele je već jedan put dobio batine radi cinkanja ali je to samo napravilo veću frku. Problem smo riješili tako da smo ga stavili "na led" za druženje.
Strela nije dalje komentirao, uživao je u cigareti. Nisam se slagao sa njegovim mišljenjem ali nije mi se niti raspravljalo sa njim. Slijedeća tema su bile cure iz kvarta, sve drugo je palo u zaborav.
Slijedećeg dana sam vozio polako prema kući. Put me je vodio kroz Goginu ulicu. Bilo je kasno poslije podne i očekivao sam je možda na prozoru. Kada sam skrenuo u ulicu zamjetio sam da je prozor prazan. Bio sam u sporoj vožnji budući da sam želio živcirati svoju bivšu curu koja je stanovala ulicu prije. Dok sam prolazio pored nje mahnuo sam joj. Kao odgovor pokazala mi je srednji prst i nasmiješena se naslonila na ulazna vrata. Znao sam da će slušati zvuk motora nadajući se da ću popizditi i dodati gas. Iznenada se pojavila Goga na prozoru. Kada se uvjerila da je ulica pusta mahnula mi je više puta. Spustio sam gas na minimum i kada sam prišao kući isključio motor. Parkirao sam skuter i prišao prozoru.
"Bambi molim te odnesi danas ovu poruku Bosi."
Gurala je presavijeni komad papira prema meni. Primih ga u ruku.
"Izvini ne smijem više tata je doma."
Nestala je sa prozora. Ostao sam zbunjen ali sam se brzo pokupio. Nisam joj želio raditi probleme.
Dok sam vozio prema Bosi mozgao sam o ovome. Bosa je boravila par ulica dalje kod bake kao i uvijek kada na kratko dođe iz Njemačke u Jugu. Poruka je bila samo dvostruko presavijeni komadić papira zaljepljen sa malo selotejpa. Mogao sam lako pažljivo ukloniti selotejp pročitati je pa vratiti selotejp na mjesto. Nije mi se dalo raditi tako nešto.
Pozvonio sam na ulaznim vratima. Otvorila mi je Bosa. Bila je iznenađena. Pružih papir prema njoj.
"Ovo ti šalje Goga. Zamolila me da ti dostavim."
Bosa uhvati papir sa dva prsta i gurnu ga u džep kućne haljine. Nasmiješila mi se.
"Bambi ti si izrastao u pravog dečka. Ajde uđi molim te samo kratko na piće."
Malo sam dvojio ali mi nije dala izbor. Odmakla se od vrata i zapovjedno pokazala palcem ka unutrašnjosti. Ušao sam i sačekao da zatvori vrata. Polako je krenula ispred mene niz dugi hodnik. I kuća njene bake je bila u starinskom stilu. Dugi hodnik sa prozorima prema dvorištu na jednoj strani i ulaznim vratima u sobe na drugoj. Polako sam išao iza nje slušao zvuk drvenih potpetica i promatrao tu zamamnu zadnjicu kako se njiše u ritmu koraka ispred mene. Pomislih da stvarno ima dobro dupe, šteta što je hroma. Ušli smo u sobu na kraju hodnika. Po relativnom neredu i gomili razbacanih ženskih sitnica bilo je jasno da je to njena soba. Pokazala mi je na jednu od starinskih fotelja i počekala da sjednem.
"Bambi što piješ? Hoćeš kolu ili hladno pivo? Ako već voliš nešto žešće imam odličan Čivas iz Njemačke?"
Dvojio sam, želio sam popiti kolu ali nisam želio ispasti pičkica pred njom.
"Može malo Čivasa."
Izašla je kroz vrata i odkloparala prema kuhinji. Dok je izlazila primjetio sam da su drvena platforma i potpetica na njenoj lijevoj papuči više od onih na desnoj. Tako je pokušavala kompezirati kraću nogu.
Vratila se i položila poslužavnik sa dvije čaše viskija i jednom čašom kole na stol ispred mene. Uzela je čašu viskija i sjela na krevet preko puta mene. Skužila je moju neodlučnost. Prekrižila je noge, kućna haljina se rastvorila malo više. Zamjetih da nosi najlonke, neke sa točkicama i romboidima. Imala je i dobre noge. Zazveckala je ledom u čaši.
"Živjeli Bambi."
"Živjeli."
Otpio sam kratak gutljaj. Nije mi pasao okus viskija. Polako spustih čašu na stol. Nisam želio odmah posegnuti za kolom. Bosa je izvadila iz džepa cigarete i zapalila. Potom me pogledala i ponudila mi kutiju. Znao sam zapaliti tu i tamo poneku cigaretu. Ove su bile neke mentol, skužio sam po kutiji. Polako uzeh cigaretu i počekah da mi zapali elektroničkim upaljačem.
"Bambi hvala ti što si mi donio poruku. Još više što je nisi čitao. Pravi si dečko."
Otpila je gutljaj.
"Goga je u zajebanoj situaciji i ja ću joj malo pomoći možda. Ali neka sve to ostane između nas."
Pričali smo još oko pola sata. Uglavnom me ispitivala o događajima u kraju i o mom životu. Potom sam se pokupio. Ispratila me do vrata. Na rastanku me brzo poljubila u obraz. To joj je bilo teže izvesti, već sam bio dosta viši od nje. Nasmijala se i zatvorila vrata.
Te sam večeri drkao na Bosu, samo u mojoj mašti je imala jednake noge, lijepi ten i agresivniji seksualni nastup prema meni.
Bosa je skoro desetak godina starija od mene. Jedno vrijeme je radila kao tekstilni tehničar u tvornici ženskog rublja. Imala je veće grudi "oblik kruške" uzani struk i dobru zadnjicu. Imala je lijepo lice i punije usne ali su isto kvarili ožiljci od prištića. Ožiljke je pokušavala pokriti talkom i šminkom. Jedna noga joj je bila kraća i to je bio definitivni minus. Nakon više neuspješnih veza prije sedam godina se pokupila i otišla za Njemačku. Tada se to još moglo bez posebnih jamstava. Našla je posao u nekoj tvornici rublja i dolazila jedanput godišnje u "stari kraj". Ostajala je samo par dana. Jedino što je od odlaska u Njemačku više nitko nije vidio sa nekim dečkom.
Često je dolazila sa nekim njemicama, navodno prijateljicama. Znale su se šetati "pod ruku" ali ništa više. Krenula je priča da je Bosa "promijenila obalu" odnosno sa dečki se prebacila na cure. Takve priče kada jednom krenu uvijek ostanu u igri.
Narednih dva tjedna sam prenio još par poruka i vidio više razgovora na prozoru. Meni se činilo da povezujem stvari. Gogin bivši dečko Dejan je prije više od godinu dana otišao za Njemačku. Sigurno joj se nije mogao javljati telefonom sa njenom situacijom u kući. Znao sam da joj nije mogao ni pisati. Bosa je vjerojatno kurir.
Nije mi bilo bitno, pomalo mi je bilo zanimljivo ono piće sa Bosom nakon što bih joj uručio poruku. Pričala je o mnogim stvarima u Njemačkoj, a uz to i o prijateljicama. Ja sam pijuckao čivas i kolu pušio njene mentolke i gledao u njene noge, uvijek u nekim seksi najlonkama i grudi u velikom dekolteu. Bilo mi je ugodno. Par puta sam je nazvao telefonom i navratio bez poruke. Bila je jako ljubazna, razgovor je trajao duže uz piće su bile i grickalice. Ja nisam poduzimao ništa. Ona se samo smiješila svjesna da je seksualni objekt za mene. Mislim da joj je to pasalo. Jednom prigodom me je upitala:
"Bambi jesi već bio sa ženom? Mislim znam da si imao cure ali jesi ikada išao do kraja?"
Imao sam sedamnaest godina. Još prije godinu dana sam "skinu mrak" kako smo to nazivali. I zadnja veza mi je bila više seksualna. Otpio sam gutljaj i klimnuo glavom. Prebacila se na drugu temu. Više to nije pominjala.
Nakon dva tjedna zazvonio je telefon u mojoj kući. Mama se javila i pozvala me iz sobe.
"Hajde opet neka od onih tvojih."
Nisam imao predstavu koja. Bio sam trenutno sam i ništa izgledno nije bilo na vidiku. Preuzeo sam slušalicu.
"Halo Bambi ne smetam ti?"
Prepoznao sam Bosin glas.
"Ne čitam neku knjigu."
"Koju knjigu?"
"Lovac u žitu od Salingera."
"To je dobra knjiga. Slušaj sutra idem za Njemačku ako imaš malo vremena navrati kasnije, molim te."
"Doći ću."
Spustio sam slušalicu.
Oko šest sati navečer bio sam kod Bose. Krenulo je sa uobičajenim pićem i odmah je prešla na stvar.
"Bambi ja se ne mogu dopisivati sa Gogom. Ona meni može slati pisma ali njen stari otvara sve što ona dobije, a pogotovu bi ako je iz Njemačke. Mogu li pisma za nju slati na tvoju adresu, a ti joj proslijedi?"
Nije mi bila frka dobivao sam pisma tu i tamo. U mojoj kući nitko nije otvarao tuđa pisma. Pogledao sam je upitno.
"Može ali mi samo reci jesu to tvoja pisma ili joj Dejan piše?"
Djelovala je malo zbunjeno. Potom se nasmiješila.
"Da li bi ti smetalo da joj piše Dejan?"
"Ne ni najmanje."
"Onda čemu pitanje?"
Prebacila je nogu preko noge. Nosila je neke crne čipkane čarape. Dobro su joj ocrtavale listove i koljena.
"Te čarape su ti jako seksi."
Nasmiješila se potom ustala. Otišla je do ormara i donijela dvije kutije. Na slikama na kutijama su bile scene seksa.
"Ovo sam donijela za nekog prijatelja. Porno filmovi. Do danas nije došao po to, pa mislim da bi tebi i tvojoj ekipi možda dobro došlo."
Zbunjeno sam uzeo kutije sa filmovima. To je to ja sam za nju samo klinac drkadžija.
"Slobodno neka ide na moju adresu, dostaviću Gogi svako pismo ne otvoreno."
Digao sam se i krenuo prema vratima sobe.
"Čekaj."
Okrenuo sam se. Prilazila mi je polako.
"Za sada samo ovo."
Uhvatila me sa obije ruke oko vrata i privukla nadolje. Ljubila me dosta dugo. Više je ona meni gurala jezik u usta nego ja njoj. Potom me polako odgurnula malo od sebe. Bio sam još ošamućen od poljupca. Okrenula se i zbacila one papuče sa nogu. Potom je posegnula ispod kućne haljine i skinula hulahopke. Polako ih je složila u paketić i prišla mi. Pružila je paketić prema meni.
"Ako ih iduće godine doneseš kada se vidimo, biće i mnogo više od ovoga. Sutra putujem, sada idi molim te."
Klimnuo sam glavom i krenuo prema vratima. Otpratila me je do izlaznih vrata onako bosa i poljubila još jedan put. Ovaj put je bilo kratko. Potom je izvadila maramicu i uz osmjeh obrisala ruž sa moga lica.
"Bambi ako je na pismu tvoje ime malo podvučeno tada pišem tebi i to pismo slobodno otvaraj."
Vrata su se zatvorila. Zbunjeno sam otišao do skutera sa čarapama u jednoj ruci i filmovima u drugoj. Izvadio sam gumeni natezač iz torbice na skuteru i pažljivo pričvrstio kutije sa filmovima na prtljažnik. Škotov stari ima kino projektor, a onaj prostor u podrumu smo upravo uređivali. Čarape sam stavio u džep od jakne. Zajahao sam skuter počeo sa pedalama i startao ga. Dodao sam gas, slušao je dobro.
Te noći nisam spavao. Ujutro sam sjeo na skuter i krenuo u školu. Put me nije vodio tim pravcem ali sam prošao pored kuće Bosine bake. Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
..............................................................................
Šef na poslu joj je bio dugogodišnji prijatelj njenog oca.
...
Dobio sam svoj "Pony Expres".
Škot je kupio neki rabljeni tomos T-12 "Kolibri" i skinuo mu štitnike protiv kiše te zavario nožice. Volan je je preuredio Željko Fleka. Sličio je na karikaturu od čopera. Nama je izgledao super.
Strela je imao problema. Njegova mama se užasavala da joj sin vozi motor. Bilo je to preopasno za njenog jedinca. Nije dopuštala kupovinu. Strela je radio cijelo ljeto u skladištu na slaganju sanduka i pakiranju robe preko omladinske zadruge. Pred kraj ljeta dovezao je stari tomos automatic sa velikim rezervoarom i ponosno ga parkirao ispred omladinskog doma. Motor je bio u lošem stanju. Tako smo imali praktičnu zabavu narednih par mjeseci pod nazivom "srediti Strelin krš". Savjetima, a ponekad i praktično pomagao nam je Željko Fleka, tada već stručni automehaničar.
Omladinski dom je već tada u dijelu zabave vodio Marko Dileja. Odnosno još je bio Dileja, kasnije kada je otvorio kafić polako se taj nastavak izgubio, ostao je samo Marko.
Marko je već tada pored stolova za stolni tenis zaljepio par postera Benny Hilla. Tako smo omladinski počeli zvati "Kod Benija".
Kasna jesen je bila topla, a mi smo to koristili za điranje skuterima. Tada sam prvi put zamjetio da još netko priča sa Gogom. Prolazili smo ulicom i Goga je bila na prozoru, to su joj izgleda bili jedini izlasci. Ispod prozora je stajala Bosa i nešto pričala uz osmjeh. Kratko sam joj svirnuo. Na zvuk sirene sa skutera je podigla glavu i mahnula mi. Bosa je pogledala za nama.
Kada smo se smjestili za stol u omladinskom Beniju i dohvatili ona tri "Jupi" gazirana soka Strela nije izdržao.
"Koji kurac sada onaj lezbos priča sa Gogom? Ako joj stari čuje da priča sa tom lezbačom tek onda će najebati."
Škot ga je prijekorno pogledao. On je jednostavno po prirodi bio džentlmen i nije mu ležao Strelin komentar.
"Jebi ga Strela Bosa nije loša osoba samo nije imala sreće, a nema neke potvrde da je lezba."
Strela je otpio malo Jupija i pogledao pažljivije cijeli prostor. Kada se uvjerio da Insekt i Vojislav nisu tu izvukao je cigaretu i zapalio je. Insekt je bio "mamin sin" miran i poslušan i sa sedamnaest godina. Da je vidio Strelu da puši odmah bi to prijavio mami, a ova Strelinim roditeljima. Od Strele je već jedan put dobio batine radi cinkanja ali je to samo napravilo veću frku. Problem smo riješili tako da smo ga stavili "na led" za druženje.
Strela nije dalje komentirao, uživao je u cigareti. Nisam se slagao sa njegovim mišljenjem ali nije mi se niti raspravljalo sa njim. Slijedeća tema su bile cure iz kvarta, sve drugo je palo u zaborav.
Slijedećeg dana sam vozio polako prema kući. Put me je vodio kroz Goginu ulicu. Bilo je kasno poslije podne i očekivao sam je možda na prozoru. Kada sam skrenuo u ulicu zamjetio sam da je prozor prazan. Bio sam u sporoj vožnji budući da sam želio živcirati svoju bivšu curu koja je stanovala ulicu prije. Dok sam prolazio pored nje mahnuo sam joj. Kao odgovor pokazala mi je srednji prst i nasmiješena se naslonila na ulazna vrata. Znao sam da će slušati zvuk motora nadajući se da ću popizditi i dodati gas. Iznenada se pojavila Goga na prozoru. Kada se uvjerila da je ulica pusta mahnula mi je više puta. Spustio sam gas na minimum i kada sam prišao kući isključio motor. Parkirao sam skuter i prišao prozoru.
"Bambi molim te odnesi danas ovu poruku Bosi."
Gurala je presavijeni komad papira prema meni. Primih ga u ruku.
"Izvini ne smijem više tata je doma."
Nestala je sa prozora. Ostao sam zbunjen ali sam se brzo pokupio. Nisam joj želio raditi probleme.
Dok sam vozio prema Bosi mozgao sam o ovome. Bosa je boravila par ulica dalje kod bake kao i uvijek kada na kratko dođe iz Njemačke u Jugu. Poruka je bila samo dvostruko presavijeni komadić papira zaljepljen sa malo selotejpa. Mogao sam lako pažljivo ukloniti selotejp pročitati je pa vratiti selotejp na mjesto. Nije mi se dalo raditi tako nešto.
Pozvonio sam na ulaznim vratima. Otvorila mi je Bosa. Bila je iznenađena. Pružih papir prema njoj.
"Ovo ti šalje Goga. Zamolila me da ti dostavim."
Bosa uhvati papir sa dva prsta i gurnu ga u džep kućne haljine. Nasmiješila mi se.
"Bambi ti si izrastao u pravog dečka. Ajde uđi molim te samo kratko na piće."
Malo sam dvojio ali mi nije dala izbor. Odmakla se od vrata i zapovjedno pokazala palcem ka unutrašnjosti. Ušao sam i sačekao da zatvori vrata. Polako je krenula ispred mene niz dugi hodnik. I kuća njene bake je bila u starinskom stilu. Dugi hodnik sa prozorima prema dvorištu na jednoj strani i ulaznim vratima u sobe na drugoj. Polako sam išao iza nje slušao zvuk drvenih potpetica i promatrao tu zamamnu zadnjicu kako se njiše u ritmu koraka ispred mene. Pomislih da stvarno ima dobro dupe, šteta što je hroma. Ušli smo u sobu na kraju hodnika. Po relativnom neredu i gomili razbacanih ženskih sitnica bilo je jasno da je to njena soba. Pokazala mi je na jednu od starinskih fotelja i počekala da sjednem.
"Bambi što piješ? Hoćeš kolu ili hladno pivo? Ako već voliš nešto žešće imam odličan Čivas iz Njemačke?"
Dvojio sam, želio sam popiti kolu ali nisam želio ispasti pičkica pred njom.
"Može malo Čivasa."
Izašla je kroz vrata i odkloparala prema kuhinji. Dok je izlazila primjetio sam da su drvena platforma i potpetica na njenoj lijevoj papuči više od onih na desnoj. Tako je pokušavala kompezirati kraću nogu.
Vratila se i položila poslužavnik sa dvije čaše viskija i jednom čašom kole na stol ispred mene. Uzela je čašu viskija i sjela na krevet preko puta mene. Skužila je moju neodlučnost. Prekrižila je noge, kućna haljina se rastvorila malo više. Zamjetih da nosi najlonke, neke sa točkicama i romboidima. Imala je i dobre noge. Zazveckala je ledom u čaši.
"Živjeli Bambi."
"Živjeli."
Otpio sam kratak gutljaj. Nije mi pasao okus viskija. Polako spustih čašu na stol. Nisam želio odmah posegnuti za kolom. Bosa je izvadila iz džepa cigarete i zapalila. Potom me pogledala i ponudila mi kutiju. Znao sam zapaliti tu i tamo poneku cigaretu. Ove su bile neke mentol, skužio sam po kutiji. Polako uzeh cigaretu i počekah da mi zapali elektroničkim upaljačem.
"Bambi hvala ti što si mi donio poruku. Još više što je nisi čitao. Pravi si dečko."
Otpila je gutljaj.
"Goga je u zajebanoj situaciji i ja ću joj malo pomoći možda. Ali neka sve to ostane između nas."
Pričali smo još oko pola sata. Uglavnom me ispitivala o događajima u kraju i o mom životu. Potom sam se pokupio. Ispratila me do vrata. Na rastanku me brzo poljubila u obraz. To joj je bilo teže izvesti, već sam bio dosta viši od nje. Nasmijala se i zatvorila vrata.
Te sam večeri drkao na Bosu, samo u mojoj mašti je imala jednake noge, lijepi ten i agresivniji seksualni nastup prema meni.
Bosa je skoro desetak godina starija od mene. Jedno vrijeme je radila kao tekstilni tehničar u tvornici ženskog rublja. Imala je veće grudi "oblik kruške" uzani struk i dobru zadnjicu. Imala je lijepo lice i punije usne ali su isto kvarili ožiljci od prištića. Ožiljke je pokušavala pokriti talkom i šminkom. Jedna noga joj je bila kraća i to je bio definitivni minus. Nakon više neuspješnih veza prije sedam godina se pokupila i otišla za Njemačku. Tada se to još moglo bez posebnih jamstava. Našla je posao u nekoj tvornici rublja i dolazila jedanput godišnje u "stari kraj". Ostajala je samo par dana. Jedino što je od odlaska u Njemačku više nitko nije vidio sa nekim dečkom.
Često je dolazila sa nekim njemicama, navodno prijateljicama. Znale su se šetati "pod ruku" ali ništa više. Krenula je priča da je Bosa "promijenila obalu" odnosno sa dečki se prebacila na cure. Takve priče kada jednom krenu uvijek ostanu u igri.
Narednih dva tjedna sam prenio još par poruka i vidio više razgovora na prozoru. Meni se činilo da povezujem stvari. Gogin bivši dečko Dejan je prije više od godinu dana otišao za Njemačku. Sigurno joj se nije mogao javljati telefonom sa njenom situacijom u kući. Znao sam da joj nije mogao ni pisati. Bosa je vjerojatno kurir.
Nije mi bilo bitno, pomalo mi je bilo zanimljivo ono piće sa Bosom nakon što bih joj uručio poruku. Pričala je o mnogim stvarima u Njemačkoj, a uz to i o prijateljicama. Ja sam pijuckao čivas i kolu pušio njene mentolke i gledao u njene noge, uvijek u nekim seksi najlonkama i grudi u velikom dekolteu. Bilo mi je ugodno. Par puta sam je nazvao telefonom i navratio bez poruke. Bila je jako ljubazna, razgovor je trajao duže uz piće su bile i grickalice. Ja nisam poduzimao ništa. Ona se samo smiješila svjesna da je seksualni objekt za mene. Mislim da joj je to pasalo. Jednom prigodom me je upitala:
"Bambi jesi već bio sa ženom? Mislim znam da si imao cure ali jesi ikada išao do kraja?"
Imao sam sedamnaest godina. Još prije godinu dana sam "skinu mrak" kako smo to nazivali. I zadnja veza mi je bila više seksualna. Otpio sam gutljaj i klimnuo glavom. Prebacila se na drugu temu. Više to nije pominjala.
Nakon dva tjedna zazvonio je telefon u mojoj kući. Mama se javila i pozvala me iz sobe.
"Hajde opet neka od onih tvojih."
Nisam imao predstavu koja. Bio sam trenutno sam i ništa izgledno nije bilo na vidiku. Preuzeo sam slušalicu.
"Halo Bambi ne smetam ti?"
Prepoznao sam Bosin glas.
"Ne čitam neku knjigu."
"Koju knjigu?"
"Lovac u žitu od Salingera."
"To je dobra knjiga. Slušaj sutra idem za Njemačku ako imaš malo vremena navrati kasnije, molim te."
"Doći ću."
Spustio sam slušalicu.
Oko šest sati navečer bio sam kod Bose. Krenulo je sa uobičajenim pićem i odmah je prešla na stvar.
"Bambi ja se ne mogu dopisivati sa Gogom. Ona meni može slati pisma ali njen stari otvara sve što ona dobije, a pogotovu bi ako je iz Njemačke. Mogu li pisma za nju slati na tvoju adresu, a ti joj proslijedi?"
Nije mi bila frka dobivao sam pisma tu i tamo. U mojoj kući nitko nije otvarao tuđa pisma. Pogledao sam je upitno.
"Može ali mi samo reci jesu to tvoja pisma ili joj Dejan piše?"
Djelovala je malo zbunjeno. Potom se nasmiješila.
"Da li bi ti smetalo da joj piše Dejan?"
"Ne ni najmanje."
"Onda čemu pitanje?"
Prebacila je nogu preko noge. Nosila je neke crne čipkane čarape. Dobro su joj ocrtavale listove i koljena.
"Te čarape su ti jako seksi."
Nasmiješila se potom ustala. Otišla je do ormara i donijela dvije kutije. Na slikama na kutijama su bile scene seksa.
"Ovo sam donijela za nekog prijatelja. Porno filmovi. Do danas nije došao po to, pa mislim da bi tebi i tvojoj ekipi možda dobro došlo."
Zbunjeno sam uzeo kutije sa filmovima. To je to ja sam za nju samo klinac drkadžija.
"Slobodno neka ide na moju adresu, dostaviću Gogi svako pismo ne otvoreno."
Digao sam se i krenuo prema vratima sobe.
"Čekaj."
Okrenuo sam se. Prilazila mi je polako.
"Za sada samo ovo."
Uhvatila me sa obije ruke oko vrata i privukla nadolje. Ljubila me dosta dugo. Više je ona meni gurala jezik u usta nego ja njoj. Potom me polako odgurnula malo od sebe. Bio sam još ošamućen od poljupca. Okrenula se i zbacila one papuče sa nogu. Potom je posegnula ispod kućne haljine i skinula hulahopke. Polako ih je složila u paketić i prišla mi. Pružila je paketić prema meni.
"Ako ih iduće godine doneseš kada se vidimo, biće i mnogo više od ovoga. Sutra putujem, sada idi molim te."
Klimnuo sam glavom i krenuo prema vratima. Otpratila me je do izlaznih vrata onako bosa i poljubila još jedan put. Ovaj put je bilo kratko. Potom je izvadila maramicu i uz osmjeh obrisala ruž sa moga lica.
"Bambi ako je na pismu tvoje ime malo podvučeno tada pišem tebi i to pismo slobodno otvaraj."
Vrata su se zatvorila. Zbunjeno sam otišao do skutera sa čarapama u jednoj ruci i filmovima u drugoj. Izvadio sam gumeni natezač iz torbice na skuteru i pažljivo pričvrstio kutije sa filmovima na prtljažnik. Škotov stari ima kino projektor, a onaj prostor u podrumu smo upravo uređivali. Čarape sam stavio u džep od jakne. Zajahao sam skuter počeo sa pedalama i startao ga. Dodao sam gas, slušao je dobro.
Te noći nisam spavao. Ujutro sam sjeo na skuter i krenuo u školu. Put me nije vodio tim pravcem ali sam prošao pored kuće Bosine bake. Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
..............................................................................
Djoni_
Member
Goga
Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
..............................................................................
Pravac Hamburg
Navrato sam do Anđela i pokupio špiritno kuhalo. Isto sam mu posudio prije mjesec dana radi nekog kampiranja i ribičije. Vratio mi ga je i dodao plastičnu bocu od pola litra špirita.
"Ovo nam je ostalo. Kuhalo je super."
"Znam."
Pogledao me. Djelovao sam malo nervozno to je bilo jasno.
"Putna groznica a? Hoćeš moje dvije posude od aluminja super lake su?"
Okrenuo se i zagnjurio u stari ormar u kojem je držao svoje ribičko blago. Izvukao je jednu posudu sa poklopcem i gumenom trakom preko nje. Skinuo je traku i odigao pklopac.
"Poklopac je tava, a montažna ručka za obije posude je unutra. Kuhalo stane u posudu."
Odmjerih posude u ruci, stvarno su bile izrazito lake.
"Uzimam, vratim ti čim dođemo."
Klimnuo je glavom i pružio ruku.
"Sretno Đoni."
"Hvala."
Pola sata kasnije sam ušao u poštu. Čekao me je telefonski poziv koji sam morao obaviti. Zato sam bio nervozan. Prvu pokušaj poziva je bio neuspješan. Poslao sam telegram prije polaska za Rumunjsku. Mama je poslije izvjestila da je bio poziv od neke cure iz Njemačke. Poruka je bila "sve u redu samo se javi prije polaska". Sada sam trebao direktno razgovarati. Želudac mi je radio. Prišao sam kabinama "Međunarodni" i stao u red. U Zemunskoj pošti je bilo samo dvije kabine za međunarodne razgovore. Na jednoj je pisalo "POKVARENO", a u drugoj je bila neka žena od pedeset godina. Čuo sam vani kako vrišti.
"Rajko da doneseš djeci traperice "laviske", traže, a znaš koliko to ovdje košta."
Uslijedila je pauza u kojoj je vjerojatno slušala drugu stranu.
"Ne zanima me kada dolaziš pošalji po prijatelju! Da, smotana budalo, trebao bi imati ponekog prijatelja, a ti samo radiš i slažeš te marke, poslije za nas nemaš ni vremena ni maraka! Šalji sutra kako znaš!"
Zalupila je slušalicu i uputila se prema blagajni. Niska i nabijena, gegala je kao patka. Još jedan koji se usrećio pomislih.
Blagajnica mi mahnu da je razgovor naplaćen pa mogu unutra. Okrenuo sam broj. Prva tri signala je djelovalo da se nitko neće javiti. Želudac mi se malo stisnuo. Nismo pričali godinama.
"Ja bitte."
Gogin glas.
"Halo goga Đoni je."
Trenutak pauze potom oduševljeno.
"Bambi to si stvarno ti? Kada dolaziš?"
"Krećemo sutra, a dolazimo sva trojica kako sam ti napisao u telegramu. Ujedno sada me zovu samo Đoni pa teško reagiram kada me netko zove Bambi."
Smijeh sa druge strane.
"Znam Đoni ali Bosa i ja te još uvijek zovemo Bambi. Sorry to je malo jače u nama. Drago mi je da ću ponovno vidjeti moja tri viteza. Kada ste u Hamburgu?"
"Za tri do pet dana ovisi koliko budemo lutali okolo."
"Samo javi dan prije dolaska, to ti je par maraka u Njemačkoj, čekam vas na nekom od parkinga prije ulaska u Hamburg. Bosi je isto dragao da dolaziš, rekla je da joj obavezno javim kada budeš tu. Hajde sada da ne trošiš, kod vas je ovo skupo."
"Ciao Goga."
"Ciao Bam.. Đoni."
Nasmijala se i pustila slušalicu. Još sam malo stajao sa slušalicom u ruci potom se uputih prema blagajni.
Stvari sam spakirao za nešto više od pola sata. Onih par majica i gaća kao i rezervene traperice i tenisice su stale u okruglu putnu torbu. Istu sam imao namjeru staviti na prtljažnik. Vunenu dolčevitu sam položio preko jakne od umjetne kože. Kožne rukavice i duge gaće sam bacio preko dolčevite. Namjeravali smo krenuti sa svitanjem, a znao sam da je jutro dosta hladno na motoru. Tri luft madraca i šatorsko krilo sam stavio u okruglu JNA torbu sivo maslinaste boje. U istu sam ubacio i Streline tenisice. Strela je imao najslabiji motor pa smo ga radi dinamike vožnje nastojali maksimalno rasteretiti. Bacio sam gumene natezače preko torbi. Iz ormara sam izvukao "Serpico" kožne čizme u meksičkom stilu i položio ih pored jakne i gaća. Bio sam gotov, a nije mi se spavalo.
Možda je Strela za koju putnu u Benny-ju. Okrenuh telefon. Javila se Strelina mama. Da, bio je doma ali je otišao kod Škota u podrum. Zar ne spavamo svi tamo da bi sutra ujutro krenuli skupa čim prije? Smirih je objašnjenjem da je to točno ali da je dogovor bio da se oko deset nađemo kod Škota. Vjerojatno je Strela otišao ranije pa sada pričaju.
"E tko će vas znati djeco? Sretno i pamet u glavu."
"Hvala i vama želim dobro zdravlje dok se ne vratimo."
"Đoni pazi mi na sina. Doviđenja."
Spustila je slušalicu. Njoj je uvijek trebao netko da "pazi na sina". Strela nije bio doma i neće vjerojatno doći noćas. Čudno. Nadao sam se barem razgovoru preko telefona. Škot je provodio zadnju noć sa Ljiljom u motelu "Vojvodina" kod Stare Pazove. Ljilja je vjerojatno rekla svojima da ide na službeni put. Škot je rekao svojima da spava kod mene. Na kraju još samo jedan telefonski bi izazvao težak lom. Sa Strelom sam dogovorio da se nađemo sutra ujutro oko četiri na dežurnoj benzinskoj u Zemunu. Tankamo i idemo do motela po Škota. Odatle ravno na auto cestu Beograd Zagreb. Valjda će doći ujutro na benzinsku. Teško sam zaspao.
Jutro je bilo dosta svježe. Strela je došao na vrijeme. Nisam ga ništa pitao, sam će reći kada osjeti za shodno. Kako smo i očekivali na benzinskoj nije bilo mješavine. Nasuli smo regular iz prtljažnika izvadili ulje "Dvotaktol" i dosuli količinu od oka. Prvo smo dohvatili moj motor i dobro ga protresli lijevo desno. Bilo je još mračno. Strela je već platio benzu onom visokom mršavom radniku na benzinskoj. Onaj drugi niži nam je upravo prilazio.
"Jutro Đoni, jutro Strela."
Prepoznah Makedonca, bio je ok čovjek.
"Jutro Maki, kojim dobrom?"
Malo je slegao ramenima kao da želi reći "ni sam ne znam".
"Jučer navečer je ovdje navratio Aca Psina. Tankao je benzu, kada sam prišao da naplatim rekao je da ti poručim, ako tankaš ovdje, da će poravnati račune sa tobom. Ti si najviše kriv za ono kod Marka. Žao mi Đoni, samo te želim upozoriti da se čuvaš."
"Poruči mu, ako nije ljut kada te vidi, da mi može malo više nego popušiti. Ako je ljut šuti, u protivnom će udariti tebe da se isprazni."
Strela je istupio malo naprijed.
"Poruči mu i to kada se napuši Đonijevog da prelazi na moj, a Škot će ga u među razdoblju guziti da mu ne bude dosadno."
Udario je Makedonca po ramenu. Ovaj odmahnu glavom.
"Čini mi se da se Psina i ovaj put zajebao, kao i sa Markom i Čerkezom."
Mahnuo nam je rukom i polako se udaljio.
Stvari se brzo pročuju u predgrađu. Psina je morao naći nekog krivca za svoj debakl. Izgledalo mu je lakše da se javno kurči i obračunava sa mnom. Čerkeza nije smio niti pomisliti, a ne pomenuti. Vjerojatno je i ono zapišavanje imalo ulogu. Mislit ću o tome kada se vratim.
Polako smo krenuli sa benzinske. Minutu kasnije smo udarili po plinu.
Škot je čekao na parkingu. Već je svanulo. Dok smo ulazili na parking motela "Vojvodina" bacio je cigaretu i ugasio je petom. Nismo skidali kacige. Samo je navukao kacigu i provjerio šator pričvršćen na sjedalo. Krenuli smo odmah nakon toga. Petnaest minuta kasnije smo na auto cesti postigli maksimalnu brzinu grupe. Tempom od 90 – 100 km na sat ne bi nam puno trebalo do Zagreba. Onaj dio ceste u dobrom stanju smo brzo prošli, poslije je došao onaj lošiji. Pazili smo na rupe i aute koji su nas pretjecali. Već je uveliko bio dan i sunce je ugrijalo. Stali smo na benzinskoj da dotankamo i popijemo kavu. Sjeli smo na terasu nekog restorana odmah uz benzinsku. Pred nama su bile tri šalice kave i boca mineralne. Strela je iznenada počeo gledajući Škota.
"Škot moram ti nešto reći u svezi Ljilje i ... pa recimo indirektne povezanosti sa mnom."
Škot ga je pogledao glumio je zbrinutost.
"Što što što? Da je nisi možda noćas nategao pa ti nezgodno kako mi to reći?"
Počešao se po glavi.
"Nešto se dugo zadržavala u kupaoni, već tada mi je bilo sve sumnjivo."
Nasmijasmo se sva trojica. Škot je bio dobre volje. Dan je bio lijep i bili smo na cesti. Škot je uvijek bio dobre volje u tim uvjetima. Strela odmahnu rukom.
"Znaš Ljiljinu prijateljicu, onu Miru?"
"Onu oko koje se ti motaš već šest mjeseci? Nisam je jebao ako to pitaš, doduše imam to u planu ako ti ne požuriš i ako mi Ljilja dozvoli. Mislim da je zato i pokušala pomoći tebi da je skontaš, plaši se za mene."
Škot je bio stvarno u elementu. Strela je bio malo zbunjen. Izbacio je u jednom dahu.
"Noćas smo bili zajedno. Zakasnio si ti."
Potražio je kutiju sa duhanom i počeo motati cigaretu. Škot je izvadio jednu svoju Drinu bez filtera i zapalio je šibicom. Okrenuo se prema konobarici koja je upravo prolazila.
"Gospodična jednu pivu i tri čaše."
Debeljuškasta cura u minici je samo klimnula glavom i produžila ka šanku.
"Strela ovo moramo zaliti. Ali smo na cesti pa jedna piva na tri dijela. Obično "tko čeka gubi vrijeme" ali kod tebe je bilo "tko čeka dočeka", stvarno si sretni luđak."
Tapšao ga je po ramenu. Piva je stigla. Natočili smo i nazdravili.
"U zagrebu slijedi nastavak." Dodao sam.
Više se nismo bavili tom temom svima nam je bila poznata Strelina zaljubljenost u Miru. Ljilja je malo posredovala kod prijateljice, pazeći oprezno da ne ispadne da "gura na silu". Čim smo ispraznili mineralnu krenuli smo dalje. Kasno popodne bili smo pred studentskim domom u Zagrebu. Put je prošao bez problema izuzev razmjene psovki sa vozačima i pokojeg pokazivanja srednjeg prsta. Milicija nas je samo jedan put zaustavila čisto provjere radi.
Strelina prijateljica Olga nas je čekala na parkingu ispred doma. Pokazala nam je gdje je najsigurnije da pustimo motore. Pokupili smo stvari i motore vezali skupa tankim lancem, što je bila kakva takva zaštita da ne odlutaju malo na svoju ruku. Pet minuta kasnije sjedeli smo u društvenim prostorijama i trusili neku domaću Ličku rakiju koju su držali u nekoj torbi, a samo bocu od kole na stolu. Alkohol je u društvenim prostorijama službeno bio zabranjen. Olga nas je predstavila svojoj ekipi. Malo su zazirali od nas. Čuli su za priče o Ljubi Zemuncu i dečkima iz Zemuna, a mi smo bili u jaknama od umjetne kože i mirisali na benzin i cestu. Sa druge strane i mi smo slušali slične priče o dečkima iz Novog Zagreba i obračunima negdje oko Srednjaka i Knežije. Svaka strana je bila malo oprezna prema drugoj naročito u prvih petnaest minuta. Trebalo je pola sata da se led malo otopi. Poslije je išlo lako. Priča o glazbenim trendovima najnovijim filmovima, mogućnosti za posao nakon faksa. Kada su čuli da idemo za Hamburg krenula je lavina razgovora. Ubrzo smo dobili par ponuda da možemo prespavati kod roditelja koji su u Njemačkoj. Izgleda da je pola ekipe imalo roditelje na radu u Njemačkoj. Stvarno su bili super ekipa.
Olga nas je odvela na večeru u domu. Imala je dosta neiskorištenih bonova. Nije bilo ni čudo obzirom da je imala stvarno uzan struk. Bila je uredna i diskretno našminkana. Crna kosa i zelene oči. Vrlo zgodna sa simpatičnim licem u tim uzanim trapericama. Više mi nije bilo čudno što je Strela dopustio sebi da glumi instituciju "Paloma Frajera za jednokratnu uporabu". Mala bi bacila svakog tko voli žene na koljena. Strela je imao hladnokrvan pristup i curama. Ako je cura rekla "Znaš bilo je lijepo ovih tjedan dana ali najbolje da ostanemo prijatelji", Strela bi to prihvatio bez sujete. Gledajući Olgu nisam se ni čudio zašto. Stvari smo pustili kod ekipe. Nakon večere Olga se ispričala "da još mora učiti ali da će nam pokazati sobu, pa ako želimo možemo se vratiti do ekipe ionako kartaju do kasno u noć". Strela je bio u nekom svom filmu i nije čuo pola objašnjenja. Škot je kao i uvijek bio hladne glave.
"Hvala ali idemo sutra raaano ujutro čim izvučem ova dva međeda iz kreveta."
Olga se nasmiješila i povela nas do sobe. U prolazu smo pokupili stvari. Atmosfera je bila dobra. Čulo se puno smijeha. Jedna cura i dva dečka su nam pružili papiriće sa imenima i brojevima telefona u Njemačkoj. Kome da se obratimo za "ne daj bože". Pozdravili smo se na rastanku.
Čim smo se smjestili u sobi bacili smo se na umivanje i pranje iznad umivaonika. Nije nam se išlo do zajedničkih tuševa. Soba je bila dvokrevetna. Napuhali smo jedan luft madrac i izvadili vreće za spavanje. Legli smo i pet minuta kasnije ona dvojica su bili u svojim snovima. Ja nisam mogao spavati. Previše toga se vraćalo.
Goga
Godina je prošla brzo. Pokušali smo sa skijanjem te zime ali nije nam išlo nešto.
Ja sam otkrio gitaru i prvi hit Djoni Štulića "Balkan". Polako sam umjesto Bambi dobijao nadimak Đoni.
Strela je imao svoje prvo seksualno iskustvo odnosno "skinuo mrak".
Škot se uz Aikido počeo baviti i ronjenjem.
Skupljali smo lovu za bolje motore, "kada položimo". Ja sam uz to imao i prvu dužu vezu od šest mjeseci.
Bosa je poslala sedam pisama. Pet je bilo normalno adresirano na mene. Proslijedio sam ih Gogi bez otvaranja. Dva su imala podvučeno ime. Otvarao sam ih sa radoznalošću. U prvom mi je pisala kako je putovala i da sam stvarno sladak i pravi. Napisala je nešto o tome da ide na neku višu školu i pitala me da li smo "iskoristili filmove" koje mi je poklonila. Ispod pitanja je bio nacrtan širok osmjeh.
Filmove smo kod Škota u podrumu apsolvirali. Gledali smo ih više puta. U prvom su tri dečka zadovoljavali jednu curu na sve moguće načine. U drugom su dvije cure zadovoljavale jednog dečka i pomalo se zadovoljavale između sebe. To su bili klasični "super 8" filmovi bez tona. Pustili bi glazbu i gledali ih uz monoton šum kino projektora. Trajali su oko deset minuta svaki.
Položili smo za A kategoriju. Još je samo falilo "nešto jače među nogama".
U drugom pismu Bosa je opisivala kako je sa cimericom kupila stari stan na kredit te kako ga uređuju. Osjetila se ushićenost uređenjem stana i cimericom "koja je bila izuzetno spretna". Počeo sam pomalo razmišljati o onim pričama da je lezba. To mi trenutno nije bilo bitno u trenutnoj vezi seks je išao odlično.
Moja veza se uskoro okončala, a započela je druga sa starim MZ – 150. Došlo je ljeto.
Goga je i dalje gurala istu relaciju kuća – posao – kuća i izlasci "na prozor". Razgovarali smo na prozoru. Pitala me je koliko koštaju slike za osobnu i ono pasoš. Rekoh joj iznos. Preturala je po novčaniku i brojala sitno potom odmahnula glavom.
"Nama dovoljno."
Bilo mi je čudno.
"Zar ne primaš plaću u Galenici?"
Pogledala me učinilo mi se da su joj kutevi očiju vlažni.
"Bambi tata mi uzima sve, navodno štedi za mene, pušta mi samo minimum koliko mi treba."
Ostao sam šokiran. Po meni to je otišlo predaleko, dalje od toga nije moglo. Kasnije sam se uvijerio da može. Posegnuo sam u džep i izvadio dvije novčanice. Pružio sam joj kroz prozor.
"Vrati kada budeš mogla u životu."
Pokupila je novac i zagrcnula se. Mahnula mi je rukom i nestala sa prozora.
Ljeto je bilo toplo škola se završila i svi smo upisali neke faksove u "prvom roku". Škot je otišao na strojarstvo, Strela pod pritiskom roditelja na višu ekonomsku, sa planom da nakon toga završi višu građevinsku i ode u Australiju. Ja sam završio na ekonomskom.
Upravo sam radio na motru kada se začuo telefon. Ušao sam u hodnik bez žurbe, veza mi se raspala prije dva tjedna, sa dva prsta sam podigao slušalicu pazeći da je ne zaprljam.
Dublji malo promukao Bosin glas.
"Halo Bambi."
Bio sam iznenađen.
"Hei Bosa."
"Što radiš?"
"Popravljam motor."
Kao da prethodno pitanje nije bilo bitno.
"Želiš doći do mene večeras?"
"Mogu slobodan sam nemam ništa u planu." Nisam to rekao onako hladno kako sam želio.
"Imaš još one čarape?"
"Da."
"Ponesi ih."
"Možda da ih i obučem?"
Nasmijala se.
"To bi bilo fora ali pusti to sad na stranu."
"Ok, oko sedam sam kod tebe, isključi baku da mi ona ne otvori vrata."
"Ciao."
Spustila je slušalicu. Vratih se da dotegnem malo vijke na auspuhu, a koje sam upravo otpuštao sa namjerom da ih zamjenim novima. Izdržaće i ovako dan dva.
Istuširao sam se i navukao traperice i staru vojničku košulju. Iz ormara sam izvukao jeftinu imitaciju "Serpico" čizama. U džep košulje sam ubacio metalne "pilotske" naočale za sunce. Otvorio sam radni stol i sa dna ladice izvukao pažljivo složene Bosine čarape. Ubacio sam ih u drugi džep na košulji i navukao čizme. Krenuo sam ka motoru.
Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
..............................................................................
Pravac Hamburg
Navrato sam do Anđela i pokupio špiritno kuhalo. Isto sam mu posudio prije mjesec dana radi nekog kampiranja i ribičije. Vratio mi ga je i dodao plastičnu bocu od pola litra špirita.
"Ovo nam je ostalo. Kuhalo je super."
"Znam."
Pogledao me. Djelovao sam malo nervozno to je bilo jasno.
"Putna groznica a? Hoćeš moje dvije posude od aluminja super lake su?"
Okrenuo se i zagnjurio u stari ormar u kojem je držao svoje ribičko blago. Izvukao je jednu posudu sa poklopcem i gumenom trakom preko nje. Skinuo je traku i odigao pklopac.
"Poklopac je tava, a montažna ručka za obije posude je unutra. Kuhalo stane u posudu."
Odmjerih posude u ruci, stvarno su bile izrazito lake.
"Uzimam, vratim ti čim dođemo."
Klimnuo je glavom i pružio ruku.
"Sretno Đoni."
"Hvala."
Pola sata kasnije sam ušao u poštu. Čekao me je telefonski poziv koji sam morao obaviti. Zato sam bio nervozan. Prvu pokušaj poziva je bio neuspješan. Poslao sam telegram prije polaska za Rumunjsku. Mama je poslije izvjestila da je bio poziv od neke cure iz Njemačke. Poruka je bila "sve u redu samo se javi prije polaska". Sada sam trebao direktno razgovarati. Želudac mi je radio. Prišao sam kabinama "Međunarodni" i stao u red. U Zemunskoj pošti je bilo samo dvije kabine za međunarodne razgovore. Na jednoj je pisalo "POKVARENO", a u drugoj je bila neka žena od pedeset godina. Čuo sam vani kako vrišti.
"Rajko da doneseš djeci traperice "laviske", traže, a znaš koliko to ovdje košta."
Uslijedila je pauza u kojoj je vjerojatno slušala drugu stranu.
"Ne zanima me kada dolaziš pošalji po prijatelju! Da, smotana budalo, trebao bi imati ponekog prijatelja, a ti samo radiš i slažeš te marke, poslije za nas nemaš ni vremena ni maraka! Šalji sutra kako znaš!"
Zalupila je slušalicu i uputila se prema blagajni. Niska i nabijena, gegala je kao patka. Još jedan koji se usrećio pomislih.
Blagajnica mi mahnu da je razgovor naplaćen pa mogu unutra. Okrenuo sam broj. Prva tri signala je djelovalo da se nitko neće javiti. Želudac mi se malo stisnuo. Nismo pričali godinama.
"Ja bitte."
Gogin glas.
"Halo goga Đoni je."
Trenutak pauze potom oduševljeno.
"Bambi to si stvarno ti? Kada dolaziš?"
"Krećemo sutra, a dolazimo sva trojica kako sam ti napisao u telegramu. Ujedno sada me zovu samo Đoni pa teško reagiram kada me netko zove Bambi."
Smijeh sa druge strane.
"Znam Đoni ali Bosa i ja te još uvijek zovemo Bambi. Sorry to je malo jače u nama. Drago mi je da ću ponovno vidjeti moja tri viteza. Kada ste u Hamburgu?"
"Za tri do pet dana ovisi koliko budemo lutali okolo."
"Samo javi dan prije dolaska, to ti je par maraka u Njemačkoj, čekam vas na nekom od parkinga prije ulaska u Hamburg. Bosi je isto dragao da dolaziš, rekla je da joj obavezno javim kada budeš tu. Hajde sada da ne trošiš, kod vas je ovo skupo."
"Ciao Goga."
"Ciao Bam.. Đoni."
Nasmijala se i pustila slušalicu. Još sam malo stajao sa slušalicom u ruci potom se uputih prema blagajni.
Stvari sam spakirao za nešto više od pola sata. Onih par majica i gaća kao i rezervene traperice i tenisice su stale u okruglu putnu torbu. Istu sam imao namjeru staviti na prtljažnik. Vunenu dolčevitu sam položio preko jakne od umjetne kože. Kožne rukavice i duge gaće sam bacio preko dolčevite. Namjeravali smo krenuti sa svitanjem, a znao sam da je jutro dosta hladno na motoru. Tri luft madraca i šatorsko krilo sam stavio u okruglu JNA torbu sivo maslinaste boje. U istu sam ubacio i Streline tenisice. Strela je imao najslabiji motor pa smo ga radi dinamike vožnje nastojali maksimalno rasteretiti. Bacio sam gumene natezače preko torbi. Iz ormara sam izvukao "Serpico" kožne čizme u meksičkom stilu i položio ih pored jakne i gaća. Bio sam gotov, a nije mi se spavalo.
Možda je Strela za koju putnu u Benny-ju. Okrenuh telefon. Javila se Strelina mama. Da, bio je doma ali je otišao kod Škota u podrum. Zar ne spavamo svi tamo da bi sutra ujutro krenuli skupa čim prije? Smirih je objašnjenjem da je to točno ali da je dogovor bio da se oko deset nađemo kod Škota. Vjerojatno je Strela otišao ranije pa sada pričaju.
"E tko će vas znati djeco? Sretno i pamet u glavu."
"Hvala i vama želim dobro zdravlje dok se ne vratimo."
"Đoni pazi mi na sina. Doviđenja."
Spustila je slušalicu. Njoj je uvijek trebao netko da "pazi na sina". Strela nije bio doma i neće vjerojatno doći noćas. Čudno. Nadao sam se barem razgovoru preko telefona. Škot je provodio zadnju noć sa Ljiljom u motelu "Vojvodina" kod Stare Pazove. Ljilja je vjerojatno rekla svojima da ide na službeni put. Škot je rekao svojima da spava kod mene. Na kraju još samo jedan telefonski bi izazvao težak lom. Sa Strelom sam dogovorio da se nađemo sutra ujutro oko četiri na dežurnoj benzinskoj u Zemunu. Tankamo i idemo do motela po Škota. Odatle ravno na auto cestu Beograd Zagreb. Valjda će doći ujutro na benzinsku. Teško sam zaspao.
Jutro je bilo dosta svježe. Strela je došao na vrijeme. Nisam ga ništa pitao, sam će reći kada osjeti za shodno. Kako smo i očekivali na benzinskoj nije bilo mješavine. Nasuli smo regular iz prtljažnika izvadili ulje "Dvotaktol" i dosuli količinu od oka. Prvo smo dohvatili moj motor i dobro ga protresli lijevo desno. Bilo je još mračno. Strela je već platio benzu onom visokom mršavom radniku na benzinskoj. Onaj drugi niži nam je upravo prilazio.
"Jutro Đoni, jutro Strela."
Prepoznah Makedonca, bio je ok čovjek.
"Jutro Maki, kojim dobrom?"
Malo je slegao ramenima kao da želi reći "ni sam ne znam".
"Jučer navečer je ovdje navratio Aca Psina. Tankao je benzu, kada sam prišao da naplatim rekao je da ti poručim, ako tankaš ovdje, da će poravnati račune sa tobom. Ti si najviše kriv za ono kod Marka. Žao mi Đoni, samo te želim upozoriti da se čuvaš."
"Poruči mu, ako nije ljut kada te vidi, da mi može malo više nego popušiti. Ako je ljut šuti, u protivnom će udariti tebe da se isprazni."
Strela je istupio malo naprijed.
"Poruči mu i to kada se napuši Đonijevog da prelazi na moj, a Škot će ga u među razdoblju guziti da mu ne bude dosadno."
Udario je Makedonca po ramenu. Ovaj odmahnu glavom.
"Čini mi se da se Psina i ovaj put zajebao, kao i sa Markom i Čerkezom."
Mahnuo nam je rukom i polako se udaljio.
Stvari se brzo pročuju u predgrađu. Psina je morao naći nekog krivca za svoj debakl. Izgledalo mu je lakše da se javno kurči i obračunava sa mnom. Čerkeza nije smio niti pomisliti, a ne pomenuti. Vjerojatno je i ono zapišavanje imalo ulogu. Mislit ću o tome kada se vratim.
Polako smo krenuli sa benzinske. Minutu kasnije smo udarili po plinu.
Škot je čekao na parkingu. Već je svanulo. Dok smo ulazili na parking motela "Vojvodina" bacio je cigaretu i ugasio je petom. Nismo skidali kacige. Samo je navukao kacigu i provjerio šator pričvršćen na sjedalo. Krenuli smo odmah nakon toga. Petnaest minuta kasnije smo na auto cesti postigli maksimalnu brzinu grupe. Tempom od 90 – 100 km na sat ne bi nam puno trebalo do Zagreba. Onaj dio ceste u dobrom stanju smo brzo prošli, poslije je došao onaj lošiji. Pazili smo na rupe i aute koji su nas pretjecali. Već je uveliko bio dan i sunce je ugrijalo. Stali smo na benzinskoj da dotankamo i popijemo kavu. Sjeli smo na terasu nekog restorana odmah uz benzinsku. Pred nama su bile tri šalice kave i boca mineralne. Strela je iznenada počeo gledajući Škota.
"Škot moram ti nešto reći u svezi Ljilje i ... pa recimo indirektne povezanosti sa mnom."
Škot ga je pogledao glumio je zbrinutost.
"Što što što? Da je nisi možda noćas nategao pa ti nezgodno kako mi to reći?"
Počešao se po glavi.
"Nešto se dugo zadržavala u kupaoni, već tada mi je bilo sve sumnjivo."
Nasmijasmo se sva trojica. Škot je bio dobre volje. Dan je bio lijep i bili smo na cesti. Škot je uvijek bio dobre volje u tim uvjetima. Strela odmahnu rukom.
"Znaš Ljiljinu prijateljicu, onu Miru?"
"Onu oko koje se ti motaš već šest mjeseci? Nisam je jebao ako to pitaš, doduše imam to u planu ako ti ne požuriš i ako mi Ljilja dozvoli. Mislim da je zato i pokušala pomoći tebi da je skontaš, plaši se za mene."
Škot je bio stvarno u elementu. Strela je bio malo zbunjen. Izbacio je u jednom dahu.
"Noćas smo bili zajedno. Zakasnio si ti."
Potražio je kutiju sa duhanom i počeo motati cigaretu. Škot je izvadio jednu svoju Drinu bez filtera i zapalio je šibicom. Okrenuo se prema konobarici koja je upravo prolazila.
"Gospodična jednu pivu i tri čaše."
Debeljuškasta cura u minici je samo klimnula glavom i produžila ka šanku.
"Strela ovo moramo zaliti. Ali smo na cesti pa jedna piva na tri dijela. Obično "tko čeka gubi vrijeme" ali kod tebe je bilo "tko čeka dočeka", stvarno si sretni luđak."
Tapšao ga je po ramenu. Piva je stigla. Natočili smo i nazdravili.
"U zagrebu slijedi nastavak." Dodao sam.
Više se nismo bavili tom temom svima nam je bila poznata Strelina zaljubljenost u Miru. Ljilja je malo posredovala kod prijateljice, pazeći oprezno da ne ispadne da "gura na silu". Čim smo ispraznili mineralnu krenuli smo dalje. Kasno popodne bili smo pred studentskim domom u Zagrebu. Put je prošao bez problema izuzev razmjene psovki sa vozačima i pokojeg pokazivanja srednjeg prsta. Milicija nas je samo jedan put zaustavila čisto provjere radi.
Strelina prijateljica Olga nas je čekala na parkingu ispred doma. Pokazala nam je gdje je najsigurnije da pustimo motore. Pokupili smo stvari i motore vezali skupa tankim lancem, što je bila kakva takva zaštita da ne odlutaju malo na svoju ruku. Pet minuta kasnije sjedeli smo u društvenim prostorijama i trusili neku domaću Ličku rakiju koju su držali u nekoj torbi, a samo bocu od kole na stolu. Alkohol je u društvenim prostorijama službeno bio zabranjen. Olga nas je predstavila svojoj ekipi. Malo su zazirali od nas. Čuli su za priče o Ljubi Zemuncu i dečkima iz Zemuna, a mi smo bili u jaknama od umjetne kože i mirisali na benzin i cestu. Sa druge strane i mi smo slušali slične priče o dečkima iz Novog Zagreba i obračunima negdje oko Srednjaka i Knežije. Svaka strana je bila malo oprezna prema drugoj naročito u prvih petnaest minuta. Trebalo je pola sata da se led malo otopi. Poslije je išlo lako. Priča o glazbenim trendovima najnovijim filmovima, mogućnosti za posao nakon faksa. Kada su čuli da idemo za Hamburg krenula je lavina razgovora. Ubrzo smo dobili par ponuda da možemo prespavati kod roditelja koji su u Njemačkoj. Izgleda da je pola ekipe imalo roditelje na radu u Njemačkoj. Stvarno su bili super ekipa.
Olga nas je odvela na večeru u domu. Imala je dosta neiskorištenih bonova. Nije bilo ni čudo obzirom da je imala stvarno uzan struk. Bila je uredna i diskretno našminkana. Crna kosa i zelene oči. Vrlo zgodna sa simpatičnim licem u tim uzanim trapericama. Više mi nije bilo čudno što je Strela dopustio sebi da glumi instituciju "Paloma Frajera za jednokratnu uporabu". Mala bi bacila svakog tko voli žene na koljena. Strela je imao hladnokrvan pristup i curama. Ako je cura rekla "Znaš bilo je lijepo ovih tjedan dana ali najbolje da ostanemo prijatelji", Strela bi to prihvatio bez sujete. Gledajući Olgu nisam se ni čudio zašto. Stvari smo pustili kod ekipe. Nakon večere Olga se ispričala "da još mora učiti ali da će nam pokazati sobu, pa ako želimo možemo se vratiti do ekipe ionako kartaju do kasno u noć". Strela je bio u nekom svom filmu i nije čuo pola objašnjenja. Škot je kao i uvijek bio hladne glave.
"Hvala ali idemo sutra raaano ujutro čim izvučem ova dva međeda iz kreveta."
Olga se nasmiješila i povela nas do sobe. U prolazu smo pokupili stvari. Atmosfera je bila dobra. Čulo se puno smijeha. Jedna cura i dva dečka su nam pružili papiriće sa imenima i brojevima telefona u Njemačkoj. Kome da se obratimo za "ne daj bože". Pozdravili smo se na rastanku.
Čim smo se smjestili u sobi bacili smo se na umivanje i pranje iznad umivaonika. Nije nam se išlo do zajedničkih tuševa. Soba je bila dvokrevetna. Napuhali smo jedan luft madrac i izvadili vreće za spavanje. Legli smo i pet minuta kasnije ona dvojica su bili u svojim snovima. Ja nisam mogao spavati. Previše toga se vraćalo.
Goga
Godina je prošla brzo. Pokušali smo sa skijanjem te zime ali nije nam išlo nešto.
Ja sam otkrio gitaru i prvi hit Djoni Štulića "Balkan". Polako sam umjesto Bambi dobijao nadimak Đoni.
Strela je imao svoje prvo seksualno iskustvo odnosno "skinuo mrak".
Škot se uz Aikido počeo baviti i ronjenjem.
Skupljali smo lovu za bolje motore, "kada položimo". Ja sam uz to imao i prvu dužu vezu od šest mjeseci.
Bosa je poslala sedam pisama. Pet je bilo normalno adresirano na mene. Proslijedio sam ih Gogi bez otvaranja. Dva su imala podvučeno ime. Otvarao sam ih sa radoznalošću. U prvom mi je pisala kako je putovala i da sam stvarno sladak i pravi. Napisala je nešto o tome da ide na neku višu školu i pitala me da li smo "iskoristili filmove" koje mi je poklonila. Ispod pitanja je bio nacrtan širok osmjeh.
Filmove smo kod Škota u podrumu apsolvirali. Gledali smo ih više puta. U prvom su tri dečka zadovoljavali jednu curu na sve moguće načine. U drugom su dvije cure zadovoljavale jednog dečka i pomalo se zadovoljavale između sebe. To su bili klasični "super 8" filmovi bez tona. Pustili bi glazbu i gledali ih uz monoton šum kino projektora. Trajali su oko deset minuta svaki.
Položili smo za A kategoriju. Još je samo falilo "nešto jače među nogama".
U drugom pismu Bosa je opisivala kako je sa cimericom kupila stari stan na kredit te kako ga uređuju. Osjetila se ushićenost uređenjem stana i cimericom "koja je bila izuzetno spretna". Počeo sam pomalo razmišljati o onim pričama da je lezba. To mi trenutno nije bilo bitno u trenutnoj vezi seks je išao odlično.
Moja veza se uskoro okončala, a započela je druga sa starim MZ – 150. Došlo je ljeto.
Goga je i dalje gurala istu relaciju kuća – posao – kuća i izlasci "na prozor". Razgovarali smo na prozoru. Pitala me je koliko koštaju slike za osobnu i ono pasoš. Rekoh joj iznos. Preturala je po novčaniku i brojala sitno potom odmahnula glavom.
"Nama dovoljno."
Bilo mi je čudno.
"Zar ne primaš plaću u Galenici?"
Pogledala me učinilo mi se da su joj kutevi očiju vlažni.
"Bambi tata mi uzima sve, navodno štedi za mene, pušta mi samo minimum koliko mi treba."
Ostao sam šokiran. Po meni to je otišlo predaleko, dalje od toga nije moglo. Kasnije sam se uvijerio da može. Posegnuo sam u džep i izvadio dvije novčanice. Pružio sam joj kroz prozor.
"Vrati kada budeš mogla u životu."
Pokupila je novac i zagrcnula se. Mahnula mi je rukom i nestala sa prozora.
Ljeto je bilo toplo škola se završila i svi smo upisali neke faksove u "prvom roku". Škot je otišao na strojarstvo, Strela pod pritiskom roditelja na višu ekonomsku, sa planom da nakon toga završi višu građevinsku i ode u Australiju. Ja sam završio na ekonomskom.
Upravo sam radio na motru kada se začuo telefon. Ušao sam u hodnik bez žurbe, veza mi se raspala prije dva tjedna, sa dva prsta sam podigao slušalicu pazeći da je ne zaprljam.
Dublji malo promukao Bosin glas.
"Halo Bambi."
Bio sam iznenađen.
"Hei Bosa."
"Što radiš?"
"Popravljam motor."
Kao da prethodno pitanje nije bilo bitno.
"Želiš doći do mene večeras?"
"Mogu slobodan sam nemam ništa u planu." Nisam to rekao onako hladno kako sam želio.
"Imaš još one čarape?"
"Da."
"Ponesi ih."
"Možda da ih i obučem?"
Nasmijala se.
"To bi bilo fora ali pusti to sad na stranu."
"Ok, oko sedam sam kod tebe, isključi baku da mi ona ne otvori vrata."
"Ciao."
Spustila je slušalicu. Vratih se da dotegnem malo vijke na auspuhu, a koje sam upravo otpuštao sa namjerom da ih zamjenim novima. Izdržaće i ovako dan dva.
Istuširao sam se i navukao traperice i staru vojničku košulju. Iz ormara sam izvukao jeftinu imitaciju "Serpico" čizama. U džep košulje sam ubacio metalne "pilotske" naočale za sunce. Otvorio sam radni stol i sa dna ladice izvukao pažljivo složene Bosine čarape. Ubacio sam ih u drugi džep na košulji i navukao čizme. Krenuo sam ka motoru.
Djoni_
Member
Otvorio sam radni stol i sa dna ladice izvukao pažljivo složene Bosine čarape. Ubacio sam ih u drugi džep na košulji i navukao čizme. Krenuo sam ka motoru.
.......................................................................
Mama je dobacila vješajući rublje na špagu.
"Kada se vraćaš?"
Slegao sam ramenima.
"Pojma ne znam."
Za mnom je doletjela jedna štipaljka za rublje. Zajahao sam i navukao ručno obojenu kacigu bez vizira. Dobro je pokrivala uši ali dalje ne. Stavio sam naočale za sunce i startao motor. Izgledao sam samome sebi cool.
Bosina buba je bila parkirana na ulazu u dvorište. Iza nje je bilo dovoljno mjesta da parkiram MZ. Skinuo sam kacigu i polako skidao naočale. Te godine sam gledao film "Easy Rider" koji je neki genijalac preveo kao "Goli u sedlu". Mislio sam da izgledam kao Peter Fonda kada je nonšalantno bacio ručni sat.
Nadao sam se da me gleda kroz prozor. Prišao sam vratima i pozvonio. Sve ideje o cool izgledu su se raspale i vratio sam se u stvarnost. Niz hodnik se čulo kloparanje papuča sa drvenim potplatama.
Otvorila je vrata. Inače je kosu bojila u plavo i nosila na lokne. Sada je bila više plava, a ispod kose su me promatrala dva plava oka. Nikada prije nisam obratio pažnju na boju njenih očiju. Uvijek sam gledao u njenu zadnjicu, noge ili grudi. Osmjeh je bio iskren i topao. Na sebi je imala istu kućnu haljinu od prošle godine samo malo više izbledjelu.
"Upadaj, baka je legla pa smo skoro pa sami."
Ušao sam za njom u onu sobu koju sam poznavao još od prošle godine. Nered je bio veći. Nešto rublja je bilo razbacano po ležaju, a torbica sa šminkom nemarno bačena na stol za kojim sam ranije pio. Na istom stolu je bila i otvorena boca čivasa te pepeljara sa upaljenom cigaretom. Na podu su bila dva poluotvorena kufera. Pitao sam se što je sve unutra. Pogledao sam je i čekao da počne. Prišla mi polako i položila dlanove na moje obraze. Polako i bez ikakvog pritiska savijala je moju glavu prema sebi, a potom me nježno poljubila u usta.
"Sjedi."
Polako sam se okrenuo i sjeo u onu staru fotelju. Odkloparala je niz hodnik i vratila se sa kolom i čašom punom leda. Ubacila je led u čaše i nasula čivas. Gurnula je kutiju sa mentolkama ispred mene. Odmahnuo sam glavom i izvadio kutiju LD-a i stari benzinski austrijski upaljač. Zapalih cigaretu. Nasmješila se.
"Brzo dograđuješ osobnost, neki se rode sa tim, a neki je nikada neće imati."
Nije mi bilo jasno što želi reći.
"Kako misliš?"
Pokazala je glavom na upaljač.
"Zašto ga koristiš?"
"Našao sam ga u djedovim starim stvarima, svidio mi se jako, popravio sam ga i ...."
"To je razlika, uzeo si ono što ti se svidjelo, a nisi težio za nečim čime ćeš impresionirati okolicu, recimo ZIPPO ili plinski Ronson. Neki te stvari uzmu jer im se sviđaju, a neki samo zato što su poznate marke."
Posramljeno sam razmišljao o onih par minuta kod dolaska, kada sam želio biti Peter Fonda. Sada mi je bilo drago što me nije promatrala, to bi bila parodija. Slegoh ramenima.
"Čovjek uvijek treba uzeti ono što mu se sviđa. Ako uzima nešto što drugi smatraju da treba uzeti, a to mu se ne sviđa već isto uzima radi okolice, nije svoj."
Smiješila se.
"Imaš čarape?"
Posegoh rukom u džep košulje i pružih joj smotuljak čipke oblikovan u hulahopke.
Uzela ih je i zavukla jednu ruku u nogavicu. Lagano je pomirisala.
"Nisi ih prao?"
"Ne tako su dulje imale miris pa mi je ..."
Ponovno se smiješila.
"Tako nekako."
Gledala me nježno.
"Možeš ostati cijelu noć?"
"Mogu nitko me ne kontrolira više, ne radim pizdarije i nemam frke sa milkanima."
"Skini čizme, a ja idem po još neke stvari."
Ponovno je odkloparala niz hodnik. Polako sam skinuo čizme i položio ih pored fotelje. Dok se vraćala zamjetih da nosi neke crne obične čarape. U ruci je nosila pladanj sa zdjelama. Zatvorila je vrata i počela slagati zdjele na stol.
"Račići, okruglice od riže, crni kruh i slane srdele. Vino imam u ormaru."
Polako je odložila poslužavnik na stolić pored kreveta i okrenula se. Gledala me. Potom je skinula kućnu haljinu. Ispod je imala samo mini čipkani grudnjak i samostojeće čarape. Nije imala gaćice. Međunožje je bilo izbrijano. Sve moje cure prije toga nisu brijale skoro ništa. Tri od četiri koje sam vidio gole se nisu brijale niti ispod pazuha. Samostojeće čarape su u to doba bile rijetkost. Cure su nosile jeftine najlon hulahopke koje bi se zarolale ispod traperica u gornjem dijelu. Polako je prilazila i ubacila ponovno led u čaše te dosula čivas.
"Ne žurimo, počni se skidati kada osjetiš da si opušten."
Pružila mi je čašu potom sjedajući na krevet zazvijeckala ledom u svojoj čaši.
"Živjeli."
"Živjeli."
Tek sada sam zamjetio da ima tetovažu na lijevoj dojki onaj dio iznad bradavice koji grudnjak nije pokrivao. Mala slatka mačkica koja sjedi. Oko vrata je imala zlatni lančić sa pentagramom.
"Bambi ti si dobar i čvrst."
Pogledah je upitno.
"Jedino tebi nije bitno što ova okolica priča o Gogi i imaš dovoljno hrabrosti da pričaš sa njom."
Nisam želio pričati o Gogi. Ipak upitah.
"Kako ide to sa Dejanom?"
Malo čudno se nasmiješila.
"Valjda dobro."
Otpio sam gutljaj, iz nekoga razloga odjedanput se ni meni nije žurilo. Bilo je nečega u ovom trenutku, želio sam ga produljiti. Polako sam otkopčao par dugmadi na košulji. Bosa se smješila potom prišla i uzela par račića na kruh.
"Moramo baciti nešto u kljun inače će nas ovaj čivas brzo nokautirati."
Vratila se na ležaj, očigledno je zaboravila na vino. Nasuh si malo kole u čašu. Sjedela je na ležaju i grickala račiće. Kruh je pustila na stoliću pored ležaja. Priđoh joj polako i položih ruke na ramena. Potom sam se spustio na koljena i otkopčao joj grudnjak. Grudi su se spustile prema potkoljenicama. Stvarno su bile velike i imale oblik kruške. Počela mi je dalje otkopčavati košulju. Polako.
Probudio me miris kave. Sunce je probijalo kroz zavjese. Bosa je u kućnoj haljini sjedela na rubu kreveta. Nježno me promatrala. Na pladnju pored mene je bila šalica kave pepeljara i čaša soka. Polako sam posegnuo za kavom. Potom sam vratio šalicu na pladanj. Otpio sam malo soka potom se okrenuo i dohvatio cigarete sa stolića pored kreveta. Zapalio sam i ponovno uzeo šalicu sa kavom. Želio sam je izvesti do Benny-ja koji se tek otvorio ili u pizzeriju, potom se prošetati sa njom.
"Što radiš poslije podne?" Upitao sam tiho.
Dugo me gledala.
"Bambi nećemo se vidjeti poslije podne. Nemoj me krivo shvatiti nemam nikoga ovdje ali ja nisam za tebe. Starija sam dosta i već sam u svome filmu. Kakav je takav je. Ti tek otkrivaš svoj film. Ne želim ti smetati. Dobro ti ide i nastoj dalje biti svoj. Mi ćemo se viđati ali ti ja neću biti vodič. Put ćeš pronaći sam."
Otpila je gutljaj kave i počekala. Kada nisam ništa rekao nastavila je.
"Sutra navečer se vidimo. Prekosutra ujutro idem. Došla sam samo obaviti nešto i idem dalje."
Položila mi je ruku na podlakticu.
"Stvarno si osoba."
Polako sam ispijao kavu. Nisam znao što reći. Polako ugasih cigaretu u pepeljari. Počeo sam se oblačiti. Gledala me kako navlačim čizme i stavljam naočale u džep.
"Vidimo se sutra navečer. Poslaću ti prave Serpico čizme i naočale kada ti se toliko sviđaju."
Posegnula je rukama iz vrata i otkopčala lančić sa pentagramom. Potom je prišla i zakopčala ga oko moga vrata. Spustih joj ruku na natkoljenicu. Još je nosila one samostojeće čarape. Ljubila me polako i nježno. Nisam vjerovao da je noćas pokazala toliko tehnike i strasti. Polako je skinula jednu samostojeću čarapu i umotala je u kuglicu. Kuglicu je meni utisnula u dlan.
"To ćeš mi vratiti kada dođeš u Njemačku, a doći ćeš. Do tada neka te štiti moja amajlija koju sam ti dala."
Dodirnula je lančić oko moga vrata. Uzeo sam kacigu sa stola i krenuo prema izlazu. Na izlaznim vratima sam zastao.
"Doći ću sutra navečer oko sedam."
Klimnula je glavom potom me brzo poljubila. Izašao sam vani i zajahao motor. Trebalo mi je piće i još malo vremena da razmislim. Startao sam i zaputio se prema Škotu. Možda je i Strela tamo.
Strela je bio tamo. Imao je i on "prinovu", stari MZ 125. Bilo je korozije na njemu ali motor je dobro radio. Bili smo doista zadovoljni. Škot je čekao svoj novi Tomos – Elektronik 90. Sada su to već bili motori. Popili smo koju rakiju od kruške. Škotov djed je radio te rakije. Jako je pekla. Nazvali smo je "Gromovača" skraćeno od "prži ko grom".
Slijedeći dan sam proveo u polu snu. Malo sam i raspravljao sa samim sobom u glavi. Nitko nije obraćao pažnju. Navikli su da imam napade "ćutologije".
Navečer sam navratio do Bose. Otključala je vrata i bez riječi smo krenuli ka sobi. Počeo sam je ljubiti i skinuo joj odmah onu kućnu haljinu. Bila je gola. Podigao sam je i odnio do kreveta.
Ujutro me probudila oko četiri. Kava je čekala na stolu pored fotelja. Sjeli smo u fotelje i zapalili cigarete. Dok smo pili kavu prelazila je noktom lijeve ruke po mojoj nadlanici.
"Moram se spakirati i krenuti, obavila sam jučer sve što je trebalo."
Pogledah je.
"Vidimo se još?"
"Naravno."
Položila je ruku na moju.
"A ti budi svoj, pisaću ti i ponekada te nazvati."
Poljubila me.
"Poslaću ti ponekada ponešto po nekome. Ne želim te kupovati, samo ako mislim da bi ti se nešto svidjelo, to ću ti i poslati."
Poljubila me i počela ubacivati stvari u kufere. Obukao sam se i zagrlio je.
"Puno si mi pružila."
Nježno je prešla prstom po mojim usnama.
"Idi Bambi. Molim te."
Okrenuo sam se i izašao bez riječi. Znao sam da me neće pratiti. Otključao sam vrata i skoro otrčao do motora. Startao sam i navukao kacigu. Počekao sam da se motor razbudi potom dodao gas i krenuo. Trebalo mi je neko opuštanje da razmislim.
Dan sam proveo kod Škota. Pili smo pive koje je ukrao u skladištu gdje jeradio preko omladinske, slušali ploče i pričali o knjigi "Galeb Jonatan Livingston". Pred kraj dana sam se zapitao koliko je Bosa imala sličnosti sa Jonatanom Livingstonom i ona je nešto nosila u sebi ali nisam znao što. Nazvao sam svoje i javio da spavam kod Škota. Mama je samo prokomentirala "Navrati ponekada doma".
Dva dana kasnije smo otišli po Škotov Elektronik 90. Dok smo polako vozili natrag osjećali smo se posebno. Ovo su već bili pravi motori.
Naredna dva tjedna su brzo proletjela. Bacali smo đireve znatno dalje. Izlazili na obilaznicu sa više traka i isprobavali pomalo mogućnosti novih motora. Sređivali koroziju na Strelinom motoru i auspuh na mom. Kod Benny-ja smo bili inventar navečer. Povremeno bi bacili vožnju do Slankamena u ribičiju i na malo kupanja. U pjesku na obali smo sparingovali i provjeravali što smo naučili ove godine iz tehnike "borbe prazne šake". Smirio sam se i postigao neku ravnotežu. Onaj princip Jin i Jang mi je nekako postao bliži.
Goga kao nešto novo
Dugo sam čitao neku knjigu. Već je bila večer ali još za vidjela. Izašao sam da protegnem noge i razbistrim glavu. Noge su me same odnijele do Gogine ulice. Nadao sam se da je na prozoru. Polako sam prilazio Goginoj kući. Goge nije bilo na prozoru. Prozor je bio otvoren ali je u sobi bio mrak. Odlučih se ipak proći pored prozora. Iznenada Goga se pojavila. Pogledala je uz ulicu, a potom niz. Ugledala me je i mahnula. Prišao sam prozoru.
"Baambi super, molila sam boga da mi netko pomogne, a sada si ti tu."
Pogledah je zbunjeno.
"Bosa je rekla da si ti jedini čovjek kome mogu vjerovati."
Više je šaputala nego što je tiho pričala. Bio sam zbunjen ali me pominjanje Bose vezalo za problem.
"Što ti treba?"
"Bambi moraš mi pomoći moraš me skloniti samo do jutra i pomoći mi da stignem na željeznički kolodvor."
Pogledao sam zbunjeno.
"Zašto?"
"Bježim od tate u Njemačku."
Djelovala je živčano i prestrašeno. Zaključih da je konačni dogovor sa Dejanom pao i da se Goga ponovno seli kod njega.
"Gdje je problem? Zašto ne odeš normalno pa punoljetna si?"
"Jooj Bambi ne mogu sada ako ćeš mi pomoći kasnije ću ti objasniti većinu stvari. Ovo je jedinstvena prilika. Tata je otišao na neku svadbu i nema ga do jutra, a mam se nakljukala apaurinima i kao gleda "Dinastiju", bolje rečeno na sedmom nebu je. Ovo se skoro neće ponoviti. Samo mi pomozi moolim te." Već je bila na granici suza.
"OK smislit ćemo nešto."
"Hvataj."
Kroz prozor je doljetela manja putna torba i refleksno sam je uhvatio.
"Makni se."
Odstupio sam par koraka od prozora. Goga se jednim spretnim pokretom prebacila preko prozora i skočila vani. Bila je jako spretna, čak joj se ni ona haljina nije zadigla. Stajala je ispred mene.
"Bambi skloni me negdje i sve ću ti objasniti. Skloni me makar i u kanalizaciju."
Ovo je već sličilo na histeriju. Samo su me pominjanje Bosinog imena i oči preplašene srne spriječile da pobjegnem. Uzeo sam je za ruku i povukao za sobom. Padalo mi je samo jedno mjesto na pamet. Podrum kod Škota. Zvao sam ga prije pola stata i bio je doma. Gledao je nogomet, još nije bilo kasno i nadao sam se da je ostao uz TV, problem je bio što ga nogomet nije zanimao baš puno.
Dok smo stigli do Škotove kuće već je bio mrak smjestih Gogu u sjeni lipe ispred kuće i pozvonih na vrata. Otvorila je Škotova mama i pozvala me da uđem.
"Ne hvala samo bih malo popričao sa njim i idem doma pa ga pozovite vani."
Žena je klimnula glavom i za jednu minutu Škot je bio vani. Objasnih mu u par riječi situaciju. Kao što sam se i nadao nije puno pitao. Bio je kratak.
"Idem otključati podrum, a vi uđite za dvije minute. Držite se zida i nitko vas neće vidjeti."
Pet minuta kasnije smo već bili u "našem privatnom prostoru". Škot je izvana zatvorio metalne škure potom se vratio u prostoriju. Upalio je malu lampu kako bi eventualno spriječio da malo svjetla probije ispod škura. Bila je neka slaba svjetlost ili polu tama. Škot nas je pogledao.
"Idem gore i za jedan sat ću reći da spavam dolje, da imam nešto raditi. Tada već mama ide u krevet i nema teorije da dođe ovdje da me pita hoću nešto jesti. Nitko drugi me neće ništa gnjaviti pa smo sigurni. Do tada ako idete u wc gore ne potežite vodu to se čuje u kući, kada ja dođem više nije važno."
Uhvatih ga za ruku kada je krenuo.
"Škot da pozoveš Strelu pa da ko fol on spava kod tebe, tada i neki drugi zvukovi ne bi bili čudni."
Klimnuo je glavom.
"Ali za sat sat i pol kada mama zagrli krevet inače znaš kako dosadna i radoznala zna biti."
Nestao je u vidu lastinog repa, a ja sam ostao sam u polutami sa Gogom. Priču sam započeo skoro šaptom.
"Goga daj mi sada objasni sve ovo, sada si sigurna i objasni čemu cijeli cirkus?"
Šutala je igrajući se jednim pramenom svoje smeđe srednje duge kose. Sjedela je na onom starom kauču skupljenih nogu savijenih ispod ruba kauča. Djelovala je jadno i uplašeno. Šutala je par sekundi, a potom me pogledala nekim čudnim pogledom. I dalje je djelovala na rubu plača.
"Bambi moram se presvući doista moram. Ovo nisam ja. Poslije ti sve objasnim."
Ustala je bez riječi otvorila onu putnu torbu i izvadila jeftine traperice sa "buvljaka" i jeftinu majicu. Bez oklijevanja je uhvatila onu haljinu na sebi za donji rub i svukla je preko glave. Ostala je u donjem rublju. Zamjetih da doista nosi neki krem steznik, vjerojatno iz doba mladosti njene mame. Duge pamučne čarape su se držale na žabicama. Grudnjak je isto bio uzor morala pedesetih godina. Jednim potezom je svukla i steznik i čarape. Polako je dohvatila traperice i navukla ih, potom je navukla majicu i cipele. Haljinu i steznik je brzim pokretom ubacila u torbu. Sjela je na kauč. Oči su joj se polako punile suzama.
"Sada sam to ja i ako umrem umirem kao ja."
Nisam znao što reći.
"Goga gdje je problem? Zašto se toliko plašiš? Objasni mi da ti mogu pomoći. Zašto pominješ smrt?"
Pogledala me. Sada su joj već suze tekle niz lice.
"Zato što moj tata nije normalan i zato što ako nas uhvati sigurno će me ubiti. Išao je na svadbu i ponio pištolj da tamo puca do mile volje."
Bio sam ošamućen. Sve mi manje bilo jasno ali Gogin pogled je kroz suze djelovao prisebno znala je što govori.
"Zašto bi te ubio. Kao odrasla osoba si pobjegla od kuće. Tko ti to brani. Smiri se."
Unatoč tihom glasu djelovao sam oštro. Sada su joj suze već tekle niz lice u potocima.
"Bambi zato što je ljubomoran."
E već mi bilo pomalo dosta više od toga što sam se i sam polako gubio.
"Ok ideš kod Dejana, a svi očevi su ljubomorni na ćerke, pizdit će i proći će ga. Predpostavljam da ti je Dejan poslao lovu za kartu do Njemačke, što te ima ubijati radi toga?"
Lice joj je bilo izobličeno suze su se sljevale u dvije rijeke, mene je hvatala panika. Kada je progovorila uvijerio sam se da ljudi mogu šapatom vrištati.
"On nije ljubomoran na mene kao na ćerku. Bambi on me siluje od devete godine i lud je od ljubomore na svakoga u mom životu."
Pred kraj je šapat vrisak skoro nestajao, kao zadnji izdah čovjeka na samrti. Sklupčala se i tresla u jecajima na kauču.
Ruke su mi se počele tresti, a u nogama sam osjetio slabost. Goga je jecala bezglasno na kauču sklupčana u poziciji fetusa. Otišao sam do boce sa vodom na stolu i popio gutljaj. Malo me vratilo pod kontrolu. Goga je čudno i bezglasno jecala na kauču. Uputih se do ormara i tiho otvorih vrata. Bocu sa rakijom sam našao odmah. Popio sam dobar gutljaj potom još jedan. Potom zapalio cigaretu. Goga je još ležala na kauču i tresla se u bezglasnim jecajima. Uzeo sam pepeljaru i položio je na kauč. Uvukao sam duboko dim iz cigarete i sjeo do Goge. Skoro nesvjesno sam položio slobodnu ruku na njena leđa i počeo je blago trljati. I sam sam se još tresao. Nakon par minuta se počela smirivati. Ja sam zapalio drugu cigaretu i ponovio ritual sa rakijom potom sam sjeo do Goge i položio joj ruku na leđa. Još se pomalo tresla ali u sve manjim grčevima.
.......................................................................
Mama je dobacila vješajući rublje na špagu.
"Kada se vraćaš?"
Slegao sam ramenima.
"Pojma ne znam."
Za mnom je doletjela jedna štipaljka za rublje. Zajahao sam i navukao ručno obojenu kacigu bez vizira. Dobro je pokrivala uši ali dalje ne. Stavio sam naočale za sunce i startao motor. Izgledao sam samome sebi cool.
Bosina buba je bila parkirana na ulazu u dvorište. Iza nje je bilo dovoljno mjesta da parkiram MZ. Skinuo sam kacigu i polako skidao naočale. Te godine sam gledao film "Easy Rider" koji je neki genijalac preveo kao "Goli u sedlu". Mislio sam da izgledam kao Peter Fonda kada je nonšalantno bacio ručni sat.
Nadao sam se da me gleda kroz prozor. Prišao sam vratima i pozvonio. Sve ideje o cool izgledu su se raspale i vratio sam se u stvarnost. Niz hodnik se čulo kloparanje papuča sa drvenim potplatama.
Otvorila je vrata. Inače je kosu bojila u plavo i nosila na lokne. Sada je bila više plava, a ispod kose su me promatrala dva plava oka. Nikada prije nisam obratio pažnju na boju njenih očiju. Uvijek sam gledao u njenu zadnjicu, noge ili grudi. Osmjeh je bio iskren i topao. Na sebi je imala istu kućnu haljinu od prošle godine samo malo više izbledjelu.
"Upadaj, baka je legla pa smo skoro pa sami."
Ušao sam za njom u onu sobu koju sam poznavao još od prošle godine. Nered je bio veći. Nešto rublja je bilo razbacano po ležaju, a torbica sa šminkom nemarno bačena na stol za kojim sam ranije pio. Na istom stolu je bila i otvorena boca čivasa te pepeljara sa upaljenom cigaretom. Na podu su bila dva poluotvorena kufera. Pitao sam se što je sve unutra. Pogledao sam je i čekao da počne. Prišla mi polako i položila dlanove na moje obraze. Polako i bez ikakvog pritiska savijala je moju glavu prema sebi, a potom me nježno poljubila u usta.
"Sjedi."
Polako sam se okrenuo i sjeo u onu staru fotelju. Odkloparala je niz hodnik i vratila se sa kolom i čašom punom leda. Ubacila je led u čaše i nasula čivas. Gurnula je kutiju sa mentolkama ispred mene. Odmahnuo sam glavom i izvadio kutiju LD-a i stari benzinski austrijski upaljač. Zapalih cigaretu. Nasmješila se.
"Brzo dograđuješ osobnost, neki se rode sa tim, a neki je nikada neće imati."
Nije mi bilo jasno što želi reći.
"Kako misliš?"
Pokazala je glavom na upaljač.
"Zašto ga koristiš?"
"Našao sam ga u djedovim starim stvarima, svidio mi se jako, popravio sam ga i ...."
"To je razlika, uzeo si ono što ti se svidjelo, a nisi težio za nečim čime ćeš impresionirati okolicu, recimo ZIPPO ili plinski Ronson. Neki te stvari uzmu jer im se sviđaju, a neki samo zato što su poznate marke."
Posramljeno sam razmišljao o onih par minuta kod dolaska, kada sam želio biti Peter Fonda. Sada mi je bilo drago što me nije promatrala, to bi bila parodija. Slegoh ramenima.
"Čovjek uvijek treba uzeti ono što mu se sviđa. Ako uzima nešto što drugi smatraju da treba uzeti, a to mu se ne sviđa već isto uzima radi okolice, nije svoj."
Smiješila se.
"Imaš čarape?"
Posegoh rukom u džep košulje i pružih joj smotuljak čipke oblikovan u hulahopke.
Uzela ih je i zavukla jednu ruku u nogavicu. Lagano je pomirisala.
"Nisi ih prao?"
"Ne tako su dulje imale miris pa mi je ..."
Ponovno se smiješila.
"Tako nekako."
Gledala me nježno.
"Možeš ostati cijelu noć?"
"Mogu nitko me ne kontrolira više, ne radim pizdarije i nemam frke sa milkanima."
"Skini čizme, a ja idem po još neke stvari."
Ponovno je odkloparala niz hodnik. Polako sam skinuo čizme i položio ih pored fotelje. Dok se vraćala zamjetih da nosi neke crne obične čarape. U ruci je nosila pladanj sa zdjelama. Zatvorila je vrata i počela slagati zdjele na stol.
"Račići, okruglice od riže, crni kruh i slane srdele. Vino imam u ormaru."
Polako je odložila poslužavnik na stolić pored kreveta i okrenula se. Gledala me. Potom je skinula kućnu haljinu. Ispod je imala samo mini čipkani grudnjak i samostojeće čarape. Nije imala gaćice. Međunožje je bilo izbrijano. Sve moje cure prije toga nisu brijale skoro ništa. Tri od četiri koje sam vidio gole se nisu brijale niti ispod pazuha. Samostojeće čarape su u to doba bile rijetkost. Cure su nosile jeftine najlon hulahopke koje bi se zarolale ispod traperica u gornjem dijelu. Polako je prilazila i ubacila ponovno led u čaše te dosula čivas.
"Ne žurimo, počni se skidati kada osjetiš da si opušten."
Pružila mi je čašu potom sjedajući na krevet zazvijeckala ledom u svojoj čaši.
"Živjeli."
"Živjeli."
Tek sada sam zamjetio da ima tetovažu na lijevoj dojki onaj dio iznad bradavice koji grudnjak nije pokrivao. Mala slatka mačkica koja sjedi. Oko vrata je imala zlatni lančić sa pentagramom.
"Bambi ti si dobar i čvrst."
Pogledah je upitno.
"Jedino tebi nije bitno što ova okolica priča o Gogi i imaš dovoljno hrabrosti da pričaš sa njom."
Nisam želio pričati o Gogi. Ipak upitah.
"Kako ide to sa Dejanom?"
Malo čudno se nasmiješila.
"Valjda dobro."
Otpio sam gutljaj, iz nekoga razloga odjedanput se ni meni nije žurilo. Bilo je nečega u ovom trenutku, želio sam ga produljiti. Polako sam otkopčao par dugmadi na košulji. Bosa se smješila potom prišla i uzela par račića na kruh.
"Moramo baciti nešto u kljun inače će nas ovaj čivas brzo nokautirati."
Vratila se na ležaj, očigledno je zaboravila na vino. Nasuh si malo kole u čašu. Sjedela je na ležaju i grickala račiće. Kruh je pustila na stoliću pored ležaja. Priđoh joj polako i položih ruke na ramena. Potom sam se spustio na koljena i otkopčao joj grudnjak. Grudi su se spustile prema potkoljenicama. Stvarno su bile velike i imale oblik kruške. Počela mi je dalje otkopčavati košulju. Polako.
Probudio me miris kave. Sunce je probijalo kroz zavjese. Bosa je u kućnoj haljini sjedela na rubu kreveta. Nježno me promatrala. Na pladnju pored mene je bila šalica kave pepeljara i čaša soka. Polako sam posegnuo za kavom. Potom sam vratio šalicu na pladanj. Otpio sam malo soka potom se okrenuo i dohvatio cigarete sa stolića pored kreveta. Zapalio sam i ponovno uzeo šalicu sa kavom. Želio sam je izvesti do Benny-ja koji se tek otvorio ili u pizzeriju, potom se prošetati sa njom.
"Što radiš poslije podne?" Upitao sam tiho.
Dugo me gledala.
"Bambi nećemo se vidjeti poslije podne. Nemoj me krivo shvatiti nemam nikoga ovdje ali ja nisam za tebe. Starija sam dosta i već sam u svome filmu. Kakav je takav je. Ti tek otkrivaš svoj film. Ne želim ti smetati. Dobro ti ide i nastoj dalje biti svoj. Mi ćemo se viđati ali ti ja neću biti vodič. Put ćeš pronaći sam."
Otpila je gutljaj kave i počekala. Kada nisam ništa rekao nastavila je.
"Sutra navečer se vidimo. Prekosutra ujutro idem. Došla sam samo obaviti nešto i idem dalje."
Položila mi je ruku na podlakticu.
"Stvarno si osoba."
Polako sam ispijao kavu. Nisam znao što reći. Polako ugasih cigaretu u pepeljari. Počeo sam se oblačiti. Gledala me kako navlačim čizme i stavljam naočale u džep.
"Vidimo se sutra navečer. Poslaću ti prave Serpico čizme i naočale kada ti se toliko sviđaju."
Posegnula je rukama iz vrata i otkopčala lančić sa pentagramom. Potom je prišla i zakopčala ga oko moga vrata. Spustih joj ruku na natkoljenicu. Još je nosila one samostojeće čarape. Ljubila me polako i nježno. Nisam vjerovao da je noćas pokazala toliko tehnike i strasti. Polako je skinula jednu samostojeću čarapu i umotala je u kuglicu. Kuglicu je meni utisnula u dlan.
"To ćeš mi vratiti kada dođeš u Njemačku, a doći ćeš. Do tada neka te štiti moja amajlija koju sam ti dala."
Dodirnula je lančić oko moga vrata. Uzeo sam kacigu sa stola i krenuo prema izlazu. Na izlaznim vratima sam zastao.
"Doći ću sutra navečer oko sedam."
Klimnula je glavom potom me brzo poljubila. Izašao sam vani i zajahao motor. Trebalo mi je piće i još malo vremena da razmislim. Startao sam i zaputio se prema Škotu. Možda je i Strela tamo.
Strela je bio tamo. Imao je i on "prinovu", stari MZ 125. Bilo je korozije na njemu ali motor je dobro radio. Bili smo doista zadovoljni. Škot je čekao svoj novi Tomos – Elektronik 90. Sada su to već bili motori. Popili smo koju rakiju od kruške. Škotov djed je radio te rakije. Jako je pekla. Nazvali smo je "Gromovača" skraćeno od "prži ko grom".
Slijedeći dan sam proveo u polu snu. Malo sam i raspravljao sa samim sobom u glavi. Nitko nije obraćao pažnju. Navikli su da imam napade "ćutologije".
Navečer sam navratio do Bose. Otključala je vrata i bez riječi smo krenuli ka sobi. Počeo sam je ljubiti i skinuo joj odmah onu kućnu haljinu. Bila je gola. Podigao sam je i odnio do kreveta.
Ujutro me probudila oko četiri. Kava je čekala na stolu pored fotelja. Sjeli smo u fotelje i zapalili cigarete. Dok smo pili kavu prelazila je noktom lijeve ruke po mojoj nadlanici.
"Moram se spakirati i krenuti, obavila sam jučer sve što je trebalo."
Pogledah je.
"Vidimo se još?"
"Naravno."
Položila je ruku na moju.
"A ti budi svoj, pisaću ti i ponekada te nazvati."
Poljubila me.
"Poslaću ti ponekada ponešto po nekome. Ne želim te kupovati, samo ako mislim da bi ti se nešto svidjelo, to ću ti i poslati."
Poljubila me i počela ubacivati stvari u kufere. Obukao sam se i zagrlio je.
"Puno si mi pružila."
Nježno je prešla prstom po mojim usnama.
"Idi Bambi. Molim te."
Okrenuo sam se i izašao bez riječi. Znao sam da me neće pratiti. Otključao sam vrata i skoro otrčao do motora. Startao sam i navukao kacigu. Počekao sam da se motor razbudi potom dodao gas i krenuo. Trebalo mi je neko opuštanje da razmislim.
Dan sam proveo kod Škota. Pili smo pive koje je ukrao u skladištu gdje jeradio preko omladinske, slušali ploče i pričali o knjigi "Galeb Jonatan Livingston". Pred kraj dana sam se zapitao koliko je Bosa imala sličnosti sa Jonatanom Livingstonom i ona je nešto nosila u sebi ali nisam znao što. Nazvao sam svoje i javio da spavam kod Škota. Mama je samo prokomentirala "Navrati ponekada doma".
Dva dana kasnije smo otišli po Škotov Elektronik 90. Dok smo polako vozili natrag osjećali smo se posebno. Ovo su već bili pravi motori.
Naredna dva tjedna su brzo proletjela. Bacali smo đireve znatno dalje. Izlazili na obilaznicu sa više traka i isprobavali pomalo mogućnosti novih motora. Sređivali koroziju na Strelinom motoru i auspuh na mom. Kod Benny-ja smo bili inventar navečer. Povremeno bi bacili vožnju do Slankamena u ribičiju i na malo kupanja. U pjesku na obali smo sparingovali i provjeravali što smo naučili ove godine iz tehnike "borbe prazne šake". Smirio sam se i postigao neku ravnotežu. Onaj princip Jin i Jang mi je nekako postao bliži.
Goga kao nešto novo
Dugo sam čitao neku knjigu. Već je bila večer ali još za vidjela. Izašao sam da protegnem noge i razbistrim glavu. Noge su me same odnijele do Gogine ulice. Nadao sam se da je na prozoru. Polako sam prilazio Goginoj kući. Goge nije bilo na prozoru. Prozor je bio otvoren ali je u sobi bio mrak. Odlučih se ipak proći pored prozora. Iznenada Goga se pojavila. Pogledala je uz ulicu, a potom niz. Ugledala me je i mahnula. Prišao sam prozoru.
"Baambi super, molila sam boga da mi netko pomogne, a sada si ti tu."
Pogledah je zbunjeno.
"Bosa je rekla da si ti jedini čovjek kome mogu vjerovati."
Više je šaputala nego što je tiho pričala. Bio sam zbunjen ali me pominjanje Bose vezalo za problem.
"Što ti treba?"
"Bambi moraš mi pomoći moraš me skloniti samo do jutra i pomoći mi da stignem na željeznički kolodvor."
Pogledao sam zbunjeno.
"Zašto?"
"Bježim od tate u Njemačku."
Djelovala je živčano i prestrašeno. Zaključih da je konačni dogovor sa Dejanom pao i da se Goga ponovno seli kod njega.
"Gdje je problem? Zašto ne odeš normalno pa punoljetna si?"
"Jooj Bambi ne mogu sada ako ćeš mi pomoći kasnije ću ti objasniti većinu stvari. Ovo je jedinstvena prilika. Tata je otišao na neku svadbu i nema ga do jutra, a mam se nakljukala apaurinima i kao gleda "Dinastiju", bolje rečeno na sedmom nebu je. Ovo se skoro neće ponoviti. Samo mi pomozi moolim te." Već je bila na granici suza.
"OK smislit ćemo nešto."
"Hvataj."
Kroz prozor je doljetela manja putna torba i refleksno sam je uhvatio.
"Makni se."
Odstupio sam par koraka od prozora. Goga se jednim spretnim pokretom prebacila preko prozora i skočila vani. Bila je jako spretna, čak joj se ni ona haljina nije zadigla. Stajala je ispred mene.
"Bambi skloni me negdje i sve ću ti objasniti. Skloni me makar i u kanalizaciju."
Ovo je već sličilo na histeriju. Samo su me pominjanje Bosinog imena i oči preplašene srne spriječile da pobjegnem. Uzeo sam je za ruku i povukao za sobom. Padalo mi je samo jedno mjesto na pamet. Podrum kod Škota. Zvao sam ga prije pola stata i bio je doma. Gledao je nogomet, još nije bilo kasno i nadao sam se da je ostao uz TV, problem je bio što ga nogomet nije zanimao baš puno.
Dok smo stigli do Škotove kuće već je bio mrak smjestih Gogu u sjeni lipe ispred kuće i pozvonih na vrata. Otvorila je Škotova mama i pozvala me da uđem.
"Ne hvala samo bih malo popričao sa njim i idem doma pa ga pozovite vani."
Žena je klimnula glavom i za jednu minutu Škot je bio vani. Objasnih mu u par riječi situaciju. Kao što sam se i nadao nije puno pitao. Bio je kratak.
"Idem otključati podrum, a vi uđite za dvije minute. Držite se zida i nitko vas neće vidjeti."
Pet minuta kasnije smo već bili u "našem privatnom prostoru". Škot je izvana zatvorio metalne škure potom se vratio u prostoriju. Upalio je malu lampu kako bi eventualno spriječio da malo svjetla probije ispod škura. Bila je neka slaba svjetlost ili polu tama. Škot nas je pogledao.
"Idem gore i za jedan sat ću reći da spavam dolje, da imam nešto raditi. Tada već mama ide u krevet i nema teorije da dođe ovdje da me pita hoću nešto jesti. Nitko drugi me neće ništa gnjaviti pa smo sigurni. Do tada ako idete u wc gore ne potežite vodu to se čuje u kući, kada ja dođem više nije važno."
Uhvatih ga za ruku kada je krenuo.
"Škot da pozoveš Strelu pa da ko fol on spava kod tebe, tada i neki drugi zvukovi ne bi bili čudni."
Klimnuo je glavom.
"Ali za sat sat i pol kada mama zagrli krevet inače znaš kako dosadna i radoznala zna biti."
Nestao je u vidu lastinog repa, a ja sam ostao sam u polutami sa Gogom. Priču sam započeo skoro šaptom.
"Goga daj mi sada objasni sve ovo, sada si sigurna i objasni čemu cijeli cirkus?"
Šutala je igrajući se jednim pramenom svoje smeđe srednje duge kose. Sjedela je na onom starom kauču skupljenih nogu savijenih ispod ruba kauča. Djelovala je jadno i uplašeno. Šutala je par sekundi, a potom me pogledala nekim čudnim pogledom. I dalje je djelovala na rubu plača.
"Bambi moram se presvući doista moram. Ovo nisam ja. Poslije ti sve objasnim."
Ustala je bez riječi otvorila onu putnu torbu i izvadila jeftine traperice sa "buvljaka" i jeftinu majicu. Bez oklijevanja je uhvatila onu haljinu na sebi za donji rub i svukla je preko glave. Ostala je u donjem rublju. Zamjetih da doista nosi neki krem steznik, vjerojatno iz doba mladosti njene mame. Duge pamučne čarape su se držale na žabicama. Grudnjak je isto bio uzor morala pedesetih godina. Jednim potezom je svukla i steznik i čarape. Polako je dohvatila traperice i navukla ih, potom je navukla majicu i cipele. Haljinu i steznik je brzim pokretom ubacila u torbu. Sjela je na kauč. Oči su joj se polako punile suzama.
"Sada sam to ja i ako umrem umirem kao ja."
Nisam znao što reći.
"Goga gdje je problem? Zašto se toliko plašiš? Objasni mi da ti mogu pomoći. Zašto pominješ smrt?"
Pogledala me. Sada su joj već suze tekle niz lice.
"Zato što moj tata nije normalan i zato što ako nas uhvati sigurno će me ubiti. Išao je na svadbu i ponio pištolj da tamo puca do mile volje."
Bio sam ošamućen. Sve mi manje bilo jasno ali Gogin pogled je kroz suze djelovao prisebno znala je što govori.
"Zašto bi te ubio. Kao odrasla osoba si pobjegla od kuće. Tko ti to brani. Smiri se."
Unatoč tihom glasu djelovao sam oštro. Sada su joj suze već tekle niz lice u potocima.
"Bambi zato što je ljubomoran."
E već mi bilo pomalo dosta više od toga što sam se i sam polako gubio.
"Ok ideš kod Dejana, a svi očevi su ljubomorni na ćerke, pizdit će i proći će ga. Predpostavljam da ti je Dejan poslao lovu za kartu do Njemačke, što te ima ubijati radi toga?"
Lice joj je bilo izobličeno suze su se sljevale u dvije rijeke, mene je hvatala panika. Kada je progovorila uvijerio sam se da ljudi mogu šapatom vrištati.
"On nije ljubomoran na mene kao na ćerku. Bambi on me siluje od devete godine i lud je od ljubomore na svakoga u mom životu."
Pred kraj je šapat vrisak skoro nestajao, kao zadnji izdah čovjeka na samrti. Sklupčala se i tresla u jecajima na kauču.
Ruke su mi se počele tresti, a u nogama sam osjetio slabost. Goga je jecala bezglasno na kauču sklupčana u poziciji fetusa. Otišao sam do boce sa vodom na stolu i popio gutljaj. Malo me vratilo pod kontrolu. Goga je čudno i bezglasno jecala na kauču. Uputih se do ormara i tiho otvorih vrata. Bocu sa rakijom sam našao odmah. Popio sam dobar gutljaj potom još jedan. Potom zapalio cigaretu. Goga je još ležala na kauču i tresla se u bezglasnim jecajima. Uzeo sam pepeljaru i položio je na kauč. Uvukao sam duboko dim iz cigarete i sjeo do Goge. Skoro nesvjesno sam položio slobodnu ruku na njena leđa i počeo je blago trljati. I sam sam se još tresao. Nakon par minuta se počela smirivati. Ja sam zapalio drugu cigaretu i ponovio ritual sa rakijom potom sam sjeo do Goge i položio joj ruku na leđa. Još se pomalo tresla ali u sve manjim grčevima.
