Do Grčke i nazad 2012.
- Thread starter Super Jura
- Start date
Zdenek_Orao
Member
Fenomenalno.......kaj drugo reči 
No imam jedno pitanje (pošto još nisam bil na putovanju te vrste), kak stojite s benzinom na takvim putovanjima? Da li na planu puta označite unaprijed mjesta s benzinskom ili dotačete kad naletite na benzinsku? Jer ovo me podsječa na američke ratne filmove, najprije pucaju pa puniju pa opet pucaju, a onda samo pucaju ne pune više
, tak i vi krenuli ste i nigdje se ne vidi da tankate nego samo vozite
No imam jedno pitanje (pošto još nisam bil na putovanju te vrste), kak stojite s benzinom na takvim putovanjima? Da li na planu puta označite unaprijed mjesta s benzinskom ili dotačete kad naletite na benzinsku? Jer ovo me podsječa na američke ratne filmove, najprije pucaju pa puniju pa opet pucaju, a onda samo pucaju ne pune više
, tak i vi krenuli ste i nigdje se ne vidi da tankate nego samo vozite 
kitomir
Member
samo da se nadovežem na temu par slika sam stavio na post makedonija,u 6 mjesecu slični put samo preko Nikšića u podgorici spavanje albanska granica tirana,elbasan makedonija ohrid spavanje pa u kavadarce na vino malo grčka i tako,ali samo da kažem najbolje sve isplanirati.spavanje koliko km u danu i onda nemaš problema gdje tankirati ako se spremate na put ima nas više forumaša koji mogu dati dobre savjete,ali ti sa fazerom nemaš brige meni u jednom djelu vožnje bio prosjek 4,6 :wink:...
buena vista
Member
Ovakvi putopisi usred zime su pravi melem za dušu. Ovaj mi je još draži jer sam se i ja sa društvom vrzmao po MNE i AL tjedan dana prije vas,pa gledam poznate slike.
Svaka čast na trudu da ovo podijeliš sa nama.
Svaka čast na trudu da ovo podijeliš sa nama.
Super Jura
New member
QuinnSaab said:
Isplati se, đir do Sarajeva, prespavaš noć ili dvije i nazad.
Napravio bi to samo zbog ćevapa, sve ostalo je bonus
Zdenek_Orao said:Fenomenalno.......kaj drugo reči
No imam jedno pitanje (pošto još nisam bil na putovanju te vrste), kak stojite s benzinom na takvim putovanjima? Da li na planu puta označite unaprijed mjesta s benzinskom ili dotačete kad naletite na benzinsku? Jer ovo me podsječa na američke ratne filmove, najprije pucaju pa puniju pa opet pucaju, a onda samo pucaju ne pune više
Bit će i o benzinu
Benzinskih ima po svuda.
Istina, negdje malo rijeđe, ali ako počneš tražiti dok još možeš proći 80 -100 km, nećeš imati problema.
Ako planiraš u brda (svejedno u kojoj državi) natoči prije :wink:
kitomir said:
Mi put planiramo u grubo, ako se dogodi išta neplanirano da ga možemo okrenuti naglavce (i to će pisati
)Ako mislimo da će biti problem sa smještajem, rezerviramo večer prije ili čak u toku tog dana.
črnomerec said:slicno odvozio prosle godine,a i ove cu
Vidim da je dosta ljudi to odvozilo jer je super zanimljiv đir, nije predaleko i ostao sam šokiran koliko me ljudi razumije (ex Yu)
Super Jura
New member
Dan 4 (utorak 29.05.2012):
Budva – Tivat – Herceg Novi – Kotor – Budva (cca 165 km)
Ujutro buđenje i doručak, pa lagana šetnjica uz more.
Današnji plan je bio prvo Lovčen, pa lagana vožnja i razgledavanje Boko Kotorskog zaljeva, ali vidimo da su na Lovčenu navukli crni oblacialacdolje:, što nas baš ne oduševljava jer nam se ne da kisnuti i smrzavati (opet), pa odlučujemo okrenuti planiranu dnevnu rutu i krenuti prvo od Tivta i Herceg Novog, gdje je sunčano…
Tivat…
Do Herceg Novog nastavljamo trajektom, jer s desna se crni nebo, koma…
U Herceg Novi stižemo zajedno s grupicom BMW-aša.
Pa krećemo u kratki obilazak starog grada.
Crkva Sv Arhangela Mihaila
Na trgu uz crkvicu zanimljivi natpisi, he he…
Sjedamo na klopicu.
Nakon klope počinje lagana kišica. Buba još ide u obilazak zidina tvrđave, dok ostatak ekipe ide lagano prema motorima i čeka na kavici.
Pogled sa tvrđave….
Buba se vraća sa novim kišobranom u boji motora. Koji smo odmah dobro iskoristili
Kišica se uskoro pretvara u potop…
Kolektivno čekamo, da prestane padati…
Malo nam krov prokišnjava…
“Kišica” lagano prestaje i krećemo dalje. Crni se na sve strane.
Idemo đir oko zalijeva.
Pogled na otoke ispred Perasta, Sv. Đorđe i Gospe od Skrpjela
Zar je potrebno reći da smo uletili u potop. Tolko je padalo da nismo cestu vidjeli. Stajemo kraj neke lokalne birtije, nemremo više! Lokalci nas gledaju i nevjeruju… oduševljavaju se našim kišnim odjelima i zaključuju da smo ko vanzemaljci... hehe…
Savjetuju nam da nastavimo dalje još kilometer do Kotora, stari grad… Čekamo koju minutu da se bar malo smanji potop pa nastavljamo do zidina Kotora.
U Kotoru hrpa japanaca koji se u grupama iskrcavaju sa kruzera. Naravno, niti njima kiša ne smeta. Idu pogledati ono što su platili. Nije potrebno reči da je od silnog nevremena nestalo struje. Kiša toliko lijeva da uopće nema smisla ići u obilazak grada. Ne trebamo niti napominjati da hodamo u kišnjacima sa kacigama na glavama i prava smo atrakcija Japancima.
A šta ćemo idemo ponovo na kavicu, dok se situacija ne smiri!
Sjedamo u kafić, ali naravno ništa od kavice jer nema struje. A dobro onda sokić!
Sjedili smo preko dva sata, ali vrijeme je bilo neumorno… Bome nam je bilo dosta kiše i odlučujemo da sve skupa više nema smisla i pakiramo se, sjedamo na motore i idemo nazad za Budvu.
U Budvi sunce! Kiša je upravo prošla, još se vidi izrovana plaža od bujice.
Preko cijelog zalijeva pruža se ogromna duga.
Na recepciji sretni što nas vide, komentiraju kako su se brinuli za nas jer je nevrijeme bilo prestrašno, a tuča veličine jajeta… ahhhhhhhhh… mislimo si dobro smo prošli! :wink:
Nakon grijanja pod toplim tušem idemo u šetnju Budvom i na zasluženu večeru (ogladnili smo od silne kiše).
Nakon večere sjedamo u kafić u sklopu “našeg” turističkog naselja.
Lagano nas je ovo vrijeme bacilo u depru, već smo dosta kisnuli, pa razmišljamo što i kako dalje. Gledamo prognozu za krajeve kuda smo planirali i koma… kiša, kiša, kiša, hladno, hladno, hladno… Čak gledamo kakvo je vrijeme u Italiji da promjenimo rutu i zapalimo do Italije... ali ni tamo nema sreće!
Nakon dugog proučavanja karata s vremenskom prognozom, pronalazimo put… jedina šansa da se izvučemo od kiše je da prođemo Albaniju uz obalu i uz Grčku obalu se spustimo do Peloponeza. Odlično… Nema razmišljanja mijenjamo planiranu rutu (preko Makedonije i sjevera Grčke, to ćemo u povratku, kolko stignemo).
Novi plan za sutra je proći Albaniju u danu, pa treba ići leći da se što ranije krene.
Današnja ruta:
Budva – Tivat – Herceg Novi – Kotor – Budva (cca 165 km)
Ujutro buđenje i doručak, pa lagana šetnjica uz more.
Današnji plan je bio prvo Lovčen, pa lagana vožnja i razgledavanje Boko Kotorskog zaljeva, ali vidimo da su na Lovčenu navukli crni oblaci
alacdolje:, što nas baš ne oduševljava jer nam se ne da kisnuti i smrzavati (opet), pa odlučujemo okrenuti planiranu dnevnu rutu i krenuti prvo od Tivta i Herceg Novog, gdje je sunčano…Tivat…
Do Herceg Novog nastavljamo trajektom, jer s desna se crni nebo, koma…
U Herceg Novi stižemo zajedno s grupicom BMW-aša.
Pa krećemo u kratki obilazak starog grada.
Crkva Sv Arhangela Mihaila
Na trgu uz crkvicu zanimljivi natpisi, he he…
Sjedamo na klopicu.
Nakon klope počinje lagana kišica. Buba još ide u obilazak zidina tvrđave, dok ostatak ekipe ide lagano prema motorima i čeka na kavici.
Pogled sa tvrđave….
Buba se vraća sa novim kišobranom u boji motora. Koji smo odmah dobro iskoristili
Kišica se uskoro pretvara u potop…
Kolektivno čekamo, da prestane padati…
Malo nam krov prokišnjava…
“Kišica” lagano prestaje i krećemo dalje. Crni se na sve strane.
Idemo đir oko zalijeva.
Pogled na otoke ispred Perasta, Sv. Đorđe i Gospe od Skrpjela
Zar je potrebno reći da smo uletili u potop. Tolko je padalo da nismo cestu vidjeli. Stajemo kraj neke lokalne birtije, nemremo više! Lokalci nas gledaju i nevjeruju… oduševljavaju se našim kišnim odjelima i zaključuju da smo ko vanzemaljci... hehe…
Savjetuju nam da nastavimo dalje još kilometer do Kotora, stari grad… Čekamo koju minutu da se bar malo smanji potop pa nastavljamo do zidina Kotora.
U Kotoru hrpa japanaca koji se u grupama iskrcavaju sa kruzera. Naravno, niti njima kiša ne smeta. Idu pogledati ono što su platili. Nije potrebno reči da je od silnog nevremena nestalo struje. Kiša toliko lijeva da uopće nema smisla ići u obilazak grada. Ne trebamo niti napominjati da hodamo u kišnjacima sa kacigama na glavama i prava smo atrakcija Japancima.
A šta ćemo idemo ponovo na kavicu, dok se situacija ne smiri!
Sjedamo u kafić, ali naravno ništa od kavice jer nema struje. A dobro onda sokić!
Sjedili smo preko dva sata, ali vrijeme je bilo neumorno… Bome nam je bilo dosta kiše i odlučujemo da sve skupa više nema smisla i pakiramo se, sjedamo na motore i idemo nazad za Budvu.
U Budvi sunce! Kiša je upravo prošla, još se vidi izrovana plaža od bujice.
Preko cijelog zalijeva pruža se ogromna duga.
Na recepciji sretni što nas vide, komentiraju kako su se brinuli za nas jer je nevrijeme bilo prestrašno, a tuča veličine jajeta… ahhhhhhhhh… mislimo si dobro smo prošli! :wink:
Nakon grijanja pod toplim tušem idemo u šetnju Budvom i na zasluženu večeru (ogladnili smo od silne kiše).
Nakon večere sjedamo u kafić u sklopu “našeg” turističkog naselja.
Lagano nas je ovo vrijeme bacilo u depru, već smo dosta kisnuli, pa razmišljamo što i kako dalje. Gledamo prognozu za krajeve kuda smo planirali i koma… kiša, kiša, kiša, hladno, hladno, hladno… Čak gledamo kakvo je vrijeme u Italiji da promjenimo rutu i zapalimo do Italije... ali ni tamo nema sreće!
Nakon dugog proučavanja karata s vremenskom prognozom, pronalazimo put… jedina šansa da se izvučemo od kiše je da prođemo Albaniju uz obalu i uz Grčku obalu se spustimo do Peloponeza. Odlično… Nema razmišljanja mijenjamo planiranu rutu (preko Makedonije i sjevera Grčke, to ćemo u povratku, kolko stignemo).
Novi plan za sutra je proći Albaniju u danu, pa treba ići leći da se što ranije krene.
Današnja ruta:
Super Jura
New member
Dan 5 (srijeda 30.05.2012): Budva – stari Bar – Albanija – Drač – Vlore - Sarande Granični prijelaz Qafë Botë - Mavromati– Grčka – Igoumenitsa (cca 500 km)
Budimo se nešto ranije, dogovor za doručak je bio u 8.00.
Dan je predivan, sunce, nemre biti ljepše, pa se nadamo da će tako i ostati.
U 9.00 smo naručili autek da dođe po nas i otpelja nas do recepcije da nemoramo nositi kofere.
Dečki su stigli točno, nema se šta za reći.
Tankamo odmah na pumpi kraj hotela i na kraju tek u 9.30 napuštamo Budvu.
Vozimo se prema Baru magistralom uz more.
Pogled je više nego prekrasan.
Kavicu na Svetom Stefanu ostavljamo za slijedeći puta!
Skrećemo na cestu preko Starog Bara…
Šta reći cesta je koma, uska, loš asfalt imali smo osjećaj da se sto godina vozimo po njoj. Vozači autobusa voze trke posred ceste i teraju ostale aute s ceste…. Totalni Texas, he he….
Nekoliko km prije same granice se obnavlja cesta vozimo se odličnim makadamom do same granice… Uz naravno komentar, sad će nas Ivanka ubiti zbog makadama, he he… Ali čak je I njen komentar bio da je ovo autoput!
I granica!
Na granici stajemo uredno iza auta, ali ljubazni carinik nam odmah maše da s motorima uđemo u uski prolaz, što i činimo. Formalnosti obavljamo, čas posla i eto nas u Albaniji.
Nekoliko puta pitamo carinika za plaćanje dodatnog osiguranja (koje nam je Chala spominjao) ali striko nas uvjerava da nam to više ne treba. Stajemo par metara iza granice gdje je očito bio kiosk za dotično osiguranje, on ne radi. Dolazi i njemac na KTM-u i on traži isto. Čovjek je šteberski pripremljen i ima ime dotičnog isprintano, tako da s tim papirom odlazimo još jednom provjeriti i kažu da najozbiljnije to više NE TREBA…. Ok, uvjerili su nas!
Kompa na KTM-u ide za Ukrajnu, te radi cijeli krug po balkanu, planira dalje na Makedoniju, Bugarsku i Rumunjsku… U Ukrajni se treba naći sa svojom ekipom iz Njemačke, koji isto dolaze, ali još nisu ni auto kupili, ha ha… On nam se pridružuje dio puta.
Albanija
Situacija na cesti zahtijeva maksimalnu koncentraciju vozača. Svi prelaze, skreću, ulijeću kako god im paše. Prometala su vrlo raznolika, vidjeti ćete po slikama… Od brzine kretanja 5 km/h do 150 km/h sve je to super!
Sagradili su novi most pa se ne mora kružiti okolo naokolo…. GPS naravno nema još ucrtan novi most, ali nema veze, pa znamo mi čitati table, he he…
Stajemo na cugu u nekom bircu uz benzinsku. Cugu plaćamo cca 2 eura po osobi (čini nam se da su nas opljačkali, ali šta ćemo sad, plaćamo i idemo dalje.
Na nekim dijelovima autocesta čak ima i ogradu.
Totalno nas oduševljava kreativni nered na albanskim cestama. Npr. raskršća usred auto cesta izgledaju otprilike ovako. Znak za ograničenje brzine 60 prije “raskršća”, rupa u ogradi i samo odjednom skužiš kako ti njuška od mercedesa izlazi s druge strane.
Na dijelu AC niti nema ograde.
Kako su im AC još u izgradnji, prelazi s jedne ceste na drugu su isto pravo uzbuđenje. npr. Vozimo po ravnoj AC 120 km/h i odjednom se pojavljuje znak ograničenja brzine 30 km/h, 20 m nakon toga 20 km/h i više nema ceste, dalje makadam koji skreće recimo u suprotnu traku i tako nekako… Baš uzbudljivo!!!
Moramo priznati da je i dalje najveći postotak auta u albaniji Mercedesa, ali su se počele pojavljivati i druge marke!
Drač (Duras)
Štandovi uz autocestu iza Drača.
Svako malo su štandovi sa prodajom guma i felgi
Nakon Drača, kod skretanja za Elbasan stajemo i pozdravljmo se s našim moto prijateljem koji tu skreće i ide za Ohrid.
Mi nastavljamo via Vlore.
Već smo ogladnili pa stajemo na klopu u dobro izgledajućem restoranu. Moramo priznati da smo bili jako ugodno izneneađeni albanskom ljubaznosti.
Kako smo ušli i sjeli, konobar je odmah dotrčao, nekoga nazvao na mobitel i dao nam mobitel da razgovaramo s dotičnim. Muški glas sa druge strane je rekao na tečnom engleskom šta ima u ponudi, mi rekli što bi i časkom smo se sve dogovorili.
Klopa je bila odlična. Usluga vrhunska. Čak smo bili uvjereni (i još uvijek smo) da se čovjek zeznuo i previše nam izvratio jer ceh je bio 36 eura, klopu smo platili s 50 eura, čovjek nam je izvratio u albanskim lekima dvije tisuće i nešto, više se ne sjećamo.
Pitali smo glas s telefona koliko košta benzin, rekao je oko 1,4 eura, a Toni je napunio puni tank platio sa kusurom što smo dobili (dakle cca 14 eura) i ostalo nam je još nešto sitnih (za sokić kasnije). Mi svoju kravicu naravno nismo trebali tankati!
Ubrzo dolazimo do Vlore
Nakon Vlore nastavljamo lokalnom cestom.
Dolazimo do mjesta Orikum
Mjesna plaža
Nastavljamo vožnju preko prevoja Logorajt (1055 m), asfalt je odličan.,
Gore stajemo i malo naslikavanje… pa nastavljamo dalje.
Nismo ni znali da je Albanska obala tako lijepa.
Pejzaži uz cestu su predivni.
Naravno iznenađenja na cesti ne fail… he he…
Zanimljive "stijene"
Iako je između Vlore i Sarandea 130 km imamo osjećaj da se vozimo cijelu vječnost…. Nikako stići do tog Sarandea, a sunce je već počelo lagno zalaziti.
Jedan od vojnih tunela skriven u zalijevu
Zalazak sunca na albanski način
Ponovo društvo na cesti
I konačno stižemo… GPS nas šalje na neki ultra lokalni makadam, za granicu, ma ne pada nam na pamet… konzultiramo se s kartom, GPS-om i konobaricom u bircu uz cestu i odlučujemo da prođemo kroz Sarande i nastavimo tom cestom za granicu.
Predivni prizori uz cestu u već debeli zalazak sunca, sva sreća da dan traje do 21.30h
Cesta je bila skroz ok iako smo bili upozoreni na nekih 15 km makadama, koji nikako da stigne… i asfalt nestaje, počinje makadam, sumrak je već naveliko i mislimo si koma sada još 15 km ovog makadama će nas ubiti (a kaj će nam tek Ivanka reći, bolje da ne mislimo, he he),
ali za cca 1 km dolazimo do nekog sela i u trenutku kad smo bili uvjereni da smo totalno fulali i da cesta završava u dvorištu punom ovaca, skužimo lijevo uz brdo znak stop. Odvezemo se do znaka i nevjerujemo svojim očima. Cesta širine stare za Split sa fenomenalnim asfaltom.
Skrećemo na nju i za koji km eto nas na granici. Prije granice ogromna željenza vrata, hm, hm, nadam se da se granica ne zatvara u neko skorije vrijeme… Zadnji pogled na Albaniju!
Granicu prelazimo bez problema. Grčki carinik u civilu u podrapanim trapericama, očito već sperman za odlazak kući je baš bio jako razgovorljiv i jako ga je zanimala Tonijeva tenerka. BMWi valjda prolaze svaki dan. Već duboko u noći ulazimo u Grčku i vozimo se prema Igoumenitsi gdje planiramo naći neki smještaj.
Prvi hotel (El Greco) na koji nailazimo, uz obalu nije neka premija, ali nismo izbirljivi već je prilično kasno, a u Grčkoj je i sat više nego smo računali (oko 22,30 h) Slikano sutra ujutro
Soba imaju cijena više nego ok (30-tak eura za sobu), dakle uzimamo. Sobe nisu nešto, ali koga briga, preumorni smo za razmišljanje.
Iako je dogovor bio da se na brzaka presvučemo i odemo nešto prigristi, Ivanka je samim dodirom kreveta zaspala, pa smo nas troje otišli i čalabrcnuli odličnu Grčku klopu i onesvjestili se u našim hotelskim sobama.
Današnja ruta:
Budimo se nešto ranije, dogovor za doručak je bio u 8.00.
Dan je predivan, sunce, nemre biti ljepše, pa se nadamo da će tako i ostati.
U 9.00 smo naručili autek da dođe po nas i otpelja nas do recepcije da nemoramo nositi kofere.
Dečki su stigli točno, nema se šta za reći.
Tankamo odmah na pumpi kraj hotela i na kraju tek u 9.30 napuštamo Budvu.
Vozimo se prema Baru magistralom uz more.
Pogled je više nego prekrasan.
Kavicu na Svetom Stefanu ostavljamo za slijedeći puta!
Skrećemo na cestu preko Starog Bara…
Šta reći cesta je koma, uska, loš asfalt imali smo osjećaj da se sto godina vozimo po njoj. Vozači autobusa voze trke posred ceste i teraju ostale aute s ceste…. Totalni Texas, he he….
Nekoliko km prije same granice se obnavlja cesta vozimo se odličnim makadamom do same granice… Uz naravno komentar, sad će nas Ivanka ubiti zbog makadama, he he… Ali čak je I njen komentar bio da je ovo autoput!
I granica!
Na granici stajemo uredno iza auta, ali ljubazni carinik nam odmah maše da s motorima uđemo u uski prolaz, što i činimo. Formalnosti obavljamo, čas posla i eto nas u Albaniji.
Nekoliko puta pitamo carinika za plaćanje dodatnog osiguranja (koje nam je Chala spominjao) ali striko nas uvjerava da nam to više ne treba. Stajemo par metara iza granice gdje je očito bio kiosk za dotično osiguranje, on ne radi. Dolazi i njemac na KTM-u i on traži isto. Čovjek je šteberski pripremljen i ima ime dotičnog isprintano, tako da s tim papirom odlazimo još jednom provjeriti i kažu da najozbiljnije to više NE TREBA…. Ok, uvjerili su nas!
Kompa na KTM-u ide za Ukrajnu, te radi cijeli krug po balkanu, planira dalje na Makedoniju, Bugarsku i Rumunjsku… U Ukrajni se treba naći sa svojom ekipom iz Njemačke, koji isto dolaze, ali još nisu ni auto kupili, ha ha… On nam se pridružuje dio puta.
Albanija
Situacija na cesti zahtijeva maksimalnu koncentraciju vozača. Svi prelaze, skreću, ulijeću kako god im paše. Prometala su vrlo raznolika, vidjeti ćete po slikama… Od brzine kretanja 5 km/h do 150 km/h sve je to super!
Sagradili su novi most pa se ne mora kružiti okolo naokolo…. GPS naravno nema još ucrtan novi most, ali nema veze, pa znamo mi čitati table, he he…
Stajemo na cugu u nekom bircu uz benzinsku. Cugu plaćamo cca 2 eura po osobi (čini nam se da su nas opljačkali, ali šta ćemo sad, plaćamo i idemo dalje.
Na nekim dijelovima autocesta čak ima i ogradu.
Totalno nas oduševljava kreativni nered na albanskim cestama. Npr. raskršća usred auto cesta izgledaju otprilike ovako. Znak za ograničenje brzine 60 prije “raskršća”, rupa u ogradi i samo odjednom skužiš kako ti njuška od mercedesa izlazi s druge strane.
Na dijelu AC niti nema ograde.
Kako su im AC još u izgradnji, prelazi s jedne ceste na drugu su isto pravo uzbuđenje. npr. Vozimo po ravnoj AC 120 km/h i odjednom se pojavljuje znak ograničenja brzine 30 km/h, 20 m nakon toga 20 km/h i više nema ceste, dalje makadam koji skreće recimo u suprotnu traku i tako nekako… Baš uzbudljivo!!!
Moramo priznati da je i dalje najveći postotak auta u albaniji Mercedesa, ali su se počele pojavljivati i druge marke!
Drač (Duras)
Štandovi uz autocestu iza Drača.
Svako malo su štandovi sa prodajom guma i felgi
Nakon Drača, kod skretanja za Elbasan stajemo i pozdravljmo se s našim moto prijateljem koji tu skreće i ide za Ohrid.
Mi nastavljamo via Vlore.
Već smo ogladnili pa stajemo na klopu u dobro izgledajućem restoranu. Moramo priznati da smo bili jako ugodno izneneađeni albanskom ljubaznosti.
Kako smo ušli i sjeli, konobar je odmah dotrčao, nekoga nazvao na mobitel i dao nam mobitel da razgovaramo s dotičnim. Muški glas sa druge strane je rekao na tečnom engleskom šta ima u ponudi, mi rekli što bi i časkom smo se sve dogovorili.
Klopa je bila odlična. Usluga vrhunska. Čak smo bili uvjereni (i još uvijek smo) da se čovjek zeznuo i previše nam izvratio jer ceh je bio 36 eura, klopu smo platili s 50 eura, čovjek nam je izvratio u albanskim lekima dvije tisuće i nešto, više se ne sjećamo.
Pitali smo glas s telefona koliko košta benzin, rekao je oko 1,4 eura, a Toni je napunio puni tank platio sa kusurom što smo dobili (dakle cca 14 eura) i ostalo nam je još nešto sitnih (za sokić kasnije). Mi svoju kravicu naravno nismo trebali tankati!
Ubrzo dolazimo do Vlore
Nakon Vlore nastavljamo lokalnom cestom.
Dolazimo do mjesta Orikum
Mjesna plaža
Nastavljamo vožnju preko prevoja Logorajt (1055 m), asfalt je odličan.,
Gore stajemo i malo naslikavanje… pa nastavljamo dalje.
Nismo ni znali da je Albanska obala tako lijepa.
Pejzaži uz cestu su predivni.
Naravno iznenađenja na cesti ne fail… he he…
Zanimljive "stijene"
Iako je između Vlore i Sarandea 130 km imamo osjećaj da se vozimo cijelu vječnost…. Nikako stići do tog Sarandea, a sunce je već počelo lagno zalaziti.
Jedan od vojnih tunela skriven u zalijevu
Zalazak sunca na albanski način
Ponovo društvo na cesti
I konačno stižemo… GPS nas šalje na neki ultra lokalni makadam, za granicu, ma ne pada nam na pamet… konzultiramo se s kartom, GPS-om i konobaricom u bircu uz cestu i odlučujemo da prođemo kroz Sarande i nastavimo tom cestom za granicu.
Predivni prizori uz cestu u već debeli zalazak sunca, sva sreća da dan traje do 21.30h
Cesta je bila skroz ok iako smo bili upozoreni na nekih 15 km makadama, koji nikako da stigne… i asfalt nestaje, počinje makadam, sumrak je već naveliko i mislimo si koma sada još 15 km ovog makadama će nas ubiti (a kaj će nam tek Ivanka reći, bolje da ne mislimo, he he),
ali za cca 1 km dolazimo do nekog sela i u trenutku kad smo bili uvjereni da smo totalno fulali i da cesta završava u dvorištu punom ovaca, skužimo lijevo uz brdo znak stop. Odvezemo se do znaka i nevjerujemo svojim očima. Cesta širine stare za Split sa fenomenalnim asfaltom.
Skrećemo na nju i za koji km eto nas na granici. Prije granice ogromna željenza vrata, hm, hm, nadam se da se granica ne zatvara u neko skorije vrijeme… Zadnji pogled na Albaniju!
Granicu prelazimo bez problema. Grčki carinik u civilu u podrapanim trapericama, očito već sperman za odlazak kući je baš bio jako razgovorljiv i jako ga je zanimala Tonijeva tenerka. BMWi valjda prolaze svaki dan.
Već duboko u noći ulazimo u Grčku i vozimo se prema Igoumenitsi gdje planiramo naći neki smještaj.
Prvi hotel (El Greco) na koji nailazimo, uz obalu nije neka premija, ali nismo izbirljivi već je prilično kasno, a u Grčkoj je i sat više nego smo računali (oko 22,30 h) Slikano sutra ujutro
Soba imaju cijena više nego ok (30-tak eura za sobu), dakle uzimamo. Sobe nisu nešto, ali koga briga, preumorni smo za razmišljanje.
Iako je dogovor bio da se na brzaka presvučemo i odemo nešto prigristi, Ivanka je samim dodirom kreveta zaspala, pa smo nas troje otišli i čalabrcnuli odličnu Grčku klopu i onesvjestili se u našim hotelskim sobama.
Današnja ruta:
Super Jura
New member
Dan 6 (četvrtak 31.05.2012):
Igoumenitsa – Lefkada – Peloponez – Patras – Olimpija (cca 395 km)
Buđenje…Lagani pogled kroz prozor…. Vani sunce…. Predivno….
Ustajemo i odlazimo do obližnje pekare kupiti nešto za doručak (doručak nije u cijeni sobe), pa sjedamo u krasni birc do našeg hotela.
Ljuta pila pakirana blizu pekare!
Pakiranje i pokret…
Lokalnom cestom uz more nastavljamo prema jugu via Lefkada…
Prolazimo kroz tunnel koji ide ispod mora (Grčki La Manche), guba…
Skrećemo na cestu za Lefkadu. Odličan pogled na otočiće u zaljevu.
Stajemo kod utvrde (Casel of Santa Maura) na samom ulazu u Lefkadu.
Ulaz se ne naplaćuje pa koristimo priliku za kratko razgledavanje.
Sjedamo na motore i nastavljamo do mjesta na kavicu i sladoled.
Kratka šetnjica mjestom
I nastavljamo dalje prema Patri. Povremeno moramo i tankati, a i nama dobro dođe osvježenje. Temperature su počele rasti!
Prije 10 godina kad smo zadnji put tu bili, most je bio tek u izgradnji i tek su stupovi virili iz mora (prije digitalnog doba )
Prelazak preko mosta se naravno masno naplaćuje…
Brzom cestom uz zapadnu obalu se vozimo do Olympije.
Dolazimo do samog arheološkog parka i ne vjerujemo. Zatvoreno rade samo do 15 h… a bilo je taman 17. Do nas stiže striko na motoriću i nudi smještaj u svom pansionu, za 40 eura s doručkom. Odemo pogledati, skroz ok, pa uzimamo sobe.
Slijedi šetnja mjestom, uz “oblizavanje izloga” za suvenirima.
I naravno večerica… pa kavica i desert…
Uz kavicu pada dogovor da bi se mogao rezervirati smještaj za slijedeća dva noćenja tako da si možemo izabrati nešto bolje, s bazenom (za Tonija).
S obzirom da nam net nikako nije radio u hotelu uzimamo laptop i vraćamo se u mjesto na još jednu kavicu i tražimo smještaj…
Prometalo parkirano u blizini.
Današnja ruta:
Nastavak slijedi!
Igoumenitsa – Lefkada – Peloponez – Patras – Olimpija (cca 395 km)
Buđenje…Lagani pogled kroz prozor…. Vani sunce…. Predivno….
Ustajemo i odlazimo do obližnje pekare kupiti nešto za doručak (doručak nije u cijeni sobe), pa sjedamo u krasni birc do našeg hotela.
Ljuta pila pakirana blizu pekare!
Pakiranje i pokret…
Lokalnom cestom uz more nastavljamo prema jugu via Lefkada…
Prolazimo kroz tunnel koji ide ispod mora (Grčki La Manche), guba…
Skrećemo na cestu za Lefkadu. Odličan pogled na otočiće u zaljevu.
Stajemo kod utvrde (Casel of Santa Maura) na samom ulazu u Lefkadu.
Ulaz se ne naplaćuje pa koristimo priliku za kratko razgledavanje.
Sjedamo na motore i nastavljamo do mjesta na kavicu i sladoled.
Kratka šetnjica mjestom
I nastavljamo dalje prema Patri. Povremeno moramo i tankati, a i nama dobro dođe osvježenje. Temperature su počele rasti!
Prije 10 godina kad smo zadnji put tu bili, most je bio tek u izgradnji i tek su stupovi virili iz mora (prije digitalnog doba )
Prelazak preko mosta se naravno masno naplaćuje…
Brzom cestom uz zapadnu obalu se vozimo do Olympije.
Dolazimo do samog arheološkog parka i ne vjerujemo. Zatvoreno rade samo do 15 h… a bilo je taman 17. Do nas stiže striko na motoriću i nudi smještaj u svom pansionu, za 40 eura s doručkom. Odemo pogledati, skroz ok, pa uzimamo sobe.
Slijedi šetnja mjestom, uz “oblizavanje izloga” za suvenirima.
I naravno večerica… pa kavica i desert…
Uz kavicu pada dogovor da bi se mogao rezervirati smještaj za slijedeća dva noćenja tako da si možemo izabrati nešto bolje, s bazenom (za Tonija).
S obzirom da nam net nikako nije radio u hotelu uzimamo laptop i vraćamo se u mjesto na još jednu kavicu i tražimo smještaj…
Prometalo parkirano u blizini.
Današnja ruta:
Nastavak slijedi!
Mitan
Member
Odličan tekst s još boljim slikama Lijepo od Vas da s nama podijelite Vaša iskustva i doživljaje(ne samo s ovog putovanja) i popravljate nam raspoloženje u ovim zimskim danima.Istina , mora se priznati da imate , višastruki dar(slikanje i pisanje) jer malo bi ljudi uspjelo tako jezgroviti i koncizno prenesti svoje dojmove s takvog puta .Sad sam počeo več drobiti , pa ću završiti sa pohvalama autorima i glavnim "glumcima" i čekati nastavak .
Super Jura
New member
jota said:
Nakon što smo vidjeli betonizaciju španjolske i grčke obale možemo samo zahvaliti našoj birokraciji koja lijenošću i neradom blokira investicije.
Grozno je za reći, ali je tako
Super Jura
New member
QuinnSaab said:
Obično se na slikama ne vidi onaj (ona) koja fotka
Vjerojatno će biti zainteresiranih, ali to ide malo teže kad je spavanje u pitanju.